REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2092/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-832/2025-3 od 6. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2076/2022-26 od 5. rujna 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 250,00 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-832/2025-3 od 6. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2076/2022- 26 od 5. rujna 2025., u dijelu kojim nije uspio u sporu, sadržajno ga temeljeći na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbama čl. 19., čl. 16. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) time što smatra da je stavljen u nepovoljniji položaj naspram drugih korisnika kredita.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti, a podredno odbiti uz naknadu troška odgovora u iznosu od 250,00 eur.
3. Razmatrajući prijedlog tužitelja u odnosu na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući sukladno odredbama čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da oba naznačena pitanja u prijedlogu, nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Prvo naznačeno pitanje kojim se u suštini problematizira je li ugovor o kreditu može opstati kada sud utvrdi da su njegove pojedine odredbe ništetne, nije važno pravno pitanje jer shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda u izraženog odluci poslovni broj Rev-259/2022-2 od 22. studenoga 2022. i dr., a koje glasi: „… ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP“.
3.2. O odgovoru na drugo naznačeno pitanje kojim se općenito preispituje je li sud dužan cijeniti sve navode stranaka kojima ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva, također ne može ovisiti ishod ovog spora jer iz pobijanih odluka proizlazi da je sud cijenio sve navode stranaka kojima ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da, tužitelj samo paušalno navodi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava jer je ovom odlukom stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge korisnike kredita te da ničim nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđena temeljna prava zaštićena čl. 19., čl. 26. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.
5.1. U postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da je odlukom te da odluka suda nije utemeljena na zakonu.
6. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke.
7. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa je riješeno kao u toč. I II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
