Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžmp-4/2023

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐC, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 7. veljače 2023. br. Kmp-21/2018, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem Kmp-21/2018 od 7. veljače 2023. optuženi ĐC je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi– neovlaštenu proizvodnju i promet drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim i izreče mu primjerenu kaznenu sankciju, podredno da ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

4. Na žalbu je optuženik po braniteljici, Radijani Trobonjači, odvjetnici iz Opatije, podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je iskaz svjedoka RC, koji je ispitan po nalogu državnog odvjetnika pred policijskim istražiteljem, bio izrazito detaljan te da je tada ispitan sukladno zakonskim propisima. Jednako tako državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je dio iskaza svjedoka RC, koji je dao na raspravi, a u kojem tvrdi da su ga policijski službenici iznudili da iskaže da mu je optuženik prodao predmetnu drogu, obeskrijepljen iskazima svjedoka, policijskih službenika BC, PC i UC, koji su sudjelovali prilikom ispitivanja imenovanog svjedoka pred policijskim istražiteljem. Uz sve navedeno da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je svjedok RC ostao dosljedan dijelu svoga iskaza pred policijskim istražiteljem kojeg je ponovio i na raspravi, a iz kojeg proizlazi da je s optuženikom konzumirao drogu, iako optuženik to poriče.

8. U konkretnom slučaju svjedok RC je u svome iskazu kojeg je dao pred policijskim istražiteljem 19. lipnja 2017., koji ga je ispitao po nalogu državnog odvjetnika, a na kojem nije bio nazočan niti je o njemu bio obaviješten optuženik niti optuženikov branitelj, iskazao da je u više navrata kupio drogu hašiš od optuženika. S obzirom da je od naprijed navedenog iskaza imenovani svjedok na raspravi odstupio, sukladno članku 426. ZKP/08 na raspravi mu je predočen taj raniji iskaz, a spomenuti svjedok je i dalje tvrdio da mu optuženik nije prodavao drogu, što znači da je isti na raspravi „povukao“ svoj prijašnji nekonfrontirani iskaz. U takvoj procesno-pravnoj situaciji raniji se nekonfrontirani iskaz ne smije koristiti u odlučujućoj mjeri za osudu, već se sud mora osloniti na raspravni iskaz tog svjedoka. Pored toga optuženik je negirao da je počinio inkriminirano kazneno djelo, a svjedoci policijski službenici VC, PC i UC, koji su sudjelovali prilikom ispitivanja imenovanog svjedoka pred policijskim istražiteljem, ispitani na raspravi su iskazali da se ne sjećaju ispitivanja svjedoka RC pred policijskim istražiteljem, dok drugih dokaza u ovom kaznenom postupku nije bilo.

8.1. Naime, optuženik ima pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe, pa kako to pravo nije mogao koristiti tijekom dokazne radnje ispitivanja svjedoka RC pred policijskim istražiteljem, budući da nije bio nazočan niti je o njemu bio obaviješten optuženik niti optuženikov branitelj, prema članku 411. stavku 4. i članku 431. stavku 2. ZKP/08, se na pročitanom nekonfrontiranom iskazu svjedoka RC, kojeg je dao pred policijskim istražiteljem, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Stoga s obzirom da je nekonfrontirani iskaz svjedoka RC kojeg je dao pred policijskim istražiteljem, a od kojeg je „reterirao“ na raspravi, jedini dokaz koji govori u pravcu osude optuženika za inkriminirano kazneno djelo tada, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u ovom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Pri tome činjenica da li optuženik konzumira drogu nije odlučna za opstojnost predmetnog kaznenog djela.

8.2. Slijedom svega navedenog, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno utvrdivši sve odlučne činjenice sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe da bi u inkriminiranom periodu počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

9. Slijedom navedenog, budući da razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš