Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6408/2021-33

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ani Gruber i Anđelku Jurešku, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Korper-Žemva, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužiteljice – protutuženice osobno, punomoćnika tužiteljice – protutuženice IT, odvjetnika, tuženika – protutužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tuženika KT, odvjetničke vježbenice, dana 20. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici-protutuženici ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.890,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.07.2021. do isplate,

kao i naknaditi joj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.427,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.05.2026. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

''1. Utvrđuje se da Izjava tuženika-protutužitelja ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 29. srpnja 2007. godine, ovjerena od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, pod brojem: OV-25526/2011, dana 29. srpnja 2011. godine nema pravnog učinka.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženici ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku-protutužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, najkasnije u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.''

Obrazloženje

1. U tužbi od 27.07.2021. tužiteljica – protutuženica (dalje: tužiteljica) navodi da je ona tijekom razdoblja 2010. i 2011. godine, u više navrata tuženiku - protutužitelju (dalje: tuženiku) pozajmila iznose u ukupnoj sumi od 10.000,00 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a što je prema srednjem tečaju na taj dan iznosilo 74.521,78 kuna. Dana 29.07.2011. godine tuženik je ovjerio izjavu pred javnim bilježnikom Željka Maroslavac posl.br. Ov-25526/2011 od dana 29.07.2011. godine u kojoj je isti napisao i ovjerio: ''Izjava kojom ja, ĐT, izjavljujem da mi je CT (pok. E) tijekom 2010. i 2011. godine posudila u više navrata novac u ukupnoj sumi od 10.000,00 eura, te se u slučaju da joj iz bilo kojeg razloga ne vratim iznos ima pravo namiriti iz moje imovine.'' Tuženik do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije podmirio dugovani iznos, makar ga je tužiteljica pozvala usmenim putem na plaćanje istog, pa iz navedenog razloga je bila prisiljena pokrenuti ovaj postupak. Slijedom navedenog, kako je razvidno da tuženik do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije ispunio svoju obvezu, to isti duguje tužiteljici navedeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 74.521,78 kuna od dana dospijeća do dana isplate. Stoga, tužiteljica u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

''Tuženik ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužiteljici CT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 74.521,78 kuna, odnosno sada 9.890,74 EUR (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.07.2021. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa navedenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog radi osiguranja donošenjem privremene mjere zabranom raspolaganja nekretninom u vlasništvu tuženika, a koji prijedlog je tijekom ovog postupka povukla.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i protutužbi od 02.09.2025. navodi da je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR na temelju Izjave tuženika od 29. srpnja 2011. godine ovjerene od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, pod brojem: OV-25526/2011, dana 29. srpnja 2011. (dalje u tekstu: “Izjava”). Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Sporna “Izjava“, predstavlja apsolutno simulirani pravni posao, koji ne proizvodi pravne učinke. Iz samog sadržaja sporne “Izjave“ vidljivo je kako je ista napravljena neozbiljno uz izostanak stvarne volje stranaka, bez bitnih sastojaka pravnog posla. Sastavljena je u obliku potvrde o zajmu. Obvezni odnos – zajam nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora i to: o određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma, a što u konkretnom slučaju stranke nisu učinile. Nuzgredno u to vrijeme valuta RH je bila kuna pa to znači da je i potvrda trebala glasiti u kunama (protuvrijednost prema službenom tečaju HNB na dan plaćanja). Paušalno je navedeno da se novac više puta pozajmljivao bez navođenja točnih iznosa i roka u kojem mora biti vraćen. Volja stranaka je bila usmjerena na sklapanje prividnog pravnog posla s isključivom svrhom onemogućavanja bivše žene tuženika u ostvarivanju eventualnog zahtjeva za priznanje prava vlasništva na lokalu ovdje tuženika. Do sporne pozajmice nikada nije došlo. To je očito i iz dopisa tužiteljice u kojem uredno nabraja što je sve dala tuženiku, ali o spornoj pozajmici nema niti riječi. Tužiteljica u tužbu navodi da je više puta usmeno pozvala tuženika na ispunjenje obveze iz “Izjave“, ne navodeći nikakav dokaz na okolnost utvrđenja te činjenice. Isto tako, ostaje neutvrđenim uopće predaja novca, te dospijeće vraćanja istog. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka tuženiku.

4. Također, a temeljem čl. 189 ZPP-a, tuženik podnosi protutužbu, radi utvrđenja apsolutne simulacije, te dodaje da su tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od 2010-2021 godine. Tužiteljica je bila upoznata s činjenicom da bivša supruga tuženika ima aspiracija na poslovni prostor u njegovom vlasništvu. U svijetlu takvih okolnosti, nastala je sporna “Izjava“ o učinjenom zajmu, kako bi treći temeljem takve izjave stekli prvenstveno pravo namirenja ako bi došlo do prinudne prodaje tog poslovnog prostora. Svrha sporne “Izjave“ nije bila zasnivanje obvezno-pravnog odnosa, već strah od zlonamjernog zadiranja u tuženikovu imovinu. Zakupnina koju je tuženik primao od navedenog lokala je bila izvor prihoda iz kojeg je namirivana alimentacija za djecu. Sporna “Izjava“, predstavlja apsolutno simulirani pravni posao, koji ne proizvodi pravne učinke. Apsolutno prividni pravni posao manifestira svjesni nesklad između volje i očitovanja kao temeljnih pretpostavki za nastanak pravnog posla. Volja stranaka nije učinjena ozbiljno, jer potvrda o učinjenom zajmu ne sadrži njegove bitne sastojke (točno naznačen iznos zajma te rok vraćanja). Za takav pravni posao uzima se da nije ni nastao.

5. Tuženik iznos pravnu osnovu svog protutužbenog zahtjeva navodeći da su in concreto, stranke sklopile apsolutno simulirani pravni posao. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO-a takav prividni pravni posao nema učinka među strankama, nepostojeći je. Pobuda stranaka za ovakvo postupanje bila je nedopuštena, budući da je tužiteljica znala da tuženik tome pribjegava kako bi oštetio bivšu ženu, čime takav ugovor sukladno čl. 273. st. 2. ZOO-a nema učinka. Prilikom sklapanja takvog pravnog posla postojao je svjestan nesklad između volje i očitovanja stranaka. Izjava volje nije učinjeno ozbiljno, što zajedno s nedopuštenom pobudom, predstavlja izostanak bitnih pretpostavki za uopće nastanak pravnog posla (čl. 247 i čl. 249. st. 3. ZOO-a). Takvi prividni pravni poslovi ne mogu pravnom egzistirati, nit su inicijalno imali zakonske pretpostavke da bi uopće mogli nastati. O tome decidirano stajalište zauzimaju sudovi u sljedećim odlukama VSRH, posl.br. Rev 2357/15-3 od 2. veljače 2016. godine, VSRH, posl.br. Rev 2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019. godine, ŽS Zagreb, posl.br. Gž-78/2021-3 od 12. srpnja 2022. godine i ŽS Slavonski Brod, posl. br. Gž-794/2021- 3 od 20. ožujka 2023. godine.

6. Slijedom svega navedenog, tuženik u protutužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

7. Tužiteljica u podnesku od 24.09.2025., a očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu i iz protutužbe, navodi da tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te u bitnome ističe kako izjavu ovjerenu kod javne bilježnice Željke Maroslavac posl. br. Ov-25526/2011 od dana 29.07.2011.g. (dalje: Izjava) smatra apsolutno simuliranim pravnim poslom, koji ne proizvodi pravne učinke te navodi kako je ista napravljena neozbiljno uz izostanak stvarne volje stranaka, bez bitnih sastojka pravnog posla. Tužiteljica u cijelosti osporava tuženikove navode iz odgovora na tužbu. Tuženik je dana 29. srpnja 2011.g. pred javnim bilježnikom ovjerio izjavu kako mu je ovdje tužiteljica tijekom 2010. i 2011.g. u više navrata posudila novac u ukupnoj sumi od 10.000,00 EUR te kako se ista ima pravo namiriti iz njegove imovine ukoliko joj tuženik iz bilo kojeg razloga ne vrati novac. Navedena izjava predstavlja jasno i nedvojbeno priznanje duga od strane tuženika, kao i njegovo izričito prihvaćanje obveze vraćanja pozajmljenog iznosa. Sama činjenica da je izjava dana pred javnim bilježnikom i ovjerena u propisanom obliku, upravo suprotno tvrdnjama tuženika, istoj daje dodatnu vjerodostojnost, ozbiljnost i pravnu snagu.

8. Nadalje, tužiteljica ističe kako je vrlo važno razlučiti značenje predmetne Izjave od samog obveznog odnosa - zajma, a kojeg tuženik također pogrešno interpretira u svojem odgovoru na tužbu. Naime, tuženik navodi kako obvezni odnos – zajam nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora i to: određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma. Prvenstveno, zajam kao obvezan odnos očituje se u obvezi zajmodavca predati zajmoprimcu određen iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Članak 504. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 propisuje “ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva“. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi vrijeme trajanja zajma ne predstavlja bitan sastojak ugovora o zajmu. Također, važno je naglasiti kako je zajam u načelu neformalan pravni posao stoga predmetna ovjerena Izjava dužnika nije oblik ugovora o zajmu nego samo dokazno sredstvo tužiteljice kojom ista dokazuje da je tuženik primio iznos novca te joj je priznao pravo da se u slučaju ne vraćanja istoga ima namiriti iz njegove imovine. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio mailove kako bi dokazao da tužiteljica ni u jednom trenu nije spomenula postojanje duga i pozvala na plaćanje istoga. Prvenstveno, nejasno je na koji bi način izostanak spominjanja određene činjenice u neformalnom razgovoru među strankama mogao dokazivati nepostojanje obveznog odnosa/duga. Dodatno, valja istaknuti da je tužiteljica – što i sam tuženik navodi svega nekoliko redaka prije dokaznih prijedloga – usmeno pozvala tuženika na ispunjenje obveze. Zaključno, da bi se neki pravni posao mogao kvalificirati kao apsolutno simulirani pravni posao, nužno je da obje ugovorne strane u trenutku njegova sklapanja imaju zajedničku volju da on uopće ne proizvodi pravne učinke, već da služi samo kao privid prema trećima, primjerice radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili ostvarivanja kakve druge nedopuštene svrhe. U konkretnom slučaju nikako se ne može govoriti o Izjavi kao apsolutno simuliranom pravnom poslu, budući da predmetna Izjava ne predstavlja fiktivan ili prividan ugovor, nego jednostranu izjavu tuženika kojom on potvrđuje primitak određenog novčanog iznosa te priznaje pravo tužiteljice na povrat istog, odnosno na namirenje iz njegove imovine. Tuženik ničime nije potkrijepio svoje navode o navodnoj volji stranaka za sklapanjem prividnog pravnog posla, stoga su navodi tuženika da se radi o apsolutno simuliranom poslu paušalni i očito usmjereni na izbjegavanje obveze povrata pozajmljenog novca.

9. Tužiteljica dodaje da je tuženik tijekom poznanstva sa tužiteljicom od iste u više navrata pozajmljivao novac za različite svrhe te o tome vodio i evidenciju, a pred naslovnim sudom vodi se još jedan postupak pod poslovnim brojem P-238/25 i to radi naplate iznosa od 9.954,21 € koji iznos je tužiteljica pozajmila tuženiku, a tuženik to potvrdio Potvrdom od dana 26. studenog 2021.g. na kojoj je također ovjereni potpis tuženika. U gore opisanom postupku poslovni broj P-238/25 tuženik ne iznosi ovakve teze da bi se radilo o prividnom poslu niti spominje pokušaj prijevare bivše supruge već isključivo da obveza nije dospjela, a što samo potvrđuje osnovanost ovopredmetnog tužbenog zahtjeva i činjenicu da je tužiteljica tuženiku pozajmljivala novce koje nije vratio, a koje pozajmice je priznao potvrdom na kojima je ovjeren potpis. Slijedom naprijed navedenog tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih iznesenih navoda i dokaznih prijedloga te predlaže da sud nakon provođenja dokaznog postupka, usvoji tužbu i tužbenih zahtjev uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

10. Tužiteljica, a dajući odgovor na protutužbu, navodi kako tuženik u protutužbi navodi kako izjava ovjerena kod javne bilježnice Željke Maroslavac posl. br. Ov- 25526/2011 od dana 29.07.2011.g. (dalje: Izjava) predstavlja apsolutno simuliranim pravni posao, koji ne proizvodi pravne učinke te ističe kako volja stranaka nije učinjena ozbiljno jer potvrda o učinjenom zajmu ne sadrži njene bitne sastojke. Također, tuženik tvrdi kako je pobuda stranaka za sklapanjem prividnog pravnog posla bila nedopuštena, budući da je tužiteljica znala da tuženik navedenome pribjegava kako bi oštetio bivšu ženu. Tužiteljica u cijelosti osporava navode iz protutužbe smatrajući ih činjenično i pravno neosnovanima. Navodi iz protutužbe kojima tuženik pokušava osporiti vjerodostojnost Izjave, odnosno prikazati istu kao apsolutno simulirani pravni posao, potpuno su neodrživi. Kako je to detaljno argumentirano u gornjem očitovanju, radi se o jednostranoj izjavi volje tuženika kojom je isti izričito priznao dug i time učvrstio obveznopravni odnos nastao temeljem zajma. S druge strane, tuženik ne podnosi nikakav vjerodostojan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje o navodnoj neozbiljnosti ili simulaciji pravnog posla, zbog čega su njegovi navodi paušalni i usmjereni isključivo na izbjegavanje vlastite obveze. Nadalje, iz činjeničnih navoda protutužbe u potpunosti ostaje nejasno na koji način bi predmetna Izjava uopće onemogućila trećima pa tako i tuženikovoj bivšoj ženi zadiranje u njegovu imovinu. Tužiteljici nisu poznati međusobni odnosi tuženika i njegove bivše žene, niti je ista ikada bila upoznata sa njezinim navodnim aspiracijama vezanim uz poslovni prostor tuženika. Posebno se ističe kako sve i da navedeni činjenični navodi tuženika imaju ikakav logičan ishod tužiteljica se nikada ne bi upuštala u prijevarne poslove koji bi na bilo koji način štetili trećim osoba. Uzimajući sve do sada navedeno, jasno proizlazi da je predmetna Izjava ovjerena pred javnim bilježnikom valjano i vjerodostojno priznanje duga, koje potvrđuje postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka. Navodi tuženika o apsolutno simuliranom poslu ostaju u potpunosti neosnovani jer nisu potkrijepljeni nikakvim relevantnim dokazima, već predstavljaju očigledan pokušaj izbjegavanja već priznate obveze. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tuženika naknaditi troškove postupka tužiteljici.

11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izjavu tuženika od 29.07.2011. na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba 29.07.2011. pod brojem ovjere OV-25526/11 (list 6 spisa), zk izvadak (list 8 spisa), email poruku tuženika upućenu tužiteljici dana 26.05.2022. (list 17 spisa), email poruke razmijenjene između tužiteljice i tuženika dostavljene uz odgovor na tužbu i protutužbu (list 44 – 51 spisa), potvrdu tuženika na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere OV-12305/2021 dana 26.11.2021. (list 86 spisa), rukom pisanu evidenciju zaduženja koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24.09.2025. (list 87 – 90 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24.06.2024. (list 91 – 98 spisa), spis ovog suda posl.br. P-238/2025 (koji u preslici prileži ovome spisu) i u promet po računima tužiteljice u Privrednoj banci Zagreb d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. (list 119 – 127 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 142 – 145 spisa) i tuženika osobno (list 145 – 148 spisa).

12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u cijelosti osnovan, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

13. Sud je na ročištu od 18.03.2026. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ZT i provođenjem grafološkog vještačenja, a jer je tužiteljica, koja je ove dokaze predložila i čije provođenje je sud odredio na pripremnom ročištu, od ovih dokaza odustala na ročištu od 18.03.2026., a sve temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 6. ZPP-a.

14. Uvidom u zk izvadak (list 8 spisa), email poruku tuženika upućenu tužiteljici dana 26.05.2022. (list 17 spisa) i u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24.06.2024. (list 91 – 98 spisa) sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik bili suvlasnici, svaki u ½ dijela, stana u [adresa], na prvom katu ravno, površine 36,46 čm, a koji stan su dana 24.06.2024. prodali ČT. No, ovo među strankama i nije sporno.

15. Uvidom u potvrdu tuženika na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere OV-12305/2021 dana 26.11.2021. (list 86 spisa) sud je utvrdio da se radi o rukom pisanom tekstu, te da istom potvrdom ovdje tuženik potvrđuje da je od ovdje tužiteljice posudio 75.000,00 kn, a koji iznos će vratiti do 30.11.2022. ili će se taj iznos obračunati u okviru podjele zajedničke imovine. Sud napominje da ova potvrda (list 86 spisa), kao niti iznos pozajmice koji se u njoj spominje nije predmet ovog spora (ovo je nesporno).

16. Uvidom u spis ovog suda posl.br. P-238/2025 (koji u preslici prileži ovome spisu) sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica CT dana 24.03.2023. podnijela tužbu s prijedlogom radi osiguranja izdavanjem privremene mjere protiv ovdje tuženika ĐT radi povrata pozajmice u iznosu od 75.000,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od 01.12.2022. do isplate, a u kojoj tužbi tvrdi da je dokaz toj pozajmici upravo potvrda tuženika na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere OV-12305/2021 dana 26.11.2021. (list 86 spisa), s tim da je u tom predmetu dana 20.02.2024. donesena presuda zbog ogluhe posl.br. P-2079/2023-11 od 20.02.2024. kojom je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 9.954,21 EUR (ranije 75.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2022. do isplate i naknaditi joj parnični trošak. Nadalje, iz spisa ovog suda posl.br. P-238/2025 (koji u preslici prileži ovome spisu) proizlazi da je ovdje tuženik uložio žalbu protiv gore citirane presude zbog ogluhe, a da je Županijski sud u Sisku, odlučujući o žalbi ovdje tuženika, svojim rješenjem od 20.12.2024. posl.br. Gž-327/2024-3 uvažio žalbu ovdje tuženika i ukinuo presudu zbog ogluhe, te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje, te da je u ponovnom postupku u tom predmetu ovdje tuženik dana 05.09.2025. podnio odgovor na tužbu u kojem u bitnome predlaže tužbu odbaciti kao nepravodobnu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Uvidom u izjavu tuženika od 29.07.2011. na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba 29.07.2011. pod brojem ovjere OV- 25526/11 (list 6 spisa – dalje: Izjava) a koju Izjavu tuženik pobija protutužbom u ovom predmetu, sud je utvrdio da se radi o strojno otisnutom tekstu koji glasi: "IZJAVA; Đ ja, ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1950. u [adresa], izjavljujem da mi je CT (pok. E) rođena **.**.1953. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] tijekom 2010. i 2011. godine posudila u više navrata novac u ukupnoj sumi od 10.000,00 eura (slovima: desettisućaeura) te se, u slučaju da joj iz bilo kojeg razloga ne vratim novac ima pravo namiriti iz moje imovine.; U [adresa], **.**.2011.; ĐT", te se ispod imena i prezimena " ĐT" nalazi nečitak potpis. Analizirajući sadržaj ove Izjave, a primjenom odredbi čl. 319. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) sud nalazi da iz iste Izjave jasno proizlazi da tuženik potvrđuje da je do dana sastavljanja te Izjave (tj. do dana 29.07.2011.) od tužiteljice posudio novac u ukupnom iznosu od 10.000,00 EUR, te da se za slučaj ne vraćanja tog iznosa tužiteljica ima pravo namiriti iz njegove imovine. Nadalje, smislenom analizom sadržaja ove Izjave i primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, a suprotno tvrdnji tuženika, sud je utvrdio da se Izjava ovakvog sadržaja ne bi mogla s uspjehom iskoristiti u postupku između tuženika i njegove bivše supruge, a u vezi utvrđenja prava vlasništva na lokalu tuženika i/ili povrata dara - lokala tuženika, a jer se u Izjavi niti ne spominje lokal tuženika i/ili bilo koje okolnosti koje bi mogle dovesti u vezu pozajmicu opisanu u ovoj Izjavi i lokal tuženika.

18. Uvidom u email poruke razmijenjene između tužiteljice i tuženika dostavljene uz odgovor na tužbu i protutužbu (list 44 – 51 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu u ovom predmetu. Naime, iz ovih e-mail poruka nije jasno kada su iste nastale, a u istima stranke komentiraju svoj očito narušeni emotivni odnos i raniji zajednički život, s tim da svaka od stranaka ima svoje viđenje situacije. Također, točno je kako to ukazuje tuženik, da se u ovim porukama ne spominje pozajmica tužiteljice tuženiku opisana u Izjavi (list 6 – 7 spisa), no kako iz ovih poruka (list 44 – 51 spisa) nije jasno kada su nastale te kako očito (a što proizlazi iz sadržaja ovih poruka) nije riječ o cjelovitoj komunikaciji između stranaka, to sud zaključuje da činjenica na koju tuženik upućuje (da se u ovim porukama ne spominje pozajmica tužiteljice tuženiku opisana u Izjavi) ne upućuje sud automatski i na zaključak da pozajmice opisane u Izjavi nije niti bilo.

19. Uvidom u rukom pisanu evidenciju zaduženja koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24.09.2025. (list 87 – 90 spisa) sud je utvrdio da se radi o rukom pisanom tekstu za koji je tuženik prilikom svog saslušanja potvrdio da su ove isprave pisane njegovom rukom. U ovim ispravama navode se pojedinačni iznosi duga tuženika prema tužiteljici, iznosi koje je tužiteljica dala tuženiku, kao i iznosi koje je tuženik vratio tužiteljici, s tim da se u ispravi na listu 87 spisa navodi da je nastala 30.01.2012., a da je stanje duga tuženika prema tužiteljici 7.230,00 EUR, 18.476,00 kn i "Diners za I", u ispravi na listu 88 spisa navodi se da je 30.01.2012. tuženik primio od tužiteljice 5.000,00 kn i 600,00 EUR, a u ispravama na listu 88 i 89 spisa navedeni su brojni pojedinačni iznosi u valutama hrvatska kuna i euro, a koje je tužiteljica dala tuženiku i koje je tuženik dao tužiteljici, no bez navođenja datuma tih transakcija, dok je na ispravi na listu 90 spisa zaokružen zbroj "9.094 kn".

20. Uvidom u promet po računima tužiteljice u Privrednoj banci Zagreb d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. (list 119 – 127 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužiteljica dana 11.01.2011. podigla s računa oročenja u Privrednoj banci Zagreb d.d. iznos od 5.320,79 EUR,

- da je tužiteljica na račun HT, a za koju tužiteljica i tuženik navode da se radi o majci tuženika, sa svog računa u Zagrebačkoj banci d.d. uplatila dana 29.07.2011. iznos od 10.000,00 kn, dana 23.03.2011. iznos od 4.000,00 kn, dana 26.05.2011. iznos od 2.000,00 kn i da je tužiteljica domu Sv. Ana dana 27.06.2011. uplatila iznos od 5.000,00 kn za smještaj OT i HT.

21. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 142 – 145 spisa) i tuženika osobno (list 145 – 148 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, usporedio međusobno kao i sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud je na temelju ovakve analize i ocjene iskaza stranaka utvrdio da je tužiteljica iskazivala iznimno detaljno, precizno, logično, životno uvjerljivo i u cijelosti suglasno sadržaju pregledane dokumentacije, osobito sadržaju Izjave (list 6 – 7 spisa), te prometa po računima tužiteljice u Privrednoj banci Zagreb d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. (list 119 – 127 spisa) i tuženikovom rukom pisane evidencije zaduženja koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24.09.2025. (list 87 – 90 spisa), te je stoga sud iskazu tužiteljice u cijelosti poklonio vjeru.

22. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem opisuje trajanje izvanbračne zajednice s tužiteljicom, svoje izvore prihoda i obveze koje je imao prema djeci iz ranijeg braka, roditeljima i sestri tijekom trajanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom, kao i o tome da je od tužiteljice pozajmio iznos od 75.000,0 kn, a kako to proizlazi iz potvrde tuženika od 26.11.2021. (list 86 spisa), a jer je njegov iskaz u ovom dijelu suglasan iskazu tužiteljice i sadržaju dokumentacije koju je sud pregledao. No, sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem on opisuje visinu svojih prihoda tijekom trajanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom, kao i da je iz prihoda koje je imao mogao uredno i pravovremeno podmirivati svoje obveze prema djeci iz ranijeg braka, roditeljima i sestri, a jer tuženik na ovu okolnost osim svog iskaza ne nudi bilo kakvih drugih dokaza, osobito ne materijalnih, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, a na zaključak suda da tuženik tijekom trajanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom nije imao dovoljno prihoda da bi mogao uredno i pravovremeno podmirivati svoje obveze prema djeci iz ranijeg braka, roditeljima i sestri sud upućuje i sadržaj tuženikovom rukom pisane evidencije zaduženja koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24.09.2025. (list 87 – 90 spisa), promet po računima tužiteljice u Privrednoj banci Zagreb d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. (list 119 – 127 spisa), iskaz tužiteljice, kao i među strankama očito nesporna činjenica (kako to proizlazi iz iskaza tuženika) da je tuženik od tužiteljice pozajmio iznos od 75.000,0 kn, a kako to proizlazi iz potvrde tuženika od 26.11.2021. (list 86 spisa).

23. Također, sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da tužiteljica njemu tijekom 2010. i 2011. nije pozajmila novčane iznose u ukupnom iznosu od 10.000,00 EUR, a stoga jer suprotno proizlazi iz sadržaja Izjave (list 6 – 7 spisa), iz sadržaja tuženikovom rukom pisane evidencije zaduženja koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24.09.2025. (list 87 – 90 spisa), prometa po računima tužiteljice u Privrednoj banci Zagreb d.d. i Zagrebačkoj banci d.d. (list 119 – 127 spisa) kao i iz iskaza tužiteljice, ali i iz ranijeg utvrđenja suda da tuženik tijekom trajanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom nije imao dovoljno prihoda da bi mogao uredno i pravovremeno podmirivati svoje obveze prema djeci iz ranijeg braka, roditeljima i sestri. Osim toga tuženik u svom iskazu priznaje kao nespornu činjenicu da mu je tužiteljica pozajmila iznos od 75.000,0 kn, a kako to proizlazi iz potvrdu tuženika na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere OV- 12305/2021 dana 26.11.2021. (list 86 spisa), pa i to sud upućuje na zaključak da je tužiteljice i prije pozajmice opisane u potvrdi od 26.11.2021. (list 86 spisa) tuženiku pozajmljivala novac.

24. Sud nije poklonio vjeru niti iskazu tuženika u dijelu u kojem on opisuje da je do sastavljanja Izjave (list 6 – 7 spisa) došlo na prijedlog njegovog odvjetnika Rožmarića, a kako bi zaštitio od bivše žene imovinu koju je tuženik stekao u braku u kojem je bio prije veze s tužiteljicom, i to kako bi zaštitio lokal, tj. poslovni prostor koji je tuženik iznajmljivao, a koji mu je bivša supruga ranije darovala, a stoga jer je njegov iskaz u ovom dijelu konfuzan i kontradiktoran (sam tuženik navodi da bivša supruga protiv njega nikad nije pokrenula sudski ili bilo kakav drugi postupak u kojem traži povrat dara, tj. lokala, poslovnog prostora), sud je obrazložio (u točci 17. obrazloženja ove presude) zašto iz sadržaja Izjave (list 6 – 7 spisa) proizlazi da se ista Izjava ne bi mogla s uspjehom iskoristiti u postupku između tuženika i njegove bivše supruge, a u vezi utvrđenja prava vlasništva na lokalu tuženika i/ili povrata dara - lokala tuženika, a i stoga jer tuženik na ovu okolnost osim svog iskaza ne nudi bilo kakvih drugih dokaza, osobito ne materijalnih, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a.

25. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a analizirajući iskaze stranaka, te dovodeći u vezu njihove iskaze sa sadržajem pregledane dokumentacije i primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a sud je utvrdio:

- da je tužiteljica tuženiku tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka tijekom 2010. i 2011. godine, isplatama u više obroka, pozajmila ukupan iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da su stranke o ovoj pozajmici sastavile Izjavu od 29.07.2011. na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba 29.07.2011. pod brojem ovjere OV-25526/11 (list 6 spisa), da stranke nisu u trenutku sastavljanja Izjave odredile rok za povrat ove pozajmice, te da je tužiteljica usmeno od tuženika tijekom 2018. tražila povrat ove pozajmice, kao što je i tužbom u ovom predmetu od 27.07.2021. zatražila povrat pozajmice, te

- da nisu istiniti navodi tuženika iz odgovora na tužbu i protutužbe o tome da je Izjava tuženika od 29.07.2011. na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba 29.07.2011. pod brojem ovjere OV-25526/11 (list 6 spisa) apsolutno simulirani pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke, a jer da je ista sastavljena neozbiljno uz izostanak stvarne volje stranaka, bez bitnih sastojaka pravnog posla i radi toga da se spriječe aspiracije bivše tuženikove supruge na poslovni prostor u tuženikovom vlasništvu i ''kako bi treći temeljem takve izjave stekli prvenstveno pravo namirenja ako bi došlo do prinudne prodaje tog poslovnog prostora''.

26. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnome jer je tuženik od tužiteljice do dana 29.07.2011. pozajmio ukupan iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a koji joj nije vratio, te na isto primjenjujući odredbe čl. 9., čl. 499. st. 1., čl. 504. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, sud je utvrdio da je tuženik dužan vratiti tužiteljici pozajmljeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.07.2021. do isplate, te je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, a kada je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.890,74 EUR, ranije 74.521,78 kn (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.07.2021. do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I., s tim da je sud o visini stope zatezne kamate odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ''ostalim'' odnosima.

27. Kako je sud (a kako je gore obrazloženo) utvrdio da je Izjava tuženika od 29.07.2011. na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba 29.07.2011. pod brojem ovjere OV-25526/11 (list 6 spisa) sastavljena kao dokaz o tome da je tuženik od tužiteljice do dana 29.07.2011. pozajmio ukupan iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a ne kako to tvrdi tuženik sa svrhom da se spriječe aspiracije bivše tuženikove supruge na poslovni prostor u tuženikovom vlasništvu i ''kako bi treći temeljem takve izjave stekli prvenstveno pravo namirenja ako bi došlo do prinudne prodaje tog poslovnog prostora'', odnosno kako nema mjesta primjeni odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a, niti čl. 285. st. 1. ZOO-a na ovu Izjavu, to je sud kao neosnovan odbio protutužbeni zahtjev na utvrđenje da Izjava tuženika od 29.07.2011. (list 6 spisa) nema pravnog učinka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

28. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tužiteljici je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 109,02 EUR (koliko je tužiteljica i platila) i za ovu presudu u iznosu od 145,36 EUR, trošak sudskog dostavljača Općinskog suda u Splitu u iznosu od 23,05 EUR, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tužiteljice koji je tužiteljici priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 24.09.2025. i 07.11.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 09.10.2025. i 18.03.2026. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 27.05.2022. i 08.01.2024. (Tbr. 8/4) i za zastupanje na ročištu od 03.09.2025. (Tbr. 9/5) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 575 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.150,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi i sudskog dostavljača, ukupan parnični trošak dosuđen tužiteljici iznosi 1.427,43 EUR, a tužiteljici temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I. u odnosu na naknadu parničnog troška tužiteljici.

29. Kako je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. glede ovog dijela zahtjeva tuženika.

U Zagrebu, dana 20. svibnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužiteljice - protutuženice – uz rješenje – nalog tužiteljici – protutuženici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 145,36 EUR

2. Pun. tuženika – protutužitelja – uz rješenje – nalog tuženiku – protutužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 146,45 EUR

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte