Poslovni broj: UsI-246/2025 -10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja Grad Sinj, Dragašev prolaz 24, Sinj, OIB: 03210055420, zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Bulj&Srdelić, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, nakon, javne rasprave održane i zaključene 21. travnja 2026, dana 20. svibnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje rješenja tuženika klasa: KLASA: UP/I-988-01/24-02/168, URBROJ: 538-05-3-2-2/582-25-5, od 2. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, naknadi trošak ovog spora u iznosu od 130,00 eura dok se za više zatraženo zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-988-01/24-02/168, URBROJ: 538- 05-3-2-2/582-25-5, od 2. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u daljnjem tekstu: SAFU), povodom Odluke, KLASA: 983- 01/24-01/05, URBROJ: 358-02-24-40, od 11. studenoga 2024. godine, kojom je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj navodi kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno primijenili odredbe Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. To se posebno odnosi na pogrešnu primjenu čl. 49. Pravilnika, obzirom da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 44. Pravilnika, koji se odnosi upravo na građevine kulturne namjene, obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju osnovni predmet projekta sanacija i prenamjena građanske kuće u javnu kulturnu ustanovu-Galeriju Sikirica. Tužitelj ističe kako caffe bar koji se nalazi na katu predstavlja samo pomoćni, uzgredni i neobavezni sadržaj projekta te ne čini njegov bitan funkcionalni dio, pa stoga nije bilo osnovano zaključiti da se zbog postojanja caffe bara u konkretnom slučaju imaju promijeniti stroži uvjeti pristupačnosti predviđeni za ugostiteljske sadržaje. Netočan je i zaključak tuženika da projekt zbog nedostatka dizala ili podizne platforme ne bi zadovoljavao uvjete pristupačnosti. Naime, glavni sadržaju galerije nalaze se u prizemlju te je osobama s invaliditetom omogućeno sudjelovanje u svim programskim aktivnostima i korištenje usluga predviđenih projektom. Pritom ističe kako je pogrešno tumačenje tuženika i prvostupanjskog tijela da svi sadržaji na svim etažama moraju biti dostupni pod jednakim uvjetima, neovisno o njihovoj funkciji u projektu. Tužitelj posebno ističe kako se predmetna građevina nalazi u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini te su stoga pod zaštitom konzervatora, a tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu uzeli u obzir primjenu čl. 52. Pravilnika koji dopušta odstupanje od pojedinih elemenata pristupačnosti kada je riječ o objektima koji predstavljaju kulturno dobro te koji su u režimu konzervatorske zaštite. Nadalje, tužitelj ističe kako je za projekt već ishođena pravomoćna građevinska dozvola kao i potvrde nadležnih javnopravnih tijela, a koja činjenica svjedoči o zakonitosti i usklađenosti projekta s važećim propisima. Nadalje, tužitelj osporava utvrđenja tuženika i prvostupanjskog tijela o tome da projekt ne ispunjava uvjete iz članaka 16., 17. i 18. Pravilnika. Navodi kako smjer otvaranja ulaznih vrata proizlazi upravo iz obvezujućih konzervatorskih uvjeta. Ističe kako su suprotno navodima tuženika, projektom osigurani svi potrebni elementi sanitarnog čvora, te da su navodi o nedostatku prostora za okretanje invalidskih kolica netočni. Nadalje, u tužbi se problematizira i sama preciznost dokumentacije, odnosno Poziva iz koje da nije jasno i nedvosmisleno proizlazila obveza osiguranja savladavanja visinskih razlika na način kako su to kasnije protumačili tuženik i prvostupanjsko tijelo, te su kriteriji tijekom postupka tumačeni pretjerano formalistički i strože nego li je to propisano natječajnom dokumentacijom. Predlaže poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako u postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena načela postupka, da je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno te da je ispravan zaključak kako tužiteljev projektni prijedlog ne ispunjava ne udovoljava kriterije prihvatljivosti projekta/operacije iz točke 3. Prihvatljivost operacije/projekta, Uputa, odnosno da projektni prijedlog ne ispunjava zakonodavne zahtjeve, a koje su propisane Pozivom, u pogledu osiguravanja pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti jer tužitelj nije osigurao savladavanje visinskih razlika, obvezne elemente pristupačnosti neovisnog življenja te pristupačnost svim korisnicima i posjetiteljima. Tuženik ističe kako je u cijelosti neosnovana tvrdnja tužitelja da je muzejski caffe bar samo sporedni sadržaj, naime prostor na katu uključuje i izložbeni prostor, muzejski caffe, uredske prostore, WC, kuhinju i druge sadržaje koji prostori su sastavni dio projekta te moraju biti dostupni korisnicima, pa tako i osobama s invaliditetom. Nadalje, ističe kako je visinska razlika između kata i prizemlja oko 3m, koja razlika se sukladno odredbama Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti mora savladati dizalom, podiznom platformom ili drugim propisanim sredstvom, što projektom nije osigurano. U odnosu na tvrdnje tužitelja o tome da da bi osobe s invaliditetom mogle sve sadržaje koristiti u prizemlju, tuženik ističe kako je isto neprihvatljivo jer svi sadržaji zgrade, na svim etažama moraju biti dostupni svim korisnicima pod jednakim uvjetima. Tuženik ističe kako je u postupku pravilno utvrđeno da projekt nije zadovoljio pojedine zahtjeve iz članaka 16., 17. i 18. Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, pa tako navodi da je projektom predviđeno otvaranje ulaznih vrata prema unutra, nepostojanje propisanog vjetrobrana, nedovoljnu širinu hodnika na katu, nedostatke vezane za pristupačnost sanitarnog čvora te nedovoljan prostor za okretanje invalidskih kolica. U odnosu na navode tužitelja o tome da je ishođena građevinska dozvola, tuženik ističe kako ta činjenica ne znači da projekt zadovoljava uvjete predmetnog Poziva. Nadalje, u odnosu na pozivanje tužitelja na to da je u konkretnom slučaju bilo moguće tražiti odstupanje prema čl. 52. Pravilnika, tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za primjenu navedene iznimke, niti je dostavio potrebnu suglasnost nadležnog ministarstva. Također, tuženik navodi kako su svi kriteriji bili jasno propisani Uputama za prijavitelje, te je u toj Uputi kao i ostaloj natječajnoj dokumentaciji jasno propisana obveza osiguranja pristupačnosti i savladavanja visinskih razlika, a prijavitelji su u slučaju bilo kakve nejasnoće imali mogućnost postavljati pitanja i tražiti pojašnjenja tijekom trajanja Poziva. Tuženik naglašava kako dodjela EU sredstava nije pravo prijavitelja nego mogućnost koja se može realizirati samo ukoliko su ispunjeni svi uvjeti Poziva. Tuženik se poziva i na sudske odluke prema kojima se kriteriji prihvatljivosti u postupcima dodjele EU sredstava primjenjuju strogo i formalno. Predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 21. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenici tuženika, a na kojoj raspravi su stranke ustrajale u svojim dotadašnjim navodima, te su popisale trošak spora.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku građevinske, odnosno arhitektonske struke na okolnost usklađenosti projektne dokumentacije s važećim tehničkim propisima i standardima pristupačnosti, držeći da se držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u nastavku teksta: SAFU), povodom Odluke, KLASA: 983-01/24-01/05, URBROJ: 358-02-24-40, od 11. studenoga 2024. godine, da ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava.

Tuženik je odbio prigovor zaključivši da projekt ne ispunjava uvjete prihvatljivosti propisane Pozivom i Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (Narodne novine 78/13) jer nije osigurana pristupačnost osobama s invaliditetom, osobito u pogledu savladavanja visinskih razlika i elemenata pristupačnosti neovisnog življenja.

9. S navedenim obrazloženjem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga u cijelosti prihvaća kao pravilno i zakonito.

10. Odredbom članka 1. Pravilnika, važećeg u vrijeme donošenja osporenog rješenja, propisano je da se tim Pravilnikom propisuju uvjeti i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (u daljnjem tekstu: pristupačnost) u građevinama javne i poslovne namjene te osiguranja jednostavne prilagodbe građevina stambene i stambeno- poslovne namjene (u daljnjem tekstu: prilagodba).

10.1. Odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika propisano je da se pristupačnost i prilagodba građevina iz članka 1. ovoga Pravilnika osigurava projektiranjem i građenjem, odnosno izvođenjem tih građevina na način da sadrže obvezne elemente pristupačnosti i/ili da udovoljavaju uvjetima uporabe pomagala osoba s invaliditetom u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

10.2. Odredbom članka 4. točkom 9. Pravilnika definirani su obvezni elementi pristupačnosti, kao elementi za projektiranje i građenje, kojima se određuje veličina, svojstva, instalacije, uređaji i druga oprema građevine radi osiguranja pristupa, kretanja, boravka i rada osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti na jednakoj razini kao i ostalim osobama.

10.3. Odredbom članka 5. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se obveze iz tog Pravilnika odnose na građevine javne i poslovne namjene, te na građevine stambene i stambeno-poslovne namjene. Stavkom 2. točkom 8. istog članka propisano je da su građevine javne i poslovne namjene, između ostalih i, građevine kulturne namjene, i to: sveučilišna knjižnica; knjižnica; kulturni centar; kongresni centar; muzej, galerija, izložbeni prostor površine 300 m² i više; kino, kazalište i koncertna dvorana, sa 100 i više mjesta u gledalištu i sl.

10.4. Odredbom članka 7. stavkom 1. Pravilnika propisano je da su obvezni elementi pristupačnosti: A. elementi pristupačnosti za svladavanje visinskih razlika, B. elementi pristupačnosti neovisnog življenja i C. elementi pristupačnosti javnog prometa.

10.5. Odredbom čl. 16. pravilnika propisano je između ostalog a glede ulaznog prostora kako se vrata moraju otvarati prema vani ili da budu posmična, te postojanje vjetrobrana duljine 240 cm.

10.6. Odredbom čl. 17. propisane su i širine hodnika od najmanje 150cm, te postojanje pristupačne veze za hodne (elementi pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika) površine koje nisu u istoj razini.

10.7. Odredbom čl. 18. detaljno su propisani uvjeti pristupačnosti za WC te propisani obvezni elementi.

11. Točkom 3. Prihvatljivost operacije/projekta, Uputa za prijavitelje propisano je kako je prijavitelj dužan osigurati uklanjanje arhitektonskih barijera, odnosno osigurati pristupačnost osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u skladu s Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

12. Uzimajući u obzir navedene odredbe Pravilnika te sadržaj Uputa za prijavitelje, ovaj sud drži kako su pravilno SAFU, kao i tuženik zaključili kako projekt ne zadovoljava zahtjeve pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

13. Navedeno se u prvom redu odnosi na postojanje visinske razlike između prizemlja i kata građevine koja iznosi 300cm, pri čemu projektom nije predviđeno povezivanje prizemlja s katom elementom za savladavanje visinskih razlika. Pritom ovaj sud ne može prihvatiti navod tužitelja da se javni sadržaji galerije nalaze isključivo u prizemlju, dok se na katu nalazi (od javnih sadržaja ) caffe bar, te da je caffe bar samo uzgredni sadržaj. Naime, i po ocjeni ovog suda cijeli kat sa svim svojim sadržajima bi jednako kao i prizemlje trebao biti dostupan osobama s invaliditetom, jer je riječ o sadržaju koji je otvoren javnosti, pa tako mora biti i dostupan osobama s invaliditetom, a što u konkretnom slučaju nije osigurano jer projekt ne predviđa lift ili platformu za savladavanje visinske razlike.

14. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o zgradi koja predstavlja kulturno dobro te da je pod konzervatorskom zaštitom, što bi značilo mogućnost primjene iznimke iz čl. 52. Pravilnika, valja reći kako je po ocjeni ovog suda neosnovano pozivanje tužitelja na članak 52. Pravilnika. Naime, tim člankom je propisano kako je moguće odstupiti od propisanih elemenata pristupačnosti, ukoliko se radi o rekonstrukciji izgrade upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u slučaju da se elementi pristupačnosti ne bi mogli osigurati bez narušavanja spomeničkog svojstva zgrade. Međutim, navedenim člankom je propisano i to da je za primjenu ove iznimke nužno pribaviti suglasnost ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva, a koju suglasnost tužitelj nije pribavio.

15. Ovaj sud nalazi i pravilnom ocjenu SAFU-a i tuženika o postojanju drugih nepravilnosti u pogledu ispunjavanja uvjeta pristupačnosti. Tako je pravilno utvrđeno da ulazni prostor ne udovoljava zahtjevima iz čl. 16. Pravilnika jer se ulazna vrata otvaraju prema unutra a nije osiguran propisani vjetrobran. Nadalje, pravilno su utvrđeni i nedostaci iz čl. 18. Pravilnika, jer sanitarni čvor ne sadrži sve propisane elemente te nije osiguran potreban prostor za manevriranje invalidskim kolicima. Pritom valja reći kako se, suprotno navodima tužitelja ne radi o pretjerano strogom i formalističkom tumačenju kriterija jer su ti kriteriji bili jasno propisani natječajnim uvjetima (Uputama za prijavitelje), a tužitelj je imao mogućnosti postavljati pitanja i tako razriješiti sve nedoumice i eventualne nejasnoće tijekom trajanja Poziva. Osim toga, kako je to pravilno naveo tuženik u odgovoru na tužbu dodjela EU sredstava ne predstavlja pravo prijavitelja nego mogućnost koja se može realizirati samo ukoliko su ispunjeni svi uvjeti Poziva, a koje tužitelj u konkretnom slučaju nedvojbeno nije ispunio.

16. Neosnovano je pozivanje tužitelja na okolnost da je ishodio građevinsku dozvolu i pribavio potvrde nadležnih javnopravnih tijela obzirom da navedena okolnost sama po sebi ne dokazuju da projekt ispunjava uvjete pristupačnosti propisane predmetnim Pozivom, a kako je to pravilno naveo i tuženik u odgovoru na tužbu.

17. Kod izloženog, sud drži da je tuženik u ovdje osporenom rješenju pravilno otklonio žalbene navode tužitelja obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i ne nalazi da je rješenjem tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, a niti je ostvaren jedan od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP- a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa se temeljem odredbe članka 116. stavka 1.

ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

18. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 147. st.1. ZUS-a prema kojoj troškove stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

19. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu su uspjeli u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke.

20. S obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, trebalo mu je djelomično priznati zahtijevanu naknadu opravdanih troškova i to za putni trošak dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 100,00 (2 x 50,00) eura, te trošak od 2 x 1/2 dnevnice za svakog opunomoćenika u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno u iznosu od 130,00 eura, koje troškove sud drži opravdanim i nužnim, te su isti tuženiku i obistinjeni. Za više traženo za trošak cestarine i goriva, sud nije našao takve troškove nužnim ni opravdanim, stoga što je sud obistinio trošak najjeftinijeg prijevoznog sredstva opunomoćenicima tuženika, odnosno dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, slijedom čega nije moguće obistiniti troškove koji se odnose na cestarinu i gorivo, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora tuženika odbijen kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 20. svibnja 2026.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opun. iz Odvjetničkog društva Bulj & Srdelić,

- tuženiku,

- u spis.