REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2891/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o.,OIB: 89993018652, Oroslavje, Mokrice 180B, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ivici Čosić, odvjetniku u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 127,50 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 238,65 € sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2026. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2026. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. veljače 2025. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa OPEL MOKKA E, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika Unicredit Leasing Croatia d.o.o. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.)

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 25. veljače 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250503202182. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 403/01/8, a u ukupnom iznosu od 1.102,20 € (PDV uključen) koji je tuženik dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 754,26 €, a razliku od 127,50 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada koju oni priznaju. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

Dodaje kako je na izvidu štete napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 28,00 €/sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 79,00 €/sat plus PDV u ovoj šteti što je službena cijena sata rada njegove radionice.

Ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 08. travnja 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 127,50 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu nego je kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila koji je kao kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, pa ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

Tuženik je ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik.

U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni, a osporava i Službeni cjenik radionice tužitelja pa tuženik ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa),u narudžbu popravka (list 11 spisa), u obavijest o isplati osigurnine po ponudi (list 12 spisa), u potvrdu o provedenom plaćanju (list 13 spisa), u Cjenik usluga (list 14 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 15 do 17 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18 i 19 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 77 i 18 spisa), u policu kasko osiguranja cestovnih vozila (list 79 i 80 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 81 do 118 spisa. Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tužitelj predložio provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja CS na okolnost cijene sata rada i opsega izvršenih radova i prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

Tuženik je predložio da se od tužitelja zatraži dostava računa za popravke vozila u 2025. godini kao i dokaz da su računi plaćen i, predložio je i provođenje prometno tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada, a predložio je i od Autocentra Agram d.o.o. i Auto Will d.o.o. zatražiti podatak o cijeni sata rada limara i lakirera u ožujku 2025.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1 . ZPP-a, obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 127,50 € na temelju računa br. 403/01/8

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 403/01/8.

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 8 travnja 2025. utvrđeno, između ostaloga, da je Unicredit Leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa br. 403/01/8, prema izvidu štete broj 250503202182 u iznosu od 127,50 €.

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 250503202182 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa br.403/01/8, odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 250503202182

11. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika Unicredit Leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa br.403/01/8 pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je oštećenik tražbinu ustupio tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

12. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljeve police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

13. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obavijesti o isplati osigurnine po ponudi od 27. ožujka 2025. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 250503202182 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

14. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja broj 403/01/8, odnosno po cijeni radnog sata od 79,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

15. Iz utuženog računa br. 403/01/8, sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 881,76 € (što uvećano za 25% PDV-ukupno iznosi 1.102,20 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 250503202182 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 2,5 sati za mehaničarske radove dok je u tuženikom izvidu štete broj 250503202182 isto navedeno da je za mehaničarske radove potrebno 2,5 sati.

16. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 79,00 €, što uvećano za PDV iznosi 98,75 €, dok u izvidu štete tuženik nije naveo cijenu sata rada.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (79,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova za električna vozila po cijeni od 79,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 98,75 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

18. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

19. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o šteti od 5. veljače 2025. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 21. veljače 2024. o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Tužitelju je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2026. i 30. ožujka 2026. u iznosu od po 50,00 € (Tbr. 9. 1.) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 20 travnja 2026. u iznosu od 25,00 € (Tbr.9.3.) ukupno 175,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 43,75 €, dakle ukupno 218,75 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 €. Dakle, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 238,67 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

25. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 20. listopada 2025. u iznosu od 62,50 € zajedno s PDV-om (Tbr.8.1.i 46.) jer taj podnesak sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka budući tužitelj u njemu samo ponavlja sve rečeno u tužbi i dostavlja sudsku praksu, slijedom čega je odlučeno kao u toč III izreke.

26. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 20. svibnja 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana