Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-382/2025

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐT, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 20. lipnja 2024. br. K-104/2016, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika ŽDO Branka Čvrljka i optuženika putem video linka iz Kaznionice u Glini

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog ĐT, a po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se optuženom ĐT za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 činjenično i pravno opisana u točkama 1) i 2) izreke pobijane presude, prihvaćaju utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 činjenično i pravno opisano u točki 3) izreke pobijane presude, prihvaća se utvrđenom kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11 opisano u točki 4) izreke pobijane presude, prihvaća se utvrđenom kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se primjenom članka 51. KZ/11 optuženi ĐT osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženom ĐT uračunava se vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. prosinca 2015. do 29. veljače 2016.

III. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĐT odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu pod brojem K-104/2016 od 20. lipnja 2024. optuženi ĐT proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Nakon što mu je za dva kaznena djela prijetnje na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za svako djelo, za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179. a KZ/11. kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari na temelju odredbe članka 331. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, optuženik je uz primjenu članka 51. stavak 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i trajanje istražnog zatvora od 1. prosinca 2015. do 29. veljače 2016.

2. Temeljem članka 70. stavaka 1.-3. KZ/11 optuženiku je izričena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje dvije godine, te je određeno da će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

3. Temeljem članka 331. stavka 7. u svezi sa člankom 79. stavkom 6. KZ/11 određeno je da se od optuženika trajno oduzima jedna ručna obrambena bomba M52 P3 pakirana u originalni kontejner, jedan upaljač protupješačke antimagnetne mine 3 (UPMAH-3), jedanaest komada streljiva kalibra 7,62x39, jedan komad obilježavajućeg streljiva kalibra 7,62x39, jedan komad pancirno-obilježavajućeg streljiva kalibra 7,62x39, jedan komad streljiva kalibra 45, jedan komad streljiva kalibra 7,65x17 i jedan komad streljiva ... kalibra 30-30 win, a djelatnicima Policijske uprave međimurske naloženo je da oduzete predmete unište po pravomoćnosti pobijane presude.

4. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da podmiri troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08, odnosno paušalnu svotu od 200,00 dvjesto eura, trošak sudsko-medicinskog vještačenja od 196,35 eura i troškove branitelja po službenoj dužnosti, za koje je određeno da će se predujmiti iz proračunskih sredstava te da će se o njihovoj visini odlučiti naknadno , zasebnim rješenjem.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni.

6. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Ivici Plavetiću iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić-Knežević-Kriković iz Čakovca, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, da pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Optuženik je podnio žalbu i osobno, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje „ili da podredno preinači prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela iz točaka 1.), 2.), 3.) i 4.) i djelomično odbije optužbu, preinači u cijelosti na način da me se kao okrivljenika oslobodi optužbe u cijelosti ili preinači u odluci o kazni i kao okrivljenika blaže kazni.“ Budući da se žalba koju je podnio optuženik po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno međusobno nadopunjuju razmatrale su se kao jedna žalba.

8. Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je po branitelju podnio odgovor, dok na žalbu optuženika nije podnesen odgovor.

9. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

10. Sjednica drugostupanjskog vijeća, na traženje optuženika, održana je u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Šibeniku Branka Čvrljka i optuženika ĐT putem video linka iz Kaznionice u Glini. Na sjednicu nije pristupila uredno obaviještena braniteljica optuženika, Natalija Kriković, odvjetnica u Čakovcu, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njezinoj odsutnosti.

11. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

12. Optuženik u žalbi tvrdi da su policijski službenici 1. prosinca 2015. izvršili pretragu stana optuženika bez njegove nazočnosti, a u prisustvu oštećenice i pri tome mu oduzeli streljivo i eksplozivne tvari koje su našli u stanu pa da su na taj način počinjene povrede odredaba članka 240. stavka 2. ZKP/08, članka 241. stavka 2. ZKP/08, članka 243. stavka 1. ZKP/08 te članka 254. stavka 2. i 3. ZKP/08.

12.1. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju br. 511-21-12/1-7-4679/15 od 1. prosinca 2015. i naloga Županijskog suda u Varaždinu br. Kir-t-487/2015 od 2. prosinca 2015. proizlazi da su policijski službenici 1. prosinca 2015. proveli hitnu dokaznu radnju na temelju članka 212. ZKP/08, te su od oštećenice oduzeli streljivo i eksplozivne tvari, koje su nabrojene u točki 4) izreke pobijane presude, a koje je oštećenica pronašla u svome stanu i dragovoljno predala. Naime, u članku 261. stavku 1. ZKP/08 propisano je da će se privremeno oduzeti i osigurati njihovo čuvanje predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu, dok je odredbom članka 331. stavka 7. KZ/11 propisano da će se vatreno oružje, streljivo, eksplozivne tvari te njihovi sastavni ili rezervni dijelovi oduzeti. Prema tome predmetna hitna dokazna radnja provedena je zakonito sukladno članku 212. ZKP/08, a temeljem članka 261. ZKP/08 u vezi članka 331. stavka 7. KZ/11.

13. Nadalje, optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, no ne konkretizira na koji vid te povrede misli niti u čemu bi se ista sastojala, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju, između ostalih, pazi na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

14. Stoga, kako prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a nema niti povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., to žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

15. Pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, žalitelj u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaz oštećenice i obranu optuženika u odnosu na dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Pri tome tvrdi da je nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića nevaljano te da je u istom „promašena bit i suština“.

15.1. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaze kako oštećenice i optuženika, tako i ispitanog svjedoka TT, doveo ih u međusobnu vezu te u vezu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Roberta Grudića, zatim donio valjan zaključak da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na način kako je to opisano u točkama 1), 2) i 3) izreke prvostupanjske presude.

15.2. Ispravno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice RT cijeneći ga uvjerljivim i okolnosnim, a iz kojeg proizlazi da joj je optuženik tijekom 2014., držeći bombu u ruci, uputio riječi prijetnje da ako mu se ne vrati da će ubiti oštećenicu, njihovu zajedničku kćer i sebe. Zatim da je 1. prosinca 2015. optuženik prijetio oštećenici da će ubiti njihovu zajedničku kćer, a da su oba naprijed navedena događaja izazvala kod oštećenice uznemirenost i strah za svoj život ili život svoje kćeri. Pored toga, oštećenica je iskazala da ju je optuženik u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 1. prosinca 2015. verbalno vrijeđao i omalovažavao, kontrolirao je kuda se kreće i s kime se viđa, udarao je po glavi i tijelu kada ne bi udovoljila njegovim zahtjevima, inzistirao na spolnim odnosima s njome iako bi ona to odbijala te je tražio da ga prevari s drugim i priča mu o tome kako ga je prevarila i kako joj je bilo, a što je sve dovelo do osjećaja manje vrijednosti i ugrozilo dostojanstvo oštećenice. Prethodno navedeni iskaz oštećenice djelomično je potvrđen iskazom svjedoka TT, zajedničkog sina optuženika i oštećenice, iz kojeg proizlazi da je u vrijeme kada je imenovani svjedok živio s oštećenicom i optuženikom, optuženik psihički maltretirao oštećenicu zbog čega je ista bila loše te da oštećenica nije mogla izići iz stana bez da joj optuženik nije radio probleme, a da je za inkriminirane prijetnje saznao tek 1. prosinca 2015. kada je oštećenica prijavila optuženika jer ga ista nije htjela „uvlačiti“ u njihove odnose. Nadalje, oštečeničin iskaz je u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudsko-medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića iz kojeg proizlazi da je u inkriminiranom periodu od 7. srpnja 2015. do 24. srpnja 2015. optuženik bio sposoban obavljati sve fizičke aktivnosti i uredno održavati spolne odnose. Prema tome pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika u kojoj negira počinjenje dva inkriminirana kaznena djela prijetnje i kazneno djelo nasilja u obitelji cijenio paušalnim i proizvoljnim navodima iznesenim u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

15.3. Slijedom navedenog, s obzirom da je iskaz oštećenice djelomično potvrđen iskazom svjedoka TT, koji nema razloga lažno teretiti optuženika jer je njegov sin, te je u skladu s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića koji potvrđuje da je optuženik u inkriminiranom vremenu od 7. srpnja 2015. do 24. srpnja 2015. bio sposoban fizički i spolno zlostavljati oštećenicu mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda, da je optuženik počinitelj dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

15.4. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

16. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona tvrdeći da su predmetno streljivo i eksplozivne tvari neupotrebljive jer nedostaju dijelovi potrebni za aktivaciju istih pa da nije ispunjeno biće kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Naime, za počinjenje kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11 nebitno je da li se radi o cjelovitom i ispravnom oružju i streljivu, jer se samim neovlaštenim posjedovanjem oružja krše odredbe Zakona o oružju. Prema tome u točki 4) izreke pobijane presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

17. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. S druge strane, žaleći se protiv odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio blage pojedinačne kazne, a posljedično tome i blagu jedinstvenu kaznu zatvora. U prilog tome u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio optuženikovu raniju osuđivanost, pri čemu je osuđivan kako na uvjetne tako i na bezuvjetne kazne zatvora, a iz koje je vidljivo da je isti osoba sklona činjenju kaznenih djela. Pored toga da iz optuženikove obrane proizlazi da ne poštuje niti namjerava poštovati pozitivne propise Republike Hrvatske, tijela koja su zadužena za njihovu provedbu te da je potpuno nekritičan prema vlastitom ponašanju. Naposljetku, da prvostupanjski sud ne može olakotnim cijeniti optuženikovo sudjelovanje u Domovisnkom ratu jer je upravo zbog te činjenice isti trebao biti svjestan zabranjenosti posjedovanja eksplozivnih tvari i streljiva opisanih pod točkom 4) izreke pobijane presude.

17.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja na strani optuženika olakotnim cijenio njegovo loše zdravstveno stanje, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost i viši stupanj kriminalne volje u kršenju zakona na štetu oštećenice u odnosu na kaznena djela opisana u točkama 1) i 3) izreke pobijane presude. Pri tome je u pravu dražvni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da se sudjelovanje u Domovinskom ratu u konkretnom slučaju ne može uzeti u obzir kao olakotna okolnost jer ista može predstavljati olakotnu okolnost samo ako je sudjelovanje u Domovinskom ratu povezano s počinjenjem kaznenog djela, a o čemu u ovom slučaju nije riječ. No, bez obzira na to pogrešno utvrđenje, nije dovedena u pitanje vrsta i visina utvrđenih kazni optuženiku. Naime, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela za koja je proglašen krivim, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te za kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja streljiva i eksplozivnih tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno iz članka 331. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne za stjecaj kaznenih djela povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika sukladno članku 469. točki 5. ZKP/08 kada je primjenom odredbi članka 51. KZ/11 optuženog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Naime, člankom 51. KZ/11 propisano je da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni kao što je to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi učinio. U konkretnom slučaju zbroj pojedinačno utvrđenih kazni zatvora je trideset i dva mjeseca, a što je jednako izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora u pobijanoj presudi. Stoga je povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu glede odluke o jedinstvenoj kazni zatvora i osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

17.2. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u svemu je primjerena težini počinjenih kaznenih djela, stupnju krivnje s kojima su kaznena djela počinjena, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra, te će se upravo tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

18. Konačno, a glede odluke o trošku, nije u pravu žalitelj kada osporava obvezu snošenja ukupnih troškova predmetnog kaznenog postupka tvrdeći da mu je mirovina opterećena ovrhom, a kupio je dioptrijske naočale, navlake i mostove za zube te treba kupovati lijekove. Pri tome posebno osporava trošak nalaza i mišljenja stalnog sudsko- medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića smatrajući da je isto neispravno pa da ne treba platiti troškove naprijed navedenog vještačenja. Suprotno izloženim žalbenim navodima, s obzirom da je optuženika proglasio krivim za učin predmetnih kaznenih djela, imajući u vidu trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika (ima mjesečna primanja u iznosu od 520,00 eura i vlasnik je stana) sud prvog stupnja je i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, istog presudio na platež troškova kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 200,00 eura, trošak sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 196,35 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg troška će se donijeti posebno rješenje. Ukoliko imovno stanje optuženika, u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka, postane takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika, predsjednik vijeća može na obrazloženi zahtjev optuženika, posebnim rješenjem ga osloboditi dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

19. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optuženika i državnog odvjetnika, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, to je primjenom članka 486. ZKP/08 pobijanu presudu trebalo preinačiti u odluci o kazni na način naveden u točki I. izreke ove presude, a žalbe optuženika i državnog odvjetnika primjenom članka 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovane.

U Šibeniku, 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš