Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-423/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 4. tužitelja NŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tužitelja RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Renati Dozet-Daskal odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika MŠ, [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-25/2024-7 od 26. veljače 2026., 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 2. tužitelja JŠ i 4. tužitelja NŠR i žalba tuženika SŠ kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-25/2024-7 od 26. veljače 2026. pod st. I. izreke, te u dijelu pod st. II. izreke kojim je odbijen zahtjev 2. tužitelja za isplatu iznosa od 1.923,14 EUR i kojim je odbijen zahtjev 4. tužitelja za isplatu iznosa od 65,95 EUR.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-25/2024-7 od 26. veljače 2026. u dijelu pod st. II. izreke kojim je odbijen 1. tužitelj sa zahtjevom za isplatu u iznosu od 2.389,01 EUR, 2. tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 465,87 EUR, 3. tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.389,01 EUR, 4. tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.323,06 EUR i 5. tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.388,90 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama, pod st. III. izreke te u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.436,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi 1. tužitelju daljnji iznos štete u iznosu od 2.389,01 EUR, 2. tužitelju daljnji iznos štete u iznosu od 465,87 EUR, 3. tužitelju daljnji iznos štete od 2.389,01 EUR, 4. tužitelju daljnji iznos štete od 2.323,06 EUR i 5. tužitelju daljnji iznos štete od 2.388,90 EUR, sa zateznim kamatama koje na te iznose teku od 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 695,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 7.436,10 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 529,04 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da 1. tužitelju isplati iznos od 929,06 EUR, 2. tužitelju iznos od 1.592,67 EUR, 3. tužitelju iznos od 875,97 EUR, 4. tužitelju iznos od 875,97 EUR, V. tužitelju iznos od 1.491,65 EUR, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), tužitelji su odbijeni s viškom tužbenog zahtjeva i to: 1. tužitelj od iznosa 929,06 EUR do iznosa od 3.318,07 EUR, 2. tužitelj od iznosa 1.592,67 EUR do iznosa od 3.981,68 EUR, 3. tužitelj od iznosa 929,06 EUR do iznosa od 3.318,07 EUR, 4. tužitelj od iznosa 875,97 EUR do iznosa od 3.264,98 EUR i 5. tužitelj od iznosa od 1.491,65 EUR do iznosa od 3.880,55 EUR (st. II. izreke), te je naloženo tužiteljima da tuženiku solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 695,93 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tužitelji žalbom pobijaju navedenu presudu pod st. II. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tuženik pobija navedenu presudu, u dijelu kojim nije uspio, pod st. I. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 377. st. 2. ZPP, na koje sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, jer je utvrdio činjenice koje su odlučne za primjenu materijalnog prava, na koju mu je ukazano od strane ovog suda ukidnim rješenjem poslovni broj Gž-737/2023-2 od 8. svibnja 2023.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u odnosu na točku II. izreke, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog postupka je naknada štete, koju 1. tužitelj potražuje u iznosu od 3.318,07 EUR, 2. tužitelj u iznosu od 3.981,68 EUR, 3. tužitelj u iznosu od 3.318,07 EUR, 4. tužitelj u iznosu od 3.264,98 EUR i 5. tužitelj u iznosu od 3.880,55 EUR.

8.1. Zahtjev za naknadu štete tužitelji zasnivanju na činjeničnim navodima iz tužbe da im se tuženik lažno predstavio da mu je menadžer Hotela Zora, VŠ rekao da pronađe bend koji će ljetnu sezonu od 15.06. do 01.09.2019. svirati u tom hotelu, da bi mjesečna plaća svakog člana benda iznosila između 10.000,00 i 12.000,00 kuna netto, s time da bi članovi imali pravo i na dodatan bonus, besplatan smještaj i hranu. Nakon što su od menadžera hotela, kojeg su kontaktirali, TŠ, saznali da on nema nikakvih saznanja o njihovoj „gaži“, da već ima angažiran drugi bend, da je tuženika vidio dva puta u životu, te da se sigurno radi o nekakvoj prijevari, tužitelji su se putem punomoćnice obratili tuženiku opomenom pred tužbu od 14.02.2020., ali tuženik nije postupio po opomeni. Obzirom da su tužitelji višestruko oštećeni postupanjem tuženika, jer su radi postupanja tuženika otkazali poslove na kojima su radili, odnosno unaprijed ugovorene sezonske poslove, te sve ponuđene gaže za ljeto 2019. godine potražuju od tuženiku da im naknadi štetu, u navedenim iznosima.

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik lažno predstavio tužiteljima da ga je menadžer Hotela Zora angažirao kao posrednika sa nalogom da pronađe glazbeni sastav za ljetnu sezonu 2019. godine, te da je sa tužiteljima dogovorio da će nastupati kao glazbeni sastav u tom hotelu, iako za takav dogovor nije bilo ovlašten, iz kojih činjenica je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da je tuženik sa tužiteljima pregovarao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer je znao da nije ovlašten sa tužiteljima takav nastup dogovoriti, pa da je stoga odgovoran za štetu koja je time prouzročena tužiteljima.

10. Naime, iz iskaza tužitelja i tadašnjeg menadžera Hotela Zora DŠ proizlazi da tuženik nije dobio nikakvo ovlaštenje od strane Hotela Zora da dogovara nastup glazbenog sastava u ljetnoj sezoni 2019., a koji je nastup pregovarao sa tužiteljima.

11. Prema čl. 251. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju (čl. 1. ), ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani (čl. 2. ).

12. Kako je tuženik znao da nije ovlašten od strane Hotela Zora za takve pregovore, pregovarajući sa tužiteljima oko nastupa postupao je nesavjesno, odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega je odgovoran za štetu koju im je time prouzročio, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 251. ZOO.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su sa tuženikom dogovorili mjesečnu plaću u visinu od 12.000,00 kn neto, što iznosi 30.000,00 kn netto za razdoblje od 15. lipnja do 1. rujna 2019., a ne kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud da šteta koju su pretrpjeli u spornom razdoblju iznosi od 12.000,00 kn, a koje je činjenice ovaj sud utvrdio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

14. Prvostupanjski je sud za svakog tužitelja za sporno razdoblje pravilno utvrdio primanja prema podacima koje je dostavila Porezna uprava, ali je propustio za one iznose koje tužitelji ne bi ostvarili da su nastupali u Hotelu Zora umanjiti štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog nesavjesnog pregovaranja tuženika. Naime, dohotke koje bi tužitelji ostvarivali i da su u spornom razdoblju nastupali u Hotelu Zora, nije potrebno umanjiti od iznosa štete od 30.000,00 kn, jer bi te iznose tužitelji ostvarili uz iznos od 30.000,00 kn na ime nastupa u Hotelu Zora.

15. Pravilno je prvostupanjski sud pravilno prilikom obračuna štete uzeo u obzir primanja koje su tužitelji ostvarili u nastupima kroz sporno razdoblje, jer su te prihode ostvarili umjesto da su nastupali u Hotelu Zora.

16. Sukladno tome, 1. tužitelju iznos štete od 30.000,00 kn treba umanjiti za iznos od 5.000,00 kn (10 nastupa po 500,00 kn), što iznosi 25.000,00 kn / 3.318,07 EUR, ali ne i za iznos prihoda koje je u spornom razdoblju ostvario prema podacima Porezne uprave na ime dividenda i stipendija u iznosu od 2.729,15 kn, jer bi te prihode ostvarivao i da je u spornom razdoblju nastupao u Hotelu Zora.

17. Drugo tužitelju iznos štete od 30.000,00 kn treba umanjiti za neto prihode koje je u spornom razdoblju ostvario u iznosu od 14.490,00 kn, jer je te prihode ostvario kao konobar i spasilac, i ne bi ih mogao ostvariti da je u spornom razdoblju nastupao u Hotelu Zora, što iznosi 15.510,00 kn / 2.058,54 EUR.

18. Treće tužitelju iznos štete od 30.000,00 kn treba umanjiti za iznos od 5.000,00 kn (10 nastupa po 500,00 kn), što iznosi 25.000,00 kn / 3.318,07 EUR, ali ne i za iznos od 17.772,72 kn, koliko je ostvario u spornom razdoblju prema podacima Porezne uprave kao zamjena u glazbenoj školi, jer bi se sporni nastupi održavali za vrijeme ljetnih praznika, te bi uz nastupe u Hotelu Zora i dalje primao plaću kao nastavnik u glazbenoj školi.

19. Četvrto tužitelju iznos štete od 30.000,00 kn treba umanjiti za neto prihode koje je u spornom razdoblju ostvario u iznosu od 496,94 kn od Hrvatskog narodnog kazališta, jer taj iznos ne bi mogao ostvariti da je nastupao u Hotelu Zora u spornom razdoblju, te u iznosu od 5.400,00 kn koje je ostvario na ime nastupa, što ukupno iznosi 24.103,06 kn / 3.199,03 EUR.

20. Peto tužitelju iznos štete od 30.000,00 kn treba umanjiti za iznos koji je ostvario od nastupa od 761,16 kn, što iznosi 29.238,84 kn / 3.880,55 EUR, ali ne i za iznos od 14.470,30 kn, koje bi prema podacima Porezne uprave ostvario kao profesor glazbe u osnovnoj školi, jer bi se sporni nastupi održavali za vrijeme ljetnih praznika, te bi uz nastupe u Hotelu Zora i dalje primao plaću kao nastavnik u glazbenoj školi.

21. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude te odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke u odnosu na 2. tužitelja za iznos od 1.923,14 EUR i u odnosu na 4. tužitelja za iznos od 65,95 EUR. Nadalje je trebalo djelomično uvažiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti st. II. izreke te dosuditi daljnji iznos štete 1. tužitelju u iznosu od 2.389,01 EUR, 2. tužitelju u iznosu od 465,87 EUR, 3. tužitelju u iznosu od 2.389,01 EUR, 4. tužitelju u iznosu od 2.323,06 EUR i 5. tužitelju u iznosu od 2.388,90 EUR sve s pripadajućim zateznim kamatama koje od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate teku po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Kako je izmijenjena odluka o glavnim zahtjevu, trebalo je izmijeniti i odluku o parničnom trošku.

23. Tužitelji su glede osnove uspjeli u sporu sa 100 % a glede visine sa 89%, ili su ukupno uspjeli u sporu sa 94,50 %, dok su tuženici uspjeli u sporu sa 5,5 %, pa kada se uspjeh u sporu tužitelja od 94,50 % umanji za uspjeh tuženika od 5,5%, dobije se da su tužitelji uspjeli u sporu sa 89% (čl. 154. st .2. ZPP).

24. Stoga je trebalo pravilno obračunati iznos parničnog troška koji pripada tužiteljima od 7.743,75 EUR, umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 89%, što iznosi 6.891,94 EUR, te na taj iznos pribrojiti iznos sudske pristojbe na tužbu od 122,77 EUR, na presudu od 122,77 EUR, na žalbu od 245,53 EUR, putnog troška za svjedoka od 53,09 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 7.436,10 EUR.

25. Sukladno tome trebalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.436,10 EUR i dosuditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 7.436,10 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO te odbiti zahtjev tuženika za dosuđeni iznos troškova postupka od 695,93 EUR (čl. 154. st. 2. ZPP).

26. Tužitelju za sastav žalbe, prema visini pobijanog iznosa pripada 125 bodova temeljem Tbr. 10/1 OT, uvećano za 40% temeljem Tbr. 40 OT, 175 bodova, ili 350,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25%, 437,50 EUR, umanjeno razmjerno uspjehu tužitelja u žalbenom postupku od 83%, što iznosi 363,13 EUR, sa iznosom sudske pristojbe na žalbu od 165,91 EUR, ukupan trošak sastava žalbe tužitelja iznosi 529,04 EUR.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper