Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-548/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Obala i Lučice d.o.o., Zadar, Andrije Medulića 2/2, OIB: 92410865062, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-176/2024-10 od 5. veljače 2026., 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-176/2024-10 od 5. veljače 2026. u točki I. izreke i usvajajućem dijelu točke II. izreke.

II. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom određeno je da se u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra poslovni broj Ovrv-1368/2024, UPP/OS-Ovrv- 131/2024 od 4. travnja 2024. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 39,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 87,50 eura sa zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan (točka II. izreke)

2. Protiv točke I. i usvajajućeg dijela točke II. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu.

2.1. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u smislu da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio fotografije u spisu, odnosno da iz istih nije razvidna pozicija vozila, te da nije utvrđen način kretanja pješaka. Ističe da njegovo vozilo nije bilo parkirano na nogostupu, nego na dvorišnom/prilaznom prostoru i da nisu bile ispunjene pretpostavke za premještanje vozila.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika u cijelosti. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 39,82 eura, te se u skladu s odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, mogu pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. Slijedom navedenoga žalbeni prigovori činjenične naravi nisu niti uzeti u razmatranje.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene . Nije počinjena ni povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je istu moguće ispitati.

8. Odredbom članka 86. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., dalje: ZSP) propisano je da troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. navedenog zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

9. U konkretnom se slučaju radi o situaciji iz članka 84. stavak 1. točka 3. ZSP - a. Naime, ovlašteni prometni redar je naredio tužitelju premještanje predmetnog vozila budući da je isto bilo parkirano na nogostupu.

10. Tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari naplatu troškova radnje premještanja vozila tuženika u iznosu od 39,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog vozila i da je specijalno vozilo tužitelja "pauk" pristupilo na lice mjesta, temeljem izdanog naloga za premještanje vozila i da je radnja premještanja vozila tuženika izvršena. Sporno je je li tužitelj osnovano uklonio vozilo. Tuženik je u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istaknuo da je hrvatski branitelj koji ima problema s tlakom, radi čega je morao parkirati vozilo na petnaestak minuta da bi popio kavu.

11. Prvenstveno, u odnosu na tuženikov prigovor da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, ukazuje se na odredbu članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a kojom je propisano da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud u takvim postupcima održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

11.1. U konkretnom slučaju niti jedna od stranaka nije podnijela prijedlog za održavanje ročišta, a sve i da je, sud je ovlašten odbiti takav prijedlog ako smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta . Stoga je neosnovan prigovor tuženika da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom .

12. Kako je tužitelj dokazao da je vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano, radi čega su nastali troškovi premještanja vozila, a tuženik nije dokazao da je utuženo potraživanje podmirio, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Tuženik žalbenim tvrdnjama ne dovodi u pitanje visinu usvajajućeg dijela točke II. izreke navedene presude. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, isto nije utvrđivano.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i usvajajućem dijelu točke II. izreke.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

16. Odbijajući dio točke II. izreke presude kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Brankica Malnar