Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-214/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Renate Pjajčik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika EŽ, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22 i 114/23 - u daljnjem tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-118/2024-1 od 25. ožujka 2024., izmijenjene 15. svibnja 2026., nakon održane javne rasprave dana 27. veljače 2026. i 15. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Maje Pavlović Solar, optuženika EŽ i njegove braniteljice Melite Babić, odvjetnice u Bjelovaru, te opunomoćenice oštećenika Lee Mladinić Njegovac, odvjetnice u Bjelovaru, dana 20. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENI HŽ - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KŽ i ŽŽ, rođene E, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinar, nezaposlen, razveden, otac osmero djece, sa završenom osnovnom školom, prekršajno nekažnjavan, osuđivan, sada na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-19/2016 (K-20/2014, K-146/2015) od 6. travnja 2017.,

k r i v  j e

što je dana 16. studenog 2023. u Bjelovaru i Glini, tijekom rasprave koja se održavala u sudnici Općinskog suda u Bjelovaru u kojoj je sudjelovao putem video linka iz Kaznionice u Glini, uslijed narušenih obiteljskih i imovinskih odnosa, u nakani da ustraši svoje sinove AŽ i KŽ, rekao im da ako prizemlje, garaže, dvorište i podrum ne vrate u prvobitno stanje da će to riješiti na način na koji on to zna, da će dići kuću u zrak, a što je kod AŽ i KŽ izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za život i imovinu,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će im nanijeti zlo eksplozijom, a djelo je počinjeno prema bliskim osobama

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisana u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, pa se optuženiku

za kazneno djelo prijetnje na štetu AŽ na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

a za kazneno djelo prijetnje na štetu KŽ na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

pa se optuženi HŽ na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi HŽ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava, dok mu se na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika AŽ i KŽ i njihovog opunomoćenika u iznosu od 2.131,25 eura (slovima: dvije tisuće sto trideset jedan euro i dvadeset pet centi), pa se optuženiku EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti oštećenicima AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.131,25 eura (slovima: dvije tisuće sto trideset jedan euro i dvadeset pet centi), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovoga suda podiglo optužnicu broj KO-DO-118/2024-1 od 25. ožujka 2024., protiv optuženika EŽ, zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, time da je na raspravi 15. svibnja 2026. izmijenjena optužnica na način da u činjeničnom opisu umjesto riječi „da će svi u kući letjeti“ treba stajati „i sve koji su u njoj“.

2. Optuženik se tijekom cijelog postupka izjašnjavao da se ne smatra krivim za terećena kaznena djela.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi je pročitana tužba oštećenika (list 9-11), Zapisnik s glavne rasprave od 16. studenog 2023. Općinskog suda u Bjelovaru broj:

P-600/2022-38 (list 12-16), Zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred PP i reproducirana je snimka (list 43-47). Pročitani su Zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve AŽ (list 57-58) i Zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve KŽ (list 59-60) na dokaznom ročištu. Pročitano je rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 13. lipnja 2022. (list 112-115), zapisnik s rasprave od 2. lipnja 2025. u spisu P-20/2025-22 ovoga suda (list 116-120), izvadak iz zemljišne knjige (list 121), posjedovni list (list 122) i ugovor o darovanju nekretnina (list 123-124). Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika AŽ kao svjedoka na raspravi (list 108-110). Na raspravi su neposredno saslušani svjedoci KŽ, Gordana Malvić, Josip Jelić i MŽ. Pročitani su izvodi iz prekršajne evidencije i kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik ispitan na kraju dokaznog postupka. Provedeni su svi predloženi dokazi.

4. Optuženik HŽ je u obrani danoj na raspravi naveo da je taj dan sudjelovao na raspravi video-linkom iz Gline, sve preko televizora koji je bio mali te nije mogao prepoznati nikoga, ni sutkinju, ni svog odvjetnika, bila je loša slika. Kada su AŽ i KŽ počeli iskazivati, to su sve bile laži, to nijedan sin ne bi napravio, oni su sve njegove strojeve prodali, KŽ je kupio još dva gradilišta i prepisao mu neku zemlju i jednu zemlju na njegovu majku. Ima dosta dugova prema državi te je sve prepisivao djeci koja su bila maloljetna, kao i ženi. Znao je da je kuća bila na pola Ivanova i Petrova, ali kada su se dijelili žena je poludila kada je čula da čeka dijete sa drugom, pa je njoj prepisao polovicu kuće. Sa njom je napravio samo prizemlje, ona je samo u tome sudjelovala, a kat kuće i krov su radili druga žena i on. Molio je sinove da ne prodaju strojeve, tako im je govorio kada su kod njega često bili u posjetu u zatvoru i poručivao po drugim članovima obitelji. No, posvadili su se jer oni nisu htjeli kupiti zemlju koju je on rekao, pored njihove kuće, već su kupili novi auto Passat. Onda ih je prokleo, a to je bilo 2015. godine, rekao im je da se bar zabiju u banderu, psovao je. Njegovi unuci ni ne znaju za njega, iako im je slao čestitke koje im sinovi nisu prosljeđivali, ali prepoznat će ga kad iziđe van, jer žive u istoj ulici. Svojim sinovima želi svu sreću, ali ne želi sa njima više komunicirati. Može reći da kada je čuo da su rekli da ne može doći u tu kuću, onda je sve riješio s odvjetnikom i poduzeo da uzme polovicu kuće. Inzistirao je da ništa ne diraju po prizemlju, a oni su bez njegovog znanja sve promijenili, sve su mu prenijeli drugi članovi obitelji. Može reći da je AŽ prijetio njegovim kćerima, govorio da tko njega financira, a i njegovog starog su maltretirali. Objasnio im je da oni njega tuže jer neće da se vrati u kuću. Sve što je čuo od oštećenika su laži. Oni su rekli da su potrošili preko 100.000,00 eura na kuću, predali su i račune, ali to su lažni računi. Nastavili su ulagati u kuću makar se vodila parnica. Ne priznaje ništa što mu se stavlja na teret, može potvrditi da je bilo onako kako su rekli odvjetnik Jelić i sutkinja Malvić. Jednom je to rekao odnosno, rekao je da ukoliko AŽ i KŽ ne vrate prizemlje kuće u prvobitno stanje, garažu i strojeve da će on dignuti kuću u zrak jer ju je on sagradio. Sve je bilo onako kako stoji u zapisniku sa rasprave. Na pitanje opunomoćenika oštećenika može reći da je točno da je bio osuđivan prekršajno na štetu oštećenika AŽ i dobio je 15 dana zatvora, ali nije na nikoga nasrnuo nožem. Također nije istina da je rekao AŽ da je trebao njega ubiti, a ne majku od VŽ. Ispitan u prethodnom postupku, u bitnome je isto iskazivao, odnosno da je rekao te riječi, ali je to mislio u smislu da će kuću koju je on gradio srušiti, a ne njihovu imovinu i da to nije bila nikakva prijetnja njima.

5. U postupku, s obzirom na naprijed navedenu obranu optuženika, nije bilo sporno da su optuženik i oštećenici u odnosu oca i sinova, dakle članovi obitelji i bliske osobe. Također nije bilo sporno da je dana 16. studenog 2023. tijekom rasprave koja se održavala u sudnici Općinskog suda u Bjelovaru u kojoj je optuženik sudjelovao putem video linka iz Kaznionice u Glini, optuženik rekao da ako oštećenici prizemlje, garaže, dvorište i podrum ne vrate u prvobitno stanje da će to riješiti na način na koji on to zna, da će dići kuću u zrak. Nije bilo sporno ni da im je to rekao uslijed narušenih obiteljskih i imovinskih odnosa jer je u tijeku bila sudska rasprava upravo oko utvrđenja vlasništva predmetne kuće.

6. Bilo je sporno je li optuženik, osim navedenog, rekao i da će dići u zrak sve osobe koje su u kući, je li optuženik to sve izrekao u namjeri da ustraši svoje sinove i je li isto izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za život i imovinu oštećenika, odnosno jesu li izrečene riječi predstavljale ozbiljnu prijetnju i je li takvim postupanjem ostvario obilježja dva kaznena djela prijetnje na štetu oštećenika.

7. Oštećenik AŽ u svom iskazu na raspravi pred drugim sucem, a koji je ovaj sud pročitao na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, naveo je kako je 16. studenog 2023., tijekom parnice u kojoj su raspravljali o vlasništvu nekretnine na adresi [adresa], optuženi rekao da će "sve dignuti u zrak", a nakon opominjanja sutkinje, nastavno naveo "da tko bude unutra da će sve dignuti u zrak". On je navedene prijetnje ozbiljno shvatio jer je optuženik već prethodno osuđivan za nasilje u obitelji na njihovu štetu. Narušeni odnosi između njega i optuženika traju od 2012. godine, danas više ne komuniciraju. Optuženik je na toj raspravi sudjelovao putem video linka iz zatvora. Oštećenik je shvatio da su navedene prijetnje upućene njemu i bratu jer su brat i on bili tužitelji u tom predmetu. U kući na adresi [adresa] živi brat sa suprugom i dvoje djece, majka i on sa suprugom i troje djece. Kada mu se predočio dio iskaza s dokaznog ročišta (list 57-58), a u kojem je naveo da je "osumnjičeni rekao da ukoliko kuću, dvorište i zgrade s podrumom ne vratimo u prvobitno stanje da će on to riješiti na svoj način“ pa sve do „sutkinja nije konstatirala u zapisnik", navodi da je točno sve što je rekao na dokaznom ročištu. Zbog proteka vremena se na raspravi nešto drugačije očitovao, ali kontekst je isti, optuženik je izrekao te prijetnje, sutkinja ih nije ni htjela unijeti u zapisnik, ali nakon njihovog inzistiranja ih je unijela i to blaže nego što je bilo izrečeno na raspravi. Na toj raspravi je bio prisutan odvjetnik Josip Jelić. Prethodno je naveo da je u narušenim odnosima s optuženikom od 2012. godine. Povod je bilo kazneno djelo ubojstva koje je optuženi počinio. Nakon toga je optuženog u jednom ili dva navrata još posjetio u zatvoru, ali je prekinuo svaku komunikaciju kada mu je optuženi rekao da je trebao ubiti njega, a ne gospođu koju je ubio. 16. studenog 2023. optuženi je još bio suvlasnik obiteljske kuće. Misli da je nebitno je li u tom razdoblju netko koristio njegov dio obiteljske kuće. 2013. godine, kada kuća još nije imala građevinsku dozvolu, a prije negoli je predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, provjerio je tko je vlasnik obiteljske kuće i rečeno mu je da su samo brat i on vlasnici kuće, pa je on predao zahtjev za građevinsku dozvolu, koju je platio 63.000,00 kuna i uložio daljnjih 150.000,00 eura. Optuženik se 2021. godine uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja iz 2000. Radilo se o odluci suda u sporu između optuženika i njegove majke, ali navedeno rješenje do 2021. godine nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama. Tijekom parnice 16. studenog 2023. godine, optuženik je isprva bio miran, ali je sutkinji više puta upadao u riječ, a kada je izrekao prijetnje sutkinja mu je rekla da se smiri i da je izrevoltiran predmetom spora, on je rekao "ne ne" i onda je ponovno izjavio "da će sve dignuti u zrak i sve koji se nalaze u njoj". Kako je prethodno naveo, sutkinja je ublažila izrečene riječi, ali s obzirom na prethodna iskustva s optuženikom i trauma iz djetinjstva, odlučili su podnijeti kaznenu prijavu. Na pitanje braniteljice optuženika je li optuženik kada je izrekao navedene riječi izrijekom naveo da se odnose na njega i njegovog brata, navodi da je on rekao da će dići u zrak sve koji živi u kući. Na pitanje optuženika navodi da nakon inkriminiranog događaja on više ne komunicira s optuženikom i nije čuo od nikoga da bi mu putem druge osobe prijetio. Na pitanje zastupnice optužbe navodi da kada mu se predočava dio iskaza (list 58) u kojem je naveo da će "svi koji su u kući letjeti" a danas navodi da je optuženik naveo "da će dignuti kuću u zrak i sve koji su u njoj", navodi da je točno da je optuženik rekao "da će dignuti kuću u zrak i sve koji su u njoj".

8. Oštećenik KŽ ispitan je neposredno na raspravi te je naveo kako ostaje kod svog iskaza danog na dokaznom ročištu. Može reći da se to dogodilo u studenom 2023. godine kada su imali sudsku raspravu, a optuženik je bio prisutan putem video linka. U jednom trenutku je rekao da ako se kuća ne vrati u prvobitno stanje, da će kuću dignuti u zrak i sve one koji se u njoj nalaze. On se boji što će biti kada optuženik izađe. Život sa njim nije bio kako treba, zbog njega su bili i u domu tri i pol godine. Jednom ga je i napao nožem, a tada još nije imao ni 18 godina i mama ga je zaštitila. Na posebno pitanje braniteljice u kakvim su sada odnosima s optuženikom može reći da nisu ni u kakvom odnosu, nema sa njim kontakata. Na pitanje da li je optuženik u bilo kojem trenutku izravno prijetio njemu ili bratu odgovara da je, rekao je da bude kuću dignuo u zrak, a to se moralo odnositi na njih kada su bili na toj raspravi, i na sve koji budu u njoj, odnosno i na njihovu djecu. Kada mu se predočio iskaz koji je dao na dokaznom ročištu 18. ožujka 2024. u kojemu ne spominje dio da će dignuti u zrak sve one koji se nalaze u kući, može reći da je bilo ovako kako je danas iskazivao. Ne vidi neku razliku u današnjem iskazu i onome što je ranije rekao. Sigurno je bilo tako da je rekao da će dignuti u zrak sve one koji se nalaze u kući. Na pitanje zastupnice optužbe tko sve živi u kući koja je bila predmet spora odgovara da u njoj žive on, brat, mama, njegova žena i bratova žena, te njegova dva sina i bratova tri sina. Na pitanje opunomoćenice oštećenika zašto misli da je on izrekao one riječi može reći da je optuženik agresivan, mislio je da će to izgubiti, a spore se oko dijela te kuće, oko vlasništva kuće. Na posebno pitanje optuženika gdje živi oštećenik, oštećenik odgovara da živi na adresi [adresa], odnosno u toj kući. Na pitanje optuženika da li se stvarno njega boji odgovara da da, nakon te prijetnje da.

9. Svjedokinja Gordana Malvić u svom iskazu navela je da stranke i to AŽ i KŽ kao tužitelji, a HŽ kao tuženik imaju postupak koji se vodi radi utvrđenja vlasništva. Budući da se HŽ nalazi na izdržavanju kazne zatvora, rasprava u tom predmetu je provedena putem video linka s Kaznionicom u Glini. Tužitelji su bili u sudnici, a optuženik kao tuženik je u raspravi sudjelovao iz Kaznionice. Toga dana 16. studenog 2023. saslušavane su stranke te su im postavljana pitanja. Kada je tuženik odnosno ovdje optuženik davao iskaz izrekao je one riječi što su navedene u zapisniku, a što je u zapisnik uneseno na inzistiranje 2. tužitelja KŽ. Taj postupak je još u tijeku. Na posebno pitanje zastupnice optužbe kakva je bila atmosfera u sudnici svjedokinja opisuje kako je to izgledalo na način da je optuženik bio prisutan na ekranu, dok su 1. i 2. tužitelji bili prisutni u sudnici sjedeći uz zid ispod ekrana, svatko je iskazivao što je predmet spora, a ona je ukazivala svim strankama da se drže predmeta spora. Ne može iznositi svoj subjektivni osjećaj oko atmosfere u sudnici, ali može reći da je optuženik izražavao nezadovoljstvo vezano uz ulaganje oštećenika u predmetnu kuću pa je onda na taj način, tim riječima izrazio nezadovoljstvo. Ne može reći kako su to shvatili oštećenici. Može reći da nije bilo vrijeđanja od strane optuženika ni prema oštećenicima, ni prema sucu, ali je na raspravi iskazivao nezadovoljstvo u odnosu na predmet spora. Na posebno pitanje braniteljice je li bilo još kakvih riječi koje nisu unesene na zapisnik odgovara da ono što je čula da je rečeno to je i konstatirala. Kada sudac diktira koncentrira se na diktat pa je unijela ono što je čula i na tu konstataciju nije bilo prigovora ni od strane tužitelja niti punomoćnika, a prigovor je bio na sadržaj iskaza tuženika glede spora od strane punomoćnika.

10. Svjedok Josip Jelić ispitan na raspravi je naveo da je njega Odvjetnička komora postavila za punomoćnika EŽ u predmetu gdje ga sinovi tuže vezano uz adaptacije u kući u [adresa] i u još jednom spisu. U studenom 2023. održana je rasprava koja se održala na Županijskom sudu putem video linka. Dosta je dugo trajala, a optuženik se nalazio u nekoj maloj prostoriji u Kaznionici i stalno je bila jeka i sve je odzvanjalo. Prvo su saslušani sinovi o tome kako su ulagali u kuću, zatim je iskazivao i optuženik i osporavao ono što su oni navodili. Bio je uzrujan i nije se baš držao reda u sudnici, budući da je dugo trajalo, bili su već umorni, a on je izgubio živce i rekao ono što je navedeno u zapisniku, da će kuću dignuti u zrak ako oni dalje budu bez pitanja ulagali u tu kuću. On je to shvatio da je optuženik zbog toga bio bijesan i ljut, a ne na način da će nekome učiniti zlo. Inače može reći da nisu dobro surađivali on i optuženik jer optuženik neće slušati. Tako da je njegov dojam da je do izrečenih riječi došlo više zbog njegovog temperamenta, a da nije bilo namjere za neku ozbiljnu prijetnju. Na posebno pitanje braniteljice je li još nešto bilo izrečeno tada na raspravi, a da nije uneseno u zapisnik odgovara da se ne sjeća da nešto ne bi bilo uneseno jer sutkinja Malvić je iskusna i savjesno radi svoj posao. Po njegovom iskustvu, kada se optuženiku kaže nešto što mu se ne sviđa on zna biti neugodan pa misli da je i to ovdje bio slučaj. Zbog toga ga više i ne zastupa. Na pitanje opunomoćenika oštećenika što za svjedoka onda znače te riječi ako ne prijetnja odgovara da će to sud ocjenjivati, ali može reći da u ovom kontekstu te riječi nisu bile izrečene u pravcu da će netko nekome učiniti zlo, već to tako ljudi često kažu u razgovoru među najbližima. Kada se na selu kaže da će se dignuti kuća u zrak misli da to nije ozbiljna prijetnja. To je njegovo mišljenje, ali on je to više doživio kao bezobrazluk, to što je rekao optuženik. Optuženik smatra da djeca moraju poštivati oca pa je on s tom cijelom situacijom bio ogorčen. Ljudi najbližima svašta kažu kada su povrijeđeni, ali može reći da je ono bilo posve neprimjereno kada je bilo rečeno u sudnici. Također može reći da je optuženik uvijek lijepo govorio o svom sinu AŽ. Na pitanje oštećenika zašto je rekao da će dignuti u zrak i sve one koji su u kući, svjedok odgovara da nije tako rekao, već da će samo dignuti u zrak kuću, a da je rekao da će dignuti u zrak i sve one u kući, može reći da bi mu onda istog trena otkazao punomoć. Rekao je optuženiku da se smiri, da se prestane zakopavati jer je radio cirkus na raspravi. Pod tim misli da je optuženik stalno prekidao oštećenike u njihovim iskazima i negodovao, bio je jako ljut, upadao u riječ svim sudionicima na raspravi i pravdao se sa svima.

11. Svjedok MŽ naveo je da se tada radilo o raspravi u parničnom postupku u kojemu je zastupao KŽ i AŽ, u imovinskom sporu. Rasprava je održana na sudu u [adresa], a prisutnost okrivljenika bila je osigurana putem video-linka. Može reći da se od početka te rasprave optuženik ponašao agresivno i neprimjereno, da je upadao svima u riječ, i sutkinji i njemu, kao i svom punomoćniku odvjetniku Josipu Jeliću, a osobito je prekidao tužitelje kada su iskazivali. Pred kraj te rasprave, kada su iskazi bili pri kraju, rekao je da ako tužitelji prizemlje garaže, dvorište i podrum ne dovedu u prvobitno stanje, da će on to riješiti na način na koji on to zna, i to je rekao dva puta. Kada je to drugi put izgovorio, KŽ je molio da se to unese u zapisnik, a sutkinja je to i unijela u zapisnik i pokušala je umiriti optuženika, kao i tijekom cijele rasprave. Nakon toga optuženik je postao još agresivniji, te je rekao da će dići kuću u zrak i sve one koji su u njoj. Bio je u šoku od svega toga, jer ako se tako ponašao u prisutnosti djelatnika policije, kako će se tek ponašati kada iziđe van. Sve što je u zapisniku to je rekao, kao i neke još druge riječi koje nisu unesene u zapisnik. Nakon toga AŽ i KŽ su bili u šoku, poslije su sjeli na kavu, oni su šutjeli, a poslije su rekli da misle da će on njih ubiti kada iziđe van. Rekli su da će prespavati, te su nakon nekoliko dana odlučili podnijeti kaznenu prijavu. Na posebno pitanje braniteljice optuženika navodi da mu je poznato da su oštećenici s optuženikom u sporu, i da ta parnica još uvijek traje. Shvatio je da oni nisu s njim komunicirali negdje 10-ak godina unatrag prije te rasprave. AŽ mu je rekao da mu je ranije prijetio pa da su prestali komunicirati. Na pitanje braniteljice ima li optuženik kakva vlasnička prava na kuću koja je predmet tog spora, odgovara da je upravo to i predmet spora, te su na toj kući u [adresa] trenutno upisani kao suvlasnici AŽ i KŽ svaki u ¼ dijela, a njihova polubraća u drugoj polovici i to na temelju darovnog ugovora optuženika kojim je prenio svoj suvlasnički dio na to dvoje djece. Može reći da je donesena presuda kojom je poništeno to darovanje, ali ta presuda još nije pravomoćna. Na pitanje braniteljice može reći da se ne sjeća da li je prigovarao na sadržaj zapisnika sa rasprave na kojoj su izrečene inkriminirane riječi. Na posebno pitanje optuženika da li je nagovorio oštećenike da podnesu kaznenu prijavu protiv njega, odgovara da nije, time da je to mogao pitati i oštećenike kada su davali svoje iskaze.

12. Iz tužbe oštećenika i Zapisnika s glavne rasprave od 16. studenog 2023. Općinskog suda u Bjelovaru broj P-600/2022-38 proizlazi da se u vrijeme inkriminiranog događaja vodio građanskopravni spor između oštećenika kao tužitelja i optuženika kao tuženika, a vezano uz vlasništvo kuće na adresi [adresa]. Toga dana, 16. studenog 2023. održana je rasprava na Općinskom sudu u Bjelovaru koju je vodila sutkinja Gordana Malvić, a istoj su bili prisutni oštećenici AŽ i KŽ i njihov punomoćnik odvjetnik MŽ, punomoćnik tuženika odvjetnik Josip Jelić, a optuženik HŽ je u svojstvu tuženika na raspravi sudjelovao putem video linka iz Kaznionice u Glini jer se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u istoj Kaznionici. Iz Zapisnika proizlazi da su prvo iskazivali tužitelji, odnosno oštećenici vezano uz ulaganja u predmetnu kuću, a zatim tuženik odnosno optuženik HŽ. Pred kraj Zapisnika konstatirano je „na inzistiranje 2. tužitelja, koji navodi da se u zapisnik konstatira navod tuženika da ukoliko oni prizemlje, garaže i dvorište ne vrate zajedno s podrumom u prvobitno stanje da je tuženik izjavio da će on to riješiti na način na koji on zna, a radi pojašnjenja sam tuženik navodi da će dići cijelu kuću u zrak, jer tužitelji ne mogu raditi ako imaju novaca sa njegovim dijelom nekretnine što žele.“ Na tu konstataciju u Zapisniku nije bilo primjedbi, već je punomoćnik tužitelja prigovarao iskazu tuženika u dijelu kojem je suprotan s navodima tužbe i iskazima tužitelja. Iz ostale pročitane materijalne dokumentacije, odnosno rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. lipnja 2022., zapisnika s rasprave od 2. lipnja 2025. u spisu P-20/2025-22, izvatka iz zemljišne knjige i posjedovnog lista te ugovora o darovanju nekretnina ne mogu se utvrditi neke bitne činjenice za ovaj kazneni postupak, već iz istih proizlazi ono nesporno, da postoji spor oko vlasništva navedene nekretnine.

13. Iz svih provedenih dokaza sud je nedvojbeno našao dokazanim da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje, činjenično opisano u izreci presude. Naime, sud prihvaća kao istinite i uvjerljive iskaze oštećenika u dijelu u kojemu navode da je optuženik na raspravi rekao da će dići kuću u zrak ukoliko oni prizemlje, garaže i dvorište ne vrate zajedno s podrumom u prvobitno stanje. Također sud vjeruje oštećenicima u odnosu na to da su izrečene riječi shvatili ozbiljno i da su se ustrašili za svoj život i svoje obitelji kao i imovinu, te da su još uvijek u strahu od optuženika. Iako im je otac, sa njim su imali problema još u djetinjstvu, a i sada su u lošim odnosima već duži niz godina, a osobito vezano uz spor oko vlasništva kuće koji je još u tijeku. Boje ga se i zbog činjenice što se optuženik već godinama nalazi u zatvoru zbog kaznenog djela ubojstva. Sud prihvaća i iskaze svjedoka Gordane Malvić i Josipa Jelića (koji više nije punomoćnik optuženika) jer isti nisu nikako zainteresirani za ovaj kazneni postupak te su mogli dati najobjektivnije iskaze. Oboje su iskazivali na način da je izrečeno samo ono što je uneseno u zapisnik. Iako je svjedok Josip Jelić iskazivao i o svom dojmu, da te riječi po njegovom mišljenju nisu bile izrečene kao ozbiljna prijetnja, već kao bezobrazluk, sud isto ne prihvaća jer prema ocjeni suda te riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju, pogotovo s obzirom na okolnosti u kojima su te riječi izrečene, a to je spor oko vlasništva kuće, činjenice da je na raspravi optuženik bio uzrujan i htio je, po ocjeni suda, time ustrašiti svoje sinove kako ne bi dalje intervenirali u dio kuće koji smatra svojim. Svjedok MŽ isto je bio prisutan predmetnoj raspravi te je potvrdio izrečene riječi, te je i sam bio šokiran ponašanjem optuženika. Potvrdio je da su nakon te rasprave oštećenici bili potreseni i izrazili strah od optuženika kada izađe na slobodu. Iako su oštećenici i svjedok MŽ tijekom postupka iskazali da je optuženik osim riječi konstatiranih u zapisnik rekao i da će osim kuće dići u zrak i „sve one koji su u njoj“, sud isto, nakon provedenog dokaznog postupka, nije nedvojbeno utvrdio. Sud smatra je to, po njihovom mišljenju, bio kontekst izrečenih riječi zbog čega su oštećenici na tome inzistirali, ali da one nisu izgovorene od strane optuženika. Naime, sam oštećenik KŽ na dokaznom ročištu nije spominjao te riječi, već tek naknadno na raspravi. Isto tako, te riječi ne potvrđuju ni sutkinja koja je vodila raspravu ni punomoćnik optuženika koji je rekao da bi u tom slučaju, da je tako izgovoreno, odmah otkazao punomoć optuženiku. Sam optuženik u svojoj obrani nije negirao da je izrekao riječi koje su konstatirane na zapisnik, i u tom dijelu sud prihvaća njegovu obranu, kao i to da je bio revoltiran na oštećenike od 2015. godine kada nisu htjeli kupiti zemlju koju je on rekao, već su umjesto toga kupili automobil. Također da je inzistirao da ništa ne diraju po prizemlju kuće, a oni su bez njegovog znanja sve promijenili, a nastavili su ulagati u kuću makar se vodila parnica, koja se još uvijek vodi. Oni ne žele da se on vrati u tu kuću. Zbog svega toga je ljut na njih i ne želi više sa njima komunicirati. No, ne prihvaća se njegova obrana u dijelu da izrečene riječi nije mislio kao prijetnju njima. Naime, iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da su izrečene riječi bile ozbiljne, usmjerene na oštećenike koji žive u toj kući te je imao namjeru tim ih riječima ustrašiti kako ne bi dalje postupali protivno njegovoj volji.

14. Iz razloga navedenih u točki 13. obrazloženja ove presude sud je izvršio izmjenu u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci u odnosu na konačnu optužbu na način da je ispustio riječi „i sve koji su u njoj“, budući da sud nije našao dokazanim da bi optuženik izrekao i te riječi. I bez tih riječi, ispunjena su sva obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret.

15. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je izrekao riječi kako je navedeno u izreci presude te da iste predstavljaju ozbiljnu prijetnju nanošenjem zla eksplozijom, a djelo je počinjeno prema bliskim osobama.

16. Kazneno djelo prijetnje je kazneno djelo protiv osobne slobode. Kaznena djela prijetnje koja se stavljaju na teret optuženiku opisana su u čl. 139. st. 3. i st. 2. KZ/11, a čini ga onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će mu nanijeti zlo eksplozijom, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Naime, nedvojbeno je da su optuženik i oštećenici tempore criminis bili članovi obitelji, dakle, bliske osobe u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11. Riječima da „ako prizemlje, garaže, dvorište i podrum ne vrate u prvobitno stanje da će to riješiti na način na koji on to zna, da će dići kuću u zrak“, za koje je sud utvrdio da je optuženik izrekao oštećenicima, u konkretnom slučaju i okolnostima koje su prethodile izricanju tih riječi, nedvojbeno se osobama ozbiljno prijeti da će im nanijeti zlo eksplozijom, a te su riječi i objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti ne samo kod oštećenika, nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Općepoznato je da se „dizanje kuće u zrak“ izaziva eksplozijom, kojom se nanosi zlo, kako prema imovini, tako i prema osobama koje se u tom trenutku zateknu u kući. Izrečena ozbiljna prijetnja optuženika bila je objektivno podobna da kod oštećenika izazove strah za njihovu vlastitu sigurnost, kao i sigurnost njihovih obitelji, s obzirom da sa njima u istoj kući žive i njihove obitelji. Ozbiljnost te prijetnje proizlazi i iz okolnosti u kojima je izrečena, odnosno iz situacije da su se u tom trenutku nalazili na sudu, na raspravi, a vezano uz imovinskopravni spor oko spomenute kuće i da je optuženik bio jako razdražen oko diranja u njegov dio kuće. Njihovi su odnosi i od prije bili narušeni zbog imovinskih nesuglasica, ali i činjenice da optuženik izdržava dugogodišnju zatvorsku kaznu. Oštećenici su izrečene riječi shvatili ozbiljno, ustrašili su se i uznemirili.

17. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, svjestan obilježja kaznenog djela i htijući njegovo ostvarenje. Svijest o protupravnosti nije osporena te nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga. Iako optuženik u svojoj obrani navodi da izrečene riječi nisu bile izrečene kao prijetnja, sud je utvrdio da je optuženik bio svjestan da navedene prijeteće riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju i da konkretne prijeteće riječi izazivaju strah za vlastitu sigurnost i sigurnost obitelji osobe na koju se odnosi, jer se dizanje kuće u zrak izaziva eksplozijom kojom se nanosi zlo imovini i osobama u kući pa osim što su konkretne prijeteće riječi objektivno podobne da izazovu osjećaj straha za vlastitu sigurnost kod drugih osoba na koje se prijetnja odnosi. Takve prijeteće riječi su subjektivno doista i izazvale kod konkretnih osoba, ovdje oštećenih, strah za vlastitu sigurnost i sigurnost članova njihove obitelji.

18. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog EŽ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.

19. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u "Narodnim novinama" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22 i 114/23, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

20. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Za svako od terećenih kaznenih djela propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Sud je optuženiku cijenio kao otegotno raniju osuđivanost i to činjenicu da je osuđivan zbog teškog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo na kaznu zatvora od 13 godina, ali i zbog kaznenog djela napada na službenu osobu zbog kojega je osuđen za vrijeme izdržavanja prethodne kazne zatvora, a i ovo kazneno djelo počinio je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora i to tijekom sudske rasprave. Sud nije našao nekih olakotnih okolnosti, osim loših osobnih i imovinskih prilika, no, i one su rezultat toga što optuženik godinama izdržava zatvorsku kaznu. Stoga mu je sud za svaku prijetnju, u odnosu na svakog od oštećenika, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po deset mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Naime, optuženik je ranije osuđivan i to i za teško kazneno djelo te je tijekom ovog postupka pokazao nekritičnost oko svoga ponašanja. Ova kaznena djela proizašla su iz jednog događaja, a riječi su izrečene zbog nezadovoljstva optuženika u imovinskom sporu. Sud nalazi kako će jedinstvena kazna zatvora ostvariti svrhu kažnjavanja, odnosno društvenu osudu zbog počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak te utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela.

21. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženi HŽ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava. Naime, optuženik nema primanja, lošeg je imovinskog stanja, te se duže vrijeme nalazi na izdržavanju dugogodišnje zatvorske kazne od koje ima za izdržati još neko vrijeme. S obzirom na navedeno, sud smatra da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo njegovo uzdržavanje.

22. No, budući da se optuženik ne može osloboditi plaćanja troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika AŽ i KŽ i njihovog opunomoćenika, optuženiku je naloženo iste platiti oštećenicima i to u iznosu od 2.131,25 eura, u roku od 15 dana. Za terećena kaznena djela zapriječene su kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, a radi se o stjecaju dva djela pa se za isto kao najteža može izreći kazna zatvora od 9 godina i 11 mjeseci, pa se sukladno tome primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. al. 3. (300 bodova) i Tbr. 4.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), prema kojemu odvjetniku koji zastupa oštećenika pripada pravo na 50% nagrade iz ovog tarifnog broja. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.). Navedeni troškovi sastoje se od sastava kaznene prijave u iznosu od 300,00 eura, zastupanja na dokaznom ročištu 18. ožujka 2024. u iznosu od 300,00 eura, zastupanja na raspravama održanim 12. lipnja 2026. u iznosu od 300,00 eura, 27. veljače 2026. koja je trajala dulje od 1h u iznosu od 350,00 eura, 15. svibnja 2026. u iznosu od 300,00 eura. Za zastupanje više osoba (2 oštećenika) prema Tbr. 40. Tarife opunomoćeniku pripada uvećanje od 10% - 155,00 eura, te mu pripada 25% PDV-a na ukupni iznos (osnovica 1.705,00) - u iznosu od 426,25 eura. Dakle, ukupno 2.131,25 eura. Uvidom u spis utvrđeno je da je opunomoćenik poduzeo sve radnje zastupanja oštećenika nabrojane u troškovniku te mu za iste pripada nagrada kako je to zatraženo troškovnikom, kao i pripadajući PDV jer je isto zatraženo sukladno odredbama Tarife.

23. Zbog svega navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.