Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-733/2019-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, Preradovićeva 16, protiv tuženika OTP BANKA Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Đure Deželića 30, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 071130386767, vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu, iznos od 2.376,28 eura zajedno sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ko je je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznos od:

-76,04 eur od 16.6.2014. godine pa do isplate

-75,91 eur od 15.7.2014. godine pa do isplate

-75,78 eur od 14.8.2014. godine pa do isplate

-75,64 eur od 16.9.2014. godine pa do isplate

-74,45 eur od 15.10.2014. godine pa do isplate

-69,02 eur od 17.11.2014. godine pa do isplate

-68,89 eur od 16.12.2014. godine pa do isplate

-68,76 eur od 15.1.2015. godine pa do isplate

-68,63 eur od 16.2.2015. godine pa do isplate

-68,48 eur od 16.3.2015. godine pa do isplate

-67,50 eur od 15.4.2015. godine pa do isplate

-63,17 eur od 15.5.2015. godine pa do isplate

-63,04 eur od 15.6.2015. godine pa do isplate

-62,89 eur od 15.7.2015. godine pa do isplate

-62,75 eur od 14.8.2015. godine pa do isplate

-62,60 eur od 17.9.2015. godine pa do isplate

-61,67 eur od 15.10.2015. godine pa do isplate

-57,63 eur od 16.11.2015. godine pa do isplate

-57,49 eur od 15.12.2015. godine pa do isplate

-57,34 eur od 15.1.2016. godine pa do isplate

-57,19 eur od 15.2.2016. godine pa do isplate

-57,04 eur od 15.3.2016. godine pa do isplate

-56,04 eur od 15.4.2016. godine pa do isplate

-51,71 eur od 16.5.2016. godine pa do isplate

-51,57 eur od 15.6.2016. godine pa do isplate

-51,41 eur od 15.7.2016. godine pa do isplate

-51,26 eur od 12.8.2016. godine pa do isplate

-51,12 eur od 15.9.2016. godine pa do isplate

-49,80 eur od 17.10.2016. godine pa do isplate

-43,91 eur od 15.11.2016. godine pa do isplate

-43,77 eur od 15.12.2016. godine pa do isplate

-43,62 eur od 31.1.2017. godine pa do isplate

-43,48 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-43,33 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-41,94 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,68 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,55 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,42 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,28 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,14 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-33,77 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27,53 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27,41 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27.29 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-8,34 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate, u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.896,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.068,35 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 20. 5. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik (kao pravni sljednik HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d.) zaključili Ugovor o kreditu broj 017730386767 (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 eura. Tuženik je u Ugovor ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredi nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnih za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedena odredba je protivna načelu savjesnosti i poštenja te e uzrokovala znatnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

2. Navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je neodrediva, protivna je kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.) koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, tako za vrijeme njegovoj izvršavanja, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedene ugovorne odredbe već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH br. PŽ-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2023. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

3. Tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođedo dokumentaciji koju ima tuženik i prije provođenja vještačenja, nakon čega će odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

4. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti nakon provedenog vještačenja u roku koji odredbi sud. Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 10.001,00 kn, pa u tom smislu je i naznačena može bitna vrijednost predmeta spora.

5. Parnične stranke su u slučaju spora ugovorile nadležnost suda prema sjedištu podružnice tuženika. Tužitelj smatra da je citirana ugovorna klauzula, kojom se ugovara isključiva nadležnost suda u poslovnom mjestu tuženika kao pružatelja usluge, nepoštena u smislu odredbe čl. 49 st. 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora (NN 96/03, dalje ZZP/93) i to zbog toga jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Pravna posljedica takve odredbe propisana je ZZP-om čl. 50. st. 1., a sastoji se u tome da je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužitelj napominje da sukladno odredbi čl. 19 st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK) u sporovima iz ugovora o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Budući da tužitelj kao potrošač ima prebivalište na području naslovnog suda, isti smatra da je naslovni sud mjesno nadležan za odlučivanje u ovom predmetu.

6. Tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d., Split, Domobranskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. iznos koji će biti specificiran nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se tuženik poziva na dostavu dokumentacije i nakon provođenja vještačenja po toj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na utuženi iznos po stopi od 15 % godišnje od 1. 9. 2007. do 30. 12. 2027., od 1. 1. 2008. do 31. 8. 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena i od 1. 8. 2025. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, da tužitelju, naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 5. 3. 2026. u kojem navodi: Nakon što je ovlašteni sudski vještak Damir Karin, dipl.oec. sačinio vještački nalaz, a budući je tužitelj još prilikom podnošenja tužbe, zadržao pravo uskladiti tužbu s vještačkim nalazom, sve u skladu sa člankom 186.b stavkom 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/20), stoga tužitelj sukladno vještačkom nalazu usklađuje svoj tužbeni zahtjev, te predlažemo Cijenjenome sudu, da nakon provedenog postupka, donese slijedeću presudu:

-23,33 eur od 21.1.2008. godine pa do isplate

-29,15 eur od 22.2.2008. godine pa do isplate

-29,14 eur od 21-.3.2008. godine pa do isplate

-29,12 eur od 17.4.2008. godine pa do isplate

-29,11 eur od 21.5.2008. godine pa do isplate

-50,76 eur od 19.6.2008. godine pa do isplate

-72,40 eur od 17.7.2008. godine pa do isplate

-72,38 eur od 14.8.2008. godine pa do isplate

-72,35 eur od 15.9.2008. godine pa do isplate

-72,33 eur od 27.10.2008. godine pa do isplate

-82,32 eur od 25.11.2008. godine pa do isplate

-86,60 eur od 19.12.2008. godine pa do isplate

-86,58 eur od 20.1.2009. godine pa do isplate

-86,55 eur od 24.2.2009. godine pa do isplate

-86,52 eur od 24.3.2009. godine pa do isplate

-86,49 eur od 22.4.2009. godine pa do isplate

-86,46 eur od 19.5.2009. godine pa do isplate

-86,43 eur od 18.6.2009. godine pa do isplate

-86,39 eur od 16.7.2009. godine pa do isplate

-86,37 eur od 20.8.2009. godine pa do isplate

-86,32 eur od 25.9.2009. godine pa do isplate

-86,29 eur od 27.10.2009. godine pa do isplate

-86,25 eur od 20.11.2009. godine pa do isplate

-86,21 eur od 15.12.2009. godine pa do isplate

-86,17 eur od 19.1.2010. godine pa do isplate

-86,13 eur od 18.2.2010. godine pa do isplate

-86,08 eur od 19.3.2010. godine pa do isplate

-86,03 eur od 29.4.2010. godine pa do isplate

-86,00 eur od 27.5.2010 godine pa do isplate

-85,94 eur od 17.6.2010. godine pa do isplate

-85,90 eur od 19.7.2010. godine pa do isplate

-85,84 eur od 17.8.2010. godine pa do isplate

-85,79 eur od 16.9.2010. godine pa do isplate

-85,74 eur od 15.10.2010. godine pa do isplate

-85,68 eur od 15.11.2010. godine pa do isplate

-86,63 eur od 15.12.2010. godine pa do isplate

-85,57 eur od 14.1.2011. godine pa do isplate

-85,50 eur od 15.2.2011. godine pa do isplate

-85,45 eur od 15.3.2011. godine pa do isplate

-85,39 eur od 15.4.2011. godine pa do isplate

-85,32 eur od 16.5.2011. godine pa do isplate

-85,25 eur od 15.6.2011. godine pa do isplate

-85,18 eur od 15.7.2011. godine pa do isplate

-85,11 eur od 16.8.2011. godine pa do isplate

-85,04 eur od 15.9.2011. godine pa do isplate

-84,97 eur od 18.10.2011. godine pa do isplate

-84,89 eur od 24.11.2011. godine pa do isplate

-84,82 eur od 21.12.2011. godine pa do isplate

-84,74 eur od 16.1.2012. godine pa do isplate

-84,66 eur od 15.5.2012. godine pa do isplate

-84,58 eur od 15.6.2012. godine pa do isplate

-84,50 eur od 16.7.2012. godine pa do isplate

-84,41 eur od 16.8.2012. godine pa do isplate

-84,32 eur od 17.9.2012. godine pa do isplate

-84,23 eur od 15.10.2012. godine pa do isplate

-84,14 eur od 15.11.2012. godine pa do isplate

-84,04 eur od 14.12.2012. godine pa do isplate

-83,95 eur od 15.1.2013. godine pa do isplate

-83,85 eur od 15.2.2013. godine pa do isplate

-83,75 eur od 15.3.2013. godine pa do isplate

-83,66 eur od 15.4.2013. godine pa do isplate

-83,55 eur od 15.5.2013. godine pa do isplate

-83,44 eur od 17.6.2013. godine pa do isplate

-83,34 eur od 15.7.2013. godine pa do isplate

-83,22 eur od 14.8.2013 godine pa do isplate

-83,12 eur od 16.9.2013. godine pa do isplate

-82,47 eur od 15.10.2013 godine pa do isplate

-81,87 eur od 15.11.2013. godine pa do isplate

-81,76 eur od 16.12.2013. godine pa do isplate

-81,63 eur od 15.1.2014. godine pa do isplate

-81,52 eur od 17.2.2014. godine pa do isplate

-81,39 eur od 17.3.2014. godine pa do isplate

-78,60 eur od 15.4.2014. godine pa do isplate

-76,17 eur od 15.5.2014. godine pa do isplate

-76,04 eur od 16.6.2014. godine pa do isplate

-75,91 eur od 15.7.2014. godine pa do isplate

-75,78 eur od 14.8.2014. godine pa do isplate

-75,64 eur od 16.9.2014. godine pa do isplate

-74,45 eur od 15.10.2014. godine pa do isplate

-69,02 eur od 17.11.2014. godine pa do isplate

-68,89 eur od 16.12.2014. godine pa do isplate

-68,76 eur od 15.1.2015. godine pa do isplate

-68,63 eur od 16.2.2015. godine pa do isplate

-68,48 eur od 16.3.2015. godine pa do isplate

-67,50 eur od 15.4.2015. godine pa do isplate

-63,17 eur od 15.5.2015. godine pa do isplate

-63,04 eur od 15.6.2015. godine pa do isplate

-62,89 eur od 15.7.2015. godine pa do isplate

-62,75 eur od 14.8.2015. godine pa do isplate

-62,60 eur od 17.9.2015. godine pa do isplate

-61,67 eur od 15.10.2015. godine pa do isplate

-57,63 eur od 16.11.2015. godine pa do isplate

-57,49 eur od 15.12.2015. godine pa do isplate

-57,34 eur od 15.1.2016. godine pa do isplate

-57,19 eur od 15.2.2016. godine pa do isplate

-57,04 eur od 15.3.2016. godine pa do isplate

-56,04 eur od 15.4.2016. godine pa do isplate

-51,71 eur od 16.5.2016. godine pa do isplate

-51,57 eur od 15.6.2016. godine pa do isplate

-51,41 eur od 15.7.2016. godine pa do isplate

-51,26 eur od 12.8.2016. godine pa do isplate

-51,12 eur od 15.9.2016. godine pa do isplate

-49,80 eur od 17.10.2016. godine pa do isplate

-43,91 eur od 15.11.2016. godine pa do isplate

-43,77 eur od 15.12.2016. godine pa do isplate

-43,62 eur od 31.1.2017. godine pa do isplate

-43,48 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-43,33 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-41,94 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,68 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,55 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,42 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,28 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-35,14 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-33,77 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27,53 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27,41 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-27.29 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

-8,34 eur od 27.11.2017. godine pa do isplate

to za razdoblje od dospijeća po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi dostavi bilo kakve dokumentacije na zahtjev tužitelja, jer je tužitelju dostavljao sve isprave, tako i početni otplatni plan, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja temeljem pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

9. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 nije primjenjiva na ugovorni odnos stranaka, jer su predmet ocjene kolektivnog spora bili isključivo kunski krediti u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak. Potraživanje tužitelja je zastarjelo je tužitelj nije svojom radnjom podnošenjem tužbe prekinuo zastaru. Odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne, već su dopuštene temeljem čl. 26. Zakona o obveznim odnosim, u skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive, tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Kad bi sud i utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, zastarni rok od 5 godina teče od svakog pojedinog iznosa anuiteta za koji tužitelj smatra da je preplatio, stoga su sve uplate anuiteta izvršene prije 14. lipnja 2014. u zastari, obzirom da je tužbu podnesena sudu 14. lipnja 2019. Ukoliko bi sud prihvatio primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora, što tuženik osporava, i argumentaciju tužitelja da tužba prekida zastaru, tuženik ističe kako je i u tom slučaju cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari obzirom da je presuda P-1401/2012 postala pravomoćna 14. lipnja 2014., pa su stoga svi zahtjeva podneseni sudu nakon 13. lipnja 2019. zastarjeli jer su podneseni nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka.

10. Tuženik ističe kako je predmetnim ugovorom o kreditu tužitelju na raspolaganje stavljen iznos kredita u kunama, dakle radi se o kreditu koji ne sadrži valutnu klauzulu, te i s tog aspekta na konkretni ugovorni odnos, nije primjenjiva presuda VTS-a broj Pž-7129/13 donesena u kolektivnom sporu, a koja se odnosi isključivo na ugovore o stambenim kreditima zaključene s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Dakle, sudska zaštita je tražena isključivo u pogledu ugovora o kreditu kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica. Obzirom da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu u kunama, utvrđenja iz gore navedenih presuda ne mogu se koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u kunama, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na kunske ugovore o kreditu. Dakle, pravna zaštita kakvu traži tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom ne odnosi se niti se može odnositi na ugovore o kreditu kojima je korisniku na raspolaganje stavljen iznos kredita u kunama!

11. Tuženik se protivi navodima tužitelja da su odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Osim toga, i sama činjenica da i ZOO u čl. 26. st. 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope jasno daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti „protivno prisilnim propisima i moralu društva“, dakle ne može biti ništetno.

12. Tuženik tužitelju osporava svojstvo prosječnog potrošača. Poziva se na Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi, kojom se kao mjerilo prosječnog potrošača utvrđuje potrošač koji je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan u pogledu tržišnog djelovanja. Stoga je u pojedinačnoj parnici kao što je ova sud dužan utvrditi je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, je li potrošač prilikom sklapanja ugovora bi pažljiv i je li bio oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja.

13. Tužitelj je informiran o rizičnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope. Predmetni ugovor je solemniziran. Napokon, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan.

14. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, koja nije ni naznačena, stoga se tuženik na istu nije u mogućnosti detaljni očitovati, protivi se provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kojim bi se eventualna preplata koju tužitelj potražuje utvrđivala fiksiranjem početne kamatne stope. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te zahtijeva naknadu parničnog troška.

15. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu, zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu, obavijest o izmjeni kamatne stope, dopis OTP banke, promet po računu, obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku RKR d.o.o.

16. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove preplaćene kamate zbog promjene kamatne stope temeljem Ugovora o kreditu br. 071130386767 od 29. studenog 2007.

17. Nesporno je među strankama da je predmetnim ugovorom o kreditu tužitelju na raspolaganje stavljen iznos kredita u valuti EUR. Za rješavanje odnosa među strankama nije odlučno pozivanje tužitelja na utvrđenja iz tzv. Kolektivne presude za CHF kredite. Naime, tužitelj svoje tvrdnje temelji na nepoštenosti odredbi temeljem Zakona o zaštiti potrošača te ništetnosti tako ugovorene kamate temeljem odredbi ZOO-a. Tako tužitelj nigdje ne spori da bi samo ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo ništetno samo po sebi, već tvrdi da je način na koji je ona ugovorena u ovom ugovoru ništetan temeljem dvije pravne osnove, prema Zakonu o zaštiti potrošača i prema Zakonu o obveznim odnosima. Nesporno je da je tužena banka u predmetni Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene banke, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, radi se o ništetnoj odredbi budući visina kamatne stope i iznos anuiteta ovisi o volji samo jedne strane bez objektivnih mjerila i kriterija za izračun. Ovaj sud smatra da je tvrdnja tuženika da su odredbe valjane zato jer je tužitelj na njih izričito pristao potpisivanjem ugovora nelogična jer upravo zbog toga postoji institut ništetnosti kojim se naknadno utvrđuju nevaljanim već potpisane odredbe po strankama.

18. Za utvrditi je da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovora koji je tipski i pripremljen u cijelosti od strane banke po principu „uzmi ili ostavi“ te u kojem je banka koristila svoj položaj „jače“ stranke na tržištu te ugovarala odredbe koje idu samo banci u korist, a na štetu tužitelja. Iz njegovog iskaza proizlazi da mu osobna bankarka nije ništa govorila da će se ugovorena kamatna stopa mijenjati. Tuženik ničim nije dokazao da bi informirao tužitelja kao klijenta o parametrima promjene kamatne stope u predugovornom odnosu, niti da bi tužitelju od strane banke bile dane kakve obavijesti glede promjene kamatne stope. Ovaj sud smatra da je tužitelju od strane tuženika trebalo pružiti objašnjenja o promjeni kamatne stope prilikom sklapanja ugovora i u ugovor unijeti odredbu koja će odrediti da promjenjivost kamatne stope ovisi o objektivnim parametrima, a ne jednostranoj volji jedne stranke i bez parametara koji omogućuju drugoj strani izračun svoje obveze. Netočno je da se zahtjev kojeg je tužitelj zatražio u tužbi ne može postavljati za kredite u valuti EUR, jer nije važno koja valuta je u ugovoru ugovorena već je važno kako su ugovarane pojedine odredbe, a ova je ugovorena tako da je neodređena i neodrediva, a i suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

