REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-109/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u [adresa], 34000 Požega, protiv tuženika Erste&Steiermἅrkische bank d. d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB 23057039320, radi isplate, v.r. p. s. 276,09 EUR, dana 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 10. st.1. Ugovora o kreditu broj 2402006 1031262160/51400607-5102114366, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 15.11.2004. godine, koji je ovjeren od Javnog bilježnika Ante Brekalo, iz Požege, pod brojem: OV-15197/04, dana 18.11.2004. godine, a koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermἅrkische bank d. d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB 23057039320, da tužitelju MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 276,09 EUR (dvjestosedamdesetšesteuradevetcenti) na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 24. studenog 2004. pa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata) a sve to u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermἅrkische bank d. d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB 23057039320, da tužitelju MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeseteura) sa zateznom kamatom počev od 20. svibnja 2026. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] podnio je tužbu protiv tuženika Erste&Steiermἅrkische bank d. d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB 23057039320, radi isplate na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) a u tužbenim navodima je tužitelj istakao da je sa tuženikom dana 15. studenog 2004. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006 1031262160/51400607-5102114366, koji je ovjeren od Javnog bilježnika Ante Brekalo, iz [adresa], pod brojem: OV-15197/04, dana 18.11.2004. godine, kojim je odobrio tužitelju stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine, u iznosu od 41.930,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, sa rokom vraćanja od 180 mjeseci.

2. Nadalje, istakao je tužitelj, tuženik je u članku 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorio odredbu da je tužitelj za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Tužitelj je dana 23. studenog 2004. platio naprijed navedenu naknadu u iznosu od 2.080,23 HRK, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju 7,53450, iznosi 276,09 EUR.

3. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova zaključenja Ugovora te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično je bio dužan snositi sam tužitelj mimo toga. U nijednom dijelu predmetnog ugovora se ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Nadalje, Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev-673/2023- 2 odbio reviziju tužene banke i po pitanju poštenosti ugovorne odredbe o naplati troškova obrade kredita zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna, citirano: „…. to stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“ Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 također zauzeo stajalište da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati.

4. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. ZZP/07, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je prednik tuženika ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTSRH-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH dana 30. siječnja 2020. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije ni počela teći.

5. Podnoseći tužbu protiv tuženika tužitelj predlaže sudu da presudom utvrdi da je ništetna odredba članka 10. stavak 1. navedenog Ugovora o kreditu, a gdje je utvrđeno da za obradu zahtjeva i odobravanja kredita korisnik kredita ima obvezu prije korištenja kredita platiti 01,000 % (1 %) naknade na iznos kredita obračunate s datumom Ugovora, a i da sud presudom naloži tuženiku da mu tuženik isplati 276,09 EUR na ime naplaćene naknade za obradom zahtjeva i odobrenjem kredita, sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2004. pa sve do isplate.

6. Postupajući sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je pozvao tuženika na podnošenje pisanog odgovora na tužbu i to 30. ožujka 2026. U pozivu je sud istakao da tuženiku dostavlja tužbu tužitelja koju je tužitelj dostavio ovom sudu 26. ožujka 2026. i da je tuženik dužan u roku od 30 dana dostaviti sudu pisani odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženik je dužan iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika jer se nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a. Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u navedenom roku tada će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe sukladno odredbi članka 331.b ZPP-a).

7. Tuženik je tužbu tužitelja i priloge primio 3. travnja 2026. i kako tuženik na tužbu nije odgovorio u roku od 30 dana tada je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu zbog ogluhe sukladno odredbi članka 331.b ZPP-a, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (276,09 EUR) sud je tužitelju dosudio trošak koji se sastoji od izdatka radi plaćanja nagrade opunomoćeniku – odvjetniku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - u daljnjem tekstu: OT), a jer je odvjetnik tužitelju sastavio tužbu i ima pravo na nagradu temeljem Tbr. 7. točka 1. OT u iznosu od 25 bodova odnosno 50,00 EUR jer je vrijednost boda 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. OT.

8. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 20. svibnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, računajući od dana pismenog primitka presude.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. ZPP-a).

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Dundović, [adresa] Požega

2. Erste&Steiermἅrkische bank d. d., Jadranski trg 3A, [adresa] Rijeka