REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-2090/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ST (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Neven Bastijančić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Mate Balote 5, protiv tuženika Grada Pule - Pola (OIB: 79517841355), gradonačelnika, u Puli, Forum 1, kojeg zastupa službena osoba AT, radi raspoređivanja službenika, 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja [adresa] - A, gradonačelnika, KLASA: UP/I-112-07/25-03/108, URBOJ: 2163-7-01-01-0593-25-3 od 10. listopada 2025., radi poništenja rješenja Grada Pule - Pola, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-112-07/25-03/108, URBROJ: 2163-7-02-0593-25-1 od 30. kolovoza 2025., radi nalaganja tuženiku da tužitelja rasporedi na radno mjesto odgovarajuće tužiteljevoj stručnoj spremi, iskustvu i stvarno obavljanim poslovima, s jednakim koeficijentom radnog mjesta kao i na mjestu na kojem je tužitelj do sada radio, uz pripadajuću naknadu štete zbog nezakonito umanjenih primanja s pripadajućim zateznim kamatama, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
II. Nalaže se tužitelju ST da tuženiku Gradu Puli - Pola nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 35,00 (trideset pet) eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Pule - Pola, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-112-07/25-03/108, URBROJ: 2163-7-02-0593-25-1 od 30. kolovoza 2025., tužitelj je, u svojstvu službenika zatečenog u službi na neodređeno vrijeme nakon ukidanja upravnog tijela (preustroja), s danom 1. rujna 2025. raspoređen u navedeno upravno tijelo, na radno mjesto voditelj Pododsjeka Smart City, te mu je slijedom tog rasporeda utvrđena plaća. Tužitelj je u vrijeme preustroja zatečen na radnome mjestu voditelj Odsjeka za razvojne projekte / Smart City u Upravnom odjelu za urbanizam, investicije i razvojne projekte. Konkretni preustroj proveden je Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada [adresa] - Pola („Službene novine Grada Pule“, broj 7/25, u nastavku teksta: Odluka) i Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za opću upravu („Službene novine Grada Pule“, broj 8/24). Tužitelj je magistar inženjer elektrotehnike.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-112-07/25-03/108, URBOJ: 2163-7-01- 01-0593-25-3 od 10. listopada 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Uz potvrđivanje osnovanosti razloga u prvostupanjskom rješenju, tuženik u drugostupanjskom rješenju opisuje postupak provedbe preustroja, te naglašava da je tužitelju izjašnjenje omogućeno u žalbenom postupku, a koeficijent mu je određen jednako kao za sve službenike koji su u Gradu Pula - Pola raspoređeni na radno mjesto voditelja pododsjeka.
3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Propušteno je donijeti posebno rješenje o preuzimanju službenika u upravno tijelo koje je preuzelo poslove prijašnjeg upravnog tijela, u tom pogledu i prema važećem zakonu status službenika mora biti uređen na jasan i provjerljiv način, te to mora biti naznačeno zbog mogućih s time povezanih implikacija. Tužitelj nije bio obaviješten o namjeri rasporeda na drugo radno mjesto, niti je pozvan da se o tome očituje. Nije isto upoznavanje službenika s reorganizacijom i omogućavanje službeniku da se o novom rasporedu izjasni prije donošenja rješenja. Osporavana rješenja ne sadržavaju konkretne razloge za promjenu koeficijenta za obračun plaće s 3,10 na 2,80. Pozivanje na opći akt ne može zamijeniti individualno obrazloženje odluke. Novim Pravilnikom o unutarnjem redu tuženik je proizvoljno isključio elektrotehničku struku iz uvjeta za radna mjesta u informatici, čime je povrijeđeno načelo jednakog postupanja i načelo stručnosti. Postavlja se pitanje zašto je tim Pravilnikom izmijenjen uvjet struke za raspored na radno mjesto voditelja Odsjeka. Pogrešna primjena članka 105. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 4/18, 112/19 i 17/25, u nastavku teksta: ZSN) dovela je do povrede članka 23. toga Zakona. Nezakonitim umanjenjem plaće povrijeđeno je tužiteljevo pravo na imovinu, kao i njegovo pravo na dostojanstvo u radu. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da Sud sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da tužitelja rasporedi na radno mjesto odgovarajuće tužiteljevoj stručnoj spremi, iskustvu i stvarno obavljanim poslovima, s jednakim koeficijentom radnog mjesta kao i na mjestu na kojem tužitelj do sada radio, podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu štete u nespecificiranom iznosu, te naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Najnovijom novelom ZSN-a („Narodne novine“, broj 17/25) više nije propisana obveza donošenja rješenja o preuzimanju službenika (i to ciljano, kako bi se postupak preustroja učinio efikasnijim), a upravo s time je neosnovano povezan glavni argument tužitelja. Položaj zatečenih službenika je na osnovi ZSN-a uređen zakonskim automatizmom. Novim ustrojstvom je za tužitelja predviđeno odgovarajuće radno mjesto, na koje je tužitelj i raspoređen, zbog čega tužitelj nije stavljen na raspolaganje. Novo radno mjesto po opisu poslova slično je prijašnjem radnome mjestu tužitelja. Nezadovoljstvo tužitelja nižim koeficijentom nije razlog za nezakonitost osporavanog rješenja. Postojala je jasna komunikacija tužitelja sa zamjenikom gradonačelnika o tužiteljevu službeničkom statusu. Legitimno je pravo poslodavca da samostalno određuje potrebe službe i uvjete za pojedina radna mjesta. Stajalište je sudske prakse da je rješenje o rasporedu na radno mjesto zakonito i ako je novo radno mjesto lošije plaćeno, a riječ je o radnome mjestu unutar konkretne stručne spreme. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora u iznosu od 50,00 eura.
5. Izvanraspravnim rješenjem od 18. prosinca 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 29. travnja 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Mjerodavne odredbe ZNS-a glase:
8.1. Članak 103., kojim je uređeno postupanje sa zatečenim službenicima pri ukidanju upravnog tijela:
„Kad se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela.
Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. Preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje.
Rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se najkasnije u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu iz stavka 2. ovoga članka.“
8.2. Članak 105., kojim je regulirano postupanje sa zatečenim službenicima pri donošenju pravilnika o unutarnjem redu:
„Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali. Ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti.
Ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje. Rješenje o rasporedu na radno mjesto odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje, sukladno odredbama stavka 1. – 3. ovoga članka, donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu. Do donošenja rješenja iz stavka 4. ovoga članka, službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.
Na razriješenog pročelnika upravnog tijela odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 2. – 5. ovoga članka.“
9. U osporavanim rješenjima citirane su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
10. Općenito u ovoj vrsti predmeta vrijedi sljedeće.
10.1. Pri preustroju upravnih tijela službeniku ne pripada pravo na raspoređivanje na najpovoljnije radno mjesto za koje ispunjava uvjete, niti na radno mjesto koje razumijeva barem zadržavanje dotadašnje plaće. U konačnici, ne pripada mu ni pravo na ostanak u službi jer, pod za to propisanim pretpostavkama, službenik može biti stavljen na raspolaganje, a nakon isteka raspolaganja može mu prestati služba.
10.2. U pogledu raspoređivanja zatečenih službenika u okviru preustroja poslodavcu pripada razmjerno široka margina procjene.
10.3. Plaća službenika slijedi raspored službenika. Ako je raspored službenika zakonit, zakonito je utvrđena i plaća koja je utemeljena na koeficijentu za obračun plaće pripadajućem uz dotično radno mjesto. U tom pogledu koeficijenta nema dodatnog individualiziranja njegova utvrđivanja, koeficijent bezuvjetno slijedi radno mjesto.
10.4. Generalno u upravnom postupovnom pravu, čak i kada u upravnom postupku ima procesnih manjkavosti, utvrđuje se utječu li one na rješavanje upravne stvari (članak 116. točka 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP, vezano uz članak 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS). Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Ako se drugostupanjsko javnopravno tijelo u upravnom postupku, odnosno upravni sud u upravnome sporu, uvjeri da je izreka rješenja zakonita, odbit će žalbu odnosno tužbeni zahtjev.
10.5. Zakonitost i statutarnost pravilnika o unutarnjem redu, kao i općeg akta kojim su određeni koeficijenti za obračun plaće službenika i namještenika, ne može biti ocjenjivana u upravnom sporu radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke (upravnog akta), već podliježe ocjeni zakonitosti općih akata od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (članci 158.-165. ZUS-a).
10.6. Dosad izneseno u točki 10. ovog obrazloženja sukladno je i ustaljenoj upravnosudskoj praksi.
11. U konkretnom slučaju nesporno je sljedeće.
11.1. Službenik je prilikom preustroja zatečen u Upravnom odjelu za urbanizam, investicije i razvojne projekte, na radnome mjestu voditelj Odsjeka za razvojne projekte / Smart City.
11.2. Netom navedeno upravno tijelo Odlukom je ukinuto. Pritom je poslove vezane uz uspostavu i unapređenje pametnih usluga, integracije inovacija te implementacije pametnih rješenja koja vode do održivosti i podizanja kvalitete života u gradovima te sve poslove vezane uz provedbu programa i projekata „Smart City“, kao i održavanje informatičkih sustava Grada, održavanje informatičkih instalacija, postrojenja, opreme i uređaja (software i hardware), kao i pripadajuće službenike, preuzeo Upravni odjel za opću upravu (članci 8., 21. i 22. Odluke).
11.3. Prema Pravilniku o unutarnjem redu Upravnog odjela za opću upravu, tužitelj ne ispunjava uvjet struke za raspoređivanje na radno mjesto voditelj Odsjeka za informatiku i digitalizaciju, budući da je za raspored na to radno mjesto određen sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni diplomski studij informatičke struke.
11.4. Tužitelj ispunjava sve uvjete za raspoređivanje na radno mjesto na koje je raspoređen (voditelj Pododsjeka Smart City).
11.5. U smislu Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 74/10, 125/14 i 48/23), i radno mjesto voditelj odsjeka i radno mjesto voditelj pododsjeka pripadaju radnim mjestima I. kategorije. Radno mjesto voditelja pododsjeka prve razine samo je jedan klasifikacijski rang (4.) niže od klasifikacijskog ranga voditelja odsjeka (3.). Usto, u okviru poslova koje je dotad obavljao, tužitelj je raspoređen na najviše rangirano radno mjesto za koje ispunjava uvjete određene Pravilnikom o unutarnjem redu.
11.6. Tužiteljeva plaća utvrđena je primjenom koeficijenta za obračun plaće važećeg za radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen.
11.7. Čak i da je prvostupanjsko tijelo najprije bilo dužno donijeti rješenje o preuzimanju tužitelja (a nije), te čak i da je u upravnom postupku bilo nekih manjkavosti, dosad navedeno nedvojbeno upućuje na zaključak da možebitne procesne manjkavosti nisu utjecale na zakonitost izreka prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, a time ni na rješavanje predmeta postupka.
12. Imajući u vidu izneseno u točkama 10. i 11. ovog obrazloženja, Sud ne nalazi pravni temelj za usvajanje tužbenog zahtjeva. U tom pogledu ovdje primijenjenom pravnom interpretacijom tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. Podredno, u slučaju poništavanja osporavanih rješenja zbog bitnih postupovnih povreda, novim bi rješenjem raspored tužitelja bio utvrđen s onim danom s kojim je utvrđen i ovdje osporavanim rješenjem (tome u prilog ide ustaljena sudska praksa, uključujući ustavnosudsku praksu – primjerice, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015.). Budući da tužitelj nedvojbeno ne ispunjava uvjet struke za raspored na spomenuto radno mjesto voditelja Odsjeka, očito je da tužitelj donošenjem kasacijske presude ne bi postigao ni stjecanje povoljnijeg koeficijenta, niti produženo trajanje primjene prijašnjeg koeficijenta za obračun plaće. No, Sud ponavlja da, zbog cjeline prethodno iznesenog, ovdje nema pravne osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva, a time ni za donošenje kasacijske presude.
13. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog traženja, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu štete.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. ZUS-a, vezano uz članak 118. stavak 1. te uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
16. Odluka Suda o dosuđenju naknade troškova spora tuženiku na teret tužitelja donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05), u okviru troškovnika tuženika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Tuženiku je priznata naknada troška vezanog uz dolazak službene osobe tuženika na ročište za raspravu, u iznosu cijene povratne autobusne karte na relaciji [adresa] prema općedostupnim mrežnim podacima (15,00 eura, uz odbijanje zahtjeva tuženika u preostalom dijelu). Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.
U Rijeci 20. svibnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Nevenu Bastijančiću, Pula, Mate Balote 5
- Gradu Puli - Pola, gradonačelniku, Pula, Forum 1