19. Dakle, tužitelj GJ, kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. kao kreditor, sklopili su dana 29. studenog 2007. godine Ugovor o kreditu br. 071130386767 (spis list 4-9), prema slijedećim uvjetima:

Iznos odobrenog kredita: 35.000,00 EUR, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (članak 1. Ugovora);

Iznos isplaćenog kredita: 35.000,00 EUR (Prilog 1)

Namjena kredita: otplata postojećih kredita i adaptacija nekretnine (članak 7. Ugovora)

Kamatna stopa: 5,99% godišnja, promjenjiva (članak 3. Ugovora)

Rok otplate: 240 mjeseci (20 godina) (članak 2. Ugovora)

Način otplate kredita: po iskorištenju kredita Banka će Korisniku kredita dostaviti amortizacijski plan otplate koji je sastavni dio ovog ugovora (članak 2. Ugovora). Prema otplatnom planu, prvi anuitet dospijevao je na naplatu 01.02.2008. godine, a posljednji je dospijevao 01.01.2028. Kredit je otkazan dana 27.11.2017. Na dan isplate kredita 11.12.2007. srednji tečaj EUR po tečajnoj listi Hrvatske narodne banke iznosio je 7,318300 HRK/EUR.

20. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja, vještak utvrđuje:

tužitelj je na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos 8.272,46 EUR.

Vještak u nastavku daje 2 varijante izračuna:

a) primjenom tečaja na dan iskorištenja kredita HRK/EUR iznos preplate je 60.540,34 HRK.

b) primjenom tečaja na dan plaćanja kredita HRK/EUR iznos preplate je 61.710,83 HRK.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablicama u stupcu „l“ (EUR) i u stupcu „o“ (HRK)

21. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak je sve iznose iz Nalaza i mišljenja od 25. listopada 2022. godine, sukladno Zakonu o uvođenju Eura izrazio u EUR i to EUR/HRK, pri čemu je obratio pozornost da zbroj svih anuiteta EUR mora odgovarati glavnom iznosu izraženom u EUR, te da izvrši zaokruživanje potrebitog anuiteta na niže, a sve kako bi zbroj svih anuiteta u EUR odgovarao glavnom iznosu u EUR.

Vještak nadopunjuje nalaz kako slijedi:

-U stupcu „l“ su prikazane razlike kamate u EUR po inicijalnom otplatnom planu i promjenjivom otplatnom planu

-U stupcu „o“ su prikazane razlike kamate u HRK preračunate po srednjem tečaju banke

-U stupcu „p“ su prikazane razlike kamata u EUR po konverzijskom (fiksnom) tečaju

(1 EUR = 7,53450 HRK)

22. Na osnovu opisanog nalaza, vještak utvrđuje:

-tužitelj je na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos 8.272,46 EUR

Vještak u nastavku daje 2 varijante izračuna:

-primjenom tečaja na dan isplate kredita HRK/EUR iznos preplate je 60.540,34 HRK/8.035,08EUR

-primjenom tečaja na dan plaćanja kredita HRK/EUR iznos preplate je 61.710,83 HRK/8.190,43EUR

23. Stranke, nisu prigovorile nalazu i mišljenje, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

24. S obzirom da je tužitelj, temeljem nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi tuženoj banci preplatio svoju obvezu, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora po osnovi kamate, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO -a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

25. Prigovor zastare potraživanja djelomično je osnovan. S obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., to su sve uplate izvršene prije 12. lipnja 2014., odnosno potraživanja koja se odnose na navedene uplate u zastari s obzirom na petogodišnji zastarni rok. Tužitelj od tuženika potražuje iznos od 8.272,46 eura. Slijedom navedenoga tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 2.376,28 eura, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zastarjelo potraživanje za iznos od 5.896,18 eura sa zakonskom zateznom odbijen kao neosnovan.

26. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu temeljem odredbe članka 186. b. ZPP -a. Tužitelj nije određeno naveo svoje novčano potraživanje. Stoga se ne bi radilo o preinaci tužbe podneskom tužitelja od 5. 3. 2026. kojim je nakon vještačenja specificirao tužbeni zahtjev. Dakle, tužitelj je ustao stupnjevitom tužbom iz razloga što nije posjedovao dostatnu dokumentaciju pomoću koje bi mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev, te je s obzirom na navedeno, tek podneskom od 5. 3. 2026. postavio određeni tužbeni zahtjev. Vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn postavljena je u trenutku podnošenja tužbe s obzirom da je tužitelj dužan odrediti VPS sukladno odredbama ZPP-a, ali isti nije proizlazio iz određenog tužbenog zahtjeva s obzirom da je isti postavljen tek podneskom od 5. 3. 2026. S obzirom na navedeno jasno je kako se ne radi o povišenju tužbenog zahtjeva, odnosno preinaci, već postavljanju određenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ZPP -a. Čak i da se radi o povišenju tužbenog zahtjeva, kako to tvrdi tuženik, u ovom slučaju tužitelj nije preinačio tužbu iz razloga što je on samo uskladio svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, te tužbeni zahtjev i dalje glasi na isti vremenski period. Radi se o takvoj izmjeni tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik ne može protiviti, a što proizlazi i iz Zakona o parničnom postupku kojim je u članku 191. st. 2 propisano: „Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.“

27. Valja istaći da je odredbom članka 190. stavkom 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.: dalje:Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati da li je takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju radi vraćanja onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu potraživanja. Stoga nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Valja istaknuti da je tužitelj već u tužbi predložio knjigovodstveno financijsko vještačenje.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP - a. U odnosu na konačno specificirani tužbeni zahtjev za iznos od 8.272,46 eura, tužitelju je dosuđen iznos od 2.376,28 eura, doka je ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.896,18 eura odbijen kao neosnovan. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100 %, dočim je u odnosu na visinu zahtjev uspio sa 28,73 %. Kad se ti postotci zbroje i podijele sa dva dobije se postotak od 64,37 % koji predstavlja uspjeh tužitelja, dočim je tuženik uspio s preostalih 35,63 %, pak kad se navedeni postotci prebiju dobije se iznos od 28,74 % koji predstavlja uspjeh tužitelja u parnici.

29. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 26. 9. 2019., sastavljanje podneska od 21. 4. 2020. – odgovor na žalbu protiv rješenja, sastavljanje podneska od 3. 6. 2020., sastavljanje podneska od 21. 6. 2022. – odgovor na žalbu protiv rješenja, sastavljanje podneska od 5. 3. 2026., zastupanje na ročištu 28. 2. 2020., 11. 12. 2024. i 12. 3. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, za sastavljanje podneska od 2. 12. 2024. iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.375,00 eura. Kad se tom iznosu doda trošak sudske pristojbe za tužbu od 66,36 eura dobije se iznos od 2.441,36 eura pa kad se taj iznos pomnoži sa 28,74 % dobije se iznos od 701,65 eura. S obzirom da je tuženik u cijelosti osporio visinu tužbenog zahtjeva trošak vještačenja dosuđen je u cijelosti u iznosu od 366,70 eura jer je bio neophodan, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.068,35 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 24. 2. 2020. u kojem zahtijeva dostavu dokumentacije od tuženika i predlaže zadatak vještačenja jer podnesak prethodi pripremnom ročištu 28. 2. 2020. na kojem je tužitelj postavio identičan zahtjev te je precizirao zadatak vještačenja, dakle, trošak je dosuđen za zastupanje na pripremnom ročištu. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 20. 3. 2020. kojim se očituje na sadržaj zapisnika s pripremnog ročišta 28. 2. 2020., naime, zapisnik je sastavljen od strane sutkinje po kazivanju punomoćnika tužitelja odvjetniku Josipu Štefičiću, te se ne radi o omaški suda, već punomoćnika tužitelja, pa bi se radilo o podnesku za sastavljanje kojeg trošak ne može teretiti protivnu stranku. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 30. 4. 2020. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer je taj podatak vidljiv u e -Spisu, dakle, ne radi se o podnesku potrebnom za vođenje parnice, a isto se odnosi i na podnesak od 12. 6. 2020.i 28. 2. 2023. Tužitelju nije dosuđen trošak za zastupanje na ročištu 11. 12. 2024. koje nije ni održano te su stranke pravovremeno izviještene od odgodi ročišta na koje nisu ni pristupile. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 20. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 16

2.Odvjetničko društvo Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Đure Deželića 30

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte