Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-548/2025.-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB. 15915677983, koju zastupa punomoćnica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku , protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim, nakon 9. travnja 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Romea Hercega, odvjetnika u Zaboku i zamjenice Općinske državne odvjetnice u Zlataru – VT, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje  se  da  je  bilo  nedopušteno  osiguranje  određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-471/2024-2 od 9. srpnja 2024. uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao protivnice osiguranja, upisanim u zemljišnim knjigama općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižnog odjela Zabok i to u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća površine 300 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada površine 679 čhv i kčbr. [katastarska čestica] livada površine 100 čhv te u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] livada i vinograd površine 583 čhv, sve radi osiguranja novčane  tražbine  tuženika  Republike  Hrvatske,  Ministarstva financija,  Porezne  uprave,  Područni  ured  Rijeka,  OIB: 52634238587,  kao  predlagatelja  osiguranja,  u  iznosu  od 13.568,40  EUR,  temeljem  navodnih  izvješća  tužiteljice  o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrasci JOPPD), oznake izvješća 23903, 23904, 23905 i 23906.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr- 471/2024-28 od 5. prosinca 2025. upućena na pokretanje parnice protiv tuženika kao predlagatelja osiguranja, radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na njezinim nekretninama, a iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, koje je istaknula u žalbi protiv rješenja o osiguranju od 12. studenoga 2025.

1.1. Predmetno osiguranje određeno je radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 13.568,40 EUR kao poreznog duga utvrđenog na temelju navodnih izvješća tužiteljice o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrasci JOPPD), oznake izvješća 23903, 23904, 23905 i 23906, koja su u rješenju o osiguranju označena „ovršnim ispravama“. JOPPD obrasce nije sačinila tužiteljica, kao protivnica osiguranja, ona ih nije popunila niti podnijela tuženiku jer više nije bila obveznik podnošenja tih izvješća.

1.2. Tužiteljica je s danom 31. ožujka 2014. prestala obavljati ugostiteljsku djelatnost te je njezin obrt [obrt]“ prestao s radom tog dana. Kako je obrt ugašen, to ni tužiteljica više nije bila od tog datuma u obvezi plaćati obvezne doprinose ili porez na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti, niti je bila u obvezi dostavljati tuženiku JOPPD obrasce niti ih je faktično dostavljala. U priloženim izvješćima od 29. svibnja 2024. tužiteljica je naznačena kao podnositeljica izvješća, što je netočno jer ih nije podnijela, već ih je sačinila porezna uprava. Dakle, ne radi se o izvješćima poreznog obveznika, koja bi u smislu čl. 140. Općeg poreznog zakona predstavljala ovršne isprave. Ista su generirana iz evidencija porezne uprave i predstavlja ju tek ovjerovljeni izvod iz financijske dokumentacije porezne uprave, što znači da u smislu čl. 140. st. 3. Općeg poreznog zakona predstavljaju vjerodostojne isprave, a ne ovršne isprave. Porezna uprava nije ovlaštena u ime poreznog obveznika podnijeti sama sebi JOPPD obrazac.

1.3. Smatra da je predmetno osiguranje određeno na temelju isprava koje nemaju svojstvo ovršnih isprava, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 1. Ovršnog zakona, na što se tužiteljica i pozvala u žalbi od 12. studenoga 2025.

1.4. Podredno, tuženik je uz prijedlog za osiguranje podnio nepotpuna izvješća, bez stranice B pa ista u tom obliku ne predstavljaju čak ni vjerodostojnu ispravu.

1.5. Istaknula je i prigovor zastare poreznog duga i duga s naslova obveznih doprinosa. Porezni dug zastaruje u razdoblju od 6 godina od dospijeća (isteka kalendarske godine u kojoj je porezni dug utvrđen ili je trebao biti utvrđen), a tražbine s naslova doprinosa za obvezna osiguranja zastaruju u roku od 5 godina, time da apsolutna zastara prava na naplatu tih tražbina nastupa protekom 10 godina od njihova dospijeća. Kako je protivnica osiguranja prestala obavljati samostalnu djelatnost s danom 31. ožujka 2014. s tim danom je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu dospjelih, a eventualno neplaćenih iznosa obveznih doprinosa. Kako je prijedlog za osiguranje podnijet 3. srpnja 2024., isti je podnijet po nastupu apsolutne zastare prava na naplatu duga s naslova obveznih doprinosa. Time je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

1.6. Tužiteljica nije primila četiri rješenja koja je tuženik dostavio u ovršni spis u prilogu odgovora na žalbu, potpisi na istima nisu tužiteljičini, niti su rješenja mogla steći svojstvo ovršnosti. Rješenja od 22. svibnja 2023. i 11. studenoga 2023. tuženik je donio usprkos činjenica da je iz evidencija kojima je raspolagao, imao saznanje da tužiteljica od 2013. više ne obavlja registriranu obrtničku djelatnost , da od 2012. nema prometa po poslovnom računu, od 2013. nema zaposlenih radnika, niti je podnosila JOPPD obrasce od 2016. Iznosi po tim rješenjima razlikuju se od iznosa tražbina za koje je zatraženo osiguranje spornim prijedlogom za osiguranje, kao i od iznosa tražbina iz JOPPD obrazaca priloženih prijedlogu za osiguranje. Predložila je predmetno osiguranje proglasiti nedopuštenim.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Poziva se na čl. 52. st. 1. i 3. Ovršnog zakona i na činjenicu da je ovršni sud dana 8. prosinca 2025. dostavio ovršni predmet po žalbi protivnice osiguranja od 12. studenoga 2025. na rješavanje drugostupanjskom Županijskom sudu u Slavonskom brodu. Ističe da žalbeni razlog koji se navodi u čl. 50. st. 1. točka 7. prema kojem se stranka upućuje na parnicu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ne egzistira u konkretnom slučaju te da je ovršni sud pogrešno primijenio materijalno pravo upućujući protivnicu osiguranja na parnični postupak zbog žalbenog razloga kojeg ona u žalbi uopće nije istaknula. Opravdano je upućivanje u parnicu protivnice osiguranja zbog istaknutog prigovora zastare, odnosno zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, ali ne i iz točke 7. tog članka. Ako protivnica osiguranja tvrdi da predlagatelj osiguranja nije protiv nje pokrenuo postupak osiguranja na temelju ovršnih isprava, tada ne može istovremeno tvrditi da predlagatelj osiguranja nije ovlašten tražiti osiguranje na temelju iste tražiti osiguranje protiv protivnice osiguranja. Budući da tvrdi da je sporno osiguranje bilo određeno na temelju isprava koje nemaju svojstvo ovršnih isprava, to je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona te o istom žalbenom razlogu ne može istovremeno odlučivati i prvostupanjski sud u parničnom postupku i županijski sud u žalbenom postupku.

2.1. Bez obzira što spomenuti žalbeni razlog ne egzistira, po čl. 140. Općeg poreznog zakona ovršna isprava je, između ostaloga, i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. JOPPD obrasci su takva porezna prijava. Podnositelj izvješća podnosi podatke iz obrasca JOPPD elektroničkim putem u okviru sustava ePorezna na način propisan posebnim propisima te tehničkim i ostalim uputama, a obrazac JOPPD kojeg porezna uprava generira na temelju zaprimljene prijave ima upravo ovakav oblik, kakav je dostavljen uz prijedlog za osiguranje.

2.2. Osporio je prigovor zastare. Po čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate . Odredbom čl. 233. Zakona o doprinosima propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim zakonom nije drukčije uređeno. Rok od šest godina od kada je zastara počela teći nije protekao niti je nastupila zastara prava na naplatu naznačenih obveza, sukladno čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona, a u vezi s čl. 233. Zakona o doprinosima.

2.3. Tuženik je nadalje u odgovoru na tužbu naveo da je rješenjem Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Zabok, Klasa: UP/I-335-02/14-01/22 od 4. travnja 2014. utvrđen, s danom 31. ožujka 2014., prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti koje je obavljala JT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u objektu pod nazivom [obrt]“ na adresi [adresa]. Tim je rješenjem utvrđen prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu na adresi [adresa]. Navedeni prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti je utvrđen, kako je u samom rješenju navedeno, temeljem Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Međutim, prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne znači i prestanak samog obrta s obzirom da obrt može biti registriran za obavljanje više različitih djelatnosti ili je pak, istu djelatnost moguće obavljati na drugoj adresi. Obrt je prestao postojati tek donošenjem rješenja Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu, turizam, promet i komunalnu infrastrukturu, Klasa: UP/I-311-01/23-01/423 od 9. kolovoza 2023., s danom 31. prosinca 2022., kojim rješenjem je utvrđen prestanak obrta po sili zakona. Navedeno rješenje je dostavljeno protivnici osiguranja. Iz Izvatka iz obrtnog registra je vidljivo da je obrt pod nazivom [obrt]“, Marija Mlinar, [adresa], prestao 31. prosinca 2022. Protivnica osiguranja je cijelo to vrijeme po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti bila obvezno osigurana i upisana u registar obveznika doprinosa. Ista nije ništa poduzimala u cilju odjave obrta jer joj je odgovaralo da obrt ostane aktivan, da bi mogla koristiti pogodnosti vezane uz mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a na što se na kraju i odnosi potraživanje predlagatelja osiguranja za koje je doneseno rješenje o osiguranju upisom založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Vezano uz poreznu obvezu protivnice osiguranja postoje i izvršna rješenja kojima je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Rješenja su donesena 2023. godine.

2.4. Činjenica da tužiteljica eventualno nije zaprimila rješenje o osiguranju i potpisala dostavnicu, ne znači da nikada ništa od pismena upućena njoj nije zaprimila te da su na svim dostavnicama krivotvoreni njeni potpisi, pa tako i na dostavnicama za rješenja kojima joj se utvrđuje novčana obveza. Navedena rješenja sadrže klauzule izvršnosti. U članku 25. stavku 4. Ovršnog zakona je propisano da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak. Nadalje, u članku 36. stavcima 2. i 3. istog zakona je propisano da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, a potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti. Dakle, ukoliko je smatrala da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti upravnih odluka, protivnica osiguranja, sada tužiteljica, je trebala pokrenuti postupak za ukidanje istih kod nadležnog upravnog tijela.

2.5. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik je podneskom od 26. veljače 2026. izvijestio sud da je povukao prijedlog za osiguranja u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-120/2026 te je sud donio rješenje kojim se postupak osiguranja obustavlja i ukida provedena radnja uknjižbe založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja. Smatra da pravomoćnošću tog rješenja o obustavi, tužiteljica gubi pravni interes za tužbu u ovom predmetu.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr- 120/2026 (raniji Ovr-471/2024) pa tako i zaključak od 5. prosinca 2025., u izvješća na str. 13-19 spisa, u rješenje o osiguranju pod poslovnim brojem Ovr-471/2024 na str. 21-22 spisa, u rješenje na str. 24 spisa, u žalbu na st r. 25-28 spisa te izvješća i dokumentaciju na str. 29-53 spisa, u dokument naziva „Vještačenje potpisa“ na str. 55- 59 spisa, u izvadak iz obrtnog registra na str. 67, u rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu, turizam, promet i komunalnu infrastruktura Krapinsko- zagorske županije na str. 68-69 spisa, u ostala rješenja na str. 70-87 spisa te u dostavnice na str. 88-89 spisa.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5.1. Sud je raspravnim rješenjem od 9. travnja 2026. dopustio preinaku tužbe na način kako je to tužiteljica učinila podneskom od 31. ožujka 2026. sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a, po kojem tužitelj može do zaključenja prethodnoga postupka preinačiti tužbu. Posebno zato jer je isto učinjeno s obzirom na činjenicu da je u međuvremenu pravomoćno obustavljen ovršni postupak radi osiguranja u kojem je tužiteljica upućena na pokretanje ove parnice.

6. Uvidom u ovršni predmet ovoga suda poslovni broj Ovr-120/2026 (raniji poslovni broj Ovr-471/2024) utvrđeno je da je povodom prijedloga Republike Hrvatske kao predlagatelja osiguranja protiv JT kao protivnice osiguranja dana 9. srpnja 2024. doneseno rješenje o osiguranju pod poslovnim brojem Ovr-471/2024 uknjižbom založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja upisanima u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na temelju izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja broj 23903, 23904, 23905 i 23906, kao ovršnih isprava, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 13.568,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškova tog postupka.

6.1. Povodom žalbe protivnice osiguranja u tom predmetu, ukinuto je prethodno opisano rješenje o osiguranju odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr-322/2025 od 6. veljače 2026. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Potom je tuženik kao predlagatelj osiguranja podneskom od 19. veljače 2026. povukao prijedlog za osiguranje u ovom predmetu te je rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-120/2026 obustavljen postupak osiguranja te je ukinuta radnja uknjižbe založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja JT. Isto je rješenje postalo pravomoćno.

6.2. Protivnica osiguranja je u žalbi protiv rješenja o osiguranju u bitnome navela da je 31. ožujka 2014. prestala obavljati ugostiteljsku djelatnost i da je njezin Caffe bar „Coprinica“ navedenog dana prestao s radom, da od tada više nije bila u obvezi plaćat i obvezne doprinose i porez na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti, kao niti dostavljati poreznoj upravi JOPPD obrasce pa ih nije niti dostavljala i da je netočno da je predlagateljica podnositeljica izvješća, već ih je generirala porezna uprava te da stoga, u smislu čl. 140. Općeg poreznog zakona, predmetna izvješća ne predstavljaju ovršne isprave, već vjerodostojne isprave u skladu s odredbom članka 140. stavka 3. Općeg poreznog zakona. Tvrdi da porezna uprava nije ovlaštena u ime poreznog obveznika podnijeti JOPPD obrazac, već predmetni obrazac dostavlja porezni obveznik i u tom slučaju izvješće predstavlja ovršnu ispravu te da u izvješću nedostaje obrazac B pa je JOPPD nepotpun i ne sadrži sve potrebne podatke na temelju kojih se može odrediti na što se zapravo odnosi izvješće na stranici A. Smatra da su priložena nepotpuna i netočna izvješća jer se iz njih ne vidi na koja se vremenska razdoblja odnose, kada su nastale navodne porezne obveze ili obveze plaćanja poreznog duga. Istaknula je prigovor zastare poreznog duga i duga s naslova obveznih doprinosa.

6.3. Prvenstveno se ističe da se razlozi koje je tužiteljica navela u žalbi protiv rješenja o osiguranju i u tužbi u ovom predmetu, kao razloge zbog kojih traži proglašenje ovrhe nedopuštenom sadržajno odnose na:

- osporavanje svojstva ovršnosti isprave

- nastup zastare tražbine predlagatelja osiguranja.

6.4. Zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-471/2024 od 5. prosinca 2025. upućena je protivnica osiguranja da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona zbog kojeg je podnijela žalbu protiv tog rješenja o osiguranju te je određeno da tužbu kojom pokreće parnicu može temeljiti samo na razlozima koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu.

7. Po čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) sud u parnici može razmatrati samo razloge zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu. To znači da ovršenik ne može proširiti razloge u parnici, niti parnični sud može odlučivati o drugim razlozima koji nisu navedeni u žalbi protiv rješenja o ovrsi i posljedično u odluci o upućivanju na parnicu.

7.1. No, iako je protivnica osiguranja (tužiteljica) zaključkom upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1., toč. 7. i 11. OZ-a, žalbeni razlozi koji se odnose na činjenicu da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o osiguranju odnose se na čl. 50. st. 1. točka 1. OZ -a, a ne onu iz točke 7. (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovršenika), koja već u sebi podrazumijeva da isprava temeljem koje je traženo osiguranje – jest ovršna isprava. Isti se žalbeni razlog iz točke 7. odnosi na opugnacijski prigovor vezan za aktivnu i pasivnu legitimaciju, što nije slučaj u konkretnom postupku.

7.2. Po čl. 52. st. 3. OZ-a tužiteljica je kao protivnica osiguranja ovlaštena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. tog članka (čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. -11. OZ-a). Razlog iz čl. 50. st. 1., toč. 11. OZ-a tužiteljica je isticala u žalbi protiv rješenja o osiguranju. Drugi istaknuti razlog – da JOPPD obrasci nisu izvješća porezne obveznice pa ne mogu biti ni ovršne isprave, po svom sadržaju ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7., već žalbeni raz log iz točke 1. istog zakonskog članka OZ-a. Kako se radi o razlogu iz čl. 50. st. 1. točke 1. OZ-a u odnosu na koji zakonom nije predviđeno upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7.3. O tom razlogu iz čl. 50. st. 1. točke 1. OZ-a (na koji se i u tužbi izrijekom poziva i sama tužiteljica) odlučio je drugostupanjski sud u ovršnom postupku na način da je sporno rješenje o osiguranju ukinuo, nakon čega je predlagatelj osiguranja i povukao prijedlog za osiguranje uslijed čega je došlo do obustave postupka. Po stavu ovoga suda, parnični sud o tome nije ovlašten odlučivati, niti isti razlog predstavlja žalbeni razlog iz točke 7. čl. 50. st. 1. OZ-a.

7.4. Po čl. 290. OZ-a na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

8. Prema tome, podnošenje prijedloga za osiguranje na način kako je to učinio tuženik kao predlagatelj osiguranja u postupku ovoga suda poslovni broj Ovr-471/2024 nije bilo osnovano niti je prihvaćanje takvog prijedloga bilo zakonito, zbog čega je i došlo do povlačenja prijedloga predlagatelja osiguranja nakon dostave drugostupanjskog ukidnog rješenja po žalbi tužiteljice kao protivnice osiguranja. No, o istom se ne može raspravljati u ovoj parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8.1. Međutim, postupak osiguranja, iako je bio nezakonit zbog razloga na koje je uputio drugostupanjski sud u ukidnom rješenju i obustavljen je zbog razloga na strani predlagatelja osiguranja, nije bio nedopušten iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a niti je isti razlog sadržajno istican u žalbi tužiteljice protiv rješenja o osiguranju.

8.2. Iako nije bila sporna činjenica da je u postupku osiguranja utvrđeno vještačenjem da na dostavnici od 16. rujna 2024. u postupku osiguranja nije potpis tužiteljice, isto je irelevantno za ovaj postupak i o tome se odlučivalo u okviru postupka osiguranja.

9. Zastara porezne obveze prema Općem poreznom zakonu ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, 151/25, u daljnjem tekstu: OPZ) iznosi šest godina, računajući od dana kada je zastara počela teći (čl. 108. st. 1. OPZ). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (čl. 108. st. 2. OPZ). To znači da za poreze koji se utvrđuju na godišnjoj razini zastara počinje teći 1. siječnja godine nakon godine u kojoj je porezna obveza nastala. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (čl. 108. st. 4. OPZ). I Zakon o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23, 152/24, u daljnjem tekstu: ZD) u čl. 233. upućuje na primjenu OPZ-a.

10. U konkretnom slučaju za tražbine po izvješćima o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na dan 22. svibnja 2023. i 11. studenoga 2023., koja su priložena prijedlogu za osiguranje, zastara bi počela teći 1. siječnja 2024. odnosno dan nakon isteka godine u kojoj je ova obveza dospjela.

10.1. Kako se tražbina koja je bila osigurana založnim pravom odnosi na obveze doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022., uzimajući u obzir trenutak dospijeća takvih obveza valja reći da prema čl. 162. ZD-a doprinosi se obračunavaju s obračunom primitaka i dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom primitka. To znači da se doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje plaćaju u trenutku isplate primitka osiguraniku.

10.2. Za osobe osigurane na mirovinsko osiguranje u određenim okolnostima i za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, doprinosi se obračunavaju i dospijevaju do 15. dana u mjesecu za prethodno tromjesečje po čl. 166. ZD-a. Iznimno, za osiguranike iz čl. 163. st. 1. toč. 1. ZD-a doprinosi se obračunavaju i dospijevaju do 31. siječnja za prethodnu godinu.

10.3. Za doprinose za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi samostalnih djelatnosti, mjesečni iznosi obveza dospijevaju na naplatu do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 67. ZD-a.

11. Uzimajući u obzir da je prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja podnesen u srpnju 2024., proizlazi da od početka tijeka zastare nije proteklo više od šest godina, kako računajući od trenutka opisanog u toč. 10. ove presude tako i od trenutaka opisanih u toč. 10.1 -10.3. ove presude.

12. Točno je da je rješenjem nekadašnjeg Ureda državne uprave u Krapinsko - zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Zabok, Klasa: UP/I-335-02/14-01/22 od 4. travnja 2014. s danom 31. ožujka 2014., utvrđen prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti koje je obavljala JT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u objektu pod nazivom [obrt]“ na adresi [adresa] i to temeljem Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

12.1. No, prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne znači i prestanak samog obrta s obzirom da obrt može biti registriran za obavljanje više različitih djelatnosti ili je pak, istu djelatnost moguće obavljati na drugoj adresi. Obrt je prestao postojati tek donošenjem rješenja Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu, turizam, promet i komunalnu infrastrukturu, Klasa: UP/I-311-01/23- 01/423 od 9. kolovoza 2023., s danom 31. prosinca 2022., kojim rješenjem je utvrđen prestanak obrta po sili zakona. Isto je potvrđeno i sadržajem izvatka iz obrtnog registra. Ni po kojem posebnom propisu nije regulirano da bi zastarni rok porezne obveze ili obveze doprinosa tekao od dana prestanka djelatnosti kojom se obrt tužiteljice bavio niti da bi tada ove obveze bile dospjele.

13. Zato u postupku osiguranja ovoga suda poslovni broj Ovr-471/2024 nije bio ostvaren ni zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužiteljica osnovano upućena na ovu parnicu te ni zbog tog razloga sporni postupak osiguranja nije bio nedopušten.

14. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nakon povlačenja prijedloga za osiguranje i obustave postupka osiguranja nema pravni interes za vođenje ovoga postupka, valja reći da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (Rev 244/2023 od 6. lipnja 2023., Rev 1012/2020 -2 od 22. prosinca 2020., Rev 1604/18-2 od 8. siječnja 2019. i Rev 1153/2021-4 od 15. veljače 2022.), tužitelj koji je odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s tim rješenjem podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena. Niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Iz čl. 62. st. 1. točka 4. OZ-a, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, među ostalim i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi čak i nakon dovršetka ovrhe. Tužitelj koji je zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nije u toj parnici dužan dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.

14.1. Slijedom navedenog, nije osnovan prijedlog tuženika da bi nakon obustave postupka osiguranja kod tužiteljice postojao nedostatak pravnog interesa nakon povlačenja prijedloga za osiguranje u postupku radi osiguranja.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Visina troška odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, 107/2025).

15.1. U konkretnom se slučaju radi o sporu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je vrijednost predmeta spora naznačena s iznosom od 1.327,22 EUR jer u takvom sporu vrijednost predmeta spora ne predstavlja novčani iznos odnosno vrijednost tražbine koja se naplaćuje u ovrsi.

15.2. Tuženiku pripada zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 2. ožujka 2026. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (tbr. 9/2 – 50 bodova) te zastupanja na ročištu glavne rasprave 9. travnja 2026. (tbr. 9/1-100 bodova), odnosno ukupno 250 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 500,00 EUR.

16. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 20. svibnja 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Ksenija Kantura, Zabok

2. ODO Zlatar na broj P-DO-1/2026

3. eOglasna ploča suda