REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1258/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja HV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste& Steiermaerkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja, 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o je
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. NAKNADA Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102274483 od 7. ožujka 2005., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi:
„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500% (jedan cijeli i pedeset stotinki posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora" .
II Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 356,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 7. ožujka 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102274483 (dalje: Ugovor) kojim mu je odobren kredit u iznosu od 20.028,00 CHF, i to u svojstvu potrošača. Člankom 10. toga Ugovora o kreditu određeno je da je tužitelj dužan platiti tuženiku ulaznu naknadu u visini od 1,5% od iznosa odobrenog kredita, što iznosi 191,00 eura. Navedeni iznos tuženik je tužitelju naplatio temeljem sporne ugovorne odredbe. Smatra da je sporna odredba članka 10. Ugovora, kojom je regulirana obveza tužitelja na plaćanje ulazne naknade, nepoštena ugovorna odredba u smislu Zakona o zaštiti potrošača, budući da je dio standardnog ugovora koji je tuženik unaprijed pripremio bez mogućnosti pregovaranja, a što uzrokuje značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj ističe da mu je ugovor bio ponuđen po načelu „uzmi ili ostavi", na način da mu je na potpis bio dan unaprijed pripremljen ugovor o čijem sadržaju nije mogao pregovarati. Tuženik tužitelju nije prezentirao koje konkretne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita, niti mu je prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada. Tužitelj stoga smatra da sporna odredba nije bila predmet individualnog pregovaranja između stranaka te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog, predlaže da sud predmetnu odredbu Ugovora utvrdi ništetnom te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Rješenjem ovog suda od 27. veljače 2026. tuženik je pozvan u roku 30 dana podnijeti odgovor na tužbu. Tuženiku je 6. ožujka 2026. dostavljeno rješenje od 27. veljače 2026. i tužba s prilozima te je upozoren na zakonske posljedice iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. - 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23, dalje ZPP) ako u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu.
3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. S obzirom na to da tuženik, iako uredno pozvan, nije u roku koji mu je određen (a niti kasnije do današnjeg dana) podnio odgovor na tužbu i kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temel ji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je priložio uz tužbu ili s činjenicama koje su općepoznate te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe. Zato je na temelju odredbe čl. 331.b ZPP prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točki I izreke.
5. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a u skladu s vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.328,00 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 eura te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 53,09 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 356,18 eura sa zateznima kamatama od dana donošenje odluke do isplate te je odlučeno kao u točki II izreke.
6. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove donesena je na temelju odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Sudac:
Ivan Bešlić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
