REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-4748/2023-35

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji tog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Božidarki Vulas, odvjetnici u Trogiru protiv tuženika ad 1 ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]., ad 2 JA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 3 NA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 4 ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po pun.Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026., u nazočnosti osobno tužitelja s punomoćnikom tužitelja, tuženika ad2 osobno s punomoćnikom tuženika ad1-4), a u izočnosti osobno tuženika ad1, ad3 i ad4, te u prisutnosti javnosti, kćerke tuženika ad2, na ročištu za objavu, 20. svibnja 2026., u izočnosti stranaka

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je tužitelj UA, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] ZU 899 k. o. [katastarska općina] za cijelo, pa je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava sa imena upisnih suvlasnika ŽA za 2/4 dijela JA za 1/8 dijela NA za 1/8 dijela i ŠA za 1/4 dijela.

II Nalaže se tuženicima, naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, u visini od 2.225,79 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 15. studenog 2023. navodi se da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 899 k. o. [katastarska općina] (kč. br. [katastarska čestica], Kraji, pašnjak površine 548 m2 k. o. [katastarska općina]) kao suvlasnici upisani tuženik ad 1 ŽA, za 2/4 dijela, ad2 JA za 1/8 dijela, ad3 NA, za 1/8 dijela te ad4 ŠA, za ¼ dijela, no, da je takav upis pogrešan jer da je tužitelj vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koju je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje majke GA pok. [adresa]. g. i u diobi sa svojim sestrama PA i CA, a majka tužitelja nasljeđivanjem svojih roditelja SA rođ. MA 1942. g. i oca KA pok. U 1945. g. i u diobi sa svojom braćom.

1.1. Činjenično se nadalje navodi da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izgrađena stambena zgrada tužitelja i njegove supruge VA, a kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja vrt tužitelja koji zajedno sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja jedinstveni funkcionalni posjed tužitelja na terenu jasno omeđen zidovima.

1.2. Historijatom se nadalje činjenično navodi i da je zemljišnoknjižni upis na tuženike kao suvlasnike pogrešan, s obzirom da ni tuženici ni njihovi pravni prednici nikada nisu bili stvarni vlasnici predmetne nekretnine niti su ikada bili u njezinom posjedu. Vlasnik predmetne nekretnine da je tužitelj, koji da je to pravo stekao dosjelošću u odnosu na tuženike s obzirom da se osobno i preko svojih pravnih prednika nalazi u dugogodišnjem nesmetanom, kontinuiranom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, u naravi vrta. Na ročištu od 28. travnja 2023. g. koje je održano na licu mjesta u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Z-4817/23 (Z-10515/21) naprijed navedeno činjenično stanje proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Čipčića te iz iskaza saslušanih svjedoka ČA, HA i EA.

2. Odgovorom na tužbu od 25.ožujka 2024., tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev, istaknuli da je nekretnina u njihovom suvlasništvu, ovo putem prednika. Osporavaju da je tužitelj od pravne prednice stekao vlasništvo predmetne nekretnine jer iz priloženog rješenje o nasljeđivanju O-4988/18, UPP OS Split-169/18, Dosudnice Kotarskog suda u Trogiru posl. br. O-21/42 i O-23/45, na koje se tužitelj poziva, ne proizlazi spominjanje predmetne nekretnine.

2.1. Tuženici nadalje objašnjavaju da se predmetna nekretnina još od davnina nalazi u nesmetanom vlasništvu i posjedu njihovih pravnih prednika jer da je predmetna nekretnina izvorno bila vlasništvo UAF, kojega je naslijedila ZA ud. ŽAF, sukladno Dosudnici O-234/36; da je ZA ud. ŽAF preminula, te da je istu naslijedio njezin brat LA, sukladno rješenju o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-106/58 od dana 10.07.1984. godine; da je preminuo LA, te da su njegovim nasljednicima proglašeni OA i ŽA, sukladno rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Kninu posl. br. O-14/61; da je preminula OA, te da su njezinim nasljednicima proglašeni njezina djeca tuženik ad. 1. ŽA, AA i BA, sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-390/88; da je preminuo AA te da je njegovim nasljednikom proglašena tužena ad. 4, sukladno rješenju o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine posl. br. O-2424/18, UPP/OS-2/19 od 29.10.2021. godine; da je preminuo BA, te da su njegovim nasljednicima proglašeni tuženi ad. 2. i ad. 3., rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku mr. sc. Davor Mišković, posl. br. O-2130/19, UPP/OS-176/17 od dana 04.12.2019. godine; da niti tužitelj, a niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili upisani u katastarskoj evidenciji kao posjednici predmetne nekretnine; da su u posjedovnom listu broj 2697 koji se vodi kod DGU, PUK Split, Ispostava Trogir, upravo tuženici upisani kao posjednici za cijelo predmetne nekretnine; da je tužitelj ranije pokrenuo pojedinačni ispravni postupak radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini posl. br. Z-4817/23, te da je tužitelj povukao navedeni prijedlog nakon protivljenja od strane tuženika; da se tužitelj obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora u vidu otkupa predmetne nekretnine, međutim da se stranke nisu usuglasile oko visine vrijednosti predmetne nekretnine. Prema tome, zaključuju tuženici, pravni prednici tužitelja nisu bili niti zemljišnoknjižni vlasnici, a niti stvarni vlasnici predmetne nekretnine, predmetna nekretnina nije nikada nalazila u posjedu pravne prednice tužitelja, te da posjed tužitelja nije istinit da pravni prednik tužitelja nije niti mogao prenijeti na drugoga više prava nego što je sama imala, dok su sami, pak, tuženici predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, te da kao takvi uživaju zaštitu, čak i u slučaju da je nekretninu stekao od ne vlasnika . Konačno, posjed tužitelja nije ni pošten, jer tužitelj nije mogao ne znati da mu ne pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, koja je položena neposredno uz nekretninu u vlasništvu tužitelja. Evidentno je da je tužitelj iskoristio činjenicu odsutnosti tuženika i uzurpirao nekretninu za koju je znao da nije njegova, i to negdje u razdoblju između 2009. godine i 2011. godine, a fotografije iz 2009. i 2011. pribavljene od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju utvrđuju kako je još 2009. predmetna nekretnina bila zapušteno zemljište, odnosno, da je tek nakon toga, a prije 2011. godine, tužitelj po prvi puta prokrčio predmetnu nekretninu, dakle da nije obrađivana ni održavana od tužitelja, koji dakle, nije posjednik iste jer predmetna nekretnina bila u zapuštenom stanju do 2009. godine, i tek tada da ju je tužitelj počeo koristiti pa nije ni mogao steći pravo vlasništva dosjelošću.

3. Podneskom od 22. svibnja 2024. tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu objasnio da činjenica što nekretnina nije navedena rješenjem o nasljeđivanju iza smrti prednika tužitelja pok GA, FA, KA, ne znači da ona nije njihovo izvanknjižno vlasništvo i time može biti predmetom naknadno pronađene imovine, pozivanje na povjerenje u zemljišne knjige tuženika da je ovdje pogrešno jer nisu mogli steći to pravo vlasništva od nevlasnika, da je pogrešno predmetna nekretnina bila unošene u ostavinsku masu njihovih prednika jer isti nikada nisu vršili vlasnička ovlaštenja nad istom, katastarska evidencija je jedan od dokaza posjeda ne i isključivi, a da su tuženici upisani kao suposjednici na temelju vlasničkog lista tek 2023. uz promjenu nekadašnjeg posjednika Osnovne škole Karla Zvonimira, prije njih upis je bio društveno vlansištvo, Grad Trogir. U pojedinačnom ispravnom postupku, povukao je tužitelj prijedlog u odnosu na predmetnu nekretninu, a ustrajao u prijedlogu za ispravak na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojoj je izgrađena stambena zgrada tužitelja i koja zajedno sa utuženom nekretninom čini jedinstveni i funkcionalni posjed tužitelja – u naravi obrađeni vrt na terenu jasno omeđen zidovima obzirom na uloženi prigovor protustranke – ovdje tužene pod 2/ JA, jer je time jasno postalo da između predlagatelja - ovdje tužitelja i podnositelja prigovora - ovdje tuženika postoji spor oko činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u pojedinačnom ispravnom postupku. Pojedinačni ispravni postupak postoji u Zakonu kao pravno sredstvo kojim se pokušavaju ispraviti nepravilnosti u upisima, nastale zbog neuređivanih i zapuštenih zemljišnih knjiga. Tuženik prepisku između parničnih stranaka prikazuje selektivno, u potpunosti pogrešno navodeći da se tužitelj obratio tuženicima sa zahtjevom za otkup predmetnog Tužitelj se obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora 5.lipnja 2023. , ali ne u vidu otkupa predmetne nekretnine, kako to u potpunosti pogrešno tuženici pokušavaju prikazati. Tim pozivom im je obrazložio svoj način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, s pozivom da se izjasne jesu li voljni na miran način uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem na predmetnoj nekretnini, radi zaobilaženja troškova sudskog postupka. Upravo suprotno, tuženici su 25. lipnja 2023. tužitelju ponudili mogućnost otkupa uz poziv tužitelju da se izjasni o ponudi pisanim putem, dostavljenu 26. srpnja 2023. Dana 27.srpnja 20323. tužitelj sukladno pozivu od 05. lipnja 2023. g. i odgovoru na poziv od 25. lipnja 2023. g. obavještava tuženike da ne prihvaća njihovu ponudu. Ni tuženici ni njihovi pravni prednici nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine, a na očevid u pojedinačnom ispravnom postupku nisu ni pristupili, zaključuje tužitelj, jer da ni ne znaju gdje se nekretnina nalazi. Tužitelj se ne poziva da je vlasništvo stekao pravnim poslom, već tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću, a priložena rješenja o nasljeđivanju dokazuju pravni slijed stjecanja od pravnih prednika tužitelja Tužitelj ističe i da pošteni posjednik, a od trenutka otvaranja nasljedstva čak i u slučaju da je ostavitelj bio nepošteni posjednik, njegov nasljednik postaje pošten, osim ako je nasljednik to znao ili morao znati. Tužitelj ističe kvalitete svog posjeda koje odgovaraju zakonskim pretpostavkama i pravnog pravila iz paragrafa 1463. OGZ-a, kao i prema odredbi čl. 28. ZOVO-a .Predmetnu nekretninu posjedovala je još majka tužitelja (rođ. 1930, umrla 2018.g.) zajedno sa svojim suprugom ĆA koji je umro 1998. g., istu je ogradila zidom, zasadila masline i povrtne kulture nakon izgradnje kuće još 1964. g., a od smrti majke nekretninu nesmetano posjeduje tužitelj do danas. Dakle, već da su prednici tužitelja dosjeli predmetnu nekretninu. Upis prava suvlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi u trenutku stjecanja prava vlasništva tužitelja ne isključuje njegovu savjesnost, jer prednost u zaštiti stečenog prava ima tužitelj, a stjecatelj svoju savjesnost u stjecanju nije mogao opravdati samo pouzdanjem u zemljišne knjige te je nastavno posjedovanjem nekretnine u potrebnom vremenu, stekao pravo vlasništva dosjelošću. Fotografije iz 2009. i 2011. godine koje dostavlja tuženik navodeći da su pribavljene od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju su nevjerodostojne i ništa ne dokazuju, a toliko su loše kvalitete da bi se iz istih moglo zaključiti o bilo kakvom posjedu i utvrditi da je na njima prikazana predmetna nekretnina te da je ista 2009. godine bila zapušteno zemljište, a da je 2011. godine tužitelj po prvi puta prokrčio predmetnu nekretninu. Na istima su tek dopisane godine, a ne vidi se ni njihov izvor. Dapače, svojim očitovanjima uz priložene fotografije i sami tuženici ne spore da su tužitelji u njezinom posjedu, barem od 2011. g, a upitno je kako to da u posljednjih 12 godina nisu reagirali i pokušali zaštititi svoja vlasnička prava, da ih imaju, odnosno da nisu nikada od tužitelja tražili predaju u suposjed predmetne nekretnine. U zemljišnoj su knjizi temeljem pravomoćnih sudskih presuda poslovni brojevi P-228/12 i P-108/2013 Općinskog suda u Trogiru provedene uknjižbe prava vlasništva na ime upisanih vlasnika RA i MA uz brisanje tog prava sa imena obitelji JA i na nekretninama označenim sa čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje položene u isti ZU 899 k. o. [katastarska općina],kao i predmetna, ovo također temeljem dosjelosti.

4. Stranke su nastavile tijekom postupka s podnescima očitovanja na međusobne navode pa je tako i tuženik podneskom od 30. kolovoza 2024. osporio prednje navedeno pozvao se ponovno na fotografije iz 2009. i 2011 Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju iz kojih da nedvojbeno proizlazi kako je još 2009. predmetna nekretnina bila zapušteno zemljište, odnosno da je tek nakon toga, a prije 2011., tužitelj po prvi puta prokrčio predmetnu nekretninu. Kako je tužitelj u svome očitovanju naveo da su fotografije iz 2009. i 2011. loše kvalitete, tuženici su od Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, pribavili fotografije iz 1972., 1977., 1978., 1985., 2009. i 2011. godine, koje su dio dokazne građe. Naime, da je pregledom navedenih fotografija jasno, kako nema apsolutno nikakvih tragova posjeda na fotografijama i da je obradivost po prvi put vidljiva tek 2011. Slijedom navedenoga, jasno je da je bilo kakav iskaz svjedoka, koji bi bio suprotan navedenom, neistinit, jer je suprotan materijalnim dokazima – fotografijama, koje ne lažu, nekretnina da je neobradiva bila sve do 2009. pa prema tome nije proteklo dovoljno vremena da bi tužitelj predmetnu nekretninu stekao dosjelošću.

5. Podneskom od 20. rujna 2024. tužitelj je osporio naprijed navedeno, posebno valjanost i istinitost priloženih fotografija, istaknuo da je Agencija za plaćanje u poljoprivredi i ribarstvu i ruralnom razvoju javna ustanova osnovana tek 2009. radi operativne provedbe mjera tržišne i strukturne potpore u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, na temelju Zakona o osnivanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pa nije jasno što bi kopije snimaka iz zraka Državne geodetske uprave koje je tuženiku dostavila navedena Agencija bez oznake kč. broja nekretnine na koju bi se te snimke odnosile, išta dokazivale; da se tek iza 2009. g. snimanje iz zraka vrši digitalnom kamerom, ovisno o namjeni, s različitih visina iznad terena, tj. u raznim rezolucijama, pa da dostavljene kopije snimaka iz zraka nisu materijalni dokaz koji bi ukazivao na vršenje ili ne vršenje bilo kakvih posjedovnih čini na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je ukazao i da posjedovanje ne znači da zemljište mora biti kultivirano ili obrađeno na način na koji aludira tuženik, već je u sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje da „kada se radi o posjedu nekretnine, nije potrebna svakodobna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodobnog raspolaganja nekretninom”. To u ovom konkretnom slučaju znači da je odlučno je li tužitelj nesmetano, računajući i posjed svojih pravnih prednika - njegove majke (rođ. 1930, umrla 2018.g.) i oca koji je umro 1998. g., isto posjedovao tj. koristio i obrađivao do danas. Već su navedeni prednici tužitelja istu ogradili zidom i zasadili masline nakon izgradnje kuće 1964. Sve navedeno ukazuje da su već prednici tužitelja dosjeli predmetnu nekretninu. Ni tuženici ni njihovi pravni prednici nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine, niti su posjed ikada branili tužitelju. Tome u prilog idu upravo navodi tuženika iz podneska od 30. kolovoza 2024. koji tim podneskom izjavljuju da nisu vršili nikakve posjedovne čine na predmetnoj nekretnini počev od najmanje 1972.

6. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 219. st. 1., članka 221.a i članka 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama.

7. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze; pregledao i pročitao Izvadak iz zemljišne knjige ZU 899, ZU 6447, ZU 4740, ZU 4783 sve k. o. [katastarska općina], identifikaciju čestica Državne geodetske upraveKatastra Trogir od 7. srpnja 2021., izvod iz katastarskog plana na dan 15. studenog 2023.,pregled rješenja o nasljeđivanju O- 4988/2018 j.b. Petra Žanka iz [adresa] od 17.12.2018. g., Dosudnice Kotarskog suda u Trogiru poslovni brojevi O 21/42 i O-23/45, izjavu o priznanju prava vlasništva ovjerenu od javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov pod posl.br. OV- 914/23 24. veljače 2023., zapisnik od 28. travnja 2023. u predmetu ovog suda posl.br.:posl.br. Z- 4817/23, Dosudnicu O-234/36, , rješenje o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-106/58 od 10.07.1984., rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Kninu posl. br. O-14/61 od 16. veljače 1961 kao i rješenja tog istog suda u istom predmetu o naknadno pronađenoj imovini od 14. studenog 1985., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O- 390/88 od 26. prosinca 1988. i O- 213/91 od 30. travnja 1991., rješenje ovog suda posl.br. Z- 47932/21 od 27. rujna 2023., i Z- 42765/2019 od 23. siječnja 2020., prijepis posjedovnog lista br 2697 KO [katastarska općina], dopis obraćanja tužitelja putem pun. tuženicima od 5. lipnja 2023., odgovor tuženika od 25. lipnja 2023.,, mail prepiska od 26.i 27. srpnja 2023., snimke i spisu priložene fotografije, rješenje Općinskog suda u Trogiru Posl.br. P- 228/12 od 2. studenog 2021., presuda zbog ogluhe tog suda posl.br. P 228/12 od 21. lipnja 2012.,presuda zbog ogluhe tog suda P- 108/2013 od 16. srpnja 2013.,, izvod iz posjedovnog lista 1490 KO [katastarska općina], kopije snimke zraka Državne geodetske uprave iz 1972., 1977., 1978., 1985., 2009, 2011., povijest promjena na kat. česticama Državne geodetske uprave Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 28. siječnja 2025., izveo dokaz očevida na licu mjesta 12. ožujka 2025. uz nazočnost vještaka za geodeziju Daria Blaževića, pregledao i pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 28. kolovoza 2025. saslušao svjedoke IA i TA, EA i DA, ĐA, pregledao i pročitao spis Z-4817/23, P- 228/12, P-108/2013, spisa Općinskog suda u Zadru O- -2130/2019 i Z- 47932/21 , saslušao tužitelja i tuženu ad2, dok nije izvodio one dokazne prijedloge od kojih je sama stranka odustala kao što je to saslušanje ostalih tuženika ad1,ad3,ad4 odnosno koje nije našao bitnim za meritornu odluku rukovodeći se i načelom ekonomičnosti sudskog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini č. zem. [katastarska čestica] ZU 899 KO [katastarska općina].

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka istaknuo dosjelost kao osnov pravnog stjecanja dakle samostalnim i kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme.

11. Kako to proizlazi iz očitovanja tuženika, oni spore tužiteljevo potraživanje ističući da nije upisan ni kao posjednik u katastru, spore kvalitetu posjeda no ne i činjenicu tužiteljevog posjeda, stoga se odlučnim nalazi ocijeniti kakav je to posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini zaključno do dana obraćanja tuženicima za mirno rješenje spora jer se isto uzima kao trenutak procesne radnje tužitelja po saznanju da postoji spor s tuženicima u svezi predmetne nekretnine te je li riječ o vremenskom razdoblju dostatnom za stjecanje prava vlasništva dosijedanjem, ovo posebno da navedeno spore upravo ovdje naznačeni tuženici, uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine.

12. Tijekom postupka došlo je i do izmjene u osobi uredujućeg suca i to rješenjem predsjednika suda posl.br. 48Su-12/24 od 28. svibnja 2024. te je spis potom dodijeljen u rad u ovu referadu, ovo prije zaključenja prethodnog postupka.

13. Očevid na licu mjesta radi identifikacije predmeta spora izvršen je uz pomoć stručnog znanja vještaka Daria Blaževića dipl. ing. Geodezije 12. ožujka 2025. te je na istom predmet spora opisan kao nekretnina koja je položena sjeveroistočno u odnosu na kuću tužitelja, anagrafske oznake [adresa]; približno je trokutastog oblika sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidom, osim s južne gdje granicu predstavlja betonski zid. Predmetna nekretnina je obrađena, sa četiri stabla starih maslina, ostacima vinove loze, tri stabla starih smokava te veći dio nekretnine se koristi kao vrt za različite poljoprivredne kulture, a u trenutku očevida na istoj je posijan grašak. Vještak geodet pokazanu nekretninu identificira kao kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] dok bi po ZK stanju ista odgovarala za č. zem. [katastarska čestica] za cijelo KO [katastarska općina]. Predmetna nekretnina niže je nadmorske visine s kojom ista graniči s jugozapadne strane, a koja je u vlasništvu tužitelja te da je ista omeđena starim kamenim podzidom.

14. Sudski vještak geodet pisani nalaz i mišljenje dostavio je ovom sudu 28. kolovoza 2025. a izradio ga je na temelju metode preklopa katastarskog plana i uklopa sudske mape sa dof-om 2022/23, uzimajući u obzir točnost sudske mape (grafička izmjera u mjerilu 1:2880) i površinski kriterij definiran člankom 93. Zakona o državnoji izmjeri i katastru nekretnina NN 152/24, vodeći se uputom DGU-a od 10.6.2013., klasa 931-01/13-01/29 vezano za izradu parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata u smislu uvažavanja čvrstih materijaliziranih granica na terenu. Pokazan predmet spora u postupku očevida opisan u zapisniku s lica mjesta u postupku očevida, prikazan je na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 3. Prilozi) likom A-B-C-D-A, a isti po zemljišnoknjižnom stanju odgovara zk. č. zem. [katastarska čestica], za cijelo, K. O. [katastarska općina], što po katastarskom stanju odgovara kat čest. [katastarska čestica], za cijelo, K. O. [katastarska općina]. Za identifikaciju predmeta spora po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju u ovom nalazu i mišljenju vještak je koristio metodu preklopa katastarskog plana i uklopa sudske mape sa dof-om 2022/23. Uvažujući činjenicu da se za područje K. O. [katastarska općina] vodi dvostruka evidencija (numeracija) nekretnina, te da je temelj zemljišnoknjižnog operata stara sudska mapa izrađen grafičkom izmjerom u mjerilu 1:2880, a da na terenu za predmetnu nekretninu postoje čvrste materijalizirane granice u vidu betonskih zidova i suhozida, mišljenja je da su gore navedene metode i navedene činjenice, dovoljne za identifikaciju predmeta spora po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju i da dodatna geodetska mjerenja za potrebe identifikacije predmeta spora nisu potrebna. Također, dostavio je i fotografije predmetne nekretnine priložene u poglavlju 3. Prilozi.

15. Stranke parničnog postupka nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa istog i ovaj sud prihvaća stručnim, objektivnim, argumentiranim, a koji sadrži sve podatke potrebne za pravilnu identifikaciju predmeta spora.

16. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je kao nedvojbeno utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

- pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu položenu u ZU 899 KO [katastarska općina], ista je označena oranicom, te su na istoj kao i ostalim nekretninama u tom ZK tijelu, uknjiženi suvlasnici ovdje naznačeni tuženici, čime je i potvrđena pasivna legitimacija istih;

- pregledom zemljišnoknjižnog izvatka ZU 6447 KO [katastarska općina], na nekretnini koja graniči s predmetnom, oznake č. zem [katastarska čestica], uknjižen je vlasnik ovdje tužitelj zajedno s VA, svako od po 1/2 suvlasničkog dijela;

- iz identifikacije čestica Državne geodetske uprave područnog ureda Katastra Trogir od 7. srpnja 2021. predmetna nekretnina je katastarske oznake 1860, posjedovnog lista br 1490 KO [katastarska općina];

- izvod iz katastarskog plana na dan 15. studenog 2023 prikazuje i položaj predmetne kat. čest. [katastarska čestica].;

-iz Dosudnice 21/72 proizlaze nasljednici SA, suprug KA te djeca maloljetna kći UK i sin ŽK, koji su takvima utvrđenim i ostavinskom rješenjem Općinskog suda u Trogiru, od 12 svibnja 1962., koji su s eprihvatili nasljedstva što dokazuje i dosudnica posl.br 23/45;

-iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Žanko kao povjerenika Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O- 4988/2018. pravomoćnog 17. prosinca 2018.,nasljednici pok. GA proglašeni su UA, UAFP;

-Iz izjave o priznanju prava vlasništva proizlazi da su PA i CA priznale vlasništvo bratu ovdje tužitleju nad naslijeđenim nekretninama među kojima je i predmetna čestica, te da je isti u posjedu, kao i da su međusobne odnose razriješili , da su one isplaćene te da nemaju nikakvi potraživanja iz naslijeđene imovine. Predmetna izjava je ovjerena po javnom bilježniku Ivani Bartučici Antulov posl.br OV- 914/23 24. veljače 2023. Tu je za kazati kako je predmet ove izjave upravo i predmetna nekretnina koja je vlastita imovina tužitelja u odnosu na bračnu stečevinu sa suprugom, pa priznanje u odnosu na VA u odnosu na predmetnu nekretninu, nije od utjecaja na ovaj predmet spora u smislu aktivne legitimacije imenovane, ovo posebno jer je vezan za tužbu i tužbeni zahtjev u kojima se imenovana ne spominje, no sud prihvaća da je takvom izjavom potvrđena činjenica posjeda naslijeđenog od strane tužitelja koji vrši sa svojom obitelji, suprugom;

-iz Zapisnika u predmetu Z- 4817/23, 28. travnja 2023 zemljišnoknjižnog postupka koji je prethodio predmetnom, proizlazi da se tuženici nisu odazvali očevidu s geodetom Tomislavom Čipčićem, iako su uredno pozvani čime, se zaključuje da su pokazali određenu nezainteresiranost za stvarno stanje nekretnine; potom da su na istom saslušani svjedoci DA, JK i NK ;

-iz Dosudnice br 234/36 proizlazi da je sva ostavština Ž nakon njegove smrti prešla na suprugu ;

- iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl.br. O-106/50 Općinskog suda u Kninu pravomoćne 30 rujna 1984. nasljednikom pok ŠK proglašen je J , brat za cijelo i to uključuje nekretnine upisane u ZU 899 KO [katastarska općina];

- iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-14/61 Općinskog suda u Kninu pravomoćnog 10 svibnja 1961 proizlazi da su nasljednikom pok LA , žena OA i mal. Sin ŽA, i to na nekretninama položenim u Zu 1194, 1416 KO [katastarska općina], dok su imenovani naknadnim rješenjem, o naknadno pronađenoj imovini posl.br. O-14/61 Općinskog suda u Kninu pravomoćnog 20. svibnja 1986. proglašeni i nasljednicima nekretnine upisane u ZU 899 KO [katastarska općina];

-rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br. O- 390/88 pravomoćnog 24. siječnja 1989. nasljednicima iza smrti, pok OA, ovo na temelju zakona i diobe, proglašeni su sinovi RA, BA i ŽA .

-iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br O-213/91 od 30 travnja 1991. dopunskom rješenjem iza smrti OA, utvrđena je naknadno pronađena imovina, među kojom i nekretnine upisane u ZU 899 KO [katastarska općina];

- rješenjem Općinskog suda u Splitu, stalne službe [adresa] posl.br Z- 47932/2021, od 27. rujna 2023 tuženica ŠA uknjižila se na predmentoj nekrentini, predmetno rješenje nije dostavljano tužitelju, ovo prema oznaci dostavne naredbe iz istog;

-rješenjem ovog suda posl.br. Z- 42765/2019 od 23. siječnja 2020., dopuštena je uknjižba N i NA na predmetnoj nekretnini u suvlasničkom udjelu, to rješenje nije dostavljano tužitelju;

-iz prijepisa posjedovnog lista 2697 KO [katastarska općina], na dan 25. ožujka 2024., proizlazi da su tuženici upisani kao posjednici na predmetnoj nekretnini;

-iz dopisa naslova poziv za rješavanje vlasničkih prava tužitelja upućenog po punomoćnici odvjetnici tuženici, a 5. lipnja 2023 proizlazi da se tužitelj poziva na utvrđenja iz zapisnika s očevida , iskaze svjedoka vještaka, u svrhu mirnog rješenja njegovih stečenih vlansičkih prava, dakle suprotno stavu tuženika, ne traži otkup , što dokazuje sadržaj tog pismena uz upozorenje ukoliko se mirno ne riješi navedeno, da će tužitelj pokrenuti postupak;

-iz dopisa ŽA, NA i JA od 23. lipnja 2023 proizlazi ponuda istih kao vlasnika tužitelju za otkupom zemljišta prema sporazumno dogovorenom novčanom iznosu, pismeno nije vlastoručno potpisano, no dio je mail komunikacije od 5. ožujka 2023.;

-iz mail prepiske od 26. srpnja 2027. tuženi su postavili ponudu na konkretnu visini od 40 eura po m2,koju ponudu je pun tužitelja odbila odgovorom od 27. srpnja 2023:

- fotografije priložene u spis nemaju oznaku godine, no bez obzira na navedeno, prema stavu ovog suda ne dokazuju da tužitelj ne bi držao posjeda nekretnine koja je predmetom ovog spora do 2011. i to ne samo zbog loše rezolucije snimke i kuta već jer suprotno proizlazi iz ostalih dokaza u spisu u prvom redu personalnih , stoga činjenica do možda i u jednom trenutku eventualno snimka prikazuje neku površinu bez oznake identifikacije čestice zemlje koja odgovara predmetnoj, u obraslom izdanju, ne znači da se posjed na takvoj nekretnini nije izvršavao, ovo posebno obzirom da unatoč i održavanju nekretnine kod većih padalina, vegetacija buja pa je i potrebno češće čišćenje koje je možda bas u vrijeme izrade snimke takve nekretnine izostalo;

-iz povijesnog zk izvatka ZU 4740 KO [katastarska općina] proizlazi da je na oranici č. zem. [katastarska čestica] upisan bio RA nakon njega GK , dok iz ZU 4783 KO [katastarska općina], za č. zem. [katastarska čestica] orto, vlasnikom je bio upisan PK nakon njega CK;

- iz rješenja ovog suda P.228/12 od 2. studenog 2021 proizlazi ispravak upisa č. zem. [katastarska čestica] ZU 899 KO [katastarska općina], kao pravnog temelja za ranije naznačeni upis u zk, kao dokaz da ni dr nekretnine iz tog ZU nisu vlasništvo ovdje tuženika , ovo na temelju presude zbog ogluhe P- 228/12 od 21. lipnja 2012., odnosno P- 108/13 od 16. srpnja 2013.;

-iz posjedovnog lista 1490 KO [katastarska općina], na dan 12. rujna 2023 posjednikom predmetne nekretnine površine 548, je bila upisana Osnovna škola Kralja Zvonimira ;

- iz snimki državne geodetske uprave , kopija snimki iz zraka, 1972, 1977, 1978, 1985, 2009,2011, ne proizlazi oznaka predmetne nekretnine, no slika prikazuje nekretnine koje su jasno omeđene i razgraničene zidovima od kojih je jedna položena i jednom strano (a oblika je trokuta) uz put. No, svakako navedeni snimak eventualno je dokaz identifikacije i granica nekretnine, no ne i faktičkog posjeda;

-iz povijesti promjena na kat česticama Državnog geodetskog ureda za Katastar nekretnina Trogir od 28. siječnja 2025 proizlazi da je predmetna nekretnina površine 565 m2 oznake namjene voćnjak, upisana u pl 584 na posjednika Narodni odbor općine Trogir i u Pl 432 na Vukman Jakova,no kod podjele prilikom nove izmjere na [adresa] i [adresa], predmetna je oznake 1860 pripaala KO [katastarska općina], 1982, upisana je na Grad Trogir kao posjednika, promjenom iz 2023. zabilježeno je novo stanje ovo na osnovi priloženog vlasničkog lista, na tuženike;

- iz spisa predmeta P- 108/2013 P-108/2013, formiran po tužbi od 20.veljače.2013. tužitelja PK, protiv tuženika ŽA, AA i BA u svezi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 899 K. O. [katastarska općina]. Proizlazi da je donesena presuda zbog ogluhe 16. srpnja 2013., s uredovnom bilješkom da je presuda pravomoćna 08. kolovoza 2013.,a tiče se nekretnine položene u isti ZU kao i predmetna;

-pregledom i čitanjem spisa predmeta posl.br: P-228/2012 formiran po tužbi od 23.travnj.2012. RA, protiv ŽA, AA i BA radi brisanja (ispravak uknjižbe) prava vlasništva Čest. zem. [katastarska čestica] ZU 899 K. O. [katastarska općina], U tom predmetu 21.lipnja 2012. donesena je presuda zbog ogluhe te rješenje od 2.studenog 2012. sa ispravkom predmetne presude s naznakom čest. zem. a riječ je o nekretnini položenoj u isti ZU kao i predmetna;

-pregledom i čitanjem spisa predmeta posl.br Z-10815/2021 (Z-4817/2023) po prijedlogu UA i VA od 18.03.2021. protiv 39 osoba navedenih kao protustranke, što uključuje i tuženike ad1,2 i 3 u ovom predmetu, radi ispravka upisa prava vlasništva među kojim i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 899, čest. zem. [katastarska čestica] ZU 678 K.O: Seget, utvrđuje se da je ročište -očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka Tomislava Čipčića geodeta, održano 28.travnja2023. vještak je identificirao i predmetnu nekretninu, saslušani su svjedoci DA, JK, NK te je sud donio rješenje 04. svibnja 2023., kojim je prihvatio prijavu i ispravio u ZU 678 u korist predlagatelja, te utvrdio povučeni prijedlog za č.z. 677 ZU 899 K. O. [katastarska općina].

- pregledom i čitanjem spisa predmeta Općinskog suda u Zadru posl.br. O-2130/2019 proizlazi da su smrtovnicom BA (SK), rođen **.**.1941., preminuo **.**.2019., nasljednicima označeni djeca JA, NA, naznačeni su i podaci o imovini: stan u [adresa], ½ grobnice u [adresa], nekretnine u Seget Gornjem, račun u banci, mirovina i dionice, smrtovnicu je izdao Ured državne uprave u zadarskoj županiji, Matični ured Zadar, klase 223-04/2019-001/1131/19 od 18. listopada 2019, spis sadrži i izvadak iz knjige položenih ugovora ZU 399 [broj poduloška], knjiga PU Zadar, zapisnik s ročišta od 04. prosinca 2019. ostavinski iza pok. BA broj O-2130/2019 po javnom bilježniku mr. sc. Davor Mišković Zadar, iz kojeg proizlazi da su nasljednici JA i NA dali nasljedničku izjavu kojom se prihvaćaju nasljednog dijela, kao vrijednost ostavinske imovine naznačeno je da ona prelazi 280.000,00 kuna, javni bilježnik je rješenjem utvrdio da je ostavinski postupak dovršen i da su proglašeni navedeni nasljednici koji su se odrekli prava na prigovor; priložen je ZU 899 K. O. [katastarska općina], podaci o računu i dionicama, podaci o grobnici, te rješenje o nasljeđivanju tog suda, poslovnog broja O-2130/2019 od 04. prosinca 2019., pravomoćnog taj isti dan, rješenje ZK odjela OS Zadar, poslovnog broja Z-30341/2019 od 12. veljače 2020., kojim se dopušta prijenos prava vlasništva stana u [adresa] na nasljednike svakom za pola.

-pregledom i čitanjem ovjerene preslike Z-47932/2021 dostavljene od ZK odjela pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika Vera Marčina iz [adresa], kao povjerenice Općinskog suda Zadar, u predmetu O-2424/2018, od 02. prosinca 2021., utvrđeno je da u sastav ostavinske imovine kao naknadne pronađene imovine iza smrti AA pok. SK iz [adresa], rođenog **.**.1939., umrlog **.**.2018., pripada i nekretnine iz ZU 899 K. O. [katastarska općina], za ¼ suvlasničkog dijela te da naknadno pronađenu imovinu nasljeđuje kći ŠA rođena **.**.1964. prilžen je ZU 899 K. O. [katastarska općina], povijesni prikaz, rješenje ZK odjela ovog suda od 27. rujna 2023., kojim se dopušta u ZU 899 K. O. [katastarska općina] upis nekretnina u korist ŠA za ¼ dijela s imena AA, kao i podatak o dostavi uručenja navedenog ZK rješenja ŠA, katastru Trogir i Poreznoj upravi.

17. Tijekom postupka saslušani su i svjedoci pa tako :

-iz iskaza IA susjeda, umirovljenika, nesrodnog sa strankama, proizlazi kako je tužitelj od GA, majke, a ona od MK, naslijedio predmet spora ona mu je naime ostavila ovu nekretninu tužitelju; još od 60- tih, tu nekretninu tužitelj da je krčio i obrađivao i da ga nitko nije u tome ometao, a to zna jer je prolazio svjedok ovuda sve do Segeta Gornjeg, a i sam je tužiteljev susjed; kuća im je na udaljenosti od 300m; nikada nije čuo niti je vidio tuženike; ne poznaje niti je čuo za Š KK ni VK, ;nikada ih nije ni vidio na predmetu spora; da su masline, koje su i danas na nekretnini, posadili tužitelj i njegov otac DA koji su zajedno izgradili i ovu kuću na nekretnini do; oni su izgradili i zidove koje okružuju predmetnu nekretninu, naime ovo kako bi otklonili dolazak blaga (stoke) iz šume, da ne pojede usjev. Svjedok je kazao da on nikada u svojih 80 godina života nije nikoga vidio da dolazi ili nešto traži na nekretnini te da je ona u obitelji tužitelja. Odmah po dovršetku iskaza pun. tužene stavio je prigovor u odnosu na iskaz svjedoka koji je u suprotnosti s navodima iz odgovora na tužbu, a iskaze i ostalih saslušanih svjedoka čiju vjerodostojnost je osporio naknadnim podneskom od 23. listopada 2025.;

-iz iskaza svjedokinje ČK nesrodne sa strankama, umirovljenice, saznaje se kako je ona tužiteljeva susjeda, čija kuće su također nalazi na udaljenosti od 300m; zna da preko 60 godina tužitelj i njegova obitelj obrađuju nekretninu koja je predmet spora; istu nekretninu tužitelj da je dobio od svojih roditelja majke GA, ona od MK, dok da je otac tužitelja PK zasadio masline; svjedokinja ovo zna jer da živi ovdje cijeli život pa tako zna i da nitko nikada nije ometao tužitelje u obrađivanju nekretnine, pa tako niti tuženici. Ne poznaje ni Š ni KK, također da nikada nije vidjela niti da bi ikakva komisija općine ili predstavnici države dolazili na ovu zemlju; Za SA, kazala je da misli da je ona majka MK, majke tužitelja;

-iz iskaza EA, tužiteljevog susjeda, saznajemo kako ne poznaje tuženike, s tužiteljem nije u rodu, kao ni s tuženicima, za koje nije nikada ni čuo pa tako nikada nije ni vidio ni čuo ni tuženu ad 2 koja je prisutnu ročištu na kojem je svjedok dao iskaz ; njegova nekretnina da se nalazi poviše tužiteljeve i on se ovdje još kao malo dijete od 5-6 godina igrao pa mu je jako dobro poznato da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo tužitelja i njegovih prednika; poznavao je i njegova oca kojeg je viđao da krči i sadi. Istaknuo je svjedok da sam ima zdravstvenih problema, a ima 86 godina, svašta da je radio u životu, bio je miner, oglušio je od tog posla, a ima i svoju uljaru te da je već ranije davao iskaz vezan za predmet spora, tako da na ročište u ovom postupku skoro nije ni došao, no da zna da je kuća tužitelja građena još kad je on bio dijete od 10-ak godina, kao i da je ovdje predmet spora, tužiteljevo vlasništvo. Posebno je istaknuo kako je njegova obiteljska blizu tužiteljeve, možda 100 metara udaljena i zna da su postojali vrtovi, ali on da nije, zbog svog posla, ulazio kako je tužitelj odnosno njegovi preci, vrtal obrađivali; da je svatko od mještana imao svoju zemlju, nije da su se baš nešto pomagali, ali točno zna da je riječ o zemlji i kući kraj starog puta put Gornjeg Segeta te nikada nije čuo da bi netko tužitelju ili njegovom predniku došao i zabranjivao korištenje ili posjed predmetnih nekretnina ili svojatao sebi njihovo vlasništvo. Danas da su na predmetu spora zasadi povrća: masline, bob, prije se sadila i salata. Stabla masline zasadio je sin od Tomislava prije otprilike 15 godina. Starih stabala maslina ,na predmetu spora uz put nema. Suhozida nije bilo, već je tužiteljev otac izgradio zid .Svjedok da je imao bager i tužitelju i njegovom ocu na predmetnoj nekretnini da je pomagao, ali da je radio i na susjednoj nekretnini ispod ove predmetne, koja je u vlasništvu obitelji DA, a njih da bolje poznaje nego li obitelj tužitelja. Poznavao je svjedok i majku tužitelja čijeg imena se u trenutku saslušavanja nije mogao sjetiti, no istaknuo je da sad ne može sjetiti imena, jer da ima 86 godina, ima svojih 50 unučadi i praunučadi pa da mu je i njihova imena teško pohvatati, zna da je tužitelju majka preminula prije 10ak godina, a prethodno da ju je viđao na nekretnini. Tijekom iskazivanja ovaj svjedok je i zaplakao kod navoda o obitelji, svojoj istinoljubivosti i činjenici da mu je žena prije par mjeseci preminula . Nakon što se malo pribrao i prihvatio je nastavak saslušavanja, sjetio se da se majka zvala GA no nije se sjetio njezinog djevojačkog imena, ali oni da su obitelj tužitelja u mjestu nazivali G jer su se zvali po prezimenima.

-Svjedok DA iskazao je da poznaje tužitelja cijeli svoj život, njegov djed i baka imaju nekretninu blizu tužiteljeve. Svjedok da je do 1969. živio u kući bake i djeda, da bi potom napravili svoju kuću, koja je opet par metara ispod djedove, tako da dobro poznaje Tomislavove prednike, Otac je bio HK (PK) a zvali su ga DA, njegova žena GA rođena SA, Tomislav da ima i dvije sestra, no zna da su se unutar obitelji oni podijelili da mu je tužitelj kazao kako je isplatio sestre, tako da je njegova predmetna nekretnina. On da je prvi susjed tužitelja i njegove obitelji i kao malen se tu igrao, tako da na sudu prvi put čuje za tuženike, što se tiče nekretnine ona da je cjelovita, istih granica i površine, danas kao i ranije; naime, otac i majka tužitelja da su došli 1960.ih godina od HK, krčili su zemlju, da sebi naprave vrt i kućicu, 1960.ih su počeli izgradnjom kuće, svakako kompletna parcela ograđena je suhozidom i zemlja je škrta bila to su škrape i kamene gomile, zbog čega da bi se moglo napraviti obradivo područje, stijene su se razbijale i od istih se radio suhozid, a da bi se dobila obradiva površina donosila se zemlja. Tako su i radili na tom podneblju i njegovi, ali i tužiteljevi roditelji, tukli su kamen i zemlju. Tu postoje i masline koje se nalaze do puta, s jedne strane tužiteljeve nekretnine je put kao granica koji je još poznat kao Napoleonov put i vodi za Gornji Seget, no svjedok ne zna tko je baš te masline i kada točno zasadio. Zna da je viđao tužiteljevog oca kako krči zemlju, sadi lozu, masline i bajame, i danas se tu nalaze vinova loza. Uz vinovu lozu, masline postoje smokve čijeg broja stabala se nije mogao sjetiti. Za ŽAF i EK je čuo samo u svezi vrtla P ovdje u [adresa], no ne, nikada u svezi predmetne nekretnine. Svjedok je istaknuo i kako su roditelji tužitelja DA i GA, dolazili pješke ili na magarcu iz zaselka Šimića udaljenog 15 km, kako bi na predmetnoj nekretnini krčili, radili vrtle i gradili kuću, to je trajalo godinama. Naime, Segetska zadruga je dobro poslovala te je omogućavala ljudima dodatnu novčanu naknadu uz svoju plaću u svezi održavanja i obrađivanja vrtla zasađenim kulturama. Tako da su tužiteljevi roditelji bili tzv."nosom u zemlji" cijeli svoj život, ali ne samo oni već i ostali suseljani tog područja. Sporna nekretnina predstavlja odvojen posjed od kuće tužitelja i kao takva odvojena je suhozidom, naime suhozid se osim ograđivanja parcele kako bi se znalo čije je čije, gradio i kao zaštita od slijevanja vode, jer je riječ o nekretnini položenoj na padini, pa kako bi se zaštitili od odrona zemlje od vode.Taj suhozid koji razdvaja kuću od predmeta spora izgrađen je kada su tužiteljevi roditelji počeli krčiti parcelu gdje je kuća izgrađena, pa kako su njega radili tako su ga i nadograđivali s tim da je postojao i još jedan dio suhozida u smislu onog glavnog koji je okruživao cijelu parcelu. Svjedok je istaknuo kako je u doba gradnje zidova postojala samo drobilica kamena, koju je imao djed NK, a EA da je vidio ispred danas sudnice i on da je s tom drobilicom obilazio kako bi mještani mogli graditi suhozide.Suglasnošću stranaka svjedoku je pokazana i geodetska skica predmeta spora sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja Daria Blaževića iz kolovoza 2025. te je svjedok kazao da je vinova loza na dijelu nekretnine za koju vidi naznaku 1861 uz put, dok da se stabla bajama nalaze zasađeno na vrhu te iste nekretnine, čija granica čini trokut iste, a smokva se nalazi do bajame. Tuženu ad2 i kćer tuženika ad1 koja je u sudnici bila prisutna u vrijeme saslušanja svjedoka , isti na predmetu spora nikada nije vidio i prvi put ih vidio na sudu

-Iz iskaza svjedoka ĐA, tužiteljevog rođaka iz drugog koljena,koji cijeli život od rođenja živi u kući koja je 150 metara udaljena od tužiteljeve i koji zna gdje je predmet spora, saznaje se da je Vrt koji se nalazi do ceste, stare Napoleonova cesta, koja vodi do Gornjeg Segeta i dalje, taj vrt da su ga oni mještani nazivali Ilanova Draga odnosno na početku Ilanove Drage naziva Kraji, i oduvijek je jedinstven, nikada nije to bila nekakva parcela rascjepkana u dijelove. Sjeća se pred Mediteranske igre negdje 1965/66 da su oni djeca tada pomagali geometrima označavati vapnom međe, radio se avionski snimak nekretnine. Tuženike uistinu ne poznaje, nikada nije čuo za njih, niti poznaje u sudu prisutne osobe na strani tuženika. To područje, a ovo zna jer i njegova obitelj ima dosta nekretnina tu u posjedu, u Dragi, je ranije bilo obraslo šumom, bademima, maslinama, nije se ulazilo u tuđe. To je sve tako bilo do požara, nakon požara je postalo sve neobrađena makija, to je područje sjevernije od predmeta spora. Požari su bili 1980.,1982. No, predmetna nekretnina vlasništvo je i posjed tužitelja i njegovih roditelja, koji su prokrčili i kultivirali ju, a ovo govori, jer je želio predočiti težinu obrade tog zemljišta, koju su upravo radili tužiteljevi roditelji. Oni su isto kultivirali, sadili masline, smokve, po njegovoj procjeni 4-6 stabala maslina, uz rub je i loza. Suglasnošću stranaka svjedoku se pokazala fotografije iz nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 130-131), te je svjdok potvrdio kako je upravo snimljen predmet spora o kojem je i sam govorio, na slici su prikazani zidovi, te zidovi su radili roditelji tužitelja, dok je onaj suhozid uz cestu iz Napoleonovog doba. Tužiteljevi roditelji zidove su gradili na klasičan način za to doba jedini, kašun po kašun , naime ogradne zidove i kuću da su tu napravili 1970.-ih godina, prvu teracu krajem 1960. -ih godina podignuta, a paralelno su se krčile i parcele da ih se može dovesti u obradu. Nikada nije ni čuo ni vidio da bi netko treći dolazio i svojatao predmetnu parcelu sebi, smatrajući da to tužitelju ili njegovim prednicima ne pripada ili im pak zabranjivao posjed.

18. U svom stranačkom iskazu tužitelj je kazao da je ustao tužbom, kad je saznao da nije usklađen upis sa stvarnim stanjem predmeta spora, ovo kada je sređivao zemljište odnosno kuću koja nije bila na njegovu majku već na C i to je sad riješeno, na način da je ispravljen pogrešan upis .Tom prigodom je saznao da se zemljište piše na tuženike, koje i ne poznaje, nikada nije čuo za njih, niti ih je vidio na nekretnini, nije čuo ni za AA da bi imao nešto na nekretninama. Predmetnu nekretninu tužitelj da je dobio od svoje majke, koja je naslijedila od njegove bake ZK, koja je kasnije udana SA, ona je imala njegovu majku GA, sada pokojnu i ŽK, pok. sada ujca, koji se odrekao u korist sestre, koji je išao živjeti u [adresa], gdje je i umro. Tužitelj da je 1962/63 došao tu kada se kuća počela graditi, a kada je dovršena 1969/70 sestra i on da su tamo i živjeli, od tada da su stalno tu. Sestra je krenula raditi u Jadra, on je krenuo u srednju školu, a njihova majka bi svako dva dana dolazila donosila nešto za spremiti, ona je čuvala ovce u Gornjem Segetu. Kada je pok. otac napravio kuću, počeo je sređivati zemlju koja je predmet spora, pri tom misli na to da je posadio loze, 4-5 stabala masline, napravio zid, ja se sjeća da mu je i on pomagao u izgradnji zida do puta. Otac da je sve do svoje smrti 1998. tako radio na toj zemlji, održavao posađeno, brinuo se, nakon njegove smrti to da je on (tužitelj) preuzeo, odnosno majka, a nakon što je i majka preminula 2018. to je nastavio sve do današnjeg dana tužitelj.Na upit je li mu poznato je li otac sređivao i stanje u javnim knjigama, odgovorio je kako je bio jako mlad ali da se sjeća dolaska nekoga iz Općine na teren i da je tata radio na terenu i imao je odobrenje za te radove, a od kada je on na nekretnini od 1969/70. do 2023. nikada nitko nije dolazio i branio mu vlasništvo nekretnine. Osobno se nije obraćao tuženicima no njegova odvjetnica je poduzela radnju za rješenje vlasničkih pitanja i prije utuženja.

19. Od tuženika, stranački iskaz jedino je dala tužena ad2 dok ostali tuženici to nisu učinili naime punomoćnik istih je odustao od te dokazne radnje. Tuženica ad2 iskazala je da ostaje kod odgovora na tužbu, istakla da ona kao i ostali tuženici da su nasljednici sporne čestice položene u ZU 899, što da zna po pričanjima u obitelji i po papirima. Naime, njezin otac BA nasljednik je pok. djeda SK, koji je predmet spora dobio od sestre sada pok. LK, supruge pok. OK. Ona da je bila veleposjednica na cijelom ovom području, brinula se o težacima koji su radili na zemlji. Nakon Drugog svjetskog rata, agrarnom reformom oduzet je velik dio nekretnina njezinoj obitelji, a ovaj minimalni zakonski koji je preostao, upravo je riječ o nekretninama položenim u ZU 899. Koliko joj je poznato, 1950-ih godina su težaci još radili na zemlji. Njezin djed SK, Š je njegovao jer se ona razboljela sve do njene smrti 1957. Ovo ističe jer se 1953. osnovao Katastarski operat u Trogiru, a upisi su glasili na težake koji su radili na zemlji. Takvo stanje je i po reviziji ostalo 1982. dok tužitelj i njegovi prednici nikada nisu bili upisani kao posjednici. Na upit kada prvi put saznaje za predmetnu nekretninu, da bi bila nasljedstvo njezine obitelji, tužena ad2 je odgovorila da je 1980.-ih godina njezin otac BA i stričevi AA i ŽA, te OA (baka), da su naslijedili istu kao naknadno pronađenu imovinu iza djeda SK, koji je naslijedio od svoje sestre LK. Naime, te nekretnine nisu tad bile oduzete od strane države, iako su mislili da su bile, tako da je još kao dijete čula za njihovo postojanje, a otac da joj je pričao kako je kao dijete dolazio kod tetke LK u [adresa], koja je imala kuću ovdje u [adresa], dolazio je ljetovati, u toj kući je sada i gradski muzej, a dolascima je obilazio i zemlje u posjedu LK. 1991. formalno su se otac i stričevi upisali u ZK kao vlasnici. Na upit je li joj otac pričao u kakvom je stanju bila nekretnina koja je predmet spora obzirom na navod da o istoj ima saznanje putem oca, tužena ad2 je odgovorila da ne zna točno za konkretnu česticu, prema priči roditelja koji su možda obišli zemlji, mislim na konkretno cijeli ZK uložak, tek zna da je zemljište u nekom među periodu bilo zapušteno i neobrađeno. Tek kad je zaprimila prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, koji je pokrenut početkom 2023. ja sam išla na teren sa ovdje prisutnom rodicom koja je u svojstvu javnosti, tada je i vidjela predmet spora. Nakon što je uložila prigovor u pojedinačnom ispravnom postupku, tužitelj je putem svoje punomoćnice odvjetnice, pisano predložio mirno rješenje spora, odgovor njih tuženika je bio u smislu spremnosti, da se riješi taj problem izvan suda, uz obvezu tužitelja da otkupi česticu kojom prilikom smo mu ponudili otkup po prosječnoj cijeni poljoprivrednog zemljišta, iako je riječ o tome da je predmet spora u građevinskom području. Na upit je li itko od njezinih prednika tužitelju i njegovim prednicima branio posjed od 1969. do 2023. tužena ad2 je odgovorila kako misli da ne, oni da su dislocirani od tih čestica, u ZK ulošku je velik broj čestica, nemoguće im je bilo čuvati i obilaziti zemljišta, imali su povjerenje u zemljišnu knjigu kao vlasnici da nema razloga obilaziti učestalo čestice na kojima su vlasnici, ovo govori i u ime ostalih tuženika, ovo posebno jer da su imali saznanja, da je riječ o zapuštenim neobrađenim česticama pa ih stoga nisu našli shodno obilaziti. 2023. da je prvi put bila na predmetnoj nekretnini i vidjela je zasađene kulture, sjeća se smokve, masline, nešto jednogodišnjih kultura, ali ne zna detaljno. Nije joj poznato tko je to sve posadio, ona da nije. Ni ona ni prednici nisu pokušavali sudskim putem predaju u posjed predmeta spora jer su smatrali da je dovoljno da su upisani vlasnici u zemljišnoj knjizi.

20. Iz naprijed opisanog postupka proizlazi utvrđenim slijedeće:

-tužitelj se osobno i putem prednika od 1960 tih, do 2023. nalazi se u savjesnom nesmetanom samostalnom, faktičnom posjedu posjedu predmeta spora nekretnine č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], oznake 1860 KO [katastarska općina] upisane površine u kat operatu od 548 m2;

-da predmetna nekretnina u naravi predstavlja vrt obradivu površinu sa nasadima stabala masline, smokve vinove loze i sezonskog povraća, čvrstih materijaliziranih granica u vidu betonskih zidova i suhozida, položajno smještena sjeveroistočno u odnosu na kuću tužitelja anagrafske oznake Petra [adresa], niže nadmorske visine u odnosu na nekretninu s kojom graniči s jugozapadne strane i omeđena kamenim podzidom

-da su tužiteljevi prednici, roditelji krčili nekretninu, izgradili zidove izuzev suhozida koji je tu od ranije, zasadili su stare kulture vidljive i u trenutku očevida, maslinu smokvu ;

-da je majka tužitelja GA, rođ. 1930, umrla 2018.g, nekretninu stekla od svojih roditelja SA i KA, majka da ju je nalsijeidla od bake ZK te da je tužitelj današnji pravni slijednik i posjednik predmetne nekretnine, koji ju je stekao diobom sa sestrama;

-tuženici, ne posjednici, da su uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine, upisani posjednici ovo na temelju vlasničkog lista iz 2023., a koja je nekretnina položena u ZU 899 KO [katastarska općina] i čiji upis se generacijama prenosio ostavinskim rješenjima, no, nikada ni oni ni njihovi prednici, nisu bili posjednici iste, niti su se ponašali kao vlasnici , nisu ulagali u istu, nisu ju štitili pa ni vlasničkom tužbom na predaju posjeda predmeta spora, aktivnost pokazuju tek u pojedinačnom ispravnom postupku 2023. stavljanjem prigovora na prijedlog tužitelja tražeći od istog potom i otkup;

-tužitelj je prije utuženja nakon saznanja da treba ispraviti zk upis , 2023, zatražio mirno rješenje spora izvnasudski u cilju smanjenja troškova, tuženici na to odgovaraju ponudom za otkup zemljišta što tužitelj odbija smatrajući se vlasnikom;

-tuženici u dokaznom postupku nisu osporili činjenicu poštenog tužiteljevog posjeda te obzirom da je sve do 2023 tužitelj posjedovao nekretninu vjerujući da je njegova, izvršavao vlasničke ovlasti, trenutak saznanja da ona možda i ne bi bila njegova, predstavlja dopis koji je uputio putem odvjetnice, tuženicima u cilju mirnog rješenja spora pa se taj trenutak može smatrati da je od savjesnog postao nesavjestan posjednik pri čemu s eističe da je od 1960 do 2023 proteklo dostatno vremena za dosijedanje;

-prednici tužitelja majka i otac, predmet spora su sami prokrčili a riječ je o nekretnini položenoj na padini, ogradili su ju, održavali , zasadio je otac masline, smokve. vinovu lozu

-čak i da je jednom periodu nekretnina obrasla to ne isključuje tužiteljev posjed jer takvo nešto ne proizlazi iz dokaza ovo posebno personalnih kako svjedoka tako i tužitelja, dok tuženik nije ni imao saznanja za nekretninu u kakvom je stanju do 2023. do prvog obilaska iste . Naime ovaj sud iskaz tužene ad 2 ne nalazi vjerodostojnim jer ne odgovara ostalim dokazima , iskazima saslušanih svjedoka u pogledu stanja nekretnine time i ne nalazi istinitim navod da je nekretnina do nedavno bila zapuštena, ovo naime dokazuje i očevidni zapisnik na koji stranke nisu imale primjedbe kao ni na nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak utvrdio postojanje starih kultura maslina - saslušani svjedoci predmetnu nekretninu smatraju nekretninom tužiteljeve obitelji potom i tužitelja dok za upisane zemljišnoknjižne suvlasnike nikada nisu ni čuli niti ih vidjeli na predmetnoj nekretnini. Također, tuženici nisu ni dokazali uzurpaciju nekretnine, dok navodi tužene o razlozima zbog kojih nisu poduzimali nikakve radnje naspram posjednika ne vlasnika, sve do ovog trenutka kad je tužitelj krenuo s uređenjem stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnim, ne nalaze se ni životno logičnim ni istinitim posebno kad se dovede u kontekst ponude za novčani otkup ovo tek nakon što im se prvi tužitelj obratio 2023.

21. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kako je predmet spora stvarnopravni zahtjev, ovdje je sagledati i primjenu odgovarajućeg materijalnog prava.

22. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

23. Odredbom članka 128. stavak 1. ZV -a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

24. Odredbom članka 159 stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

25. Odredbom članka 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni (savjestan) i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Tu se naglašava da savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira.

26. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

27. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune pretpostavke stjecanja putem dosjelosti. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed kroz zakonom određeno vrijeme i s tim da nije nužno da posjed bude i zakonit (odluka VSRH, Rev-1628/15).

28. Stoga, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, proizlazi kako je tužitelj naslijedio predmetnu nekretninu koja je njegova vlastita imovina, a koja nekretnina je jedinstvena cjelina ograđena suhozidom i zidovima, na kojoj su vlasnički posjed vršili njegovi prednici, roditelji, odnosno baka ZK, zvana MK o čemu su iskazivali i svjedoci TA i AK navodeći i baku istog, dok su ostali svjedoci iskazivali o samostalnom poštenom posjedu roditelja, koji su imali zasade maslina, smokvi vinove loze kako to posebno iskazuju svjedoci DA , JK i potvrđuju takve navode tužitelja, što uostalom dokazuje i očevidni zapisnik. Nadalje, proizlazi i da se tužitelj unutar obitelji podijelio sa sestrama, iste isplatio, što dokazuje u spisu priložena ovjerena izjava tužiteljevih sestara, svakako iz spisa proizlazi i da tuženici spram tužitelja ili njegovih prednika, nikada nisu poduzimali radnje na predaju posjeda.

29. Dakle, tužiteljev iskaz potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka koji se nalaze vjerodostojnim, neposredno uvjerljivima, logičnim i sukladno očevidnim utvrđenjima i nalazom i mišljenjem vještaka, čime je utvrđena činjenica kontinuiranog i neometanog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja, ali i njegovih pravnih prednika.

30. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja se nalaze ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja koji je u poštenom istinitom samostalnom posjedu predmetne nekretnine više od 60 godina, a riječ je o periodu od 1960 –tih do 2023. kada je ustao tužbom, i obraćanjem tuženicima.

31. Tu se ističe da se savjesnost posjeda predmnijeva ovo na temelju članka 18. stavak 5. ZV-a, a u predmetnom slučaju tuženici, nisu ni osporili savjesnost posjeda tužitelja, svakako niti predložili izvođenje dokaza na tu okolnost

32. Naime, teret dokazivanja nepoštenja tužitelja je na tuženicima, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke Dakle, tuženici nisu osporili poštenje tužitelja, a niti su dokazali da bi tužitelj i njegovi pravni prednici (roditelji) bili nepošteni posjednici.

33. Odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću, stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika, dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona, slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege te je ovlašten to pravo u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva.

34. U odnosu na navode tuženika kojim se pozivaju na povjerenje u zemljišne knjige, tu je za kazati kako je načelo povjerenja u zemljišne knjige regulirano odredbama članka 122., 123. i 124. ZV-a te odredbom članka 8. stavak 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje:

ZZK i odnosi se na derivativno (izvedeno) , stjecanje prava vlasništva na način da štiti treće osobe koje u dobroj vjeri, stječu pravo na nekretnini pravnim poslom tako što im osigurava pravnu zaštitu ako su se pouzdale u zemljišnoknjižni upis, čak i ako taj upis nije u potpunosti točan. Dakle načelo javnog povjerenja u zemljišne knjige ne odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja pa nije ni primjenjivo u konkretnom slučaju.

35. Naposljetku kako je predmetni spor bio samo oko pitanja je li tužitelj stvarni vlasnik predmetne nekretnine ili su to uknjiženi suvlasnici ovdje tuženici, navodi tuženika o tom da je nekretnina bila u režimu agrarne reforme, a time i da tužitelji nisu nasljednici težaka, nisu od značaja za odluku obzirom i da težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 22. studenog 1946. te su obrađivači postali vlasnicima obradivog zemljišta kojeg su stvarno i obrađivali, uključivši samo one livade, pašnjake i strane koji s posjedom obrađivača čine gospodarsku cjelinu.

36. Tu je i za pozvati se na pravnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci pod poslovnim brojem Revd 267/2020-2 od 18. travnja 2023. Naime, Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) propisano je da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća, ovaj sud prihvaća izražena stajališta tog suda koji svojim autoritetom djeluje na niže sudove, a u navedenoj odluci VSRH odgovora na revizijsko pitanje je li postojanje i razrješenje agrarnog odnosa otklanja mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na način da navodi da niti jedan propis nije sprečavao ili ograničavao stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samom činjenicom „ukidanja agrarnih odnosa“ Dakle, iz navedenog proizlazi, nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine su bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava. Ističe se i odluka Europskog suda za ljudska prava prema kojoj u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću se uračunava i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. (odluka S protiv [adresa], M protiv RH)

37. Stoga ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, te poklanjajući punu vjeru iskazima svjedoka, pozivom na članak 8. i 223. ZPP-a, sud smatra kako je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da su se već kod prednika ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na označenoj nekretnini. Tužitelji i njihovi prednici nalaze se u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, svakako dulje od 60 godina, da su tuženi samo formalno upisani.

38. U postupku je dokazano da su prednici tužitelja posjedovali nekretninu još 1960, dakle i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV) te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu za cijelo, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

39. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u svezi s člankom 155 st 1 i 164 st 1i 2 ZPP-a, te tužitelju zastupano, po punomoćniku, odvjetniku, koji je uspio u postupku obistinjen je trošak uvažavajući vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika, („Narodne novine 138/23“) kako slijedi: za sastav tužbe i obrazloženih podnesaka od 23.5. 2025., 20.9. 2024., 29.10.2025. svaki od po 100 b (T 8.1.i 7.t.1.OT-a), podneska od 6.2.2025. 25 b (Tbr. 9. t. 5 OT), za pristup na ročište, 12.3. 2025., 23.1. 2026. i 17.4. 2026 od po 100b (T br 9.OT), pristup na ročište od 16.1.2025 .i 30.10.2025., od po 50 b, (Tbr 9. t. 3 OT) dakle ukupno 825 bodova pomnoženo s 2,00 eur-a daje iznos od1.650,00 eur-a, uvećano za materijalni trošak plaćenog predujma za očevid od 549,24 eur-a te pristojbu na tužbu od 26.55 eur-a, što daje ukupni iznos od 2.225,79 EUR-a, koliko je ispravno i popisano i koji iznos su tuženici u obvezu naknaditi tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate, sukladno članku 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022) u svezi s člankom 164. stavka 4. ZPP-a.

U Trogiru 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom(čl.106.a st.5.ZPP) ili u pisanom obliku u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun. tuženika

- u spis