REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2098/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1006/2025-2 od 9. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-812/2023-38 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1006/2025-2 od 9. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-812/2023- 38 od 4. lipnja 2024. u točki IV. i u dijelu točke III. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-812/2023-38 od 4. lipnja 2024., i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 571,25 EUR -a sa zateznim kamatama, u odnosu na pitanje:

„Ima li korisnik kredita koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?

II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1006/2025-2 od 9. veljače 2026. u kojem je djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru , Stalne službe u Krapini poslovni broj P-812/2023-38 od 4. lipnja 2024. u točkama I., II., III. i V. odnosu na pitanje:

„Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisno o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?“.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1006/2025-2 od 9. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-812/2023-38 od 4. lipnja 2024.

2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki IV. i u dijelu točke III. kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 571,25 EUR-a sa zateznim kamatama, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), u kojem postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizija postavlja slijedeća pravna pitanja:

„Ima li korisnik kredita koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?

Je li pirikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka u potrošačkom sporu, kao što je to u konkretnom slučaju, sud dužan o troškovima odlučiti u skladu sa čl.154. st.2 Zakona o parničnom postupku tj. prema uspjehu u sporu ili je pravične troškove ovlašten tužitelju dosuditi u cijelosti prema vrijednosti zahtjeva s kojim je uspio u tim sporu?“.

2.2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a. zbog povrede prava.

3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje navedeno u izreci rješenja pod točkom I. izreke važno, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskog suda je u odnosu na postavljeno pravno pitanje neujednačena (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci pod točkom I.

6. U odnosu na preostalo pitanje, te istaknute povrede prava uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a.

7. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP-a zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:

„i. Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakon o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisno o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?

ii. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

iii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

iv. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

v. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

vi. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

vii. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

viii. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

ix. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

x. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

xi. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.

7.2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a. zbog povrede prava.

8. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

9. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za odluku sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskog suda je u odnosu na postavljena pravna pitanja neujednačena (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.).

10. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci rješenja pod točkom II.

11. U odnosu na preostala pitanja te istaknute povrede prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek