Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1150/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, OIB: 95603491861, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku iz Zadra, radi tužbe za ispravak, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika OK, odvjetničkog vježbenika kod Luke Mrkića, odvjetnika u Zadru, te nakon objave presude dana 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tuženik GRAD BIOGRAD NA MORU, OIB 95603491861 Trg kralja Tomislava 5, 23210 Biograd na Moru, uknjižen kao vlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 535/7, U mjestu, dvorište površine 75 m2, gospodarska zgrada površine 35 m2, ukupne površine 110 m2, za cijelo, te u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tuženik GRAD BIOGRAD NA MORU, OIB 95603491861 Trg kralja Tomislava 5, 23210 Biograd na Moru, uknjižen kao vlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 535/26, U mjestu, dvorište površine 1 m2, gospodarska zgrada površine 2 m2, ukupne površine 3 m2, za cijelo.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 535/7, U mjestu, dvorište površine 75 m2, gospodarska zgrada površine 35 m2, ukupne površine 110 m2, položenoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 535/26, U mjestu, dvorište površine 1 m2, gospodarska zgrada površine 2 m2, ukupne površine 3 m2 položenoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist GRADA BIOGRADA NA MORU, OIB 95603491861 Trg kralja Tomislava 5, 23210 Biograd na Moru, uz istovremeni upis tog prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka od 3.643,68 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi od 5,75 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 3.643,68 EUR dosuđenog pod točkom III. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 5.375,00 EUR, tj. za iznos od 1.731,32 EUR.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem P-1030/2018 dana 29. svibnja 2018. zaprimljena tužba tužitelja JK protiv tuženika Grada Biograda na Moru u kojoj tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. kat. broj 535/7, u mjestu, dvorište površine 76 m2, gospodarski objekt površine 37 m2, ukupne površine 113 m2, a u odnosu na koju je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen je upis prava vlasništva u korist tuženika i protiv takvog je upisa tužitelj pravodobno podnio prigovor u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] koji je odbijen Rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora 23. travnja 2018. pod poslovnim brojem Z- 8389/2018. Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca ŠK SK pok. V temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-142/97 od 27. ožujka 1998. u kojem je predmeta nekretnina opisana kao Ograda i u cijelosti da pripada tužitelju, s tim da je otac tužitelja stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nasljeđivanjem iza smrti svoje majke pok. KK temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenog pod poslovnim brojem O-118/80 od 3. prosinca 1980. Tužitelj pojašnjava da je na predmetnoj nekretnini izgrađen gospodarski objekt - štala 70-tih godina prošlog stoljeća, koji se i danas koristi, a za koji je izdano rješenje o izvedenom stanju od Upravnog odjela za provedbu dokumentacije prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Ispostava Biograd na Moru od 27. svibnja 2016. Nekretnina je, po tužitelju, u cijelosti ograđena, nekada suhozidom kako je to vidljivo iz priložene osnovne karte, a danas betonskim zidovima, a tužitelja niti njegove prednike nitko nikada nije uznemiravao u posjedu premetne nekretnine, niti u građenju iako su svoj posjed izvršavali naočigled svima. Budući da nije sporno da je objekt izgrađen na predmetnoj nekretnini nesporno vlasništvo podnositelja prigovora i zemljištu koje se koristi za redovitu uporabu gospodarske zgrade, jasno je , po tužitelju, da nekretnina ne može biti vlasništvo Grada Biograda na Moru, stoga je neosnovan upis Grada Biograda na Moru za cijelo na predmetnoj nekretnini. Tužitelj postavlja osnovni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tuženika Grada Biograda na Moru te da se po pravomoćnosti presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva u korist tužitelja JK, dok tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev umjeren na utvrđenje da je stekao vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 113 m2.

2. U odgovoru na tužbu tuženika Grada Biograda na Moru koji je zaprimljen u spis 4. srpnja 2018. isti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da je on stvarni vlasnik predmetne nekretnine, a što da je utvrđeno i u postupku preoblikovanja za k. o. [katastarska općina].

3. Sud je u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem P-1030/2018 dana 23. listopada 2019. donio presudu kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja JK te je istom odlukom naloženo tužen iku naknaditi tužitelju parnični trošak od 3.800,00 kn, dok je tužitelj odbijen za naknadnom troška u iznosu od 1.250,00 kn. Međutim, na prije navedenu odluku žalbu je izjavio tuženik temeljem koje je Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici rješenjem poslovni broj Gž-846/2020 od 3. studenog 2020. ukinuo prije navedenu prvostupanjsku presudu od 23. listopada 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P - 2035/2020. Viši sud u obrazloženju svoje ukidne odluke u bitnome ističe da se prvostupanjski sud u svojoj odluci niti jednom riječju ne osvrće na temeljni tužbeni zahtjev koji je postavljen kao tužbeni zahtjev za ispravak, te daje uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku, ukoliko ne prihvaća prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, dade razloge zbog čega takav zahtjev odbija, nakon čega će odlučiti o postavljenom tužbenim zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva. Nadalje viši sud ukazuje da tužbu za ispravak mogu podnositi samo osobe čiju je pravodobnu podnesenu prijavu ili prigovor zemljišnoknjižni sud u cijelosti ili djelomično odbio odlukom donesenoj na raspravi za ispravak, a da pritom tužbu za ispravak ne bi mogle podnositi osobe koje nisu podnijele pravovremeni prigovor ili prijavu, s tim da je, po višem sudu, u konkretnoj situaciji tužba za ispravak jedini način da se izvrši promjena u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja.

4. Dana 7. svibnja 2021. u spis je zaprimljen podnesak VK u kojem se obavještava sud da je tužitelj JK preminuo te da je njegova pravna sljednica supruga VK, a koji da su sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 16. lipnja 2017. kojim je imenovana stekla sve nekretnine u vlasništvu tužitelja.

5.1. Rješenjem suda pod poslovnim brojem P-2035/20 od 19. svibnja 2021. prekinut je ovaj parnični postupak zbog smrti tužitelja JK te je istim rješenjem određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili skrbnik ostavštine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da tu učine.

5.2. Rješenjem suda pod poslovnim brojem P-2035/2020 od 28. lipnja 2022. pozvana je VK preuzeti postupak koji je u odnosu na ranijeg tužitelja JK prekinut rješenjem od 19. svibnja 2021., a koji predmet je potom zaveden pod novim poslovnim brojem P-1150/2024.

6.1. Tužiteljica VK je ponovljenom postupku isticala kako ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga.

6. 2. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 23. prosinca 2024. isticala da je u međuvremenu, nakon podnošenja tužbe, došlo do parceliranja matične utužene nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 113 m2, i to na čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 110 m2 te na čest. zem. [katastarska čestica], površine 3 m2, sve k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica uredila kako osnovni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6.3. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 11. travnja 2025., a u kojem ukazujući na čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno budući je ista uredila tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (u vidu cijepanja matično utužene nekretnine na dvije nekretnine), navodi da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti, a da ujedno sukladno čl. 190. st. 3. ZPP sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7.1. Tuženik Grad Biograd na Moru je u ponovljenom postupku, konkretno na uviđaju na licu mjesta održanom 6. prosinca 2024., isticao kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih iznijetih navoda tijekom postupka, dok je u podnesku zaprimljenom u spis 20. prosinca 2024. naveo da ustaje u dokaznom prijedlogu glede saslušanja u svojstvu svjedoka ČK.

7.2. Tuženik je u podnesku zaprimljenom 3. siječnja 2025., a nakon zaprimanja podneska tužiteljice od 23. prosinca 2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev, isticao kao se protivi preinaci tužbe, a to iz razloga jer je čl. 190. Zakona o parničnom postupku propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-118/80 (ls 4), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-142/97 od 27. ožujka 1998. (ls 5), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-8389/2018, Z-9063/2017 od 23. travnja 2018. (ls 6-8), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. travnja 2017. (ls 9), izvršio uvid u skice i izvod iz katastarskog plana (ls 10-12), pročitao rješenje KLASA: UP/1-363-01/17-04/19, URBROJ: 2198/16-03-03/4-17-02 od 3. travnja 2017. godine izdano od Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Odsjeka za upravljanje gradskom imovinom i komunalni sustav (ls 13), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. lipnja 2018. (ls 23), izvršen je uvid u neslužbenu verziju izvoda iz katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 22. travnja 2018. (ls 44), pročitana je potvrda Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split od 8. veljače 2018. (ls 45), rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostave Biograd na Moru od 27. svibnja 2016. (ls 48 - 51), u svojstvu svjedoka saslušani su AK (ls 56), PK (ls 56), pročitan je povijesni zk upis u odnosu na čest. zem. stare izmjere 1567/1 k. o. [katastarska općina] (ls 86-90), Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 16. lipnja 2017. između JK kao primatelja uzdržavanja i VK kao davateljice uzdržavanja (ls 93-96), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj O-1204/20 od 18. kolovoza 2020. (ls 102- 103), u svojstvu svjedoka saslušani su ĆK (ls 113), BK (ls 113 - 114), saslušana je tužiteljica VK (ls 114), na licu mjesta saslušana je svjedokinja PK (ls 122-123), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. prosinca 2024. (ls 130), pročitani su neslužbena kopija povijesnog prikaza izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. prosinca 2024. i neslužbene kopije izvadaka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. prosinca 2024. (ls 131-134), u svojstvu svjedoka saslušan je ŽK (ls 194), te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-13298/18 (ranije Z-8389/18).

9. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka vezano za osnovanost kako osnovnog tužbenog, a podredno i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

12. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

13. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

14. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

15. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

16. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

18. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

19. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

20. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

21. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

21.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a provedba kojeg postupka je započela 2007. i proveden je pod skupnim poslovnim brojem Z-784/2007/, 21.2. Da u predmetnom parničnom spisu ne prileži zapisnik koji bi inicijalno bio sastavljen od strane sudske komisije vezano za čest. zem. nove izmjere 535/7 koja da je u postupku obnove upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim da bi iz stanja spisa proizlazilo da je predmetna čestica nove izmjere formirana od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere,

21.3. Da na ls 6-8 u preslici prileži zapisnik poslovni broj Z-8389/2018 i Z- 9063/2017 sastavljen kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom povodom prigovora dana 23. travnja 2018. (napomena suda: u zapisniku se na stranici 3., odlomak 2. konstatira da taj sud nije zaprimio zatraženi zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zem. knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] od zk odjela ovog suda za [adresa] uz obrazloženje da naveden zapisnik ne prileži na mjestu na kojem bi trebao biti uložen), a na koji zapisnik je doneseno rješenje kojim se odbijaju prigovori predlagatelja Republike Hrvatske zaprimljen pod brojem Z-8389/2018 i prigovor predlagatelja JK pod poslovnim brojem Z-9063/2017 te da uknjižba prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostaje neizmijenjena tj. u korist predloženika u tome predmetu Grada Biograda na Moru,

21.4. Da je tijekom ovog parničnog postupka izvorno utužena čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 75 m2 i gospodarska zgrada površine 35 m2, ukupne površine 113 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] parcelirana i to na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 75 m2 i gospodarska zgrada površine 35 m2, ukupne površine 110 m2, koja je ostala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 1 m2 i gospodarska zgrada površine 2 m2, ukupne površine 3 m2 i koja je novonastala čestica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u koja oba zemljišnoknjižna uloška je kao vlasnik za cijelo u B

Vlastovnici upisan Grad Biograd na Moru,

21.5. Da je od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-1204/20 dana 18. kolovoza 2020. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. JK sina SK, rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2020., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koju čine pravo u vidu od ½ dijela obiteljske grobnice i pokretnina u vidu potraživanja prema HZMO i novčana sredstva na svim računima otvorenim kod OTP banke d.d., nasljeđuje temeljem zakona supruga VK za cijelo,

21.6. Da na ls 93-96 u preslici prileži Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 16. lipnja 2017. između JK kao primatelja uzdržavanja i VK kao davateljice uzdržavanja, a predmet kojeg pravnog posla je između ostalih i nekretnina označena kao čest. kat. broj 535/7 dvorište površine 73 m2 i gospodarska zgrada 37 m2, ukupne površine 113 m2, položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojem ugovoru su potpisi stranaka ovjereni kod Općinskog suda u Zadru - Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R2 -1528/2017-4 dana 7. studenog 2017.,

21.7. Da na ls 48-50 u preslici prileži rješenje o izvedenom stanju doneseno od Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostave [adresa] 27. svibnja 2016. i to povodom zahtjeva podnesenog od JK, a kojim rješenjem se ozakonjuje dovršena, samostojeća, jednostavna zgrada za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, kosoga višestrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade 2,26 m u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama 6,93 m x 9,94 m, koja se sastoji od prizemlja i koja je izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina],

21.8. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-142/97 dana 27. ožujka 1998. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. O SK pok. V, rođenog **.**.1915., a umrlog **.**.1997., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini među kojom kao knjižno ili vanknjižno vlasništvo, bilo u staroj bilo u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina], nije navedena čestica koja je predmet ovog sudskog spora, međutim, nasljednikom ostavitelja na temelju zakona i sporazuma na nekretnini opisno navedenoj kao "Ograda iza vrtla povrh kuće" (napomena suda: u povjesnici tužbe se tvrdi da prije navedeni opis predstavlja upravo ovdje predmetnu nekretninu) nasljeđuje sin JK za cijelo,

21.9. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-118/80 dana 3. prosinca 1980. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. FK, rođene **.**.1895., a umrle **.**.1980., koju na njenoj ostavinskoj imovini među kojom kao knjižno ili vanknjižno vlasništvo, bilo u staroj bilo u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina], nije navedena čestica koja je predmet ovog sudskog spora, na temelju zakona nasljeđuje SK pok. V za cijelo.

22. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva , a obzirom se izvorni tužitelj JK u povjesnici njegove tužbe poziva na činjenicu da njega niti njegove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da je isti u biti ukazivao na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 23. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

24. Nadalje, a također prije upuštanja u elaboriranje merituma tužbenih zahtjeva, ovaj sud želi ukazati na razloge temeljem kojih je odlučio dopustiti raspravljanje po tužbenim zahtjevima tužiteljice uređenim u njenom podnesku koji je zaprimljen u spis 23. prosinca 2024., a u odnosu na bitni sadržaj toga podneska se sud osvrnuo pod točkom 6.2. obrazloženja. Naime, sud u ovome dijelu prihvaća argumentaciju tužiteljice iz njenog podneska zaprimljenog u spis 11. travnja 2025. u smislu da je tužiteljica uredila tužbene zahtjeve kao u podnesku od 23. prosinca 2024. jer da je od podnošenja tužbe došlo do parcelacije predmetne nekretnine na način da je izvorno utužena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 113 m2 parcelirana na čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 110 m2, i na čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 3 m2, dakle, razvidno je da uređenim tužbenim zahtjevom nije došlo do povećanja već postojećeg tužbenog zahtjeva ili isticanja nekog drugog zahtjeva u odnosu na prvotno utuženi, tj. i dalje je predmet tužbenog zahtjeva identična nekretnina koja ima ukupnu površinu od 113 m2, s tim da je ista sada umjesto jednom katastarskom česticom označena sa dvije katastarske čestice, a što po mišljenju ovog suda ne dovodi do preinake tužbenog zahtjeva na način kako je to propisano u odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, a za koju preinaku da bi sukladno čl. 190. st. 2. ZPP bio potreban pristanak tuženika.

25. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica VK uspjela dokazati po svojim pravnim prednicima, i to preko supruga danas pok. JK (izvornog tužitelja), a prije njega VKO (Živkova oca), slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se ista prema tuženiku Gradu Biogradu na Moru može pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti , a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999., dakle, u svakom slučaju prije nego što je 2007. počeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku je kao vlasnik utužene nekretnine upisan upravo tuženik. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se prije navedeni prednici tužiteljice nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća ovaj sud zaključuje iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka AK (rođenog 1958.), PK (rođene 1945.), ĆK (rođenog 1933.), BK (rođenog 1945.) i ŽK (rođenog 1974.), a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da je nekretnina koja je predmet ovog spora u naravi gospodarski objekt – štala s pripadajućim dvorištem i koju je koristio suprug sadašnje tužiteljice, a izvorni tužitelj JK, i to sve do njegove smrti (to je ponavlja se bilo 19. travnja 2020.), a isti da ju je koristio na način da je na njoj držao kokoši,

- da se predmetna nekretnina, također kao štala u kojoj su se držale kokoši, ovce i svinje, prije izvornog tužitelja JK upotrebljavala od strane njegovog oca VKO (rođenog 1915., a umrlog 1997.),

- da se najstariji svjedoci koji su saslušani u ovoj parnici, a to su ĆK (rođen 1933.) i BK (rođen 1945.) sjećaju još od svoje dječačke dobi da se na predmetnoj nekretnini nalazio gospodarski objekt u kojem se držala stoka i da je u to vrijeme ta parcela bila ograđena dijelom suhozidom i dijelom dračom na suhozidu, i da je u to vrijeme stoku na toj parceli držali VKO i njegova supruga J,

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima sadašnje tužiteljice, a to da su njen suprug, izvorni tužitelj JK, a prije njega njegovom ocu VKO, nitko nije smetao u korištenju predmetne parcele i gospodarskog objekta izgrađenog na istoj.

26. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist sadašnje tužiteljice, a ranije u korist izvornog tužitelja JK, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi ili rođeni ili imaju prebivališta u [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a neki od njih i žive u neposrednoj blizini iste, a pritom se prvenstveno misli na svjedoke ĆK (rođenog 1933.) i BK (rođenog 1945.), radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

27. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima Š i dr. protiv [adresa] i S protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

28. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da je tužiteljica uspjela dokazati da su njeni prednici (njen suprug, a izvorni tužitelj JK, i to od 1997. kada je preminuo njegov otac VKO, prethodni posjednik na spornoj nekretnini) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužiteljice kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra pošten im osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su dvojica prije navedenih prednika tužiteljice bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati izvornog tužitelja JK vlasnikom ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. Prije navedeno je od daljnjeg značaja obzirom na narav osnovnog tužbenog zahtjeva tužiteljice, tj. isti je koncipiran kao tužba za ispravak , i to iz razloga jer bi se doista slijedom toga mogla smatrati da kada je 2007. godina započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] , da je u tome postupku kao vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 113 m2 pogrešno upisan ovdje tuženik Grad Biograd na Moru, odnosno da je u tom postupku bilo prostora kao vlasnika za cijelo te čestice upisati izvornog tužitelja JK, a kraj činjenice da je isti u međuvremenu preminuo te da je matična čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u međuvremenu parcelirana na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], na dvije potonje čestice zemlje temeljem onog Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 16. lipanja 2017. (vidjeti točku 21.6. obrazloženja), upisati sada tužiteljicu VK kao vlasnicu istih, a sve temeljem odredbe čl. 197. ZZK/96 u svezi odredbi čl. 388. st. 4., čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3. i čl. 115. st. 1. ZV. 29. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika sadašnje tužiteljice ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužiteljice mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to ponavlja se prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, a prvenstveno se tu misli na iskaze PK (koja je sestra izvornog tužitelja JK, a kćerka VKO) i ŽK (koji je sin brata izvornog tužitelja tj. ZK, a ZK je sin VKO), dakle, radi se o bliskim srodnicima izvornog tužitelja, a iz kojih iskaza u bitnome proizlazi da su ti svjedoci kroz period koji je ovome sudu relevantan za utvrđenje postojanja bitnih činjenica na predmetu spora potvrđuju da se jedinim nasljednikom VKO (umrlog **.**.1997.) na nekretnini koja je predmet ovog sudskog spora ima smatrati upravo izvornog tužitelja, danas pok. JK.

30. Stoga je slijedom iznijetog sud odlučio usvojiti uređeni osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice VK te odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1744/2022-3 od 21. svibnja 2025., a u kojem postupku je predmet spora također bio zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva do kojeg je došlo u preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem konkretnom slučaju se također izvodi zaključak da je tužitelj temeljem zakona, dosjelošću, stekao pravo vlasništva prije pokretanja konkretnog postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

31. Obzirom je usvojen osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice, samim time, a sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP, nije bilo potrebe da se sud određuje glede osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, inače također uređenog u njenom podnesku zaprimljenom 23. prosinca 2024.

32.1. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužiteljice prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužiteljici prema njenom popisu troška sa ls 196, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na pripremnom ročištu održanom 6. veljače 2019. od strane suda određena u iznosu od 50.000,00 kn, odnosno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sada bi se radilo o iznosu od 6.636,14 EUR, a zbog činjenice da je ista u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). U odnosu na popisanih 100 bodova za podnesak "1.10.2019.", sud nije priznao tužiteljici tu stavku obzirom u spisu ne prileži njen obrazloženi podnesak koji bi bio sastavljen prije navedenog datuma . Sud jeste priznao tužiteljici popisanih 100 bodova za sastav podneska od 6. veljače 2020. koji predstavlja odgovor na žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude koja je u ovome predmetu donesena 23. listopada 2019., s tim da je tužiteljici ova stavka priznata sukladno Tbr. 10. toč. 6. Tarife. Što se tiče podnesaka datiranih sa 14. travnja 2021., 7. lipnja 2021. i 23. prosinca 2024., a za svaki od tih podnesaka je tužiteljica popisala 100 bodova, ovaj sud je držeći da se tu ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife već da se tu radi o ostalim podnescima iz Tbr. 8.4. Tarife, tužiteljici za svaki od ta tri podneska priznao 25 bodova. Zaključno u ovome dijelu, a što se tiče stavke od popisanih 100 bodova za sastav podneska od 11. travnja 2025. , za istaći je da sud tužiteljici ovu popisanu stavku nije priznao kao parnični trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, jer sve ono što je tužiteljica navela u tome podnesku ista je mogla navesti na ročištu za glavnu raspravu koje je održano samo koji dan kasnije, tj. 18. travnja 2025.

32.2. U odnosu na popisane stavke za pristup njene punomoćnice iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužiteljici sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od šest ročišta održana 6. veljače 2019., 13. svibnja 2019., 19. srpnja 2024., 6. prosinca 2024., 18. travnja 2025. i 17. travnja 2026. Sud je tužiteljici sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife priznao i popisanih 50 bodova za pristup na ročište za objavu presude koje je u ovoj pravnoj stvari održano 23. listopada 2019. Međutim, što se tiče ročišta održanih 26. svibnja 2025., 16. srpnja 2025., 12. rujna 2025., 24. listopada 2025., 15. prosinca 2025., 11. veljače 2026. i 13. ožujka 2026., a za svako od tih ročišta je tužiteljica popisala 100 bodova, ovaj sud je držeći da obzirom se tu ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, već da se radi o ostalim ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (napominje se da se radi o ročištima koja su sva bila predviđena za saslušanje u svojstvu svjedoka ŽK i na koja ročišta taj svjedok nije pristupio iako je bio uredno pozvan ili nije bio prisilno doveden po redarstvenim vlastima), slijedom čega je sud smatrao da se za ovih sedam ročišta za svako od njih može tužiteljici priznati 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife. Zaključno u ovome dijelu, a što se tiče popisane stavke od 100 bodova za ročište od 24. svibnja 2021., za ukazati je da sud tužiteljici nije obistinio tu stavku jer iz stanja spisa ne proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari dana 24. svibnja 2021. održano bilo kakvo ročište.

32.3. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljici dođe se do ukupno 1275 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 2.550,00 EUR, koji potom valja uvećati za popisani porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 3.187,50 EUR. Potonji iznos od 3.187,50 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 350,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužiteljica platila na ime provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta 6. prosinca 2024. radi identifikacije predmeta spora od strane suda uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu i presudu, a što je tužiteljna strana platila u ukupnom iznosu od 106,18 EUR (radi se o iznosu do kojeg se došlo kada se na plaćeni iznos od 800,00 kuna primjeni fiksni tečaj konverzije od 7,53450) i za koji iznos je tužiteljna strana u spis dostavila dokaz da je plaćen u ranijoj fazi postupka na ls 68-69 (dakle u ovome dijelu tužiteljici nije priznat popisani iznos od 112,81 EUR za sudsku pristojbu za tužbu i iznos od 112,81 EUR za sudsku pristojbu za presudu), nakon čega se dođe do iznosa od 3.643,68 EUR kojeg sud priznaje tužiteljici kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tuženik, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 20. svibnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Zadru,

2. Tuženiku po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru.