REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1564/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Memento ulaganja d.o.o. Zagreb, Pavla Hatza 3, OIB:43539782290, kojeg zastupa punomoćnik Luka Matković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Pekara Sebastijan d.o.o. u stečaju, Šibenik, Ulica I. Šibenskog partizanskog odreda 7, OIB:62494956823, kojeg zastupaju punomoćnici Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća u Šibeniku, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž-3129/2025-2 od 12. studenoga 2025., kojima su potvrđene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj P-167/2022-64 od 4. lipnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž-3129/2025-2 od 12. studenoga 2025. kojima su potvrđene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj P-167/2022-64 od 4. lipnja 2025. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u prijedlogu i predložio isti odbaciti, a tužitelja obvezati da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP jer u podnesenom prijedlogu nije jasno naznačio razloge zbog kojih stranka smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP niti se u prijedlogu nije određeno pozvao na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
4. Prema ocjeni vijeća pravna pitanja naznačena u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je tužbeni zahtjev u ovom parničnom postupku odbijen kao neosnovan budući da tužitelj nije dokazao da prema tuženiku, kao stečajnom dužniku, ima osnovano potraživanje. Naime, tužitelj tijekom postupka nije sudu dostavio ugovor o ustupu tražbine kojim je GN tražbinu iz Ugovora o pozajmici prenio na tužitelja, a tu odlučnu činjenicu sud nije mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza. Osim toga, sukladno odredbi čl. 270. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 i 36/22 - dalje: SZ) u parnici radi utvrđivanja tražbine tužitelj može zahtijevati utvrđenje samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, a to tužitelj u ovom parničnom postupku nije tako postupio.
4.1. Nadalje, iako je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da uz prijedlog sudu dostavlja priloge (presudu Trgovačkog suda u Zadru broj P-167/2022-64 od 4. lipnja 2025., odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3129/2025- 2 od 12. studenoga 2025., žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude i druge dijelove spisa na koje se u prijedlogu određeno poziva) iz eSpisa proizlazi da navedene priloge tužitelj sudu nije dostavio, a to je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na paušalne navode predlagatelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno pravo – pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to "zbog osobito teške pogrešne primjene procesnog i materijalnog prava (prekomjerni formalizam u dokaznoj ocjeni i primjeni čl. 270. SZ)" treba navesti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pritom treba istaknuti da u ovoj pravnoj stvari ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 270. Stečajnog zakona pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju, a u nižestupanjskim odlukama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode. Odluke nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
