Poslovni broj: Psp-35/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Fanuko, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja suposjeda, nakon glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice i tuženika, 20. svibnja 2026.

r i je š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetao tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njenom posljednjem mirnom suposjedu stana nalazećeg na prvom katu desno od stepenica, na adresi [adresa], koja nekretnina je upisana pri zemljišnoknjižnom odjelu Krk, Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čest. [katastarska čestica]/G, oznaka zemljišta KUĆA površine 43 m2, 1. Suvlasnički dio: 1/4 (ranije upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čestice [katastarska čestica]/G, oznaka zemljišta kuća površine 43 m2, ZK tijelo IV – 1. Suvlasnički dio: ¼), na način da je obio i promijenio bravu navedenog stana te bravu na ulaznim vratima dvorišta kojim se pristupa navedenom stanu.

II Nalaže se tuženiku BALEN BRASLAVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi stanje kakvo je bilo prije navedenog smetanja suposjeda tužitelja, tako što će tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati jedan primjerak ključeva brave stana nalazećeg na prvom katu desno od stepenica, na adresi [adresa], koja nekretnina je upisana pri zemljišnoknjižnom odjelu Krk, Općinskog suda u Crikvenici u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čest. [katastarska čestica]/G, oznaka zemljišta KUĆA površine 43 m2, 1. Suvlasnički dio: 1/4 (ranije upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čestice [katastarska čestica]/G, oznaka zemljišta kuća površine 43 m2, kao ZK tijelo IV – 1. Suvlasnički dio: ¼) te tako što će tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati jedan primjerak ključeva brave na ulaznim vratima dvorišta kojim se pristupa navedenom stanu, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Zabranjuje se tuženiku BALEN BRASLAVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ubuduće vrši smetanje (su)posjeda opisano u točki I izreke ovog rješenja, kao i bilo kakvo slično smetanje posjeda na nekretnini navedenoj u toč. I izreke rješenja, pod prijetnjom ovrhe i izricanja novčane kazne.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je tuženik smetanje posjeda počinio dana 15. lipnja 2024. godine.

V Nalaže se tuženiku BALEN VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. srpnja 2024. podnijela tužbu radi smetanja suposjeda nekretnine iz izreke rješenja navodeći da je, uz tuženika koji joj je brat, zakonska nasljednica iza njihove majke pok. IB koja dolazi upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, upisane kao 1. suvlasnički dio 1/4 k. č. [katastarska čestica]/G, kuća površine 43 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Opisani suvlasnički dio da u naravi predstavlja 1/2 dijela apartmana na prvom katu kuće desno od stepenica, na adresi [adresa]. Tužiteljica da je uz tuženika posljednjih nekoliko godina u suposjedu opisane nekretnine, posjedujući ključeve apartmana i ulaznih dvorišnih vrata kojima se pristupa kući. Tuženik je s činjenicom suposjeda tužiteljice upoznat najkasnije 16. travnja 2024. godine na ročištu u ostavinskom postupku iza njihove majke pok. IB koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. O-5681/2023 kada je tužiteljica izjavila da ima ključeve predmetne nekretnine. Tuženik je nakon toga u nekoliko navrata oduzeo suposjed tužiteljici mijenjajući brave na vratima stana i dvorišnim vratima, što je tužiteljica utvrdila 16. svibnja 2024. i 4. lipnja 2024. godine kada se poslužila samopomoći i promijenila brave na vratima te o istome obavijestila tuženika radi preuzimanja novih ključeva. Međutim, tuženik nije preuzeo nove ključeve, već je u lipnju 2024., i to 15. lipnja 2024. godine otkada je stan iznajmljen trećim osobama, a za što je tužiteljica saznala 26. lipnja 2024. godine, po treći puta promijenio obje brave i time oduzeo tužiteljici njezin zakoniti suposjed. Tužiteljica je po dolasku u [adresa] 26. lipnja 2024. godine pozvala policiju na vanjsko uredovanje, ali se više nije poslužila samopomoći, već je podnijela tužbu radi smetanja suposjeda. Stoga predlaže po provedenom postupku prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi da je tuženik 15. lipnja 2024. godine samovlasno smetao tužiteljicu u njezinom mirnom suposjedu stana na prvom katu desno od stepenica u kući na adresi [adresa], koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je obio i promijenio bravu navedenog stana i bravu na ulaznim vratima dvorišta, naložiti tuženiku uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije navedenog smetanja na način da jedan primjerak ključeva stana i dvorišnih vrata preda tužiteljici te zabraniti tuženiku takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 11. rujna 2024. godine osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužiteljica nije u suposjedu predmetne nekretnine, što da mogu potvrditi TB, suvlasnik kuće, u naravi vlasnik i posjednik apartmana u prizemlju kuće na adresi [adresa], koji u 25 godina nikada nije vidio tužitelju i EB koja se posljednjih deset godina intenzivno družila s njihovom majkom i koja je ovjerenom izjavom potvrdila da nikada nije vidjela tužiteljicu u [adresa]. Tuženik je potvrdio navode da su on i pok. majka bili suvlasnici i suposjednici kuće, ali nakon njezine smrti isključivo je tuženik u posjedu kuće te istu održava i plaća sve račune. Činjenica da je tužiteljica sunasljednica ne znači da ima pravnu osnovu posjedovanja i da će zaista i naslijediti predmetnu nekretninu, posebice jer je ostavinski postupak u prekidu. Isključivo tuženik brine o redovnom i izvanrednom održavanju nekretnine, sagradio je zid i popravio krov. Predlaže se stoga odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

3. Dana 31. listopada 2025. godine održano je prvo pripremno ročište na kojem je tužiteljica u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je na pripremnom ročištu ostao kod svih iznesenih navoda, ali je učinio nespornom činjenicu da je u lipnju 2024. godine promijenio brave, odnosno vratio svoj posjed predmetne nekretnine, nakon čega tužiteljici nije predao ključeve nove brave. Na istom su ročištu izneseni svi dokazni prijedlozi nakon čega je zaključen prethodni postupak.

3.1. Održana su dva ročišta za glavnu raspravu, i to 16. veljače 2026. godine kada su saslušani svjedoci FB, ĐB, TB i UB, te **.**.2026. kada su saslušane parnične stranke, nakon čega je sud odlučio da se neće provoditi daljnji dokazi te je glavna rasprava zaključena. Tuženik je na okolnost posjeda kuće predlagao saslušanje PB, ĆB i JB, dok je tužiteljica predlagala saslušati supruga ZB i kćer SB. Međutim, sud je nakon provedenog saslušanja svjedoka FB, ĐB, TB i UB te nakon saslušanja parničnih stranaka zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da je stvar sazrjela za donošenje odluke, a da bi daljnje vođenje postupka i saslušanje svih predloženih svjedoka bilo protivno načelu iz čl. 10. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Daljnje saslušanje svjedoka ne bi dovelo do drugačije odluke suda, što će biti obrazloženo u nastavku presude, radi čega je sud utvrdio da je izvođenje takvih dokaza suvišno. Isto tako, sud je odbio prijedlog da se provede dokaz uviđajem na licu mjesta budući je tuženik na pripremnom ročištu učinio nespornim čin promjene brave i činjenicu da nije predao tužiteljici ključeve nove brave, a što je potvrdio i u svojem stranačkom iskazu.

4. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Sud je tijekom postupka izvršio dokaz u dostavljene isprave, redom kako slijedi.

5.1. Kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] upisani su IB, majka stranaka, u 1/4 dijela, tuženik u 1/4 dijela i TB u 2/4 dijela. Predmetna je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 18-19 spisa), dok je ranije bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-17 spisa), s istovjetnim upisom prava vlasništva.

5.2. Iz zapisnika s ročišta u ostavinskom postupku (list 6-9 spisa) iza pok. IB, održanog 4. listopada 2023. godine pred javnim bilježnikom Jasnom Štefčić, proizlazi da je opisana nekretnina, i to 1. suvlasnički dio - 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], prijavljena kao dio ostavinske imovine ostaviteljice pok. IB. Prema rodoslovlju sačinjenom na istom zapisniku od 4. listopada 2023. godine, tužiteljica i tuženik su jedini zakonski nasljednici pok. IB.

5.3. Na ročištu koje je u ostavinskom postupku održano pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu 16. travnja 2024. godine (zapisnik na listu 20-21 spisa) parnične su stranke kao sunasljednici izrijekom potvrdili da ostavinska imovina pok. IB popisana pred javnim bilježnikom nije sporna. Dakle, nesporno je da nekretnina koja je predmetom ovog postupka – 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], čini ostavinsku imovinu pok. IB. Na istom je ročištu tuženik potvrdio da je u posjedu predmetne nekretnine, dok je tužiteljica izričito navela da posjeduje ključ od jednog apartmana kojeg je koristila ostaviteljica, dok ostala dva apartmana koristi tuženik. Tuženik je učinio nespornom činjenicu korištenja jednog apartmana od strane ostaviteljice („ VB navodi da je nesporno da on koristi dva apartmana, dok je ostaviteljica koristila jedan apartman…“). Ostavinski postupak je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-5681/2023 od 10. srpnja 2024. godine prekinut te su nasljednici upućeni na pokretanje parnica – tužiteljica radi vraćanja dara i pozajmice u ostavinu, a tuženik radi utvrđenja nedostojnosti tužiteljice za nasljeđivanje pok. IB.

5.4. Na okolnost promjena brava koje su prethodile posljednjoj promjeni brava u lipnju 2024. koja je povod tužbi, tužiteljica je dostavila:

- službenu bilješku Policijske postaje Krk od 22. svibnja 2024. godine o vanjskom uredovanju 16. svibnja 2024. (list 31 spisa),

- Potvrdu od 22. svibnja 2024. godine o deponiranju ključeva promijenjenih brava apartmana i dvorišnih vrata kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja (list 32-34 spisa),

- službenu bilješku Policijske postaje Krk od 26. lipnja 2024. godine o vanjskom uredovanju 4. lipnja 2024. (list 34 spisa), te

- e-mail od 4. lipnja 2024. godine upućen tuženiku i njegovoj punomoćnici o primjeni samopomoći i promjenama brave na dvorišnim vratima i vratima apartmana na prvom katu kuće desno te mogućnosti preuzimanja novih ključeva (list 38 spisa).

O navedenim promjenama brava tužiteljica je dostavila i video zapise iz kojih je vidljivo da tužiteljica ključevima kojima raspolaže ne može otključati vrata, ali osim što višestruke promjene brava među strankama nisu ni sporne, video snimke prikazuju događaje od 16. svibnja i 4. lipnja 2024. godine pa iste nisu odlučne za čin smetanja suposjeda koji je predmetom ovog postupka.

5.5. Kao dokaz da je tužiteljica za posljednju promjenu brave koja je povod ovoj tužbi saznala 26. lipnja 2024. godine, tužiteljica je dostavila službenu bilješku Policijske postaje Krk od 3. srpnja 2024. godine (list 37 spisa) o vanjskom uredovanju policijskih službenika po dojavi tužiteljice dana 26. lipnja 2024. godine, a kojom prilikom je tužiteljica navela da je njezin brat, ovdje tuženik, promijenio bravu na vratima dvorišne ograde i apartmana na prvom katu s desne strane, u kojem da je tužiteljica zatekla dva podstanara koji su izjavili da su se uselili u apartman 15. lipnja 2024. godine.

6. Svjedokinji FB (list 118-119 spisa) je poznato koja je kuća predmetom postupka jer je kao prva susjeda i sama u nekoliko navrata bila u predmetnoj kući, ali ne može sa sigurnošću potvrditi koji je od apartmana u toj kući koristila majka stranaka. U kući je viđala samo pok. IB i tuženika, dok je tužiteljicu posljednji put vidjela kada je bila dijete (svjedokinja je rođena 1970. godine).

6.1. Svjedokinja ĐB (list 119 spisa) je bila dugogodišnja prijateljica pok. IB s kojom se družila preko 50 godina. Pok. IB je u [adresa] boravila tijekom ljeta, ali je često dolazila i preko zime, a njezin se apartman nalazio na prvom katu kuće s desne strane stepenica. Majka stranaka je preminula **.**.2024., a nekoliko mjeseci prije smrti boravila je u domu umirovljenika. Svjedokinja je imala ključ od apartmana u kojem je uobičajeno boravila pok. IB, ali nije imala ključ od dvorišnih vrata jer ta vrata nikada nisu ni bila zaključana. Kada je pok. IB otišla u dom umirovljenika dala je uputu svjedokinji da ključ od apartmana preda tužiteljici, a što je svjedokinja nakon smrti pok. IB i učinila. Svjedokinji je poznato da je tužiteljica tom prilikom odmah otključala apartman i u njemu naišla na nepoznate ljude, a svaki sljedeći put kada bi došla u [adresa] tužiteljica nije mogla otključati apartman jer bi brava bila promijenjena. Svjedokinja prije smrti pok. IB nije vidjela tužiteljicu u [adresa] više od 15 godina, dok je tuženik često dolazio. Nije razgovarala s pok. IB o tome zašto tužiteljica ne dolazi niti se pok. IB žalila na tužiteljicu.

6.2. Svjedok TB je suvlasnik predmetne nekretnine i posljednjih 30-tak godina koristi apartman u prizemlju, ispod apartmana kojeg je koristila pok. IB, a to je apartman na prvom katu desno od stepenica. Uvijek kada bi svjedok dolazio u [adresa], pok. IB bi boravila upravo u tom apartmanu. Ogradu s vratima za ulaz u dvorište napravili su pok. IB i tuženik pred 10-tak godina nakon čega su svjedoku dali ključ od tih dvorišnih vrata. Dvorišna vrata nisu bila zaključavana, češće su počela biti zaključana tek u posljednje tri godine. Svjedok nije ranije viđao tužiteljicu u [adresa], odnosno vidio ju je u nekoliko navrata tek nakon što je pok. IB preminula kada su i započeli problemi s apartmanom. Svjedoku je poznato da su i tužiteljica i tuženik u nekoliko navrata mijenjali brave na dvorišnim vratima jer bi ga o tome obavijestili, ali kako je on u to vrijeme boravio u [adresa], a ne u [adresa], ne može točno odrediti kojim redoslijedom su se odvijale te promjene brave. Zna samo za prvu promjenu od strane tuženika kada tužiteljica i suprug nisu mogli otključati vrata apartmana i kada su zbog toga pozvali policiju. Što se tiče održavanja kuće, o tome brine tuženik.

6.3. Svjedok UB (list 121 spisa) je voditelj restorana koji se nalazi ispod kuće koja je predmetom postupka i o predmetu spora zna samo da su radnici tog restorana boravili u apartmanima koji se nalaze u prizemlju kuće lijevo i na prvom katu desno, i to tijekom 2024. i 2025., dok za 2023. godinu nije siguran. Svjedok nije poznavao pok. IB niti je dolazio u kuću dok je ona tamo boravila. Tužiteljicu nije nikada vidio, dok ga je tuženik znao angažirati da pokosi travu u dvorištu kuće.

7. Tužiteljica je u svojem stranačkom iskazu (list 123-124) pojasnila da su predmetnu kuću u [adresa] kupili njezini roditelji (i roditelji tuženika) 1969. godine u roh- bau stanju nakon čega su ju dograđivali i uređivali. U kući su četiri apartmana – 2 u prizemlju od kojih je jedan vlasništvo svjedoka TB, te dva na prvom katu. U naravi su jedan apartman u prizemlju i dva apartmana na prvom katu u suvlasništvu tuženika i pok. IB, ali je njihova majka koristila samo jedan apartman, i to onaj na prvom katu desno od stepenica. Tužiteljica je redovito dolazila u [adresa] s obitelji do ljeta 2004., a posljednji je put bila u Omišlju 2005. godine. Međutim, majka ju je svake godine pozivala u [adresa], a nekoliko godina prije smrti dala je suprugu tužiteljice ZB bunt ključeva da si napravi duplikate. Među tim ključevima su bili ključevi od predmetnog apartmana i dvorišnih vrata. Nakon što je pok. IB preminula, tužiteljica je 17. kolovoza 2023. godine došla u [adresa] i tada joj je svjedokinja ĐB predala majčine ključeve od apartmana. Svjedokinja ĐB nije imala ključeve od dvorišnih vrata jer se ista ranije nisu zaključavala. Tog 17. kolovoza 2023. godine tužiteljica je svojim ključem otključala apartman u kojem je uobičajeno boravila majka i u njemu zatekla nepoznate ljude. Sljedeća dva puta – 1. prosinca 2023. i 14. ožujka 2024. godine ključevi su još uvijek odgovarali i tužiteljica je mogla otključati apartman. Tužiteljica ne zna je li tuženik znao da ona ima ključeve od apartmana, ali s time ga je nedvojbeno upoznala na ročištu u ostavinskom postupku održanom 16. travnja 2024. godine. Kada je tužiteljica došla u [adresa] 9. svibnja 2024., bila je promijenjena samo brava na dvorišnim vratima, a pri dolasku 16. svibnja 2024. godine bila je promijenjena i brava na vratima apartmana. Tužiteljica je tada pozvala policiju i 22. svibnja 2024. godine vratila svoj suposjed na način da je promijenila obje brave i ključeve istih deponirala kod javnog bilježnika kako bi ih tuženik mogao preuzeti. Međutim, tuženik ih nije preuzeo, već je ponovno promijenio obje brave za što je tužiteljica saznala 4. lipnja 2024. godine kada je opet došla u [adresa]. Tužiteljica je opetovano promijenila obje brave i o tome obavijestila tuženika. Konačno, kada je tužiteljica došla u [adresa] 26. lipnja 2024. godine obje su brave po treći puta bile promijenjene radi čega je tužiteljica pozvala policiju, ali nije ponovno mijenjala brave, već je podnijela tužbu radi smetanja posjeda.

8. Tuženik je iskazao (list 124 spisa) da su majka i on bili jedini suvlasnici i posjednici triju apartmana u kući koja je predmetom postupka. Potvrdio je da je majka više koristila apartman na prvom katu desno, ali je i on imao ključeve od tog apartmana, isto kao što je majka imala ključeve od ostalih dvaju apartmana. Tuženik da je pri dolasku u [adresa] u svibnju 2024. godine zatekao promijenjene brave na dvorišnim vratima i vratima apartmana nakon čega je otišao u Kraljevicu, kupio dva nova cilindra i promijenio brave, odnosno promijenio mu ih je DB. Tek po dolasku u Zagreb dobio je poruku od tužiteljice da preuzme ključeve promijenjenih brava kod javnog bilježnika, ali on to nije htio. U lipnju 2024. godine su obje brave bile ponovno promijenjene te je ih je tuženik promijenio kako bi uspostavio svoj posjed. Tuženik je istaknuo da isključivo on brine o kući i da apartmane iznajmljuje KB, odnosno njegovom društvu za smještaj radnika jer je tužiteljica uspjela ishodovati zabranu iznajmljivanja apartmana.

9. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka ĐB i TB koji imaju neposrednih saznanja o tome koji je točno apartman koristila pok. IB, a u kojem dijelu su njihovi iskazi suglasni s navodima parničnih stranaka da je riječ o apartmanu na prvom katu kuće desno od stepenica. Osim toga, ĐB je kao dugogodišnja prijateljica pok. IB očito bila njezina osoba od povjerenja, a kako svjedokinja nije povezana sa strankama i nije zainteresirana za ishod postupka, sud prihvaća njezin iskaz u cijelosti, pa tako i u dijelu da je nakon smrti pok. IB predala tužiteljici ključeve apartmana.

9.1. Iskaze svjedoka FB i UB sud je cijenio irelevantnima za odluku o tužbenom zahtjevu budući isti nemaju saznanja o tome koji je točno apartman koristila pok. IB, dok navodi o isključivom posjedu tuženika nisu od značaja pored nesporne činjenice da je pok. IB bila u suposjedu predmetnog apartmana do smrti, a da je tužiteljica njezina zakonska nasljednica. Iz istog razloga sud nije cijenio ni javnoovjerovljenu izjavu ĆB koja je usmjerena isključivo na međusobne odnose parničnih straka, što nije predmet ovog postupka.

9.2. Sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika od 24. travnja 2026. godine i isprave dostavljene uz taj podnesak, budući je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, a za odluku o predmetu postupka mjerodavno je stanje u spisu u trenutku zaključenja glavne rasprave.

10. Iz izvedenih dokaza i navoda samih stranaka sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je pok. IB upisana kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, što u naravi predstavlja kuću u [adresa],

- da kuća na adresi [adresa], ima četiri apartmana od kojih je pok. IB za života koristila i posjedovala, odnosno uobičajeno boravila u apartmanu na prvom katu kuće s desne strane stepenica, što su osim stranaka potvrdili i svjedoci ĐB i TB čije je iskaze sud prihvatio,

- da među strankama nije sporna identifikacija nekretnine koja je predmetom postupka jer je ista ušla i u sastav ostavinske mase u ostavinskom postupku iza pok. IB,

- da je ostavinski postupak iza pok. IB u prekidu zbog spora među nasljednicima, ali su nesporno tužiteljica i tuženik jedini zakonski nasljednici pok. IB,

- da je svjedokinja ĐB nakon smrti pok. IB predala tužiteljici ključeve apartmana na prvom katu desno od stepenica,

- da je tužiteljica nakon smrti pok. HB u kolovozu 2023. godine svojim ključevima ušla u predmetni apartman,

- da je tuženik upoznat s činjenicom da tužiteljica ima ključ predmetnog apartmana najkasnije 16. travnja 2024. godine na ročištu u ostavinskom postupku,

- da su brave na dvorišnim vratima i vratima predmetnog apartmana mijenjane u dva navrata tijekom svibnja i početkom lipnja 2024. godine kada se tužiteljica poslužila samopomoći te oba puta ponovno promijenila brave, o čemu je pisanim putem (e-mailovima koji prileže spisu) izvijestila tuženika radi preuzimanja novih ključeva,

- da je tužiteljica za posljednju promjenu brave na dvorišnim vratima i vratima apartmana saznala 26. lipnja 2024. godine kada je pozvala policiju o čemu je sačinjena službena bilješka Policijske postaje Krk od 3. srpnja 2024. godine,

- da čin promjena brave među strankama zapravo nije ni sporan budući je tuženik na pripremnom ročištu 31. listopada 2025. godine učinio nespornim da je u lipnju 2024. godine promijenio brave nakon čega nije tužiteljici predao nove ključeve, kao i s obzirom na činjenicu da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao samo da bi tužiteljica bila suposjednica i da bi imala pravo na suposjed,

- da je posljednja promjena brava počinjena u razdoblju između 4. lipnja 2024. godine – kada ih je tužiteljica zadnji put promijenila i o tome e-mailom izvijestila tuženika, i 26. lipnja 2024. godine kada je tužiteljica saznala za novu promjenu brava i pozvala policiju koja je sačinila službenu bilješku,

- da je promjenom brava na dvorišnim vratima i vratima apartmana tuženik oduzeo tužiteljici suposjed, odnosno potpuno ju isključio iz suposjeda predmetne nekretnine.

11. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud se vodio odredbama čl. 10. – 29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZV), vodeći pritom računa da je prema odredbi čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Prema čl. 10. ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Međutim, kako je utvrđeno da je prednica stranaka pok. IB bila suposjednica nekretnine koja je predmetom postupka, i to apartmana na prvom katu kuće desno od stepenica, a da su parnične stranke njezini zakonski nasljednici, ima se primijeniti odredba čl. 17. ZV-a koja propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su sunasljednici time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome. Dakle, prema čl. 17. ZV-a ostaviteljevi posjedi u trenutku njegove smrti prelaze na sve nasljednike onakvi kakvi su u trenutku smrti bili u ostavitelja.

13. Prema čl. 20. ZV-a samovlast je zabranjena – bez obzira kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

13.1. Pravo na zaštitu posjeda uređeno je čl. 21. ZV-a prema kojem posjednik kojeg drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV). Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, pri čemu sud zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13.2. Suposjednik je ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih posjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (čl. 24. ZV), a posjed koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je štititi svaki nasljednik (čl. 25. ZV).

14. Tužiteljica dakle mora dokazati:

- da je tužba podnesena u roku iz čl. 21. st. 3. ZV-a, a na što sud pazi i po službenoj dužnosti,

- da je prije čina smetanja posjeda bila mirni posjednik nekretnine ili da ima pravo na posjed pozivom na čl. 17. ZV-a,

- čin smetanja posjeda od strane tuženika, kao i da ju je tuženik kao suposjednik činom smetanja posjeda potpuno isključio od suposjeda u smislu čl. 24. ZV-a.

15. Pravovremenost, odnosno činjenicu podnošenja tužbe u prekluzivnom roku iz čl. 21. ZV-a tužiteljica dokazuje službenom bilješkom Policijske postaje Krk od 3. srpnja 2024. godine (list 41 spisa) iz koje je razvidno da su policijski službenici 26. lipnja 2024. godine pozvani na intervenciju radi promjene brava na dvorišnim vratima i vratima apartmana koji se nalazi na prvom katu desno od stepenica, u kući na adresi [adresa]. Tužba je podnesena 15. srpnja 2024. godine, dakle u roku od 30 dana od dana saznanja, a svakako unutar roka od jedne godine od smetanja posjeda.

16. Drugu pretpostavku – čin smetanja posjeda – tuženik tijekom postupka zapravo nije ni osporio niti je iznosio činjenice ili predlagao dokaze na okolnost dokazivanja suprotnog – da nije promijenio brave ili da je nakon promjene brava tužiteljici predao ključeve – već su njegovi navodi i dokazi bili usmjereni isključivo na to da tužiteljica nije posjednik predmetne nekretnine. Štoviše, tuženik je na pripremnom ročištu izjavio da je u lipnju 2024. godine promijenio brave nakon čega da nije predao ključeve tužiteljici. Iako tuženik nije precizirao datume svojih promjena brava, iz službenih bilješki policije i postupanja tužiteljice – promjena brava 22. svibnja i 4. lipnja 2024. godine, može se zaključiti da je promjena brava koja je predmetom ovog postupka uslijedila nakon 4. lipnja 2024. godine. Osim toga, tuženik je u iskazu naveo da je promijenio brave u svibnju 2024., a da je tek nakon toga došao u Zagreb i dobio obavijest od tužiteljice da preuzme ključeve nove brave kod javnog bilježnika. Sud iz toga zaključuje da je tuženik promjenu brava za koju je tužiteljica saznala 4. lipnja 2024. godine počinio još u svibnju 2024. (nakon promjene brava od strane tužiteljice 16. svibnja 2024.), pa bi promjena brava u lipnju 2024., a koju je tuženik učinio nespornom, bila upravo promjena brava koja je predmetom ovog postupka.

17. Prema ranije citiranoj odredbi čl. 17. ZV-a, nasljednik u času smrti ostavitelja postaje posjednikom, odnosno svi ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na nasljednika u trenutku smrti. Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika, svi su ovlašteni faktično početi posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, odnosno ovlašteni su kao suposjednici poduzimati posjedovne čine kojima će svoje nasljedničke posjede pretvoriti u faktične posjede. Za postojanje nasljedničkog posjeda pravno je neodlučno imaju li nasljednici faktičnu vlast na stvari jer nasljednički posjed predstavlja izuzetak kada se posjednikom stvari smatra i osoba koja nema faktičnu vlast, ali ju je ovlaštena uspostaviti.

17.1. Nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još uvijek posjednik te nasljednici nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo štititi svoj (su)posjed onako kako bi ga imao pravo štititi ostavitelj. Samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju predstavlja smetanje nasljedničkog posjeda (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-1740/2023, Gž-2032/2023-2 i Gž-3246/2023-2, Županijski sud u Zadru, Gž-555/2024-2, Županijski sud u Puli Gž-1599/2025).

17.2. Stoga činjenica na koju upire tuženik – da tužiteljica nije nikada vršila bilo kakvu faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini i da isključivo tuženik brine o održavanju iste – uopće nije relevantna za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici pored činjenice da ju je tuženik kao sunasljednik i suposjednik promjenom brava isključio od izvršavanja faktične vlasti na nekretnini na kojoj je prednica tužiteljice imala suposjed do trenutka svoje smrti. Tužiteljica je u trenutku smrti njihove majke, pok. IB koja je do tog trenutka bila suposjednik, postala suposjednik predmetne nekretnine neovisno o tome je li i kada je stekla i faktičnu vlast na predmetnom apartmanu, jer je na tužiteljicu u času smrti njihove pravne prednice prešao suposjed predmetnog apartmana upravo u takvoj kvaliteti i takvom obimu kakvog je imala pok. IB. U primjeni odredbe čl. 17. ZV-a jedino je nužno da je prednik tužitelja bio (su)posjednik stvari, te da bi u istoj situaciji u kakvoj je sada tužitelj, bilo moguće pružiti posjedovnu zaštitu njegovom pravnom predniku.

17.3. Stoga je ocjena ovoga suda da je tužiteljica ovlaštena tražiti zaštitu svog suposjeda jer sunasljednici stječu suposjed u trenutku ostaviteljeve smrti, neovisno o donošenju rješenja o nasljeđivanju i tijeku ostavinskog postupka. Neodlučni su navodi tuženika da tužiteljica nije nasljednica pok. IB jer nije doneseno rješenje o nasljeđivanju i jer je u tijeku parnični postupak radi utvrđivanja nedostojnosti tužiteljice za nasljeđivanje. Rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni značaj, a osim toga i čl. 17. ZV-a prelazak posjeda s ostavitelja na nasljednike ne veže uz rješenje o nasljeđivanju, već uz trenutak smrti ostavitelja. Neovisno o prekidu ostavinskog postupka i parničnim postupcima koji se vode među strankama, nesporno je da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. IB i da je u trenutku njezine smrti posjed predmetne nekretnine prešao na tužiteljicu i tuženika kao njezine zakonske nasljednika po sili samog zakona (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-937/2020).

18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici koju je tuženik promjenom brave na predmetnom apartmanu i dvorišnim vratima isključio iz njezinog suposjeda nekretnine iz izreke rješenja.

19. Međutim, kako tužiteljica nije dokazala da je čin promjene brava počinjen točno 15. lipnja 2024. godine, tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem se traži utvrđenje da bi tuženik smetanje posjeda počinio 15. lipnja 2024. godine, što ne utječe na osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva budući da izostanak datuma smetanja posjeda u izreci rješenja isto ne čini neizvršivim. Osim toga, izostanak datuma smetanja posjeda u izreci rješenja nije odlučan u situaciji kada iz isprava priležećih spisu proizlazi da je smetanje posjeda svakako počinjeno u razdoblju između 4. lipnja 2024. godine (kada je tužiteljica promijenila brave i o tome izvijestila tuženika) i 26. lipnja 2024. godine kada je tužiteljica saznala za isto i u daljnjem roku od 30 dana podnijela tužbu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-250/2023).

20. Nadalje, tužbenim se zahtjevom predlaže naložiti tuženiku uspostavu ranijeg stanja, kakvo je bilo prije navedenog smetanja, i to u roku od 3 dana. Međutim, rok od 3 dana za uspostavu ranijeg stanja nije u skladu s odredbom čl. 328. ZPP-a koja propisuje da je rok za izvršenje činidbe 15 dana, ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Primjenom citirane odredbe, sud u izreci uvijek određuje rok od 15 dana za izvršenje tražbine, osim kada je zakonom određen neki drugi paricijski rok (tako i Županijski sud u Dubrovniku, Gž-1020/22). Stoga je odlučeno kao u toč. II. tužbenog zahtjeva i tuženiku je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na opisani način, u roku od 15 dana.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega nisu nastali nikakvi dodatni troškovi. Prema čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

21.1. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) u visini jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 500,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25%, ukupno 625,00 EUR.

U Krku, 20. svibnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenoga prijepisa istog.