REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 434/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/ZŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2/IŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3/LŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Vinko Peronja, odvjetniku u Jelsi, protiv tuženice GŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Draganu Mijoću, odvjetniku u Splitu, radi ispravka uknjižbe i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-3424/2021 od 30. siječnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženice GŽ iz [adresa] i ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-3424/2021 od 30. siječnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima postupka tužene povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da su tužitelji svaki za po 1/3 dijela suvlasnici od 708/9905 dijela čes.zem.922, z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa su stoga tužitelji temeljem ove presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime svaki za po 1/3 dijela od 708/995 dijela na čes.zem.922, z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženice GŽ.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.497,10 EUR-a u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložila tužena i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1.do 3. ZPP-a Ukazuje na bitnu povredu postupka iz čl. 354.st.1. i st.2. točka 11. ZPP-a. Osporava troškove postupka, te navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Sud je utvrdio pasivnu legitimaciju tužene upravo pregledom zemljišno knjižnog izvatka, ali se nije osvrnuo na tuženikov prigovor nepotpune pasivne legitimacije, obzirom da na predmetnoj nekretnini u određenim suvlasničkim dijelovima egzistira i upis drugih osobe. U obrazloženju pobijane presude nema niti jednog navoda o istaknutom prigovoru nepotpune pasivne legitimacije, a niti o razlozima zbog kojih bi isti bio odbijen iz čega nedvojbeno proizlazi da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Sud je zanemario izvedeni dokaz saslušanja tužene. Izjava ĐŽ nije relevantan dokaz. Sud nije donio rješenje niti obrazložio iz kojeg razloga dopušta preinaku tužbe učinjenu 26.9.2022.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te nema razloga o odlučnim činjenicama. Isto tako činjenično stanje nije potpuno utvrđeno te je na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Sud zaključuje da je utvrđeno da su još na strani prednika tužitelja i to njihova djeda ZŽ i oca OŽ ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću i to baš u ovom suvlasničkom omjeru koji je naveden u tužbi i određen u skladu s upisanim posjedom u katastarskom operatu. Naime, svjedoci su iskazivali još o posjedovanju oca tužitelja OŽ dočim je tužitelj iskazivao o posjedovanju još od vremena pradjeda OŽ, djeda ZŽ te oca OŽ, da je njegov djed Z umro 1948., a od revizije katastra 1952. razvidno je da je upisana SŽ ud. pok. I iz L (baka tužitelja) i to baš u navedenoj površini u katastarskom operatu. Svjedoci su iskazivali o nesmetanom posjedovanju kroz čitavo razdoblje njihova posjeda. Da PŽ nikada nije bio u posjedu predmeta spora niti na bilo koji način aktivno obrađivao zemlju proizlazi i iz iskaza svjedoka EŽ koji je naveo da je na sjevernom dijelu č. zem. [katastarska čestica] sestra MŽ, G imala dio zemlje u cca istoj površini kao i dio sporne nekretnine gdje su također bile masline koje je ona obrađivala sa obitelji i suprugom OŽ, sinom ĐŽ i kćeri Đ, a u kasnijoj diobi između nje i brata upravo taj sjeverni dio nekretnine da je pripao MŽ. Ovo proizlazi i iskaza svjedoka AŽ te samog tužitelja.

6.1. Nadalje prvostupanjski sud navodi da su svjedoci iskazivali o nesmetanom posjedovanju kroz čitavo razdoblje njihova posjeda pa stoga sud drži da još na strani djeda tužitelja pok. ZŽ potom na strani oca tužitelja pok. OŽ istekao rok dosjedanja propisan tada važećim odredbama OGZ-a, odnosno rok koji je određen Načelnim mišljenjem Proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br.3/60 od 04.04.1960. Iz iskaza tužitelja ad 1/ kao i svjedoka proizlazi kako zemljište između suposjednika nije fizički podijeljeno te da u naravi stoga nema međa. Očito je da se radi o specifičnom posjedovanju, i to isključivo stabala maslina za koje svi suposjednici točno znaju koje su čije, međutim u pogledu ostatka zemljišta isto nije fizički podijeljeno. Zbog navedenog, sud drži da tužitelji nisu suposjednici točno određenog realnog dijela zemljišta nego suposjednici u alikvotnom dijelu u skladu sa kojim suvlasničkim dijelom su postavili svoj tužbeni zahtjev.

7. Uvidom u spis sud utvrđuje:

- da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su tužitelji svaki za po 1/3 dijela suvlasnici od 708/9905 dijela čes.zem.922, z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa su stoga tužitelji temeljem ove presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime svaki za po 1/3 dijela od 708/995 dijela na čes.zem.922, z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženice GŽ.";

- da prilaže izvod iz Katastarskog plana i posjedovni list;

- da tužena u odgovoru i na ročištu 2.ožujka 2022. ističe prigovor nepotpune pasivne legitimacije;

- da geodetski vještak nakon obavljenog očevida utvrđuje da predmet spora predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] površine 708 m2 određene točkama od A do G (strana spisa 28 do 37);

- da tužitelji 26.9.2022. nakon nalaza vještaka postavljaju slijedeći tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se da su tužitelji svaki za po 1/3 dijela, suvlasnici posebnog dijela nekretnine označene kao čes. zem. 922, z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koji poseban dio je prikazan kao lik označen točkama od A do G, površine 708 m/2, sve prikazano na geodetskom vještvu izrađenom od dipl. ing. geod. CŽ, broj V45/22, Solin, lipanj 2022., ( list broj spisa______), a koje geodetsko vještvo je sastavni dio ove presude.

2. Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu prava vlasništva, svaki za po 1/3 dijela, na svoje ime na nekretnini opisanoj u toč. 1. ove presude, uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženice GŽ.";

- da se tuženi protivi preinaci i ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije;

- da u predmetu P-3581/22 tuženi FŽ, ĆŽ, NŽ i NŽ O navode da nekretnina nikada nije između posjednika fizički podijeljena, postojao je samo dogovor o posjedovanju stabala maslina, ne osporavaju da bi tužitelji bili suvlasnici u 708/9905 dijela, ali osporavaju da bi tužitelji bili vlasnici upravo posebnog dijela nekretnine od točke A do G jer dioba između posjednika nije provedena;

- da su u predmetnom spisu P-3581/2022 tužitelji povukli tužbu;

- da je sud u konačnici usvojio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

8. Žalbeni razlog tužene je osnovan. Prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev, a da nije ni jednom riječju obrazložen istaknuti prigovor nepotpune pasivne legitimacije, ima nedostatak zbog kojeg se ne može ispitati — što je apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8.1. Nadalje, u konkretnom predmetu vještačenjem je definiran realni dio zbog čega bi prigovor nepotpune pasivne legitimacije bio osnovan. Tužitelj je tijekom postupka i preformulirao zahtjev kao zahtjev za realnim dijelom (slovima prema skici vještaka) zbog čega je trebalo uključiti i ostale suvlasnike kao nužne suparničare.

8.2. Tužitelji se pozivaju na posjed točno određenih 708 m² evidentiranih u katastru. Vještak je taj faktični posjed i prostorno identificirao točkama od A do G (strana 34 i 36 spisa). Time je nesporno utvrđeno da se radi o realnom dijelu čestice — a ne o apstraktnom idealnom udjelu koji bi se mogao steći dosjelošću. Iz prakse VSRH (Rev- 260/1982 i Rev-3064/2015, citirane u GŽ-1197/2023-2 ) proizlazi da se dosjelošću može steći samo ono što je faktično posjedovano. Tko je posjedovao fizički određenih 708 m², može stjecati vlasništvo samo na tom realnom dijelu, a ne na idealnom udjelu.

8.3. Međutim, u ovom postupku tužitelji svoj zahtjev temelje na činjenici da su u samostalnom posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine, pa slijedom toga, uz ispunjenje ostalih (općih) uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osnovano mogu zahtijevati utvrđenje prava vlasništva samo na tako točno određenom dijelu, ali ne i pravo suvlasništva idealnog dijela cijele (nepodijeljene) nekretnine, jer se dosjelošću ne može steći više nego što se posjedovalo. Drugim riječima rečeno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti (tako i u Rev-260/82).

8.4. Prema shvaćanju revizijskog suda u brojnim odlukama, u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo i kojeg faktično posjeduje. (Rev-1079/13 od 27. rujna 2017., Revx-995/13 od 29. siječnja 2014., Revx-485/14 od 11. veljače 2015.).

8.5. Navedenim shvaćanjem nije dovedena u pitanje ranija praksa revizijskog suda prema kojoj se dosjelošću može steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika (Rev-1139/07, Gzz-1/07 od 7. veljače 2007.). Naime, ta se praksa odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju — kada osoba stvarno posjeduje upravo idealni udio (npr. temeljem provedene diobe ili nasljeđivanjem određenog udjela), a ne realni fizički dio nekretnine. Kada je posjed realan i geometrijski određen, primjenjuje se načelo da opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, što je u najnovijem predmetu potvrđeno presudom VSRH Rev-528/2024-2 od 22. srpnja 2025.

8.6. S obzirom na navedeno, tužiteljica u biti pretendira na isključivo vlasništvo 708 m 2 zk. č. br. 922 (vrt površine 9905 m2) koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvu Anić Ane u 9197/9905, FŽ u 708/39620 dijela, ĆŽ u 708/39620 dijela, ĆŽ PŽ u 708/39620 i DŽ u 708/39620, a tužbenim zahtjevom traži utvrđenje za svakog od tužitelja po 1/3 dijela 708/9905 na suvlasničkom dijelu samo GŽ te iste zemljišnoknjižne čestice, što nije u skladu sa pravilima o suvlasničkim dijelovima (članak 36. stavak 1. ZV-a) i idealnim dijelovima (članak 37. stavak 1. ZV-a). U smislu tih pravila ne može se steći više nego što se posjedovalo (opseg posjeda određuje opseg dosjelosti - shvaćanja iskazana u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-260/1982 i Rev-3064/2015), a što znači da tužiteljica u odnosu na tuženu kao suvlasnicu (i druge suvlasnike) može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva samo na točno određenom i jasno definiranom dijelu (članak 2. stavak 3. i članak 9. stavak 1. ZV-a), ali ne i pravo suvlasništva idealnog dijela cijele (nepodijeljene) nekretnine.

9. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP -a), u kojem će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke i bitne povrede postupka iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a na koje mu je ukazano, na način da će utvrditi odlučne činjenice, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu pravilno postavljenim u formalnom smislu i pisanu odluku izraditi na način određen člankom 338. ZPP-a, imajući pri tome u vidu da na pasivnoj strani moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine u odnosu na koju se traži utvrđenje stečenog prava vlasništva dosjelošću, a predmet spora samo pojedinačna nekretnina koja je točno određena i geometrijski odijeljena (članak 2. stavak 3. i članak 9. stavak 1. ZV-a).

10. Temeljem odredbe čl. 166.st.3. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio u točki II izreke.

U Požegi, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić