REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-416/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NJ iz [adresa] , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa NJT, službena osoba, radi razmjernog dijela starosne mirovine, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/24-03/03293354347, URBROJ: 341-99-06/2-24-7610 od 17. prosinca 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/24-03/03293354347, URBROJ: 341-99-06/2-24-7610 od 17. prosinca 2024 odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140 -02/24- 03/03293354347, URBROJ: 341-25-06/2-24-90966 od 17. listopada 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, prigovarajući da joj nije pravilno utvrđen staž osiguranja, da u odnosu na nju nije primijenjen jednaki tretman, a posebice da nije pravilno primijenjena i interpretirana odredba članka 6. stavka 1. i 2. Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju ("Narodne novine – međunarodni ugovori" broj 14/01; dalje: Ugovor). Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Prema članku 4. Ugovora, ako taj Ugovor ne određuje drukčije, pri primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice, državljani druge države ugovornice izjednačeni su s njezinim državljanima.

Prema članku 6. stavku 1. Ugovora radi pristupa dobrovoljnom osiguranju, predviđenom pravnim propisima jedne države ugovornice, razdoblja osiguranja i s njima izjednačena razdoblja, navršena prema pravnim propisima te države ugovornice, zbrajaju se, ako je to potrebno, s razdobljima osiguranja i izjednačenim razdobljima, navršenim prema pravnim propisima druge države ugovornice, pod uvjetom da se ne poklapaju.

Prema članku 6. stavku 2. Ugovora, ako je, pravnim propisima jedne države ugovornice, radi pristupa produženom osiguranju, propisan uvjet prethodnog staža osiguranja, taj se uvjet smatra ispunjenim ako je potrebni staž osiguranja navršen u odgovarajućoj vrsti osiguranja, prema pravnim propisima druge države ugovornice.

7. Prema članku 32.a stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranja ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZMO) roditelju – majci ili posvojiteljici koja ostvaruje pravo na mirovinu prema ZMO-u ili prema drugim posebnim propisima u obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine stvarno navršenom mirovinskom stažu dodaje se i razdoblje od šest mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete.

Prema članku 180. ZMO-a, iznimno od članka 33. ZMO, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik – žena kada navrši 15 godina mirovinskog staža i

– u 2023. godini – 63 godine i 3 mjeseca života,

– u 2024. godini – 63 godine i 6 mjeseci života.

8. Iz osporenog rješenja, kao i podataka spisa tuženika, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod bosankohercegovačko nositelja mirovinskog osiguranja ostvarila mirovinski staž u ukupnom trajanju od 2 godine, 10 mjeseci i 25 dana, a da je kod hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja ostvarila mirovinski staž u trajanju od 9 godina, 1 mjesec i 5 dana. Navedeno tužiteljica ne osporava niti dovodi u sumnju konkretnim dokazom, pa valja zaključiti da ukupni mirovinski staž tužiteljice u smislu članka 17. Ugovora iznosi 12 godina. Suprotno navodima tužiteljice, u odnosu na tužiteljicu nije primijenjen drugačiji tretman u usporedbi s hrvatskim državljaninom. Naime, prema članku 32.a ZMO-a i za hrvatske državljane, kao i za druge državljane, uvećanje staža za 6 mjeseci za svako rođeno (ili posvojeno) dijete uzima se u obzir kod izračuna visine mirovine, a ne i prilikom ocjene ispunjenosti uvjeta za starosnu mirovinu. Dakle, i hrvatski državljanin i bosanskohercegovački državljanin mora imati stvarno navršenih 15 godina mirovinskog staža kako bi uopće mogao ostvariti pravo na starosnu mirovinu, a na taj staž dodaje se 6 mjeseci za svako rođeno (ili posvojeno) dijete i to isključivo prilikom utvrđivanja visine mjesečnog iznosa mirovine. Slijedom navedenog, pravilno su javnopravna tijela zaključila da tužiteljica ne ispunjava uvjet navršenog mirovinskog staža (15 godina) prema članku 180. ZMO -a. Isto tako, ispravno je tuženik u osporenom rješenju ukazao da je tužiteljici uzet u obzir upravo onaj mirovinski staž koji se navodi u rješenju koje je tužiteljica priložila uz žalbu, dok se odredbe članka 6. Ugovora očigledno ne odnose na dodani staž iz članka 32.a ZMO-a

9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužiteljica – putem opunomoćenika za prijem pismena

2. tuženik