REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-678/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-2/2025-3 od 10. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-14/2023-25 od 6. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovn i broj Gž R-2/2025-3 od 10. prosinca 2025. zbog pravnih pitanja:
„Pripada li djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), prema odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018 i 46/2018) odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u slučaju kada je isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo na temelju Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15-03/1, urbroj:512-01- 15-941 od 28. prosinca 2015., donesenoj prema odredbi čl. 13. st. 5. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15)?
Primjenjuje li se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023- 03/15-03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., samo na 2016. godinu ili i na cijelo utuženo razdoblje na temelju koje Odluke je djelatnoj vojnoj osobi isplaćivana novčana naknada?“.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje u dijelu kojim se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženica su protiv drugostupanjske presude podnijel i prijedlog za dopuštenje revizije, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Tužitelj se uz to pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice s prijedlogom da se isti odbije.
5. Ovaj sud je prijedloge razmotrio u skladu s odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga tuženice
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja tuženice važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana drugostupanjska presuda protivna pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-3652/2019 od 12. listopada 2022., na koju se je tuženica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije (tako ovaj sud i u odlukama poslovni broj Rev - 730/2025-2 od 17. prosinca 2025. i Revd-798/2026-2 od 17. veljače 2026.).
7. Stoga je, na temelju čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja, pod toč. I.
U pogledu prijedloga tužitelja podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
8. U pogledu pravnih pitanja tužitelja navedenih u prijedlogu pod rednim brojevima od 1. do. 4. ističe se da tužitelj istima zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje. Konkretno, sud je iskazima svjedoka utvrdio činjenicu i način redovnog korištenja dnevne pauze. Stoga, a kako utvrđivanje činjeničnog stanja pravo pridržano nižestupanjskim sudovima i u ocjenu činjenog stanja ovaj se sud ne može upuštati, pitanja koja nisu postupovnopravna niti materijalnopravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, nego isključivo pitanja koja se odnose na utvrđenja činjenog stanja, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
9. S obzirom da je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da je poslodavac ispunio svoju obvezu i osigurao pravo na dnevni odmor, a što je utvrđeno rezultatima provedenog dokazivanja - uz također nespornu činjenicu da tuženica nije imala obvezu vođenja evidencije tih stanki - teret dokazivanja suprotnog je, prema pravnom shvaćanju suda u pobijanoj odluci, na tužitelju. To je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci poslovnog broja Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2025. (osobito v. toč-15.1. obrazloženja te odluke), pa peto pravno pitanje nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.
10. U pogledu pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu pod rednim brojevima 6. do 9., ukazuje se da u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci u okviru činjenične i pravne situacije dostatno podudarne s ovopredmetnoj. Stoga navedene odluke ne mogu biti razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP). Napominje se da ovaj sud, sagledavajući predmet u okviru utvrđenih činjenica i u pogledu postavljenih pravnih pitanja, protivno navodima tužitelja, ne nalazi nepodudarnost pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u presudi poslovnog broja Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2023.
11. Stoga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. II.
12. U pogledu prijedloga tužitelja podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja istaći da povredu prava na pravično suđenje tužitelj vidi u odluci suda o priznavanju troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu, u situaciji, kada (barem prema shvaćanju tužitelja) nisu nastali dodatni troškovi postupka u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, a kada je sud troškove postupka odredio dosljednom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP. Međutim, imajući u vidu da je utvrđenje suda u pobijanoj odluci da se „ne radi o razmjerno neznatnom dijelu neuspjeha u sporu, zbog kojeg nisu naslati posebni troškovi“, ovaj sud ocjenjuje da odlukom o troškovima postupka nije došlo do povrede postupovne odredbe koja bi bila osobito teške naravi, a osobito ne takve koja bi dovela do povrede prava na pravično suđenje ili na pristup sudu, pa čak niti na razini vjerojatnosti.
13. Tužitelj vidi povredu prava na jednakost svih pred zakonom u načinu ocjene dokaza i utvrđivanju činjenica korištenja pauze i tom smislu tereta dokazivanja. Međutim, protivno njegovim navodima, tužitelju nije bilo onemogućeno dokazivanje činjenica koje je on navodi u prilog svojih navoda i dokazivanje činjenica protivnih onima utvrđenim iskazima svjedokā (koji su ocijenjeni istinitim). Ne može se zaključiti da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova takvo da bi se, primjenom primijenjenih pravila o teretu dokazivanja, tužitelja faktično onemogućilo u dokazivanju činjenica koje on iznosi i tako mu uskratilo pravo na jednako postupanje (i ravnopravnost oružja). Svoje navode tužitelj je mogao dokazivati, a to je mogao činiti (i činio je) prvenstveno predlaganjem izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. No, hoće li njihove iskaze nižestupanjski sud ocijeniti istinitim, stvar je konkretne ocjene svakog od tih provedenih dokaza, a to je pravo ocjene pridržano nižestupanjskim sudovima. Ovaj sud u ocjeni provedenih dokaza u konkretnom slučaju ne nalazi elemente arbitrarnosti ili kakve očite nejednakosti stranaka pred zakonom. Dakle, nije učinjena vjerojatnim povreda tog temeljnog prava.
14. Iz navedenih je razloga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
