Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-450/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mirni Peršić Kučalo, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika Osnovne škole Ivana Cankara iz Zagreba, Cankareva 10, OIB: 81002091960, zastupana po punomoćniku Josip Šurjaku, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rukavini, odvjetniku u Samoboru, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2655/2020-97 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice LJ i žalba 1. tuženika Osnovne škole Ivana Cankara kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2655/2020-97 od 27. ožujka 2026. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku platiti tužiteljici LJ iznos od 16.219,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.130,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod st. III. izreke kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom da se naloži 2. tuženiku da joj solidarno s 1. tuženikom isplati iznos od 1.802,21 EUR.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2655/2020-97 od 27. ožujka 2026. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.802,21 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, i u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.106,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod st. III. izreke kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom da joj 2. tuženik isplati iznos od 16.219,87 EUR i u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.750,00 EUR i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva u odnosu na 1. tuženika za isplatu iznosa od 1.802,21 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

2. Nalaže se 2. tuženiku u roku od 15 dana solidarno sa 1. tuženikom platiti tužiteljici iznos od 16.219,87 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

3. Odbija se 2. tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.750,00 EUR.

4. Nalaže se 2. tuženiku solidarno s 1. tuženikom u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.130,12 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 703,13 EUR.

IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi 1. tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR.

V. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 1. tuženiku platiti tužiteljici iznos od 18.022,08 EUR s zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2020. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.236,37 EUR s zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate (st. I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice protiv 1. tuženika radi plaćanja zateznih kamata na 15.800,00 EUR od 13. listopada 2017. do 12. listopada 2020. (st. II. izreke), tužiteljica je odbijena sa dijelom zahtjeva da se naloži 2. tuženiku da joj solidarno s 1. tuženikom isplati iznos od 18.022,08 EUR te je naloženo tužiteljici naknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.750,00 EUR (st. III. izreke).

2. Protiv st. III. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Prvo tuženik je protiv st. I. izreke presude podnio žalbu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu 1. tuženika predlaže da ovaj sud odbije njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrdi st. I. izreke prvostupanjske presude.

5. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužiteljica u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju koji se zbio 13. studenog 2017., kada je bila u dobi od 13 godina. Toga dana razred kojeg su pohađali mldb. tužiteljica i mldb. ŠJ po dnevnom rasporedu sati trebao je zadnja dva sata nastave (tzv. blok sat) imati predavanje iz informatike, no prof. ZJ koji je nastavu trebao održati, bez prethodne najave roditeljima djecu je pustio iz škole, nakon čega se gotovo cijeli razred zadržao na školskom dvorištu gdje su dječaci započeli igrati nogomet, a djevojčice su sjedile na obližnjoj klupi i razgovarale. Dužnost je i obveza ne samo 1. tuženika već i svake osnovne škole o prijevremenom završetku nastave, tj. svakoj promjeni u rasporedu dnevnih školskih sati povodom koje se djeca ranije otpuštaju iz škole, pravovremeno obavijestiti roditelje iste djece pisanim putem, što se redovno odvijalo putem e-maila. Međutim, uoči štetnog događaja 1. tuženik je propustio o promjeni rasporeda školskih sati uputiti roditeljima djece ikakvu obavijest. Mldb. ŠJ zadržao se na školskom igralištu te je nakon kraćeg vremena započeo s provokacijama i nasilničkim ponašanjem prema djevojčicama, među kojima je bila i mldb. LJ, na način da ih je prvo vrijeđao pogrdnim nazivima, npr. "Što je kurve, što tu sjedite?", na prostački način obraćao im se komentarima i pitanjima seksualnog karaktera, da bi ih nakon toga počeo gađati loptom. Nakon višekratnog bacanja lopte u smjeru grupe djevojčica, koja je svaki puta pogodila drugu, prišla mu je mldb. HJ želeći mu reći da prestane s takvim ponašanjem, no on joj je pristupio i bez riječi joj pljunuo u lice. U tom im je trenutku pristupila mldb. tužiteljica u namjeri da zaštiti prijateljicu na koju se mldb. ŠJ počeo fizički postavljati, pa se isti usmjerio na nju s različitim uvredama, da bi nakon toga u jednom trenutku krenuo na tada mldb. tužiteljicu udarajući je rukama i nogama, te je gurnuo objema rukama od čega je ista pala na tlo i udarila glavom o beton. No, ni to nije bilo dovoljno tada mldb. ŠJ pa je isti nastavio svoj napad za vrijeme dok je tužiteljica bila na tlu, pri čemu se počela braniti u namjeri da ga otjera od sebe, odnosno da napad prestane. Nakon što je uspjela ustati, tada mldb. ŠJ iznenada ju je uhvatio za desnu nogu te istu podigao u namjeri da je ponovno sruši na tlo, na način da ju je držeći za ovu nogu počeo gurati unatrag, no kako tada mldb. tužiteljica nije odmah pala, naglo joj je zarotirao desno stopalo i potkoljenicu pri čemu joj je lijevo stopalo ostalo svom težinom tijela priljubljeno uz tlo te je uslijed nagle rotacije gornjeg dijela tijela, a koju nije pratila rotacija lijeve noge na kojoj je tada mldb. tužiteljica stajala, došlo do prijeloma kostiju u području gležnja lijeve noge. Osjetivši vrlo intenzivnu i trenutnu bol, ali i uslijed nastalog šoka, tada mldb. tužiteljica pala je na pod i počela momentalno plakati, a kada je pokušala ustati shvatila je da ne može stati na lijevu nogu, nakon čega je odlučila pričekati majku koju su u međuvremenu nazvala prisutna djeca, koja su nazočila štetnom događaju. Kako je u navedenom štetnom događaju ozlijeđena, tužiteljica potražuje od 1. i 2. tuženika da joj solidarno isplate neimovinsku štetu u iznosu od 15.800,00 EUR te imovinsku štetu u iznosu od 2.222,08 EUR, što sveukupno iznosi 18.022,08 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se odgovornost 1. tuženika za nastanak štetnog događaja zasniva na činjenici da nije postupao po nastavnom planu jer je nastava toga dana skraćena za dva školska sata, o čemu nisu bili obaviješteni roditelji, te je za to vrijeme učenike ostavio bez nadzora na školskom igralištu na kojem se zbio štetni događaj.

10. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, propust vršenja nadzora nad učenicima tijekom nastave, odnosno izostanak organiziranja zamjene i zamjenskog sata za neodržane nastavne sate predstavlja štetnu radnju 1. tuženika. Provođenje nadzora spriječilo bi nastanak štetnog događaja, jer je sukobu tada mldb. tužiteljice sa tada mldb. GJ prethodio verbalni sukob koji je prerastao u fizički, a što bi sve bilo na vrijeme zaustavljeno da se tamo nalazio nastavnik koji vrši nadzor.

11. Osim toga, a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, odgovornost 1. tuženika proizlazi i iz toga što nije roditelje obavijestio o tome da je nastava toga dana skraćena, kako bi im omogućio da dođu i preuzmu djecu, posebno kada se ima u vidu da je i ranije bilo problema sa ponašanjem tada mldb. ŠJ.

12. Sve navedeno proizlazi i iz iskaza tadašnje ravnateljice 1. tuženika SJ, koja navodi da su profesori L i B postupili suprotno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama jer su pustili učenike prije isteka predviđene nastave, tj. broja nastavnih sati, a nisu o tome obavijestili nju, odnosno ravnatelja škole.

13. Iz iskaza svjedoka DJ i TJ, čije iskaze ovaj sud prihvaća kao uvjerljive i vjerodostojne, proizlazi da učenici niti njihovi roditelji nisu bili unaprijed obaviješteni da se toga dana neće održati zadnja dva sata, već su učenici to saznali neposredno prije nego što su pušteni s nastave.

14. Odgovornost 1. tuženika za nastalu štetu temelji se na odredbi čl. 1058. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), jer je do štete došlo propustom škole da osigura nadzor nad učenicima za vrijeme nastave koja se po rasporedu sati trebala u to vrijeme održavati, a šteta ne bi nastala pri brižljivom obavljanju nadzora.

15. Štetni događaj zbio se na sportskom igralištu 1. tuženika, što i nije bilo sporno tijekom prvostupanjskog postupka, a što navodi i tadašnja ravnateljica škole SJ u svom iskazu, kada iskazuje da se to igralište nalazi iza škole u sklopu školskog prostora, a koriste ga još i dvije srednje škole. Pritom nije odlučno tko je zemljišnoknjižni vlasnik zemljišta ne kojem se nalazi igralište, na što neosnovano ukazuje 1. tuženik u žalbi, već radi li se o igralištu koje 1. tuženik koristi kao igralište za potrebe provođenja nastave.

16. Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ne postoji odgovornost 2. tuženika za štetu, a koji zaključak sud temelji na tome da se u ispravama o odgoju i ponašanju ŠJ, ne nalazi ništa određeno o 2. tuženikovim lošim primjerima ili poročnim navikama koje bi utjecale na njegovog sina da uzrokuje štetu tužiteljici ovakvim postupanjem.

17. Prema čl. 1059. st. 1. ZOO ako dužnost nadzora nad maloljetnom osobom nije na roditeljima već na nekoj drugoj osobi, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu od roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera ili loših navika koje su mu roditelji dali ili se i inače šteta može pripisati krivnji roditelja.

18. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec, od 14. veljače 2017. proizlazi da je utvrđeno više značajnih okolnosti kod roditelja/djece/, a koje ugrožavaju njihov psihofizički i socijalni razvoj, iz čega slijedi zaključak o potrebi intervencija i provođenja mjera obiteljsko pravne zaštite kojima bi se otklonili ili umanjili rizici i vjerojatnost štete po djecu. U socijalnoj anamnezi Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec, od 8. veljače 2017. navedeno je da iz izviješća socijalnog radnika i nalaza i mišljenja psihologa slijede prijedlozi da se roditeljima odredi mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mldb. djeci Š i AJ, te da se procjenom razvojnih rizika djece dobiva postojanje više značajnih okolnosti kod roditelja/djece/ obitelji koje ugrožavaju njihov psihofizički i socijalni razvoj, iz čega slijedi zaključak o potrebi intervencija i provođenja mjera obiteljsko pravne zaštite kojima bi se otklonili ili umanjili rizici i vjerojatnost štete po djecu. Stručni tim zaključuje da je odrastanje mldb. Z i JJ obilježeno brojnim nepovoljnim i rizičnim obiteljskim odnosima, što je utjecalo na njihov psihosocijalni razvoj i dovelo do određenih poteškoća na odgojnom i obrazovnom planu.

19. Prema tome, od strane za to nadležnih stručnih službi utvrđeno je da postoje propusti u odgoju mldb. ĆJ, i to na strani oba roditelja, zbog čega im je i određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u pogledu oba djeteta ( rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec, od 14. veljače 2017.), što je prema mišljenju ovog suda u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, tako da se predmetno ponašanje mldb. ŠJ, a time i nastala šteta može pripisati krivnji roditelja, a time i 2. tuženika kao njegova oca, tako da postoji odgovornost 2. tuženika za nastalu štetu sukladno čl. 1059. st. 1. ZOO.

20. Ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela nastanku štetnog događaja, ali ne prihvaća da njezin doprinos iznosi 30%. Naime, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud toga je dana na školskom igralištu tada mldb. ŠJ napucavao lopte na tužiteljicu i njezine prijateljice te ih vrijeđao. Tako iz iskaza tužiteljice, čiji je iskaz prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da je toga dana mldb. ŠJ, za vrijeme dok je igrao nogomet vrijeđao tužiteljicu i druge učenice koje su za to vrijeme sjedile na klupi, nakon čega je jedna od djevojaka ispucala loptu na igralište, što je dovelo do toga da je mldb. ŠJ počeo djevojke napucavati loptom, radi čega se jedna od djevojaka s njim verbalno sukobila, koji je sukob tužiteljica pokušala riješiti, što je dovelo prvo do svađe, a zatim i do naguravanja između njih, nakon čega je tužiteljica krenula nogom na mldb. ŠJ, koji joj je tada uhvatio nogu u zraku, uslijed čega je pala i ozlijedila se.

21. Iz takve dinamike štetnog događaja proizlazi da je mldb. ŠJ napucavanjem lopte i vrijeđanjem kolegica iz razreda inicirao sukob u koji se uključila i tužiteljica, koja iako je krenula nogom na mldb. ŠJ, to nije bio ozbiljan nasrtaj, niti ga je ona i jednom ozbiljno udarila, a zbog razlike u njihovoj konstituciji nije niti postojala vjerojatnost da bi ga mogla ozlijediti, tako da nije bilo potrebe da mldb. ŠJ hvata njezinu nogu u zraku i drži je sve do njezina pada, jer je bilo za očekivati da će takvim postupanjem doći do njezinog ozljeđivanja, a što je sve razvidno iz snimke događaja.

22. Stoga je tužiteljica prema ocjeni ovog suda doprinijela nastanku štetnog događaja sa 10% (čl. 1092. ZOO), jer osim što je mldb. ŠJ započeo svađu sa učenicama, tužiteljičin napad nogom, kako je to razvidno iz snimke, nije mogao nanijeti ozljedu mldb. EJ, već se radilo o bezopasnom nasrtaju tužiteljice koji je proizašao iz njezine bespomoćnosti i frustriranosti njegovim ponašanjem, dok su 1. i 2. tuženici iz već navedenih razloga solidarno odgovorni za nastanak štetnog događaja sa 90%, jer je svaki od njih uzrokovao nastanak štete, radeći nezavisno jedan od drugog, a ne mogu se utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti (čl. 1107. st. 3. ZOO).

23. Nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prvostupanjski je sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelome lijeve goljenične i lijeve lisne kosti, zbog kojih su ozljeda zaostale trajne posljedice koje se očituju u tome da pri hodu štedi lijevu nogu te šepa nakon opterećenja, da je zaostala hipotrofična muskulatura lijeve potkoljenice, da su kretnje gornjeg i donjeg nožnog zgloba bolne i ograničene u slabijem stupnju, da je noga kraća za 1 cm, da ne može čučnuti, da se na pete teško postavlja te da zaostaje više ožiljaka u donjem dijelu potkoljenice. Na psihičkom planu razvila je reaktivnu depresivnu simptomatiku. Unatoč provedenom liječenju i operacijama u tri navrata su zaostale trajne posljedice i to 21% ukupno - s psihijatrijskog stajališta 10%, a ortopedskokirurškog 13%. Trpjela je fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, manjeg intenziteta 100 dana, strah kratkotrajni i primarni trpjela je pri štetnom događaju, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta trajao je 5 dana, umjereni oscilirajući strah do 4 tjedna, a slabi oscilirajući strah od 12 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 3 sata dnevno 30 dana, 2 sata dnevno 40 dana te jedan sat dnevno 60 dana. Naruženost je srednjeg stupnja obzirom na zaostale ožiljke te način hoda i vidljivo šepanje.

24. Prvostupanjski je sud pravilno temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 15.800,00 EUR, te da joj na ime tuđe pomoći i njege temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO pripada iznos od 731,40 EUR, prema cijeni sata tuđe pružanja tuđe pomoći od 3,18 EUR, koji je iznos pravilno prvostupanjski sud utvrdio po slobodnoj ocijeni dokaza iz čl. 223. st. 1. ZPP, ili da joj ukupno na ime naknade štete pripada iznos od 18.022,08 EUR, koji je trebalo umanjiti razmjerno doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja od 10%, što konačno iznosi 16.219,87 EUR.

25. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1. tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude za iznos od 16.219,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti st. I. izreke presude i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 1.802,21 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te preinačiti st. III. izreke presude i naložiti 2. tuženiku da solidarno sa 1. tuženikom naknadi tužiteljici štetu u iznosu od 16.219,87 EUR, te je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke presude u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.802,21 EUR u odnosu na 2. tuženika.

26. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je izmijeniti i odluku o parničnom trošku.

27. Tužiteljici pripada trošak za zastupanje po punomoćniku i to joj za sastav tužbe temeljem Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 128/23, dalje: OT), pripada 100 bodova, za sastav podnesaka od 17.6.2021. i 11.11.2021., po 100 bodova po podnesku temeljem Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 12.11.2021. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za sastav podneska 12.1.2022. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 9.3.2022. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 11.3.2022. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za sastav podneska od 11.5.2022. 50 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na ročištu održanom 14.2.2023. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za sastav podneska od 12.7.2023. 50 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na ročištu održanom 3.10.2023. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 6.2.2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 13.2.2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 10.4.2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za sastav podneska od 2.7.2024. 50 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na ročištu održanom 14.1.2025. 50 bodova temeljem Tbr. 9/2 OT, za sastav podneska od 11.2.2025. 25 bodova temeljem Tbr. 8/4 OT, za sastav podneska od 17.7.2025. 100 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT i za zastupanje na ročištu održanom 10.2.2026. 250 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, ili ukupno 1.775 bodova ili 3.550,00 EUR, s PDV od 25%, 4.437,50 EUR.

28. Tužiteljica je uspjela u sporu glede osnove i visine sa 90%, a tuženik 10%, pa kada se uspjeh tužiteljice u sporu od 90%, umanji za uspjeh tuženika u sporu od 10%, dobije se da je tužiteljica konačno uspjela u sporu sa 80%.

29. Razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 80% trebalo je umanjiti trošak koji joj pripada u iznosu od 4.437,50 EUR, što iznosi 3.550,00 EUR, na koji je iznos pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu od 174,09 EUR, trošak sudske dostave od 15,46 EUR i 63,61 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu od 226,96 EUR, trošak vještačenja od 900,00 EUR te trošak za ročište provedeno radi zamolbenog saslušanja od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 5.130,12 EUR.

30. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu 1. tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.130,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP trebalo je preinačiti st. I. izreke presude i odbiti zahtjev tužiteljice prema 1. tuženiku za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.106,25 EUR, te preinačiti st. III. izreke presude i odbiti zahtjev 2. tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 4.750,00 EUR te naložiti 2. tuženiku da solidarno s 1. tuženikom naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.130,12 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Tužiteljici pripada naknada troška za sastav žalbe od 312,50 bodova ili 625,00 EUR, s PDV od 25%, 781,25 EUR, koji je trebalo umanjiti razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 90%, što iznosi 703,13 EUR (čl. 166. st. 1. ZPP).

32. Prvo tuženiku za sastav žalbe pripada iznos od 312,50 bodova ili 625,00 EUR, s PDV od 25%, 781,25 EUR, koji je trebalo umanjiti razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 10%, što iznosi 78,13 EUR.

33. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper