REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-105/2025-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik PČ, dipl. iur., radi naknade štete, nakon dana 31. ožujka 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, dana 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o., Zagreb isplatiti tužitelju ĐČ iznos od 7.015,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.257,37 eura od 7. rujna 2020., a na iznos od 2.454,52 eura od 19. lipnja 2024., na iznos od 613,63 eura od 1. siječnja 2025. i na iznos od 2.689,52 eura od 20. svibnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb da prestane uznemiravati tužitelja ĐČ u vlasništvu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], onemogućavanjem otjecanja oborinskih voda s nekretnine tužitelja u odvodni kanal tuženika uz autocestu na način da s nekretnine tuženika – spojne ceste Zabok D24-Krapina D 1 faza I-1 dionica 0+000 do 6+040 k. o. [katastarska općina] Začretski, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], ukloni povišeni betonski parapet – pasicu označenu na skici točkom F i izradi novu u skladu s pravilima struke i padom u odvodni kanal koji se nalazi na nekretnini tuženika i da u skladu s pravilima struke napravi kanal koji će imati pad prema odvodnom kanalu uz autocestu i ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja otpadnih i oborinskih voda iz propusta na nekretnini tuženika na nekretninu tužitel ja, u skladu s građevinskom strukom, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 1.182,46 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.689,52 eura od 7. rujna 2020. do donošenja presude i na iznos od 613,63 eura od 19. lipnja 2024. do 1. siječnja 2025 .

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja ĐČ u odnosu na zahtjev za naknadu štete u iznosu od 628,11 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o.. Zagreb tužitelju ĐČ naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.692,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐČ za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa iz točke II. izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Ispostave Zabok, klasa: UP/I-943-04/13-01/326 od 2. prosinca 2019. prihvaćen prijedlog Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb za potpuno izvlaštenje njegovih nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski, radi izgradnje spojne ceste Zabok D24

– Krapina D1 – faza I – 1. dionica od kom 0+000 do km 6+040. Naveo je da je istim rješenjem odbijen njegov prijedlog za otkup preostalog dijela izvlaštene nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski, površine od 1149 m2. Naveo je da tuženik nije uzeo u obzir Zakon o zaštiti okoliša ("Narodne novine", br. 110/07.), Studiju o utjecaju na okoliš, koju je na zahtjev tuženika izradio Inženjerski projektni zavod d.d. Zagreb te dio poglavlja B, 1.2. (Utjecaj na tlo i poljoprivredno zemljište), u kojem je navedeno da u koridoru od 100 metara uz cestu neće biti moguć uzgoj povrtlarskih i ratarskih kultura. Naveo je da je izgradnjom spomenute državne ceste u potpunosti uništena njegova nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski jer kod većih padalina nekretnina plavi te se voda na istoj zadržava do 14 dana, zbog čega bi svaka investicija u uzgoj poljoprivrednih kultura bila uzaludna. Osim toga, na toj je nekretnini i to na površini od oko 100 m2 uz cestu i kanal zemljište potpuno neupotrebljivo zbog ostataka kamenog materijala u zemlji. Tužitelj je naveo da mu je tuženik uzrokovao štetu jer na predmetnoj nekretnini ne može uzgajati ratarske i povrtlarske kulture. Tužitelj je stoga istaknuo zahtjev za naknadu štete i to zbog ostatka kamenog materijala na površini n jegove nekretnine od cca 100 m2 i to u iznosu od 20.000,00 kn, zbog gubitka biljnih sastojina od 2014. do 2020. godine u iznosu od 63.000,00 kn (jer je do 2013. godine nekretnina imala površinu od 2266 m2, od čega su dvije trećine bile zasađena vrtnim kulturama i to za površinu od 755 m2 po 9.000,00 kn godišnje) i za preostali dio nekretnine od 300 m2 zbog neupotrebljivosti za sedam godina u iznosu od 17.000,00 kn, što sveukupno iznosi 100.000,00 kn.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare.

2. 2. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nakon izgradnje predmetne javne ceste nema više gospodarsku svrhu u smislu dotadašnjeg načina korištenja iste za poljoprivrednu proizvodnju, tuženik je naveo da se radi o istovjetnom pitanju koje je bilo sporno u upravnom postupku radi izvlaštenja, koji je vođen kod Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji i koji je pravomoćno dovršen rješenjem klasa: UP/I-943-04/13-01/326 od 2. prosinca 2019. Na tuženikov prigovor o nepostojanju gospodarske svrhe na navedenoj nekretnini i o zahtjevu za otkup iste u tom su postupku odgovorila tri ovlaštena sudska vještaka poljoprivredne struke te da je takav tužiteljev prigovor ocijenjen neosnovanim. U odnosu na tužiteljeve navode da je od 2014. godine trpio štetu na predmetnoj nekretnini zbog plavljenja iste, a što je prouzročila izgradnja predmetne javne ceste, tuženik je naveo da je projekt gradnje javne ceste izveden na temelju građevne dozvole te da je dobio uporabnu dozvolu, što znači da je tuženik zadovoljio sve zakonske uvjete potrebne za realizaciju u prostoru, a jedan od uvjeta bio je i suglasnost ovlaštenika upravljanja vodnim dobrom na predmetni projekt gradnje. Osim navedenoga, tuženik je naveo da je izvršio uvid u stanje na terenu povodom tužiteljevih tvrdnji i da je o tome sastavio zapisnik, iz kojeg proizlazi da su cijevni propusti na nekretnini prohodni i da ne ometaju protok vode. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da je na cca 100 m2 predmetne nekretnine zaostao kameni materijal nakon gradnje ceste tuženik je naveo da je također izvršio uvid u stanje na terenu i da je o tome sastavio zapisnik, a uvidu u stanje na terenu prisustvovale su i osobe u ime tužitelja, koje su zapisnik potpisale, a u zapisniku je utvrđeno da nema razbacanog kamenja i građevnog materijala.

2. 3. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 24. veljače 2021. tužitelj je postavio zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 54.609,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate. U okviru zahtjeva za naknadu imovinske štete sadržan je zahtjev po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti vrtlarskih kultura za razdoblje od 3 godine prije podnošenja tužbe u iznosu od 27.324,00 kn, zahtjev za naknadu štete koju tužitelj trpi zbog nemogućnosti uporabe nekretnine za isto razdoblje u iznosu od 7.285,00 kn i zahtjev za naknadu štete nastale izvođenjem radova na iskopu i uklanjanju kamenja s tužiteljeve nekretnine. Također je naveo da će i nadalje dolaziti do izljeva vode na njegovu nekretninu te da će štetu trpjeti i ubuduće, slijedom čega je postavio zahtjev za prestanak uznemiravanja od strane tuženika u izvršavanju njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 110., 111. i 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U okviru stvarno -pravnog zahtjeva za prestanak uznemiravanja prava vlasništva nekretnine tužitelj je zatražio da se tuženiku naloži da sa svoje nekretnine (spojne cesta Zabok D24 – Krapina D 1 faza, I-1 dionica 0+000 do 6+040 k. o. [katastarska općina] Začretski) ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja otpadnih i oborinskih voda iz propusta, u skladu s građevinskom strukom.

4. Nakon provedenog geodetskog, građevinskog i gospodarskog vještačenja tužitelj je podnescima od 19. i 20. lipnja 2024. postavio zahtjev za naknadu štete kojeg je obrazložio na način da iz nalaza i mišljenja gospodarskog vještaka proizlazi da je tužitelj trpio štetu 2019. godine u iznosu od 842,33 eura, 2018. godine u iznosu od 729,38 eura i 2017. u iznosu od 729,38 eura, pa tužitelj zaključuje da prosječna godišnja šteta iznosi 767,00 eura. Kako trpi štetu na svojoj nekretnini cijelo vrijeme vođenja ovog postupka, za svaku godinu od dana podnošenja tužbe potražuje iznos od 767,00 eura, odnosno ukupno 6.136,09 eura. Pored toga, tužitelj je s osnova troškova iskopa i uklanjanja kamenja s nekretnine, uklanjanja nasipane zemlje i dovoza humusa zatražio naknadu štete u iznosu od 2588 eura. Tužbeni zahtjev postavio je na isplatu iznosa od 8.724,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 7.190,18 eura od dana podnošenja tužbe, a na iznos od 3.835,00 eura tekućima od 19. lipnja 2024. do isplate.

5. Podneskom od 11. rujna 2024. tužitelj je postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 8.825,61 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 4.990,61 eura od dana podnošenja tužbe, a na iznos od 3.835,00 eura od 19. lipnja 2024., sve do isplate.

6. 1. Presudom ovog suda, poslovni broj: Pn-60/2020-64 od 17. ožujka 2025. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.197,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe, pa do isplate (točka I. izreke). Prihvaćen je i tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski (točka II. izreke). Djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 628,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. lipnja 2024. (točka III. izreke). Pod točkom IV. izreke odlučeno je o troškovima postupka.

6. 2. U odnosu na točku III. izreke, kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete, stranke nisu podnijele žalbu te je spomenuta prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna istekom roka za žalbu.

6. 3. U odnosu na točke I., II. i IV. izreke prvostupanjska presuda od 17. ožujka 2025. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž -2261/2025 od 9. prosinca 2025. te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo imovinsko-pravne poslove, Ispostave Zabok, klasa: UP/I-943-04/13-01/326 od 2. prosinca 2019. (list br. 2-11 i 55- 66 spisa), u rješenje Ministarstva pravosuđa, klasa: UP/II-943-04/14-01/2 od 26. lipnja 2017. (list br. 12-18 spisa, u dio Studije za okoliš i dopunu nalaza i mišljenja procjene vrijednosti biljne sastojine (list br. 19-20 spisa), u z.k. izvadak, kopije katastarskog plana i fotografije (list br. 24-47 spisa), u zapisnik tuženika od 10. lipnja 2020. (list br. 54 spisa), u privremenu uporabnu dozvolu Sektora građevinskih i uporabnih dozvola Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, klasa: UP/I-361-05/19-01/85 od 8. srpnja 2020. i u rješenje o ispravku toga rješenja od 1. listopada 2020. (list br. 67-72 spisa), u fotografije (list br. 78-84 i str. 92-104 spisa), pročitao je zapisnik o očevidu od 8. rujna 2022., izvršio je uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka – društva Geotopo d.o.o. na str. 120-123 spisa, u snimku geodetskog projekta na str. 131-132 spisa, u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ŠČ na str. 136- 146 spisa, u nalaz i mišljenje agronomskog vještaka Ivana Ciprijana na str. 148 -163 spisa, pročitao je iskaz svjedoka VČ te iskaz tužitelja na zapisniku od 5. travnja 2023., u preslike nalaza i mišljenja vještaka iz upravnog predmeta na str. 191- 204 spisa, u dopunu nalaza i mišljenja agronomskog vještaka Ivana Ciprijana na str. 205-214 spisa, u fotografije na str. 229-233 spisa, u ponudu na str. 234 spisa, pročitao je iskaze svjedoka OČ, CČ i SČ na zapisniku od 26. lipnja 2023., pročitao je iskaze vještaka Ivana Ciprijana i ŠČ na zapisniku od 20. lipnja 2024. i iskaz vještaka ŠČ na zapisniku od 22. siječnja 2025., izvršio je uvid u fotografije na str. 385-529 spisa, saslušao je vještaka Ivana Ciprijana na glavnoj raspravi 31. ožujka 2026., ponovno je saslušao svjedokinju SČ i tužitelja, izvršio je uvid u fotografije na str. 548-549 spisa, izvršio je uvid u upravni predmet Županije krapinsko-zagorske u kojem je vođen postupak izvlaštenja nekretnina tužitelja, a dijelovi tog predmeta se u preslici nalaze na str. 551- 618 spisa.

7. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za ponovno saslušanje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ŠČ jer je isti već saslušan na glavnoj raspravi i odgovorio je na sva postavljena pitanja, a osim toga, okolnost na koju je predloženo ponovno saslušanje vještaka (koliko je razlika u visini na spoju dva odvodna sustava od 8 cm doprinijela nakupljanju vode u odnosu na nakupljanje vode koje je bilo prije toga) nije odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu jer tužitelj niti ne tvrdi, već naprotiv osporava, da bi uzrok nakupljanja vode bilo izlijevanje rijeke Krapinice iz korita, već tvrdi da je uzrok u oborinskim vodama koje ne mogu normalno utjecati u rijeku. Također je odbijen kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka MČ i NČ na okolnost zapisničkog utvrđivanja štete na tužiteljevoj nekretnini, jer zapisnik o tome postoji u spisu (str. 54), a na te je okolnosti saslušan svjedok VČ, zbog čega nije realno za očekivati da bi se saslušanjem ostalih osoba, koje su bile nazočne radnji o kojoj je sastavljen zapisnik, utvrdile neke nove i za ovaj predmet relevantne činjenice. Vezano uz tuženikov prijedlog da se u ovom predmetu koriste nalazi i mišljenja vještaka poljoprivredne struke iz upravnog postupka radi izvlaštenja nekretnina, ističe se da se tužitelj protivio korištenju tih dokaza, a sud ih nije mogao koristiti jer nisu određeni i izvedeni u ovom postupku. Sud je, međutim, navedene nalaze i mišljenja preslikao iz upravnog predmeta i uložio ih u ovaj spis te je u iste izvršio uvid radi utvrđenja na koje su okolnosti isti izrađeni u upravnom postupku.

7. 3. Tužitelj je na posljednjem ročištu glavne rasprave predao u spis fotografije nekretnine od 27. ožujka 2026. kad je padala jaka kiša i na kojima je bilo vidljivo zadržavanje vode na njegovoj nekretnini. Tuženik se protivio da se navedene fotografije koriste kao dokaz te je osporio vjerodostojnost istih uz napomenu da je notorno da je u tom razdoblju cijelu regiju pogodilo nevrijeme s orkanskim vjetrom. Sud je prihvatio navedene fotografije kao dokaz jer su činjenice na koje tužitelj upire tim fotografijama nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno svega nekoliko dana prije održavanja tog ročišta, pa ih tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije predati u spis.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan u pretežitom dijelu.

9. Uvidom u predmet Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, klasa: UP/I-943-04/13-01/326 i u rješenja iz tog predmeta koja se nalaze u ovom spisu, utvrđeno je da je u tom predmetu rješenjem od 2. prosinca 2019. utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta temeljem čl. 36. st. 1. Zakona o cestama. Prihvaćen je prijedlog Hrvatskih cesta d.o.o. za potpuno izvlaštenje nekretnine radi izgradnje spojne ceste Zabok D24 – Krapina D1, označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski u površini od 759 m2. Prihvaćen je i prijedlog izvlaštenika za otkupom preostalog dijela izvlaštenje nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski, površine od 358 m2, dok je odbijen prijedlog izvlaštenika za otkupom preostalog dijela izvlaštene nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski u površini od 1149 m2. Navedeno rješenje je donijeto nakon što je rješenjem Ministarstva pravosuđa, klasa: UP/II-943-04/14-01/2 od 26. lipnja 2017. poništeno prijašnje prvostupanjsko rješenje od 29. studenoga 2013. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja rješenja Ministarstva pravosuđa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno u ponovljenom postupku na okolnost izvlaštenja preostalog dijela čkbr. [katastarska čestica] provesti ponovno vještačenje s drugim vještakom poljoprivredne struke uz skretanje pozornosti prvostupanjskom tijelu da u odnosu na površinu zemljišta koje bi trebalo ostati neizvlašteno treba uzeti u obzir njegovu površinu, oblik, mogućnost pristupa na preostali dio, njegovu iskoristivost u smislu profitabilne poljoprivredne proizvodnje, što mora biti potkrijepljeno konkretnim proizvodnim pokazateljima da bi se moglo utvrditi je li vlasnik izgubio ekonomski interes za daljnju obradu preostalog neizvlaštenog dijela nekretnine ili ne.

10. 1. Iz zapisnika o provedenom očevidu od 8. rujna 2022. utvrđeno je da je očevid proveden uz nazočnost geodetskog, građevinskog i agronomskog vještaka. Neposrednim opažanjem sud je utvrdio da je nekretnina trenutno neobrađena i da na njoj raste korov, a prema pokazivanju tužitelja mjesta gdje se nalazi odvodni kanal uočena je mogućnost da je prag odvodnog kanala na višoj točki od početne točke kanala na suprotnoj strani koja bi trebala biti viša kako bi se dobio odgovarajući pad za protok vode s oranice u odvodni kanal. U blizini kanala uočeni su i veći komadi kamenja kako izviruju iz tla.

10. 2. Geodetski vještak je na terenu identificirao nekretninu tužitelja kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , koja u naravi predstavlja oranicu upisanu u posjedovni list br. 1380 na ime ĐČ iz [adresa] i koja je ujedno upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Začretski. Izmjerio je visinske točke cijele parcele kao i betonirani ulaz u kanal te grabu uz sjevernu stranu parcele, što će prikazati u skici očevida.

10. 3. Građevinski vještak je temeljem obilaskom terena vizualno utvrdio razlike u visinskim točkama, koje će biti identificirane geodetskom izmjerom te je naveo da će usporedbom geodetskog elaborata utvrditi je li izvedba u skladu s geodetskim elaboratom i utvrditi pravo stanje. Predložio je da tuženik u tu svrhu dostavi građevinski i geodetski projekt za predmetnu nekretninu.

10. 4. Agronomski vještak je utvrdio da na predmetnoj nekretnini nema ratarskih i povrtnih kultura te da se na nekretnini nalazi livadni pokrov s devet zasađenih paulonija uz sam rub kanala.

11. Geodetski vještak – društvo Geotopo d.o.o. u pisanom nalazu i skici očevida naveo da je sporni dio predmetne nekretnine prema pokazivanju tužitelja označio slovima A-B-C-D i da je isti površine 52 m2, a u naravi je nasipan i viši od ostatka tužiteljeve nekretnine. Naveo je da je tužitelj pokazao grabicu sa sjeverne strane nekretnine, koja se pruža u smjeru zapad – istok i spaja se na kanal u točki F. Nadmorska visina u točki F iznosi 149,99 m. Na skici očevida prikazao je i visine dna grabice te visine cijele tužiteljeve nekretnine. Iz skice očevida geodetskog vještaka proizlazi da se betonska pasica (točka F) te kanal sjeverno od tužiteljeve nekretnine nalaze na tuženikovoj nekretnini oznake 2451/3 k. o. [katastarska općina].

12. 1. Građevinski vještak ŠČ, ing. građ. u pisanom nalazu i mišljenju naveo je da je nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi neobrađena oranica izduženog oblika koja se proteže u smjeru istok -zapad između željezničke pruge Zabok-Krapina i brze ceste Zabok-Sveti Križ Začretje. Naveo je da je na predmetnoj parceli nakon izgradnje brze ceste poremećen režim površinske odvodnje, što se očituje kao plavljenje terena i zadržavanje vode u vrijeme kišnog perioda odnosno većih količina padalina, a vizualnim pregledom uočeno je da je na izljevnom mjestu odvodnog jarka sa sjeverne strane parcele u odvodni kanal uz brzu cestu prag betonske pasice viši od dna odvodnog jarka uz parcelu , a što je utvrđeno geodetskim vještačenjem. Također je opažanjem utvrdio da je na istočnom dijelu parcele uz odvodni kanal brze ceste nasipani dio i označen točkama A -B-C-D-E, površine 52 m2 prema geodetskom vještačenju, širine cca 2,5 metara, nasip za 20 do 30 cm viši od preostalog dijela parcele, a nasip se sastoji od mješovitog materijala kamena i zemlje, koji je izveden od strane izvođača radova na brzoj cesti. Vještak je iznio mišljenje da je na izljevnom mjestu odvodnog jarka sa sjeverne strane parcele u odvodni kanal uz brzu cestu prag betonske pasice na višem nivou od dna odvodnog jarka uz parcelu, čime je onemogućen slobodan pad odnosno protok vode u odvodni jarak, a na istočnom dijelu parcele uz odvodni kanal brze ceste tijekom izvođenja radova razastrt je zemljani i kameni materijal kojim je formiran nasip visine 20 do 30 cm i koji je viši od preostalog dijela parcele te predstavlja barijeru slobodnom protoku površinske vode s parcele u odvodni jarak uz brzu cestu. Vještak je u prilog svog mišljenja dostavio i fotodokumentaciju koju je izradio prilikom izlaska na očevid i koja prikazuju stanje u naravi.

12. 2. Građevinski vještak ŠČ saslušan je na glavnoj raspravi 20. lipnja 2024. Vezano uz troškove iskopa kamenih gromada i popravaka kanala, izrade novog kanala, odvoza sloja zemlje i kamenja, kao i dovoza humusa kako bi se nekretnina vratila u prvobitno stanje, vještaku je predočena ponuda društva [obrt] na str. 234 spisa, nakon čega je odgovorio da navedena ponuda datira unatrag godine dana, zbog čega ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje o pojedinim stavkama i vrijednosti radova izraženih u eurima. Naveo je da se unatrag godinu dana nisu znatno povećale cijene građevinskih radova, ali da bez obzira na to smatra potrebnim dostavu informativne ponude s novijim datumom , s time da bi postojeću ponudu mogao usporediti s indeksom cijena kroz godinu dana i na taj način doći do ukupne cijene radova, ali mu za to treba dodatni rok, radi potrebe korištenja podataka Državnog zavoda za statistiku. Na pitanje koliko je dugu trajalo plavljenje tužiteljeve nekretnine i u kojem razdoblju vještak je odgovorio da je podatke o tome dobio od tužitelja, tako da se ne može izjasniti o tome koliko dugo je nekretnina bila poplavljena i u kojem razdoblju. U odnosu na uzrok plavljenja nekretnine ukazao je na svoj pisani nalaz i mišljenje, uz napomenu da je koristio podatke geodetskog vještaka u dije lu geodetske izmjere, visine nekretnine i ostalog. Na pitanje koliko iznosi razlika između visine predmetne nekretnine tužitelja i visine dva kanala uz sjeverni rub nekretnine, ukazao je na nalaz geodetskog vještaka. Također je izjavio da je očevidom utvrđeno da je betonska pasica viša od dna odvodnog kanala uz sjevernu među nekretnine tužitelja, a na pitanje kojem zemljištu služi taj odvodni kanal izjavio je da isti vjerojatno služi nekretnini tužitelja i susjednoj nekretnini. Vještak nije odgovorio na pitanje služi li odvodni kanal uz cestovni objekt, koji se nalazi duž istočnog ruba predmetne nekretnine, za skupljanje vode direktno preko ruba istočne međe nekretnine ili je predviđeno da voda s predmetne nekretnine otječe u kanal duž sjeverne međe te se onda preko betonske pasice ulijeva u odvodni kanal uz cestovni objekt, naveo je da bi na to pitanje mogao odgovoriti projektant kanala. Pretpostavlja da su se prije izgradnje odvodnog kanala sa svih tih nekretnina vode prirodno slijevale u rijeku Krapinicu, a da je izgradnjom odvodnog kanala to bilo onemogućeno te se sada prirodno slijevaju u odvodni kanal uz istočnu među. Također je izjavio da nema saznanja je li prije izgradnje odvodnog kanala bili izlijevanja rijeke Krapinice na okolne nekretnine.

12. 3. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 29. srpnja 2024. vještak je izvršio izračun korigirane cijene ponude društva [obrt] prema indeksima Državnog zavoda za statistiku za uslužne djelatnosti te je utvrdio da ukupna korigirana cijena na dan vrednovanja u mjesecu travnju 2024. iznosi 2.039,69 eura, a s PDV-om od 10% 2.549,61 euro. Prema indeksima potrošačkih cijena Državnog zavoda za statistiku, ukupno korigirana cijena na dan vrednovanja u mjesecu travnju 2024. iznosi 2.151,62 eura, a s PDV-om 2.689,52 eura. Vještak se ujedno očitovao o razlici u visini između betonske pasice/praga odvodnog kanala uz cestu i odvodnog kanala uz sjevernu među parcele. Naveo je da je u elaboratu građevinskog vještačenja od 5. prosinca 2022. navedeno da na izljevnom mjestu odvodnog jarka sa sjeverne strane parcele u odvodni kanal uz brzu cestu, prag betonske pasice je na višem nivou od dna odvodnog jarka uz parcelu, čime je onemogućen slobodan pad, odnosno protok vode u odvodni jarak. Naveo je da su geodetskim vještačenjem na dnu odvodnog jarka uz parcelu, duljine cca 45 m izmjerene visinske kote u 8 točaka niže od praga betonske pasice (149,99 m).

12. 4. Povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje, građevinski vještak ponovno je saslušan na glavnoj raspravi 22. siječnja 2025. U odnosu na pitanje postoje li razlike između utvrđene visine predmetnog zemljišta na cjelokupnoj njegovoj površini u odnosu na visinu izmjerene nekretnine duž cijelog zemljanog odvodnog kanala uz sjevernu među vještak je izjavio da su geodetskim vještačenjem utvrđene 24 točke duž cijele nekretnine tužitelja te je isto precizno označeno na skici očevida. Za razliku u visini između dna zemljanog odvodnog kanala i betonske pasice, odnosno traga na samom mjestu spajanja ta dva sustava za odvodnju vještak je naveo da prema skici geodetskog vještaka ta razlika 8 cm te je dno jarka niže u odnosu na pasicu 8cm. Na pitanje postoji li mogućnost da je utvrđena razlika u visini na samom spoju dva sustava za odvodnju nastala nakon izgradnje betonske pasice uslijed djelovanja erozije vodom, vještak je odgovorio da je isto moguće iz razloga jer odvodni jarak uz sjevernu među tužiteljeve nekretnine nije stabilna građevina u smislu odvodnog jarka već je podložna eroziji. Vještak nije mogao odgovoriti na pitanje je li prilikom projektiranja betonske pasice uzeta u obzir mogućnost eventualne erozije koja bi snizila odvodni jarak u odnosu na betonsku pasicu. Vještak također nije mogao odgovoriti na pitanje u kojoj bi mjeri razlika u visini između dna zemljanog odvodnog kanala i betonske pasice utjecala na otjecanje vode sa cijele površine nekretnine uz obrazloženje da bi to trebalo točno izmjeriti prilikom visokih voda i praćenjem stanja na terenu, ali je ponovio da razlika u gore navedenoj visini utječe na režim odvodnje površinske i podzemne vode s predmetne nekretnine. Na pitanje kakav utjecaj na otjecanje vode ima zemljano povišenje na istočnom dijelu predmetne nekretnine te je li ono blokira odvodni jarak duž sjeverne međe i spoj na sustav odvodnje uz cestu, vještak je odgovorio da povišenje na istočnom dijelu nekretnine tužitelja sprječava odvodnju vode uz odvodni kanal uz cestu. Na pitanje sprječava li to povišenje na istočnoj strani odvod vode u jarak uz sjevernu među vještak je odgovorio da se na to ne može decidirano izjasniti, ali da u principu to povišenje ne bi trebalo sprječavati odvod vode, ali da nema tog povišenja, veći dio vode otjecao bi uz istočni dio u odvodni kanal uz cestu.

13. 1. Agronomski vještak imao je zadatak utvrđivanja postojanja i visine štete zbog gubitka prinosa uslijed plavljenja nekretnine u periodu od 2017. do 2018. godine. Naveo je da je prema podacima iz ovog predmeta tužiteljeva nekretnina plavila nakon završetka radova tuženika na izgradnji spojne ceste. U svom je nalazu, a prema iskazima svjedoka iz upravnog postupka radi izvlaštenja nekretnine, utvrdio da su na čkbr. [katastarska čestica] uzgajane vrtne i ratarske kulture i to kukuruz, krumpir, grah, luk, kupus, cikla, paprika, patlidžan, salata, repa i bundeva. Procjenu prinosa kultura koje su uzgajane na čkbr. [katastarska čestica] tijekom jedne kalendarske godine prikazao je u tablici 1 na listu 161 spisa. Naveo je da su prosječne cijene u 2017. i 2018. godini i procjena vrijednosti kultura koje su uzgajane na predmetnoj nekretnini prikazane u tablici 2, a izrađene su na temelju podataka iz Tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede. Kako je tužitelj spomenute kulture proizvodio za vlastite potrebe, troškovi proizvodnje (sjeme/sadni materijal, gnojivo, mehanizacija, potrošni materijal i ostali troškovi), iznosili su maksimalno 10% iznosa vrijednosti proizvodnje, odnosno 976,99 kn. Ukupna vrijednost prihoda od kultura na predmetnoj nekretnini u 2017. i 2018. godini, nakon oduzimanja troškova proizvodnje, iznosila je 8.792,91 kn.

13. 2. U zaključku je naveo da je prema navodima iz spisa, pokazivanjima tužitelja tijekom očevida i iz dostavljenih fotografija, predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je plavila nakon završetka radova na izgradnji spojne ceste. Uslijed plavljenja je uzrokovana šteta na kukuruzu i povrtnim kulturama, koji prema navodima iz spisa nisu bili prikladni za daljnju upotrebu i ljudsku prehranu. Kukuruz i povrtne kulture nakon plavljenja (osobito dugotrajnijeg plavljenja) nisu za upotrebu/konzumiranje, odnosno n jihov daljnji rast je onemogućen i zaustavljen te slijedi propadanje. Za utvrđivanja visine štete zbog gubitka prinosa uslijed plavljenja korišteni su prosječni prinosi na osnovu podataka iz Kataloga kalkulacija poljoprivredne proizvodnje 2019. godine i prosječna vrijednost cijene kultura prema podacima iz Tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), uzimajući u obzir minimalni trošak proizvodnog procesa s obzirom da je tuženik imao vlastiti angažman za uzgoj navedenih kultura za osobne potrebe. Vještak je naveo da visina štete, odnosno novčana vrijednost kultura za razdoblje 2017. -2018. godine, koju bi korisnik ostvario da kulture nisu plavljene i uništene, iznosila bi 8.792,91 kn bez PDV-a.

13. 3. U dopunskom nalazu i mišljenju od 24. travnja 2023. agronomski vještak procijenio je visinu štete zbog gubitka prinosa uslijed plavljenja za 2019. godinu te je iznio zaključak da visina štete, odnosno novčana vrijednost kultura za 2019. godinu, koje bi korisnik ostvario da kulture nisu plavljene i uništene, iznosi 673,86 eura bez PDV-a.

13. 4. Agronomski vještak saslušan je na glavnoj raspravi 20. lipnja 2024. Kako prethodno nije izvještačena visina štete za 2020. godinu, a na pitanje može li se reći da je prosječna šteta koju trpi tužitelj svake godine 767,00 eura, uzimajući u obzir procjene štete za razdoblje od 2017. do 2019. godine, vještak je odgovorio da odstupanja u visini štete po godinama nisu velika, odnosno da su neznatna te da bi se šteta mogla izračunati na način da se zbroje iznosi šteta po godinama i podijele s brojem godina za koje je procjena izvršena, s time da se navedeni iznos trebao umanjiti za iznos troškova proizvodnje. Međutim, smatra da bi bilo točnije za 2020. godinu iznos štete izračunati za svaku kulturu zasebno. Na pitanje tuženika je li mu poznato koje su kulture sađene u 2020. godini, jer da se iskazi svjedoka u tom dijelu razlikuju, vještak je naveo da je pretpostavka da su uzgajane iste kulture kao i prethodnih godina, odnosno od 2017. do 2019. godine. Na pitanje je li predmetno zemljište podobno za obrađivanje, vještak je odgovorio da je zadatak vještačenja bio utvrditi visinu štete uslijed plavljenja nekretnine za predmetno razdoblje te se pri tome osvrnuo na nalaz građevinskog vještaka koji je obrazložio zbog kojeg razloga je došlo do plavljenja zemljišta, odnosno da je poremećen režim odvodnje te je naveo da to sigurno utječe na mogućnost bavljenja poljoprivrednom i na prinose. Nije tada mogao odgovoriti na pitanje je su li 2019. i 2020. godina bile sušne ili kišne jer u tom pravcu nema točnih podataka. Pojasnio je da njegov zadatak nije bio utvrditi uzrok plavljenja, već utvrditi visinu štete koja je nastala uslijed plavljenja. Izjavio je da mu nije poznato koliko je dugu trajalo plavljenje na nekretnini tužitelja. Na pitanje koliko je zasijanim kulturama potrebno da budu poplavljene da bi prinos bio smanjen ili uništen, vještak je odgovorio da to ovisi o vrsti poljoprivredne kulture i o nizu drugih faktora. U svom je nalazu koristio podatke o vrstama kultura prema iskazu tužitelja i dostavljenim fotografijama. U odnosu na poljoprivredna vještačenja koja su provedena u pravomoćno dovršenom upravnom postupku vještak je naveo da nalazi tih vještaka nemaju nikakve veze s njegovim zadatkom vještačenja u ovom predmetu.

13. 5. Agronomski vještak ponovno je saslušan na glavnoj raspravi 31. ožujka 2026. te je ostao kod pisanih nalaza i mišljenja te kod prijašnjeg iskaza. Odgovarajući na pitanja, izjavio da zadržavanje vode i plavljenje svakako negativno utječe na rast i prinos kultura koje se nalaze u toj situaciji. O duljini zadržavanja vode ovisit će i štete koje nastaju na poljoprivrednim kulturama. Pojedine kulture bilje podnose zadržavanje vode, a neke slabije. Tako je npr. kukuruz na to jako osjetljiv te kod njega već nakon tri do četiri dana dolazi do štete i propadanja, a ako to potraje duže, može biti i potpuna šteta. Kupusnjače su malo otpornije te mogu izdržati 4-6 dana, ali nakon tog perioda proces se naglo ubrzava i to negativno po prinos i općenito na samo prež ivljavanje biljke. Gotovo sve kulture, koje je tužitelj prema svojim navodima uzgajao, ako dođu u situaciju dugotrajnog zadržavanja vode uslijed plavljenja, biti će u situaciji da će doći do smanjenog prinosa, a ako to potraje duže, onda i to potpunog uniš tenja biljaka. Kod krumpira zadržavanje vode dulje od nekoliko dana smanjuje količinu kisika u tlu, smanjuje se mogućnost apsorpcije hranjiva, pogoduje se razvoju bakterijskih i gljivičnih bolesti, korijen se slabije razvija, a posljedično je i prinos krumpira smanjen. Ako to potraje duže, može doći do potpunog izostanka prinosa, odnosno do truljenja i propadanja cjelokupnih biljaka. Što se tiče razdoblja koje je potrebno da bi poljoprivredne kulture u potpunosti propale uslijed zadržavanja vode, vještak je naveo da to ovisi o nekoliko faktora, kao što su npr. faza rasta u kojoj se biljke nalaze, godišnje doba, a općenito nakon sedam dana neprekidnog zadržavanja vode ti procesi idu nepovratno za većinu biljaka na određenom području po pitanju preživljavanja i zadovoljavajućeg prinosa te daljnjih posljedica u smislu pojave raznih bolesti. Na pitanje kako duljina zadržavanja vode utječe na ispravnost za konzumaciju i kvalitetu uroda, vještak je izjavio da će biljke koje prežive i čiji urod ne istrune biti ispravne za konzumaciju, a one koje istrunu ili budu zahvaćene određenim bolestima neće biti upotrebljive. Vezano uz količinu vode, izjavio je da nije isto ako se radi o visini poplavne vode od cca 10 cm ili cca pola metra, odnosno što je veća količina vode, to je izglednije da će biljke biti više oštećene ili će propasti, a što dodatno može potaknuti i temperatura zraka jer ako je ista visoka, to će dodatno negativno utjecati na razvoj i preživljavanje biljaka. Pošto su vještaku predočene fotografije tužiteljeve nekretnine od 27. ožujka 2026., u koje je vrijeme padala jaka kiša i na kojim fotografijama je bilo vidljivo zadržavanje vode, vještak je naveo da ako se količina vode, koja je vidljiva na tim fotografijama, zadrži dulje vrijeme, da će to svakako negativno utjecati na kulture kao što su npr. pšenica i ječam koji su posijani prethodne jeseni. Na pitanje bi li prirodni pad tužiteljeve nekretnine prema nekom odvodnom kanalu utjecao na količinu i vrijeme zadržavanja vode na nekretnini, izjavio je da je logično da bi to dovelo do bržeg otjecanja vode s nekretnine i do manje količine vode koja bi se na nekretnin i zadržavala.

13. 6. Na pitanje je li upoznat s nalazima i mišljenjima vještaka agronomske struke iz upravnog predmeta, vještak je izjavio da mu je poznato da su u tom predmetu provođena takva vještačenja, ali da se sadržaja nalaza i mišljenja vještaka ne sjeća. Naveo je da je procjenu štete u vidu smanjenog prinosa kultura radio na temelju kataloga kalkulacija poljoprivredne proizvodnje, a procjenu cijena na temelju tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi te da se na temelju toga dobiva ukupna vrijednost za kulturu na površini uzgoja i ukupna vrijednost za sve kulture po pojedinoj godini i to su vrijednosti koje bi tužitelj ostvario s uzgojem kultura na predmetnoj nekretnini, odnosno vrijednost koju bi izgubio u slučaju da je uslijed plavljenja i zadržavanja vode došlo do uništenja biljaka i prinosa, a sve temeljem elaborata vještaka građevinske struke koji je naveo da je poremećen režim odvodnje površinskih voda na predmetnoj nekretnini. Visinu štete izračunao je na temelju potpunog gubitka prinosa poljoprivrednih kultura. Također je naveo da svaka zemlja upija vodu, što ovisi o sastavu tla i količini vode te će svaka zemlja nakon određenog trenutka upiti svu količinu vode, odnosno istu apsorbirati.

14. 1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja te iskaze vještaka građevinske i agronomske struke jer su isti izrađeni u skladu sa zadatkom suda, na temelju neposrednih opažanja na predmetnoj nekretnini tijekom očevida i na temelju dostupnih podataka u spisu, a vještaci su svoje nalaze i mišljenja usmeno obrazložili na glavnoj raspravi te su odgovorili na sva relevantna pitanja.

14. 2. Tuženik je tijekom postupka ukazivao na razlike u nalazu i mišljenju agronomskog vještaka Ivana Ciprijana u odnosu na nalaze i mišljenja vještaka koji su izradili nalaze i mišljenja u upravnom postupku radi izvlaštenja nekretnine. Tužitelj nije bio suglasan da se nalazi i mišljenja vještaka iz upravnog postupka koriste u ovom predmetu. Međutim, sud je ipak izvršio uvid u iste te je utvrđeno da su se isti samo djelomično odnosili na ovdje predmetnu nekretninu, a vještačenja su rađena prvenstveno radi procjene gospodarskog interesa korištenja preostalog dijela nekretnine, odnosno utvrđivanja opravdanosti otkupa preostalog dijela nekretnine, a naglasak je bio na utvrđivanju tržišne vrijednosti nekretnine, a ne na gubitku prinosa uslijed plavljenja nekretnine. Nalazi i mišljenja agronomskih vještaka u upravnom postupku nisu stoga doveli u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja dipl. ing. Ivana Ciprijana.

15. 1. Svjedok VČ iskazao je da je s kolegama MČ, NČ i IČ dana 10. lipnja 2020. došao na predmetnu nekretninu povodom pritužbi tužitelja da njegova nekretnina plavi i da je na istoj netko nasuo dosta kamenja. Došavši na teret, nisu vidjeli nikakvo kamenje, a tlo je bilo suho i nekretnina nije bila poplavljena. Naveo je da je voditelj projekta izgradnje cijele dionice ceste i da mu je poznato da su postojeći kanal za odvodnju oborinskih voda pročisti li. Hrvatske ceste su prilikom izgradnje ceste u skladu s projektima izgradile i sustav odvodnje, koji je zajedno sa cestom dobio uporabnu dozvolu i koji je u funkciji te zaključuje da eventualno plavljenje nekretnine tužitelja nema veze s izgradnjom ceste, odnosno s propustom. Naveo je da po tužiteljevoj nekretnini prolazi jedan kanal okomito na cestu, koji ulazi u propust kojeg su izgradile Hrvatske ceste za potrebe odvodnje vode sa zapadne strane ceste, odnosno sa strane gdje se nalazi nekretnina tužitelja. Navedeni kanal postoji od ranije, proteže se od željezničke pruge prema rijeci Krapinici u koju su se te slivne vode slijevale. Kad su gradili cestu otkupili su zemljišta pored ceste za izgradnju ceste i na tom zemljištu su na mjestu postojećeg kanala izgradili propust kako bi slivna voda mogla doći do rijeke Krapinice. Prema njegovom sjećanju, betonska pasica je izvedena 2017. godine i ista se izvodi na način da se postavlja malo ispod dna postojećeg kanala u prosjeku 1 cm niže te pretpostavlja da se voda nakupljala ispred te betonske pasice jer se tu prirodno i zaustavila, zbog čega je s vremenom nastalo udubljenje, odnosno kanal se spustio na tom mjestu na nižu razinu, ali sve to ne bi smjelo utjecati na plavljenje nekretnine jer će veća količina vode bez problema savladati tu prepreku od 1 cm i početi se slijevati prema rijeci.

15. 2. Na pitanje suca svjedok je iskazao da se ne sjeća da bi prilikom očevida 2020. godine u blizini odvodnog kanala uočio nasip 20-30 cm viši od preostalog dijela nekretnine. Izjavio je da spomenuti nasip ne bi trebao predstavljati tehničku prepreku da se voda s tog nasipa spusti prema postojećem kanalu i da tim kanalom otječe u obližnju rijeku. Svjedok je izjavio da je na predmetnoj nekretnini prisutno i tzv. prirodno plavljenje terena u sezoni jakih kiša kad se i prije izgradnje ceste nije mogla povući sva voda putem prirodnog kanala prema rijeci Krapinici, pa je nekretnina određeno vrijeme bila poplavljena, o čemu podatke sigurno imaju Hrvatske vode. Naveo je da su Hrvatske vode u vlasništvu svih većih kanala, one ih održavaju i prema Hrvatskim cestama su postavile uvjete kako se u konačnici trebaju izvesti radovi da bi se spriječilo plavljenje zemljišta u redovnim uvjetima. Dakle, za izvanredne situacije, odnosno za plavljenje u periodima jakih kiša Hrvatske vode nisu zahtijevale od Hrvatskih cesta da riješe odvodnju i tih voda jer to i nije moguće. Naime, kad razina rijeke Krapinice poraste iznad određene visine, slivne vode se na mogu izliti u rijeku, a dok se nivo Krapinice ne spusti, okolna zemljišta ostaju poplavljena.

15. 3. Na pitanje tuženika svjedok je odgovorio da su Hrvatske vode prilikom izrade projektne dokumentacije postavile uvjete, nakon izrađenog glavnog projekta dale su potvrdu na isti, sudjelovale su na tehničkom pregledu i nisu imale primjedbi na izvedene radove. Radovi su započeli 2015. godine i trajali su dvije godine, a svjedok je izjavio da je tijekom izgradnje ceste osobno uočio da dolazi do plavljenja okolnog terena kad se diže razina rijeke Krapinice. Kad je 2020. godine bio na očevidu, istome je bila prisutna i supruga tužitelja SČ, koja nije ukazivala na problem povišenog terena na istočnom dijelu nekretnine tužitelja, odnosno paralelno uz državnu cestu. Svjedok je izjavio da je tijekom izvođenja radova na izgradnji brze ceste barem jednom u sezoni i to u prvoj godina radova kada se probijala trasa, moralo doći do obustave radova obično u trajanju od tjedan dana dok se voda nije povukla. Izjavio je da Hrvatske ceste nisu zadirale u postojeći kanal, već su samo na njega nadovezale ulijev u propust koji je bio izgrađen na zemljištu Hrvatskih cesta.

15. 4. Odgovarajući na pitanja tužitelja, svjedok je iskazao da udubljenje koje se napravi ispred betonske pasice ni na koji način nije od utjecaja na plavljenje nekretnine jer je ta betonska pasica, koja se nadovezuje na postojeći kanal, ispod razine okolnog zemljišta, slijedom čega to udubljenje koje nastane može imati samo za posljedicu da u kanalu ostane određena količina vode jer sva ona voda koja bi se digla iznad pasice slijeva se u vodotok. Na pitanje što se događa s odvodnjom ako bi kod vraćanja humusa natrag nakon izgradnje ceste ostalo povišeno 20-30 cm terena na tužiteljevoj nekretnini, svjedok je izjavio da bi došlo do uspora odvodnje u zoni tog povišenog terena, odnosno da bi kanal povukao tu voda, voda se mora dići iznad razine zemlje. Čim se razina vode izjednači s okolnim zemljištem, tu vodu može samo apsorbirati okolno zemljište prirodnim putem, odnosno povući je prema dolje. Po toj logici će se i voda koja se skupila ispred povišenja prirodnim putem odliti u obližnji kanal, samo nešto sporije. Izjavio je da se u pravilu kod izgradnje ceste skida sloj humusa, a kad se izgradi nasip taj se sloj humusa vraća na nasip kako bi ga se dodatno zaštitilo, što znači da ne bi trebalo zaostati ništa humusa na okolnim parcelama, ali se svjedok nije mogao izjasniti je pravilno bilo postupljeno i u konkretnom slučaju. U pravilu se humus ne prebacuje na privatne parcele, već ostaje na zemljištu koje je otkupljeno za izgradnju ceste, u prosjeku je do minimalno 1 m od nožice nasipa. Izjavio je da nema nikakvih saznanja o plavljenju zemljišta prije izgradnje česte, ali da je uočio plavljenje zemljišta tijekom gradnje, zbog čega su trebali biti zaustavljeni radovi. Na pitanje je li okolnost da je propusnica izrađena 1,5 m sjevernije od osi kanala bila od utjecaja na mogućnost odvodnje vode, svjedok je odgovorio da to nije ni od kakvog utjecaja jer je nakon betonske pasice niži teren i promjer propusta je dovoljno velik da može prihvatiti svu dolazeću vodu. Naveo je da tužitelj pogrešno zaključuje da se voda iz cestovnog kanala slijeva na njegovu parcelu zbog propusta u izgradnji tih kanala, već da je takva pojava moguća u situaciji kad se Krapinica digne visoko toliko da napuni cestovne kanale, zbog čega se višak vode slijeva na okolne parcele, pa tako i na parcelu tužitelja. Tek kad razina rijeke padne, voda se povlači nazad.

16. Svjedok OČ iskazao je da je tužitelju pomagao u obradi zemljišta tako da je multi-kultivatorom vršio frezanje zemlje, kopao jame za sadnju krumpira i ostalo. Pomagao mu je od 2000. godine, pa nadalje. Do 2014. godine nije bilo nikakvih problema s poplavama, kad bi padala jaka kiša, voda bi se zadržala dan ili dva u grabi. Međutim od 2014. godine voda se počela zadržavati i plaviti njivu obično u mjesecu svibnju, a kasnije u mjesecu rujnu i listopadu tako da se zadržavala na njivi po nekoliko dana, a to je trajalo kontinuirano do 2021. godine. Blato i mulj uništili su poljoprivredne kulture. Posljednji put je bio na njivi 2022. godine, tada su bili zasađeni krumpir, mrkva, buče, zelena salata, luk i dr. Njiva je gotovo u cijelosti bila zasađena , osim u neposrednoj blizini ceste. Naveo je da je nekoliko godina bila poplava, ne sjeća se točno koje su to bile godine, a tada su svi nasadi bili uništeni. Izjavio je da je poplava bila gotovo svake godine, tužitelj je sadio poljoprivredne kulture svake godine, on mu je u tome pomagao, ali kad bi došlo do poplave, sve bi bilo uništeno. Izjavio je da su poplave nastale zbog toga što voda nije mogla otjecati s njive u odvodni kanal zbog toga što je kanal bio neprohodan, odnosno zakrčen travom, a to je poče lo kad je izgrađena cesta. Prije izgradnje ceste voda se zadržavala u kanalu, a nakon izgradnje ceste voda se zadržavala na njivi te su poljoprivredne kulture istrunule. Njiva se nije mogla obrađivati jer bi se voda zadržavala po nekoliko dana. Također je iskazao da ne može objasniti zbog čega se voda zadržavala na njive, odnosno da nije stručan objasniti tehničke razloge za to. Za susjedna zemljišta je izjavio da su bila zasijana travom. Također je izjavio da je na zemljištu bilo dosta kamenja koje je djelomično bilo vidljivo, a djelomično je bilo ukopanu u zemlju, pa bi ga freza izbacila van prilikom obrade zemljišta, a to kamenje se prostiralo po zemljištu gledano od ceste na udaljenosti od više od 10 do 20 metara od ceste. Izjavio je da je na predmetnoj nekretnini posađeno drveće uz cestu, ali ne na onom dijelu kojeg je on obrađivao frezom i gdje je našao kamenje.

17. 1. Tužiteljeva supruga, svjedokinja SČ iskazala je da je na predmetnoj nekretnini sadila razne poljoprivredne kulture za potrebe kućanstva u razdoblju od 1985. do2015. godine, kad je došlo do poplave koja je uništila sve nasade. Tijekom 2015. godine prva poplava bila je u mjesecu svibnju, a druga u mjesecu srpnju. Zemlja je bila natopljena 3-4 dana, zbog čega su sve kulture propale. Godine 2016. ponovno je pokušala zasaditi poljoprivredne kulture, ali nakon toga zbog poplava to više nisu činili, odnosno odustali su od sadnje 2017., 2018. i 2019. godine. Misli da je posljednja poplava bila 2018. godine i ponovno 2023. godine. Prije izgradnje ceste nije bilo poplava na njivi jer se voda zadržavala u kanalu. Također je iskazala da je uz cestu bila nasipana zemlja s puno kamenja, što je bilo vidljivo prilikom oranja, a sada je s godinama kiša isprala zemlju pa je kamenje vidljivo. Za susjedna zemljišta izjavila je da nisu bila zasađena vrtlarskim kulturama, već da su prije i sada zasijana djetelinom i kukuruzom. Za stabla polonije izjavila je da su posađena cijelom dužinom nekretnine koja se proteže uz cestu i to zbog ekoloških razloga i nalaze se otprilike u sredini povišenog terena zbog nanosa zemlje. Te sadnice nije bilo teško zasaditi jer su bi le visoke oko 25 cm. Također je navela da je susjed koji je zemlju orao plugom na ravnom dijelu nekretnine uz rub povišenog dijela potrgao plug zbog kamenja u zemlji. Do 2017. godine na nekretnini je sadila krumpir, niski grah, luk, zelje, ciklu, mrkvu, kelj, visoke mahune i dr. Iskazala je da prije izgradnje ceste njiva nije bila povišena u onom dijelu u kojem je povišena sada. Već 2015. godine došlo je do poplave zbog loše izvedbe kanala.

17. 2. Prilikom ponovnog saslušanja na glavnoj raspravi 31. ožujka 2026. svjedokinja SČ iskazala je da su predmetnu nekretninu dobili od roditelja 1985. godine i od tada su ju redovito obrađivali, s time da su na polovici nekretnine sijali kukuruz, a na drugoj polovici su uzgajali povrće: krumpir, mrkvu, zelje, ciklu, niski grah, a visoki grah su sijali unutar kukuruza, kao i tikve. To su većinom bile kulture koje su spremali kao zimnicu. Do početka gradnje ceste navedena nekretnina je samo jednom poplavila i to je bilo 1989. godine kad su jako dugo padale jake kiše te odvodni kanal koji se nalazi sjeverno od nekretnine nije mogao prihvatiti svu količinu oborinskih voda, zbog čega je njiva poplavila. Nakon toga pa sve do početka gradnje ceste njiva nije poplavila kad bi padala kiša jer bi voda s njive prirodnim putem kroz grabu otekla u rijeku Krapinicu. Izgradnjom brze ceste narušen je prirodni pad oborinskih voda, podignut je kanal uz cestu tako da je isti sada na višoj razini u odnosu na njihovu njivu i u taj kanal voda na može otjecati prirodnim putem. Osim toga, izgrađena je betonska pasica koja je podignuta za 30-40 cm više od razine odvodnog jarka. Jedno vrijeme su ustrajali u obradi nekretnine nadajući se da neće biti pretjeranih oborina i poplava, ali njiva je plavila po dva puta godišnje, ovisno o vremenskim uvjetima, tako da su s godinama izgubili volju da se s time bore jer imaju samo troškove, ulažu trud i vrijeme u obradu nekretnine, a prinosa ne bi bilo. Godine 2018. posljednji put su za sebe obradili nekretninu, te je godine bila suša i nije bilo plavljenja, a godine 2019. šogorica je odlučila na njihovoj njivi zasijati kukuruz, ali je njiva opet poplavila i to dva puta iste godine te je urod bio izrazito mali.

17. 3. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da na dijelu njive, koji se nalazi paralelno uz cestu, se ne može ništa obrađivati jer se na tom dijelu nalazi rasipano kamenje te je susjed jedno godine potrgao plug tijekom oranja. Vezano uz dio iskaza kad je rekla da je 2015. godine nekretnina bila pod bodom tri do četiri dana, svjedokinja je izjavila da je u tom razdoblju voda vidljivo stajala na nekretnine, a nekoliko dana nakon što voda više nije bila vidljiva, nekretnina je i dalje bila mokra i jako natopljena vodom tako da se na istu nije moglo pristupiti nekoliko dana nakon povlačenja vode. Te su godine imali posađeni krumpir, kojeg je nekoliko dana nakon povlačenja vode zahvatila peronospora i potpuno je propao, odnosno gomolji su istrunuli, a zelje, kej i luk su bili potpuno u mulju i nisu bili za korištenje.

18. Svjedokinja CČ iskazala je da joj je poznato da je tužitelj obrađivao predmetnu nekretninu od 1986. godine te je sadio razne poljoprivredne kulture do 2014. godine kad je izgrađena cesta i kad je njiva počela plaviti. Nakon te godine više ništa nisu sadili. Izjavila je da su poplave obično bile na proljeće i u jesen. Osobno joj je poznato da su sve zasađene biljke propale i istrunule. Prije toga voda se je znala zadržavati samo u jami pored nekretnine, ali nikad nije natopila nekretninu da bi uništila poljoprivredne kulture. Poznato joj je da je nekretnina povišena uz cestu i da je tamo naneseno kamenje pomiješano sa zemljom, zbog čega je jedan susjed slomio plug. Na pitanje tuženika iskazala je da je ona 2015. godine pokušala na toj njivi posaditi kukuruz jer je tužitelj rekao da on više neće saditi, ali kukuruz nije uspio jer je došla poplava. Iskazala je da je njiva plavila sve godine od 2015. do 2019. svake godine.

Vlasnici susjednih nekretnina siju djetelinu.

19. 1. Tužitelj ĐČ je iskazao da je tužbu podnio zbog toga što je izgradnjom ceste došlo do plavljenja njegove parcele jer nije dobro izvedena tzv. propusnica i zbog toga što je na njegovu parcelu navezena zemlja i kamenje, što je na nekretnini ostalo i nakon izgradnje ceste i što je također utjecalo negativno na mogućnost odvodnje oborinskih voda. Zbog navedenog njegova nekretnina plavi dva puta godišnje po petnaest dana, što onemogućava sadnju bilo kakvih povrtnih kultura jer sve istrune. Osim toga, prema Zakonu o zaštiti okoliša nije dozvoljena sadnja poljoprivrednih kultura u zoni od 100 m od ceste pa mu i zbog toga nastaje šteta. Iskazao je da je sadio razne povrtne kulture na cijelom. Prije izgradnje cesta dolazilo je do plavljenja koje je trajalo vrlo kratko, odnosno dan do dva kad bi se rijeka Krapinica izlila iz svog korita, a što se nije niti događalo svake godine. Iskazuje da nije registrirao iskaz svjedoka VČ kad je naveo da su u prvoj godini izvođenja radova isti trebali biti zaustavljeni na tjedan dana zbog izlijevanja rijeke Krapinice. Naveo je da se osobno uvjerio da se ispod nanosa zemlje nalazi kamenje jer je pokušao izorati zemlju, ali nije mogao zbog kamenja koje je oštetilo ili slomilo plug. Prvo plavljenje uočio 2015. godine. Poplava je bila svake godine do 2019., a nakon toga vjerojatno zbog klimatskih promjena više nije bilo poplava. Zemlju je preorao kako ne bi mogao istu malčirati , odnosno čistiti. Posadio je drvored paulonije 2016. godine s namjerom da spriječi štetno djelovanje ispušnih plinova. U upravnom postupku radi izvlaštenja dobio je naknadu za parcelu koja je izvlaštena.

19. 2. Prilikom ponovnog saslušanja na glavnoj raspravi 31. ožujka 2026. tužitelj je iskazao da se na priloženim fotografijama vidi da su na predmetnoj nekretnini redovito sijali kukuruz i povrtne kulture tako da bi na polovici nekretnine sijali kukuruz, a na drugoj polovici povrtne kulture. Napomenuo je da je na jednoj fotografiji vidljivo kako su jedno godine uspješno zasadili kikiriki, koji inače zahtijeva suhu zemlju. Godine 2014. na cijeloj nekretnini su zasijali kukuruz jer su znali da će se graditi cesta pa su smatrali da će biti manja štete uslijed gradnje ceste ako se radi o kukuruzu. Uz kukuruz su posijali visoki grah, a unutar kukuruza tikve. Godine 2015. počela je gradnja cesta i tada je oranica počela plaviti jer je već tada bio narušen prirodni pad nekretnine za protok oborinskih voda. Ukazao je na fotografiju od 29. svibnja 2015. na kojoj se vide hrpe kamenja koji se ukopavao na nekretninu i čime je podizana razina parcele u odnosu na ostatak parcele prema željezničkoj pruzi. Godine 2016. bila je poplava, a na fotografiji od 7. svibnja 2016. vidljiv je kanal, izbetonirana pasica i ostaci kamenja na podignutom dijelu parcele. Pasica je izgrađena i podignuta na visini od cca 30 -40 cm u odnosu na dno sjeverne grabe i dno kanala uz cestu. U mjesecu svibnju 2016. ručno je iskapao ostatke kamenja koje je ostalo nakon podizanja nivoa parcele. Godine 2017. opet je bila poplava i to 19. rujna kad je poplavio kukuruz, a unutar istoga i visoki grah, zatim krumpir i tikvice. Voda je tom prilikom stajala do povišenog dijela parcele jer nije bilo protoka prema kanalu uz cestu. Godine 2018. bile su poplave i suša, a uroda nikakvog nije bilo jer je izrastao divlji sirak u kukuruzu, ambrozija i divlji čičak, zbog čega su njivu preorali. Godine 2019. šogorica CČ je zasijala kukuruz, ali je urod bio otprilike polovica prosječnog prinosa. Ukazao je na fotografiju od 23. prosinca 2019. na kojoj je vidljiva voda koja nije mogla otjecati. Godine 2020. njivu su malčirali, voda je stajala na nekretnini te su prestali o obrađivanjem iste jer to više nije imalo smisla. Godine 2023. ponovno su bile jake kiše i voda opet nije mogla otjecati s njive, o čemu je također priložio fotografije, a te godine korito rijeke Krapinice je bilo ispunjeno vodom do vrha, ali voda iz rijeke kroz kanale nije ulazila na nekretninu, pretpostavlja zbog brzine protoka vode kroz glavno korito. Napomenuo je da su 2024. i 2025. godine vlasnici susjedne nekretnine počeli istu nasipavati jer je zbog plavljenja ne mogu obrađivati. Napomenuo je da je kanal uz cestu čišćen 2018. i 2025. godine, a u međuvremenu su u kanalu nikle vrbe i divlje šljive, odnosno grmlje i divlje raslinje, to su djelomično počistili, ali ne uz njegovu nekretninu, što je vidljivo na zadnjoj fotografiji na kojoj se vidi da je kanal pun vode i da iz kanala viri grmlje. Tužitelj je iskazao da je zbog povećanja razine nekretnine uz cestu narušeno prirodno otjecanje oborinskih voda i da je to glavni razlog zbog kojeg se voda zadržava na nekretnini, a betonska pasica koja je podignuta onemogućila je prirodno otjecanje vode iz kanala u rijeku Krapinicu. Dakle, problem nije u poplavi od izlijevanja vode rijeke Krapinice iz korita, već u nemogućnosti otjecanja oborinskih voda s njegove nekretnine u tu rijeku.

19. 3. Na pitanje je li te iste okolnosti isticao i u upravnom postupku radi izvlaštenja, tužitelj je izjavio da u jednom dijelu jeste, ali smatra da se ne bi trebale miješati činjenice i navodi iz upravnog postupka s činjenicama istaknutima u ovom postupku jer se radi o drugoj vrsti zahtjeva. Na pitanje je li bilo plavljenja nekretnine i prije 2015. godine tužitelj je izjavio da je posljednji put poplava bila 1989. godine kad je poplavilo cijelo Zagorje, nakon toga do 2015. godine bilo je jakih i dugotrajnih kiša , u tim situacijama kanal koji je vodio prema rijeci Krapinici znao je biti pun vode, uz taj kanal na određenoj širini je također znalo biti vode, ali bi se istoga dana ta voda povukla u kanal i kroz kanal bi otekla u rijeku Krapinicu te njiva nije bila pod vodom. Tijekom 2018. godine bilo je poplava, ali je u ljeto te godine bila suša, a poplava je bila u mjesecu svibnju ili lipnju. Ponovio je da da su 2024. i 2025. godine vlasnici susjedne nekretnine istu nasipali i povisili razinu za minimalno 70 cm, nakon čega njihova njiva više ne plavi, ali to nije utjecalo na količinu i vrijeme zadržavanja vode na tužiteljevoj nekretnini.

20. Iskazi tužitelja ĐČ i svjedokinje – njegove supruge SČ djelomično se razlikuju u pogledu činjenice kojih godina je predmetna nekretnina bila poplavljena, a razlike postoje između njihovih iskaza prilikom prvog i dopunskog saslušanja. Sud je stoga njihove iskaze doveo u vezu s fotografijama u spisu iz kojih je vidljivo da je predmetna nekretnina bila poplavljena 2017., 2019., 2020., 2021., 2023., odnosno da je plavljenje nekretnine kontinuirano, osim iznimno u godinama ekstremnih suša, kao što je bila 2018. i 2024. Razlike u iskazima tužitelja i svjedoka SČ, CČ i OČ u odnosu na godine tijekom kojih je nekretnina bila poplavljena mogu se objasniti time što se uslijed proteka vremena osoba teško može sjetiti što se točno dogodilo koje godine. Tužitelj i svjedoci koji su s njim u srodstvu i s kojima je u bliskim odnosima zainteresirani su za ishod ovog postupka, ali činjenica što je tužitelj više godina redovito fotografijama dokumentirao stanje na predmetnoj nekretnini ukazuje na to da niti on, a niti spomenuti svjedoci nisu imali namjeru neistinito iskazivati, već da su iskreno pokušali dočarati sudu probleme koje imaju nakon početka gradnje ceste.

21. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka VČ u dijelu u kojem je naveo da spomenuti nasip zemlje ne bi trebao predstavljati tehničku prepreku slobodnom protoku površinske vode s tužiteljeve nekretnine, kao niti položaj betonske pasice u odnosu na dno kanala jer je navedeni svjedok bio voditelj projekta izgradnje predmetne ceste i zainteresiran je za ishod spora u smislu da se ne utvrde bilo kakvi propusti prilikom gradnje ceste, jer bi u protivnom i on bio na određeni način odgovoran za iste. Sudski vještaci su kvalificiraniji i objektivniji od navedenog svjedoka zaključivati o načinu izvedbe sustava odvodnje u konkretnom slučaju, a osim toga je notorno da je za prirodno otjecanje vode potreban pad terena prema odvodnom kanalu ili jarku, a zbog nasipavanja sloja zemlje i kamenja na dio tužiteljeve nekretnine ista više nema pad prema odvodnom kanalu, pa je notorno da oborinske vode s nekretnine ne mogu slobodno otjecati u taj kanal, a potom u obližnju rijeku, već se zadržavaju na nekretnini dok ih zemlja ne upije. Sud nije prihvatio niti iskaz navedenog svjedoka da na tužiteljevoj nekretnini nije nasipan kameni materijal jer je protivno utvrđeno tijekom očevida suda i građevinskim vještačenjem. Vezano uz iskaz svjedoka VČ da je tijekom izvođenja radova u sezoni kiša barem jednom u sezoni i to u prvoj godini radova, kada su probijali trasu, moralo doći do obustave radova obično u trajanju od tjedan dana dok se voda ne povuče, ističe se da je notorno da je početkom radova moralo doći do promjene stanja na terenu, pa tako i do promjene postojećeg sustava odvodnje oborinskih voda, a iz iskaza tužitelja, njegove supruge SČ proizlazi da nakon 1989. godine nije dolazilo do izlijevanja rijeke Krapinice iz svog korita da bi to bilo uzrok zadržavanju vode na terenu (a ta je činjenica i notorno poznata stanovnicima [adresa] zagorja), iz čega proizlazi da je i tada uzrok zadržavanju vode na nekretninama uz cestu bio problem u odvodnji oborinskih voda jer je od početka gradnje ceste promijenjen postojeći sustav odvodnje. Konačno, iz priloženih fotografija u spisu utvrđeno je da tuženik redovito ne održava odvodni kanal uz cestu, dakle ne ponaša se kao dobar gospodarstvenik, a neredovito i površno održavanje odvodnih kanala još više pospješuje plavljenje nekretnina uz cestu, pa tako i plavljenje tužiteljeve nekretnine.

22. Tuženik je osporio vjerodostojnost i istinitost fotografija koje je tužitelj dostavio u spis. Sud je prihvatio dostavljene fotografije kao istinite jer iz istih proizlazi da se doista radi o predmetnoj nekretnini, što se može utvrditi usporedbom s rezultatima očevida i fotografijama koje su sastavni dio nalaza i mišljenja geodetskog vještaka. Osim toga, na fotografijama je na digitalan način naznačeno vrijeme snimanja istih tako da nije osnovana tuženikova sumnja niti u pogledu objekta, a niti u pogledu vremena u kojem je nekretnina prikazana na svakoj pojedinoj fotografiji.

23. 1. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u vidu gubitka prinosa od uzgoja ratarskih i povrtlarskih kultura na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u njegovom vlasništvu i nije izvlaštena za potrebe izgradnje spojne ceste Zabok (D24) – Krapina (D1), a što je uzrokovano plavljenjem nekretnine zbog nepravilno izvedenih radova prilikom izgradnje ceste na način da je radovima poremećeno prirodno otjecanje oborinskih voda s nekretnine u odvodne kanale i potom u rijeku Krapinicu. Tužitelj također potražuje naknadu imovinske štete na ime uklanjanja viška zemlje i kamenja nasipanog na njegovu nekretninu.

23. 2. Osim zahtjeva za naknadu imovinske štete, tužitelj je istaknuo stvarno - pravni zahtjev za prestanak uznemiravanja u vlasništvu nekretnine u vidu onemogućavanja otjecanja oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine u odvodni kanal tuženika i to na način da tuženik sa svoje nekretnine ukloni povišeni betonski parapet

– pasicu i izradi novi u skladu s pravilima struke i padom u odvodni kanal koji se nalazi na nekretnini tuženika, koji će imati pad prema odvodnom kanalu uz cestu te da ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja otpadnih i oborinskih voda iz propusta na nekretnini tuženika na nekretninu tužitelja.

U odnosu na zahtjev za naknadu štete

24. 1. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.

24. 2. Pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje štete, štetna radnja, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Imajući u vidu tužiteljeve tvrdnje na temelju kojih je postavio zahtjev za naknadu štete, tuženik bi odgovarao za štetu na njegovom poljoprivrednom zemljištu nastalu poremećajem sustava odvodnje oborinskih voda prilikom izgradnje ceste i nemogućnosti obrade dijela nekretnine zbog nasutog kamenja i viška zemlje, prema načelu presumirane krivnje. To znači da je na tužitelju teret dokazivanja postojanja štete, štetne radnje, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti u postupanju, a na tuženiku je, kao pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, teret dokazivanja da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

24. 3. Tužitelj tvrdi da je odmah nakon početka gradnje spomenute ceste došlo do poremećaja odvodnje oborinskih voda s njegove nekretnine, zbog čega se uslijed kiša na njegovoj nekretnini zadržava voda, koja ne može prirodnim putem otjecati odvodnim kanalima u rijeku Krapinicu. Tvrdi da uzrok plavljenja nekretnine nije izlijevanje rijeke Krapinice iz korita (jer se rijeka nije izlila iz svog korita od 1989. godine), već onemogućeno otjecanje oborinskih voda u rijeku.

25. 1. Geodetskim i građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je na izljevnom mjestu odvodnog jarka sa sjeverne strane tužiteljeve nekretnine u odvodni kanal uz brzu cestu, koji se nalazi na nekretnini tuženika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prag betonske pasice na višem nivou od dna odvodnog jarka uz nekretninu, čime je onemogućen slobodni pad, odnosno protok vode u odvodni jarak (na dnu odvodnog jarka uz nekretninu, duljine oko 45 metara izmjerene visinske kote u osam točaka su niže od praga betonske pasice (149,99 m). Na istočnom dijelu parcele uz odvodni kanal brze ceste očevidom je utvrđen razasut zemljani i kameni materijal, kojim je formiran nasip visine 20 do 30 cm viši od preostalog dijela nekretnine, koji predstavlja barijeru slobodnom protoku površinske vode u odvodni jarak uz brzu cestu. Navedene činjenice utvrđene su neposrednim opažanjem i mjerenjima na očevidu i logično su objašnjenje u nalazu i mišljenju te iskazu građevinskog vještaka te u tom dijelu u cijelosti potvrđuju tvrdnje tužitelja i svjedoka SČ i OČ. Nesporno je da je spomenutu betonsku pasicu gradio tuženik, da se ista kao i jarak sa sjeverne strane tužiteljeve nekretnine nalazi na tuženikovoj nekretnini, a također i svi dokazi nedvojbeno ukazuju da je istočni dio tužiteljeve nekretnine sa zemljanim i kamenim materijalom nasipan također prilikom izgradnje ceste, koji predstavlja barijeru slobodnom protoku površinske vode s tužiteljeve nekretnine u odvodni jarak uz brzu cestu, a potom grabom u rijeku Krapinicu.

25. 2. Činjenica da su Hrvatske vode tuženiku uvjetovale način izvođenja radova kako bi se spriječilo plavljenje zemljišta u redovnim uvjetima i da je cesta dobila privremenu uporabnu dozvolu ne dokazuje da su radovi na konkretnom području u pogledu načina odvodnje oborinskih voda izvedeni pravilno, a upravo se na nekretnini tuženika nalazi kanal koji je ključan za odvodnju oborinskih voda te je upravo tuženik odgovoran za pravilnost izvedbe tog kanala i za redovito održavanje istoga. Naime, upravo sjeverno od tužiteljeve nekretnine nalazi se kanal na nekretnini tuženika i ključan problem za odvodnju oborinskih voda s njegove nekretnine nalazi se na sjevernoj strani gdje postoji barijera koja onemogućava prirodno otjecanje vode u taj kanal, pa dalje u jarak prema rijeci Krapinici. Barijera prirodnom protoku oborinskih voda u vidu razasutog kamenog materijala i zemlje zaostala je od gradnje ceste, a nema nikakvog opravdanog razloga da se nekretnina nakon završene gradnje ne poravna i da se ne makne kameni materijal s iste i da se tužiteljeva nekretnina ne vrati u stanje u kojem je bila prije radova.

25. 3. Nemogućnost otjecanja oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine u odvodni kanal na tuženikovoj nekretnini dovodi stoga do plavljenja tužiteljeve nekretnine kod obilnih kiša i do problema u uzgoju poljoprivrednih kultura, a razasuto kamenje i blizina ceste onemogućavaju obradu i uzgoj bilo kojih poljoprivrednih kultura na dijelu nekretnine označenom na skici očevida točkama A-B-C-D-E jer je notorno, a proizlazi i iz Zakona o zaštiti okoliša, da se u neposrednoj blizini takve prometnice uslijed ispušnih plinova vozila u zraku, na biljkama i u tlu nakupljaju teški metali i štetne tvari, pa kada bi se i mogle uzgajati kakve poljoprivredne kulture na tom dijelu zemljišta, upitna bi bila ispravnost istih za ljudsku upotrebu.

25. 4. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik prilikom gradnje ceste nepravilno izveo sustav odvodnje oborinskih voda u kanal koji se nalazi na njegovoj nekretnini, da je neopravdano na tužiteljevoj nekretnini ostavio razasuto kamenje i zemlju na dijelu i u visini tako da isto predstavlja barijeru prirodnom otjecanju vode, što s nepravilnom visinskom razlikom betonske pasice u odnosu na dno kanala dovodi do plavljenja tužiteljeve nekretnine i do štete na poljoprivrednim kulturama. Kako tuženik u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a nije dokazao da bi predmetna šteta nastala bez njegove krivnje, dužan je tužitelju naknaditi imovinsku štetu koju trpi zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura.

26. 1. Tužitelj posljednjim postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura, kako slijedi: za 2019. godinu u iznosu od 842,33 eura, za 2018. godinu 729,38 eura i za 2017. godinu 729,38 eura, što ukupno iznosi 2.301,09 eura, na koji iznos potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe. Za godine 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godinu tužitelj potražuje naknadu štete zbog gubitka prinosa u visini prosječne štete po godini od 767,00 eura, što za pet godina ukupno iznosi 3.835,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 19. lipnja 2024.

26. 2. Osim naknade štete zbog gubitka prinosa poljoprivrednih kultura, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova troškova iskopa radi uklanjanja kamenja i nasipane zemlje s dijela nekretnine označenog točkama A-B-C-D te dovoza plodnog humusa, prema ponudi obrta [obrt] [adresa], koja se nalazi na str. 234 spisa, uz korekciju cijena iz navedene ponude prema dopunskom nalazu građevinskog vještaka.

27. 1. Stalni sudski vještak za agronomiju dipl. ing. Ivan Ciprijan procijenio je vrijednost prihoda od one vrste poljoprivrednih kultura za koje je tužitelj iskazao da ih je uzgajao na nekretnini, (na jednoj polovici površine nekretnine sijao kukuruz, a na drugoj povrtlarske kulture, kao što su: krumpir, grah, luk, kupus, cikla, paprika, patlidžan, salata, repa, bundeve). Navode i iskaz tužitelja potvrdili su njegova supruga SČ te svjedoci OČ i CČ, a to je vidljivo u pretežitom dijelu i na fotografijama u spisu (list br. 26-30 i 385-405 spisa).

27. 2. Iz nalaza i mišljenja stalnog vještaka utvrđeno je da bi ukupna vrijednost prihoda od opisanih kultura za predmetnu nekretninu u 2017. i 2018. godine, nakon oduzimanja troškova proizvodnje, iznosila 8.792,91 kn, odnosno po godini 4.396,46 kn ili 583,51 eura, dok bi za 2019. godinu ista iznosila 673,86 eura, a toliko bi iznosila i visina štete, odnosno novčana vrijednost kultura koju bi tužitelj ostvario da kulture nisu plavljene i u potpunosti uništene. Sud je uzeo u obzir procijenjene iznose prihoda od poljoprivrednih kultura bez PDV-a jer je tužitelj poljoprivredne kulture uzgajao za vlastite potrebe, a ne za prodaju u okviru obavljanja poljoprivredne djelatnosti i u komercijalne svrhe te nije bio obveznik PDV-a, pa iznos poreza na dodanu vrijednost ne predstavlja izgubljenu zaradu jer ga tužitelj niti u slučaju ostvarenja prihoda ne bi bio dužan platiti državi.

27. 3. Vještak je procjenu temeljio na pretpostavki da su poljoprivredne kulture uslijed plavljenja nekretnine propale u cijelosti, odnosno za slučaj potpunog gubitka prinosa. Vještak se u svom iskazu izjašnjavao o razdoblju tijekom kojeg se pojedine poljoprivredne kulture nalaze pod vodom, koje su od njih na to manje, a koje više osjetljive i u kojem razdoblju biljke potpuno propadaju ako su pod vodom. Iz provedenih dokaza (građevinsko vještačenje, fotografije u spisu, iskazi tužitelja i svjedoka SČ, OČ i CČ) utvrđeno je da je izgradnjom ceste onemogućeno prirodno otjecanje vode s tužiteljeve nekretnine, pa je notorno da se kod obilnih kiša voda s tužiteljeve nekretnine ne može povući sve dok ju zemlja ne upije, jer postoje barijere da ista postepeno otječe u za to predviđene kanale, a potom u rijeku Krapinicu. U takvoj situaciji je notorno da će se voda na nekretnini zadržati nekoliko dana, a da će nakon toga još određeno vrijeme zemlja biti izrazito natopljena vodom, tako da se doista ne može očekivati bilo kakav prinos od poljoprivrednih kultura, jer će iste ako i prežive, biti osjetljive na bolesti te eventualni urod neće biti iskoristiv ili će biti neznatni.

27. 4. U slučaju potpunog gubitka prihoda od poljoprivrednih kultura koje je na predmetnoj nekretnini običavao uzgajati tužitelj, prema nalazu i mišljenju vještaka on bi za 2017., 2018. i 2019. godinu pretrpio štetu u iznosu od 1.840,88 eura (bez PDV-a i s izuzetim troškovima proizvodnje).

27. 5. Iz iskaza tužitelja i spomenutih svjedoka utvrđeno je da je predmetnu nekretninu obrađivao do zaključno 2019. godine (te je godine na njegovoj nekretnini kukuruz posijala CČ), a nakon toga je odustao od obrade iste jer više nije bilo smisla ulagati u obradu nekretnine i sijanje te sađenje ratarskih i povrtlarskih kultura, od kojih zbog plavljenja nekretnine ne bi bilo prinosa, a zbog mokrog terena na nekretnini su izrasli divlji sirak, čičak i ambrozija, čime je kvaliteta zemlje dodatno smanjena.

27. 6. Iskazi tužitelja i svjedokinje SČ djelomično se razlikuju u pogledu 2018. godine, jer je tužitelj iskazao da je te godine bilo razdoblja suše, ali i razdoblja poplave te da nije bilo nikakvog uroda na nekretnini, dok je njegova supruga iskazala da su te godine posljednji put za sebe obradili nekretninu i da je te godine bila suša te da nije bilo plavljenja. Kako u spisu nema fotografija iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljeva nekretnina 2018. godine bila poplavljena, sud je utvrdio da te godine zbog poremećenog sustava odvodnje oborinskih voda s njegove nekretnine nije nastala šteta jer nije bilo kiša, pa niti plavljenja oranice.

27. 7. Za ostale godine fotografije dokazuju redovito plavljenje nekretnine, pa neovisno tome što tužitelj nakon 2020. godine nekretninu više nije obrađivao (jer to više nije imalo smisla zbog izrazito velikog rizika od gubitka uroda), trpio je štetu upravo zbog toga što je predmetna nekretnina postala nepodobna za uzgoj ratarskih i povrtlarskih kultura upravo zbog onemogućenog prirodnog otjecanja oborinskih voda, uzrokovanog gradnjom ceste i propuštanjem tuženika ne samo da sanira sustav odvodnje (što je osnovni uzrok štete), već i da redovito održava prohodnim odvodni kanal uz cestu u neposrednoj blizini tužiteljeve nekretnine, što bi kao savjestan gospodarstvenik trebao činiti. Iako fotografije u spisu ne dokazuju da je predmetna nekretnina bila poplavljena 2024. godine, tužitelj tada više nije obrađivao predmetnu nekretninu zbog velikog rizika plavljenja nekretnine i gubitka uroda zbog toga, a taj rizik postoji upravo zbog poremećenog sustava odvodnje oborinskih voda, za što je odgovoran tuženik jer doista nije racionalno pristupiti sjetvi i sadnji poljoprivrednih kultura ne znajući unaprijed hoće li godina biti iznimno sušna ili će biti kišnih razdoblja, koja se u pravilu događaju barem dva puta godišnje, a pri svakoj obilnijoj kiši nekretnina poplavi.

27. 8. Tužitelju je stoga dosuđena imovinska šteta zbog gubitka prinosa na nekretnini za 2017. godinu u iznosu od 583,51 eura i za 2019. godinu u iznosu od 673,86 eura, dok je njegov zahtjev za naknadu štete za 2018. godinu u iznosu od 583,51 eura odbijen kao neosnovan.

27. 9. Za razdoblje od 2020. do 2024. godine (ukupno pet godina) tužitelj potražuje naknadu štete u visini prosječne vrijednosti od prinosa poljoprivrednih kultura, izračunate na temelju vrijednosti prinosa za 2017., 2018. i 2019. godinu. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupna vrijednost prinosa za navedene tri godine (bez PDV-a i troškova proizvodnje) iznosila 1.840,88 eura, to prosječno po godini iznosi 613,63 eura, a ukupno za pet godina (2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godinu) sveukupno 3.068,15 eura.

27. 10. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje za navedenih pet godina iznos od 3.835,00 eura, a za razdoblje od 2017. – do 2019. ukupno potražuje iznos od 2.301,09 eura, odnosno sveukupno 6.136,09 eura. Sud je utvrdio da šteta za navedeno razdoblje zbog gubitka prinosa iznosi ukupno 4.325,52 eura (za 2017. godinu u iznosu od 583,51 eura, za 2019. godinu u iznosu od 673,86 eura i za razdoblje od 2020. -2024. godine 3.068,15 eura).

27. 11. Kako je u dosadašnjem tijeku postupka tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen za iznos imovinske štete zbog gubitka prinosa uslijed plavljenja nekretnine u navedenom razdoblju u iznosu od 628,11 eura, a tužitelj je nakon donošenja drugostupanjske odluke i dalje ostao kod ranije postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 6.139,06 eura, sud je za pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev od 628,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama odbacio tužbu kao nedopuštenu, dok je za iznos od 1.182,46 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. 12. Vezano uz tužiteljeve tvrdnje da na jednom dijelu nekretnine i to u koridoru od 100 metara uz cestu, prema Studiji utjecaja na okoliš nije moguć uzgoj povrtlarskih i ratarskih kultura (neovisno o plavljenju nekretnine), ističe se da tužitelj nije predložio dokaze na okolnosti koliki je gubitak prinosa zbog nemogućnosti uzgoja poljoprivrednih kultura na tom dijelu nekretnine, pa nije bilo moguće utvrditi visinu štete koju trpi u odnosu na taj dio, neovisno o plavljenju nekretnine, odnosno zbog toga što je ista u tom dijelu izgradnjom ceste postala neupotrebljiva.

28. 1. Osim naknade štete zbog gubitka prinosa, tužitelj potražuje i naknadu štete s osnova troškova iskopa radi uklanjanja kamenja i nasipane zemlje s dijela nekretnine označenog točkama A-B-C-D te dovoza plodnog humusa. Iz ponude ponudi obrta [obrt], [adresa], koja se nalazi na str. 234 spisa proizlazi da su troškovi navedenih radova iznosili 2.587,50 eura. Građevinski vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju od 29. srpnja 2024. izradio izračun korigirane cijene navedene ponude prema indeksima za uslužne djelatnosti i indeksima potrošačkih cijena Državnog zavoda za statistiku te ukupno korigirana cijena na dan vrednovanja, odnosno u mjesecu travnju 2024. godine prema indeksima za uslužne djelatnosti iznosi 2.549,61 eura, a prema indeksima potrošačkih cijena 2.689,52 eura. Tužitelj je zatražio isplatu štete po toj osnovi u iznosu od 2.689,52 eura (korigiranu cijenu prema indeksima potrošačkih cijena). Ispravna korekcija cijena za utvrđivanje visine troškova građevinskih i zemljanih radova na nekretnini tužitelja u ovom postupku treba se temeljiti na indeksima koji najbolje odražavaju stvarne troškove izvođenja radova i tržišne uvjete. Kako u konkretnom slučaju na troškove navedenih radova u velikoj mjeri utječe cijena pogonskog goriva strojeva i vozila te cijena humusa, sud je ocijenio da stvarne troškove izvođenja radova najbolje odražavaju indeksi potrošačkih cijena te je troškove navedenih radova utvrdio u iznosu od 2.685,52 eura.

28. 2. Temeljem svega navedenog, sud je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 7.015,04 eura (4.325,52 eura s osnova gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura i 2.689,52 eura zbog troškova odvoza kamenja i viška zemlje te dovoza humusa na nekretninu).

29. 1. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na tražbinu po osnovi imovinske štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura i troškova saniranja zemljišta od dana kada je šteta nastala i postala poznata, odnosno od dana kada je šteta otklonjena ako je šteta reparirana, a u slučaju nereparirane štete od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, imovinska šteta smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, koji se ne mora podudarati s trenutkom štetnog događaja. Ako je šteta otklonjena (reparirana), zatezne kamate teku od dana otklanjanja štete, odnosno od dana kad bi u konkretnom slučaju bili učinjeni troškovi saniranja nekretnine. U slučaju nenovčane imovinske štete čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Šteta zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura smatra se novčanom materijalnom štetom, koja za svaku godinu gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura dospijeva od dana nastanka štete za tu godinu, odnosno od dana kada su poznati svi elementi štete za tu godinu.

29. 2. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura za razdoblje od 2017. do 2019., kao i na iznos troškova saniranja zemljišta, od dana podnošenja tužbe (7. rujna 2020.), a na iznos naknade štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura za razdoblje od 2020. do 2024. godine od 19. lipnja 2024.

29. 3. Temeljem gore navedenog, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos imovinske štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura za razdoblje od 2017. 2019. godine od dana kako je to to tužitelj tražio, odnosno od dana podnošenja tužbe sudu, jer je do toga dana šteta za prethodne godine već nastala i bila je poznata. Za razdoblje od 2020. – 2023. tužitelj ima pravo na zatezne kamate kako je to zatražio, odnosno od 19. lipnja 2024., međutim za 2024. godinu do toga dana šteta još nije mogla biti poznata, pa tužitelju za tu godinu pripadaju kamate od prvog dana slijedeće godine, odnosno od 1. siječnja 2025.

29. 4. Tražbina po osnovi troškova radi saniranja nekretnine predstavlja zapravo nerepariranu štetu, pa tužitelju na taj dio štete (2.689,52 eura) kamate pripadaju od dana donošenja presude.

30. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine za naknadu štete. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a, subjektivni rok zastare tražbine naknade štete iznosi tri godine i počinje teći od dana kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a objektivni rok zastare je pet godina od nastanka štete. Šteta u vidu gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura, koju tužitelj potražuje tužbom, nastala je najranije istekom 2017. godine, a šteta u vidu troškova za uklanjanje kamenja i viška zemlje te dovoza humusa nastala je završetkom gradnje ceste, a to je prema privremenoj uporabnoj dozvoli bilo 2020. godine, pa do podnošenja tužbe, odnosno do 7. rujna 2020. nije istekao niti subjektivni, a niti objektivni rok zastare. Osim navedenog, ističe se da je tužitelj zapravo doznao za pravi opseg štete u trenutku pravomoćnosti rješenja donesenog u upravnom postupku, kojim je odbijen njegov zahtjev za otkupom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (19. lipnja 2020.), jer u slučaju da je njegov zahtjev za otkupom predmetne nekretnine bio prihvaćen, isplaćena bi mu bila naknada za izvlaštenje te ne bi bilo potrebe da tužitelj o svom trošku sanira zemljište i ne bi imao daljnjih gubitaka prinosa od poljoprivrednih kultura.

U odnosu na stvarno-pravni zahtjev za prestanak uznemiravanja prava vlasništva

31. 1. Tužitelj stvarno-pravnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u pravu vlasništva čkbr. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] onemogućavanjem otjecanja oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine u odvodni kanal tuženika uz cestu na način da sa svoje nekretnine (spojne ceste Zabok – Krapina, odnosno čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ukloni povišeni betonski parapet – pasicu, označenu na skici očevida točkom F te da izradi novu u skladu s pravilima struke i padom u odvodni kanal te da napravi odvodni kanal koji će imati pad prema odvodnom kanalu uz cestu i da ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja oborinskih voda iz propusta na tuženikovoj nekretnini na nekretninu tužitelja, u skladu s građevinskom strukom.

31. 2. Tužitelj kao pravnu osnovu takvog tužbenog zahtjeva navodi odredbe čl. 110. i 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZV).

31. 3. U okviru činjenične osnove takvog zahtjeva tužitelj navodi da tuženik nije dobro napravio odvodnju i odvodne kanale na dionici ceste koja prolazi neposredno uz tužiteljevu nekretninu, zbog čega se na toj nekretnini zadržava ju oborinske vode. Tužitelj smatra izvjesnim da će i nadalje dolaziti do izlijeva vode na njegovu nekretninu te da će i ubuduće zbog toga trpjeti štetu zbog prekomjernih štetnih imisija.

32. 1. Prema odredbi čl. 110. st. 1., 2., 4. i 5. ZV-a, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta. Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

32. 2. Prema odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

32. 3. Prema odredbi čl. 112. st. 1. i 2. ZV-a, vlasnik zemljišta ne smije na štetu drugoga zemljišta mijenjati smjer ili jačinu naravnog toka vode preko svoga zemljišta ili kroz njega (podzemne vode). Vlasnik nizvodnoga zemljišta ne smije stvarati ni postavljati prepreke tome da na njegovo zemljište dotječe voda koja prirodno otječe s uzvodnoga zemljišta, niti vlasnik uzvodnoga zemljišta smije svojevoljno učiniti nešto što bi u većoj mjeri opteretilo nizvodno zemljište.

33. 1. Među strankama su bile nesporne činjenice da je tužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica], a da je tuženik vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

33. 2. Geodetskim i građevinskim vještačenjem te provedenim očevidom utvrđeno je da je na izljevnom mjestu odvodnog jarka sa sjeverne strane tužiteljeve nekretnine u odvodni kanal uz brzu cestu, koji se nalazi na nekretnini tuženika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prag betonske pasice na višem nivou od dna odvodnog jarka uz nekretninu, čime je onemogućen slobodni pad, odnosno protok vode u odvodni jarak (na dnu odvodnog jarka uz nekretninu, duljine oko 45 metara izmjerene visinske kote u osam točaka su niže od praga betonske pasice (149,99 m). Na istočnom dijelu parcele uz odvodni kanal brze ceste očevidom je utvrđen razasut zemljani i kameni materijal, kojim je formiran nasip visine 20 do 30 cm viši od preostalog dijela nekretnine, koji predstavlja barijeru slobodnom protoku površinske vode u odvodni jarak uz brzu cestu. Na opisani je način prilikom gradnje ceste onemogućeno prirodno otjecanje oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine, a logično je za zaključiti da zbog opisane visinske razlike odvodnog jarka koji se nalazi na nekretnini tuženika u odnosu na tužiteljevu nekretninu, na tužiteljevu nekretninu jednim dijelom dolazi voda s tuženikove nekretnine, a drugim dijelom oborinske vode koje neposredno padaju na nekretninu tužitelja ne mogu otjecati u za to predviđeni odvodni jarak. Što se tiče tzv. betonskog parapeta – pasice, položaj istoga nesporno nije u međuvremenu promijenjen, nije došlo niti do promjene visinskih razlika između nekretnina stranaka i odvodnog kanala, a uzrok tome što 2018. i 2024. godine nije bilo plavljenja tužiteljeve nekretnine (plavljenje za navedene godine nije dokumentirano fotografijama) očito je u tome što su navedene dvije godine bile izrazito sušne i nije bilo značajnijih oborina.

33. 3. U opisanom slučaju poremećaja odvodnje oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine, do čega je došlo prilikom gradnje ceste, tužitelj može zahtijevati otklanjanje uzroka koji onemogućavaju prirodno otjecanje oborinskih voda temeljem odredbe čl. 110. st. 1. i 2. ZV-a jer se u dijelu u kojem oborinske vode s tuženikove nekretnine dolaze na tužiteljevu nekretninu, radi o posrednim štetnim imisijama. U dijelu u kojem se radi o oborinskim vodama koje na tužiteljevu nekretninu ne dolaze neposredno s tuženikove nekretnine, već padom oborina neposredno na tužiteljevu nekretninu, tužiteljev zahtjev utemeljen je odredbi čl. 112. i 113. ZV-a, a također i na odredbi čl. 167. ZV-a jer se radi o uznemiravanju tužiteljevog prava vlasništva nekretnine i postoji trajno i ponavljajuće stanje uznemiravanja prava vlasništva zbog kojeg tužitelj trpi štetu jer zbog plavljenja nekretnine prilikom jačih oborina ne može na nekretnini uspješno i nesmetano uzgajati poljoprivredne kulture kao što je to činio prije g radnje spomenute ceste. Napominje se da je tuženik kao upravitelj ceste dužan redovito održavati sustav odvodnje prema odredbi čl. 13. i 25. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, br. 90/14., 3/21.), a iz fotografija koje je priložio tužitelj te iz tužiteljevog iskaza proizlazi da to ne čini, barem ne u neposrednoj blizini tužiteljeve nekretnine. Tužitelj stoga osnovano traži od tuženika uklanjanje izvora uznemiravanja prava vlasništva u konkretnoj situaciji kad je uslijed gradnje ceste poremećen prirodni tok oborinskih voda, s time da je na tuženiku odluka o tome na koji će točno način to učiniti.

34. 1. Tuženik je istaknuo prigovor da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice jer da je njegov tužbeni zahtjev istovjetan zahtjevu za otkupom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao preostalog dijela izvlaštene nekretnine, kojeg je postavio u upravnom postupku izvlaštenja, a koji je pravomoćno dovršen rješenjem od 2. prosinca 2019. na način da je odbijen tužiteljev zahtjev za otkup preostalog dijela izvlaštene nekretnine. Tuženik je isticao da je u upravnom postupku utvrđeno postojanje ekonomskog interesa tužitelja za daljnjim iskorištavanjem nekretnine, da je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete na poljoprivrednoj kulturi jer da to nije predmet upravnog postupka te da je tužitelju dodijeljena naknada zbog umanjenja vrijednosti preostalog dijela nekretnine u iznosu od 2.997,80 kn.

34. 2. Sud je takav tuženikov prigovor ocijenio neosnovanim jer parnični sud nije nadležan, niti ovlašten odlučivati o postojanju uvjeta za otkup nekretnine u postupku izvlaštenja, niti je to predmet tužbenog zahtjeva, a predmet tužbenog zahtjeva nije niti naknada zbog umanjenja vrijednosti nekretnine. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete zbog gubitka prinosa od poljoprivrednih kultura, u pogledu čega je u upravnom postupku odlučeno da to nije predmet tog postupka. Konačno, o stvarno - pravnom tužbenom zahtjevu nadležan je i ovlašten odlučivati parnični sud, a ne upravno tijelo, a odluka o tom zahtjevu ne ovisi o rezultatima upravnog postupka izvlaštenja, niti o eventualnom prethodnom pitanju o kojem bi bilo nadležno odlučiti upravno tijelo.

35. Slijedom navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete s kamatama kako je to navedeno pod točkom I. izreke presude te je u cijelosti prihvatio stvarno-pravni zahtjev, kako je to opisano pod točkom II. izreke presude . Zahtjev za naknadu štete je djelomično odbijen, kao i zahtjev za zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja, kako je to opisano pod točkom III. izreke presude. Rješenjem je odbačena tužba u odnosu na dio zahtjeva za naknadu štete o kojem je pravomoćno odlučeno prijašnjom prvostupanjskom presudom.

36. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) jer je ocijenjeno da tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

36. 2. Tužitelj je u kvantitativnom smislu uspio sa zahtjevom za naknadu štete u visini od 79,49%, dok njegov kvalitativni uspjeh s tim zahtjevom iznosi 100%, jer je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, pa prosječni uspjeh u parnici u odnosu na zahtjev za naknadu štete iznosi 89,75%. Sa stvarno-pravnim zahtjevom tužitelj je uspio 100%, pa njegov prosječni ukupni uspjeh u parnici iznosi oko 95%. (89% + 100% = 189,75% : 2 = 94,88%).

36. 3. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tari fi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav podnesaka od 24. veljače 2021., 15. ožujka 2023., 26. lipnja 2023. i 11. rujna 2024., po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima i očevidu od 8. lipnja 2022., 8. rujna 2022., 26. lipnja 2023., 5. travnja 2023., 20. lipnja 2024., 22. siječnja 2025., 4. veljače 2026. i 31. ožujka 2026. po tbr. 9./1., u visini od 100 bodova za svako ročište i očevid,

- što ukupno iznosi 1.200,00 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura, troškovi zastupanja tužitelja iznose 2.400,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak PDV-a od 25% ili 600,00 eura, pa njegovi troškovi zastupanja sveukupno iznose 3.000,00 eura.

36. 4. Tužitelju nisu odmjereni troškovi zastupanja na glavnoj raspravi 3. listopada 2024. jer ista nije održana te troškovi sastava podneska od 19. lipnja 2024. jer isti nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka, budući je tužitelj taj podnesak podnio neposredno prije ročišta na kojem se obvezao tužbeni zahtjev precizirati nakon saslušanja vještaka, što je učinio naknadnim podneskom.

36. 5. Troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku dodani su i troškovi s osnove sudske pristojbe na tužbu (179,18 eura) i sudske pristojbe na presudu (128,43 eura), te troškovi s osnova uplaćenog predujma za izlazak suda, geodetsko, agronomsko i građevinsko vještačenje, uključujući i troškove pristupa vještaka na rasprave, u ukupnom iznosu od 1.385,00 eura.

36. 6. Sud je stoga tužitelju dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 4.692,61 eura, dok je preko dosuđenog iznosa odbio tužiteljev zahtjev za naknadu istih kao neosnovan.

37. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 20. svibnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok, Matije Gupca 30

2. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3