Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-98/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Volić, odvjetnik u Garešnici, protiv tuženika Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, OIB:15782536975, koje zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-67/2023-45 od 22. listopada 2025., 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-67/2023-45 od 22. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„ I Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975 da tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.618,14 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 22. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da mu tuženik Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, na ime naknade štete isplati razliku iznosa od 2.618,14 eur do 2.648,75 eur, odnosno sa zahtjevom za isplatu iznosa od 30,61 eur, kao neosnovan.

III Odbija se tužitelj LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da mu tuženik Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, naknadi zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 6. ožujka 2023. do 22. listopada 2025., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Srnjak" Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, Garešnica OIB:15782536975, da nadoknadi tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.870,88 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 22. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz podmirenje parničnog troška tuženiku, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje parnični trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

6. Tuženik u žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim njegov prigovor promašene pasivne legitimacije jer da isti nije lovoovlaštenik na području na kojem se štetni događaj dogodio. Nadalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio granice lovišta. Također navodi kako nema mjestu objektivne odgovornosti jer tuženik nije vlasnik divljači te kako u predmetnom slučaju nema mjesta ni odgovornosti sukladno Zakonu o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19 i 32/20, dalje u tekstu ZL) jer da tuženik nije provodio lovne aktivnosti u vrijeme nastanka štetnog događaja. Tuženik ističe i kako tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između nastale štete i radnje/propusta tuženika, a da uostalom divljač i nije opasna stvar u prilog čemu dostavlja sudsku praksu. Nadalje, navodi i kako je tužitelj bio dužan vožnju prilagoditi uvjetima na cesti a osobito s obzirom na činjenicu kako je tužitelj naveo da se svakodnevno vozi predmetnom cestom i kako je upoznat da na istoj ima divljači. Tuženik se žali i na način utvrđivanja visine štete sistemom totalne štete, te ističe kako je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka i to ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tuženik podnosi žalbu i na odluku o trošku osobito na zatraženi trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora ističući da isti trošak ne bi bio potreban za vođenje parnice.

7. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je prvostupanjska odluka kojom je utvrđeno kako je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.618,14 eur, zajedno sa zateznom kamatom a sve radi naknade štete. Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi kako je tužitelju radi izlijetanja lisice na cestu nastala imovinska šteta na automobilu. Pritom tužitelj temelji odgovornost tuženika na činjenici da je divljač – lisica istrčala iz lovišta kojim gospodari LD „Srnjak“ Garešnica kojom prilikom je došlo do štetnog događaja.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomice osnovanim, utvrdivši odgovornost tužitelja primjenom odredbe članka 80. stavka 6. ZL i članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022 i 156/2022, dalje u tekstu ZOO) a sve primjenom odredbi članka 219. stavka 1. u svezi sa člankom 7. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a. Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na iznos od 30,61 eur kao neosnovan jer za taj dio premašuje iznos totalne štete utvrđen od strane sudskog vještaka čiji su nalaz i mišljenje ocijenjeni mjerodavnim za utvrđenje visine štete. Tužbeni zahtjev je odbijen i u odnosu na početak tijeka zatezne kamate u odnosu na visinu dosuđene štete jer je sud cijenio kako je za početak tijeka zatezne kamate mjerodavan dan donošenja pobijane odluke, a ne dan kada se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Također, sud je ocijenio da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti iz odredbi članka 1067. ZOO-a. U odnosu na visinu štete prvostupanjski sud je cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. stroj. Zlatka Totha koji je utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti a da se visina štete, kada je na vozilu nastala totalna šteta, ako je oštećenik zadržao spašene ostatke vozila odnosno ako ih nije prepustio štetniku, utvrđuje se u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na priloženim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži prihvatljive razloge.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika . Naime, nedvojbeno je utvrđeno kako je lisica istrčala upravo s područja kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik. To je ispravno utvrdio pregledom mapa lovišta iz kojih je razvidno kako dijelom iz kojeg je istrčala lisica gospodari tuženik a i iskazima samog tuženika te isto proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještačenja koje je napravljeno za potrebe ovog postupka. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno odredio granice lovišta nisu osnovani.

11. Žalbene navode kako lisica ne bi bila opasna stvar prihvaća ovaj sud međutim lisica koja pretrčava javnu cestu nam ijenjenu za promet vozila nedvojbeno je opasna stvar za koju odgovara njezin vlasnik sukladno odredbama 1064. ZOO-a. U odnosu na navedeno Vrhovni sud je u svojoj odluci Rev-1542/2024 navodi:

„Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

Prema shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice, Rev- 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

Stoga, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da u konkretnom slučaju divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, te da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.“.

12. S obzirom na navedeno, sudska praksa na koju se poziva tuženik nije od utjecaja jer se Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci kao najviši sud, koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, izjasnio o spornom pitanju divljači kao opasne stvari i odgovornosti tuženika po načelu objektivne odgovornosti.

13. Na žalbene navode tuženika je i za odgovoriti da je pojam divljači definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. ZL prema kojemu se pod divljači podrazumijevaju zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja.

14. Člankom 4. ZL propisano je da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, međutim, divljač ne predstavlja opće dobro već prirodno bogatstvo. Dakle, divljač je u okviru ZL prirodno bogatstvo za koje vrijedi poseban administrativnopravni režim, te je divljač, u tom smislu, predmet prava lova.

15. Stoga su neutemeljene tvrdnje tuženika da lovoovlaštenik nije odgovoran za štetu od divljači jer njegova izvanugovorna odgovornost proizlazi iz naprijed citiranih odredbi Zakona o lovstvu i ZOO-a, pa je za ovu odgovornost irelevantno vlasništvo nad divljači.

16. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da u postupanju tužitelja kao vozača nije bilo protupravnog postupanja te da je u utvrđenim okolnostima nalet na lisicu bio neizbježan, odnosno da tužitelj nije svojim postupanjem doprinio nastanku štete. Te činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da šteta nije nastala radnjom tužitelja ili treće osobe, a zbog kojih radnji bi se vlasnik opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti za naknadu štete niti djelomično. Navedena činjenična utvrđenja kao ispravna prihvaća ovaj sud jer su utemeljena na izvedenim dokazima koja nisu u suprotnosti i proturječju. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor podijeljene odgovornosti stranaka za spornu štetu u smislu odredbe članka 1067. stavka 3. ZOO-a, jer tužitelj svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štete. Naime, divljač se na cesti pojavila iznenada iz jarka položenog uz cestu i tužitelj kočenjem nije mogao izbjeći nalet na nju, a predmetne prigode je vozio u okviru dopuštene brzine.

17. Iz naprijed iznesenog proizlazi da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). U odnosu na izričito osporavani dio odluke o trošku koji se odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora za istaknuti je kako je podnošenje zahtjeva propisano člankom 82. ZL koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, pa iako nije doveo do izvansudskog sporazuma, isti valja cijeniti kao trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, kako to ispravno i radi prvostupanjski sud.

19. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakonske odredbe kada je donio pobijanu odluku. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 20. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijan Miletić