Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-320/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene SI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog sud u Splitu, poslovni broj: K- 255/2024-21 od 25. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene SI, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-255/2024-21 od 25. lipnja 2024., okrivljena SI, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3., u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te osuđena na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenoj SI je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2024. godine do 25. lipnja 2024.

1.2. Na temelju članka 68. KZ/11, okrivljenoj SI je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja se mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 69. KZ/11, okrivljenoj SI je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, okrivljena SI je dužna u roku 30 dana od pravomoćnosti presude snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 391,90 eura (tristodevedeset jedaneurodevedesetcenti) od čega iznos od 291,90 eura (dvjestodevedesetjedan eurodevedesetcenti) predstavlja trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 100,00 eura (stoeura) predstavlja sudski paušal.

1.5. Na osnovi članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) sud je okrivljenu obvezao platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 391,90 eura (tristodevedesetjedaneurodevedesetcenti) od čega iznos od 291,90 eura (dvjestodevedesetjedaneurodevedesetcenti) predstavlja trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 100,00 eura (sto eura) predstavlja sudski paušal i to u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podn ijela okrivljena po branitelju Marku Ljubičiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba okrivljene nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti je izreka presude nerazumljiva ili proturječna sama sebi ili razlozima presude.

6. Naime, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenični opis djela kontradiktoran jer se u istome navodi da je okrivljena „u više navrata“ nazvala operativno dežurstvo PP Kaštela, a istovremeno se opisuje jedna prijetnja. Iz sadržaja izreke jasno proizlaz i da se izraz „u više navrata“ odnosi na više telefonskih poziva koje je okrivljena uputila policijskoj postaji tijekom inkriminiranog razdoblja, dok je sama prijetnja konkretizirana riječima koje je okrivljena tom prilikom izgovorila. Stoga izreka presude sadrži sve bitne elemente kaznenog djela za koje je okrivljena proglašena krivom , te je podobna za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti pobijane odluke.

7. Neosnovano žaliteljica osporava i određivost oštećenika navodeći da nisu individualizirane službene osobe kojima je prijetnja upućena. Iz činjeničnog opisa i razloga presude jasno proizlazi da je prijetnja upućena policijskim službenicima Policijske postaje Kaštela, konkretno operativnom dežurstvu, te policijskom službeniku AI koji je zaprimio pozive okrivljene. Kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, može biti počinjeno i prema većem broju službenih osoba, pa nije nužno da svaka od njih bude individualizirana imenom i prezimenom ukoliko je nedvojbeno utvrdiv krug osoba prema kojima je prijetnja usmjerena, što je ovdje slučaj.

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je okrivljena ozbiljno prijetila policijskim službenicima riječima: „Neću vam se predati, pucat ću na vas, bacit ću bombe na policiju“.

9. Takav zaključak prvostupanjski sud osnovano temelji prvenstveno na dosljednom, uvjerljivom i logičnom iskazu svjedoka oštećenika AI, čiji iskaz je u bitnim dijelovima potvrđen službenom zabilješkom sastavljenom neposredno nakon događaja. Nema nikakvih okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi navedeni svjedok imao razloga neistinito teretiti okrivljenu, a njegov iskaz je tijekom cijelog postupka ostao dosljedan.

10 Suprotno žalbenim tvrdnjama, okolnost da kod okrivljene nisu pronađene eksplozivne naprave nije od odlučnog značaja za postojanje kaznenog djela prijetnje. Za ostvarenje bića tog kaznenog djela nije potrebno da je počinitelj imao stvarnu mogućnost ili namjeru ostvariti prijetnju, već je dovoljno da je prijetnja objektivno ozbiljna i podobna izazvati osjećaj straha i ugroženosti kod osobe kojoj je upućena.

11. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sadržaj izgovorenih riječi, način na koji su iste izrečene, okolnost da je okrivljena bila u alkoholiziranom stanju , te činjenicu da je policijskim službenicima bila poznata iz ranijih intervencija, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o ozbiljnoj prijetnji objektivno podobnoj izazvati strah i uznemirenost kod policijskih službenika. Da su prijetnje ozbiljno shvaćene potvrđuje i činjenica da je nakon predmetnih poziva angažiran veći broj policijskih službenika radi postupanja prema okrivljenoj.

12. Nije osnovan ni žalbeni navod da kod okrivljene nije postojala izravna namjera. Naime, subjektivni odnos počinitelja prema djelu pravilno se utvrđuje iz svih okolnosti konkretnog događaja, a iz ponašanja okrivljene, sadržaja upućenih riječi i načina njihove komunikacije proizlazi da je ista bila svjesna značenja svojih riječi i htjela izazvati strah i uznemirenost kod policijskih službenika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je okrivljena postupala s izravnom namjerom.

13. Nije u pravu žaliteljica niti kada osporava postojanje kvalificiranog oblika djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Prijetnje su upućene policijskim službenicima upravo tijekom obavljanja njihove službene dužnosti i u vezi s njihovim radom, budući da su postupali po pozivima okrivljene i poduzimali službene radnje prema istoj. Time su ostvarena sva zakonska obilježja kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela.

14. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava odluka o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne.

15. Tako je okrivljenoj kao olakotna okolnost pravilno cijenjena njezina bitno smanjena ubrojivost tempore criminis, dok joj je otegotnim pravilno cijenjena ranija višestruka osuđivanost, pa i zbog istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je sud kao otegotnu okolnost cijenio samo obilježje kaznenog djela, budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je otegotnim cijenjena upravo ranija osuđivanost okrivljene.

16. Po ocjeni ovog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljene , te svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te će se njome ostvariti kako specijalna, tako i generalna prevencija.

17. Vijeće ovog drugostupanjskoga suda, izrečenu kaznu prema okrivljenoj smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. S obzirom na značaj olakotnih i otegotnih okolnosti na strani okrivljene, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, je u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

18. Jednako tako, pravilno su okrivljenoj izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, budući da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da kod okrivljene postoji opasnost od ponavljanja istovrsnih ili težih kaznenih djela, ako se ne podvrgne odgovarajućem liječenju.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljene, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski