Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-624/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice TK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv prvotuženika Vodice dom Gradnja d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. Šibenik i drugotuženika Wiener Osiguranje d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću odvjetniku iz Županje, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-64/2022-49 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn- 64/2022-49 od 10. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i drugotuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici TK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplate iznos od 3.562,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatama počevši od 26. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 307,63 EUR-a.

III. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i tuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici TK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.342,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke žali se prvotuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke na način da odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti i tuženicima naknadi trošak postupka sa kamatom, kao i trošak žalbenog postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i drugotuženik iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice a tuženicima prizna trošak postupka kao i trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tuženih su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno naknade štetu koju da je pretrpjela 5. listopada 2021. na način da joj je pala željezna ograda na desnu nogu kojom je bilo ograđeno gradilište.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je nesporno da je prvotuženik Vodice dom gradnja d.o.o. bio izvođač radova na gradilištu gdje se nalazila ograda za koju tužiteljica tvrdi da joj je pala na nogu,

- da je nesporno da je tužiteljica zadobila ozljede 5. listopada 2021.,

- da iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj: KP-DO- 154/2022 proizlazi da je doneseno rješenje broj: KP-DO-154/2022 od 25. ožujka 2022. kojim je temeljem čl. 206. st. 5. u svezi s čl. 4. i 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv EK i trgovačkog društva Vodice Dom gradnja d.o.o. zbog kaznenog djela iz čl. 222. st.1 , 2. i 3 u svezi st. 1. i čl. 215. st. 3. i 1. Kaznenog zakona, da je u obrazloženju navedenog rješenja navedeno kako obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja nije moguće sa sigurnošću zaključiti kako je oštećena JK predmetnu ozljedu zadobila upravo padom predmetne ograde, na način kako opisuju ona i suprug,

- da sud nije vezan za navedenu odluku u pogledu građanskopravne odgovornosti, koja ima širi aspekt od kaznene odgovornosti, te su se u ovom postupku posebno provodili dokazi radi utvrđivanja spornih činjenica predmetnog štetnog događaja,

- da navodi tuženika iz odgovora na tužbu i tijekom postupka kako tužiteljica niti suprug nisu fotografirali ogradu u situaciji kako je pala, nije nikakav indikator da se predmetni štetni događaj nije dogodio na način kako je opisala tužiteljica,

- da tuženik nije predložio kao svjedoke niti naveo imena radnika koji su zaista bili na gradilištu kako bi se isti ispitali kao svjedoci i opovrgnuli ili potvrdili navode tužiteljice i tuženika,

- da se svjedok UK dana kada se nesreća dogodila nije niti nalazio na mjestu događaja, te nema neposredna saznanja o nesreći,

- da svjedok MK također nema neposredna saznanja o događaju niti je očevidac istog, međutim, u svom iskazu isti da je potvrdio kako je svjedok KK došao oko 10,00 sati sa suprugom koja se nalazila u automobilu i naveo kako se dogodila nesreća i da je ograda pala supruzi na nogu,

- da je iskaz svjedoka supruga tužiteljice i tužiteljice u suglasnosti i sa iskazom MK u dijelu kada je naveo da je suprug tužiteljice došao na gradilište oko 10,00 sati i govorio da je ograda pala i ženi mu slomila nogu,

- da je svjedok MK potvrdio da je taj dan puhao vjetar, što da je u skladu sa iskazom tužiteljice i svjedoka KK,

- da je tužiteljica isti dan otišla na pregled u Šibensku bolnicu gdje je utvrđena ozljeda u vezi prijeloma pomoću RTG aparata, te je imobilizirana,

- da iz nalaza Opće bolnice Šibenik od 5. listopada 2021. proizlazi da je u istom također navedeno da pacijentica dolazi zbog pada željezne ograde na desno stopalo,

- da je vještak dr. Marcel Marcikić, u pisanom nalazu i mišljenju kao i na raspravi naveo kako se kod tužiteljice radi o kvalifikaciji ozljede-prijelom petne kosti donožja stopala koja je definira kao obična teška tjelesna ozljeda, da je zbog zadobivene ozljede trpjela bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta u trajanja do 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera-koji ulaze u pojačane napore, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada tereta na stopalo, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana, te slabog intenziteta kroz 20 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozorena, da joj je zbog potrebe mirovanja i tijekom nošenja imobilizacije te neposredno po skidanju imobilizacije bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 20 dana, te 2 sata dnevno kroz 20 dana, koja pomoć da se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene, da je je 17 dana bila imobiliziranog stopala, hodala sa štakama te se nije mogla poslužiti, da se kod tužiteljice, zbog povremenih bolova pri opterećenju stopala i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline kada trpi bolove u području vanjske strane stopala, radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 3% (tri posto), te ista svakodnevno ulaže pojačane napore pri oslanjanju na desno stopalo pri fizičkim naporima, stajanju, hodanju na duže relacije, pri uspinjanju uz stepenice i sl.,

- da je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića navedeno kako se navedena ozljeda koju je tužiteljica zadobila na opisani način može uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem-padom teškog tereta na stopalo,

- da tužiteljici na ime fizičkih boli pripada pravo na ukupan iznos od 900,00 EUR,

- da joj na ime straha pripada iznos od 600,00 EUR,

- da joj na ime smanjenja životne aktivnosti pripada iznos od 1.000,00 EUR,

- da joj na ime tuđe njege i pomoći koja se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene pripada iznos od 796,80 EUR.

8. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja, prvostupanjski sud smatra da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo upravo na način kako je ista navela. Da nije logično ni životno da bi tužiteljica za navedeni događaj podnosila kaznenu prijavu i izlagala se postupku navodeći lažne činjenice, kao niti njezin suprug KK. Činjenica da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbacilo kaznenu prijavu uz navedeno obrazloženje, nije niti može biti presudno za ovaj parnični postupak i utvrđivanje odgovornosti tuženika. Na temelju svih izvedenih dokaza, ocjene svakog pojedinačno te svih zajedno da je donio zaključak kako se štetni događaj dana 5. listopada 2021. dogodio upravo na način kako je tužiteljica navela u tužbi, te da je za isti odgovoran prvotuženik, a drugotuženik kao osiguravatelj. Svi indikatori zajedno ukazuju da je moguće da dođe do pada navedene ograde na način kako je tužiteljica navela. Sud da smatra kako postoji odgovornost tuženika za pretrpljenu štetu na strani tužiteljice jer da ograda na gradilištu predstavlja opasnu stvar. Šteta da je tužiteljici nastala zbog pada ograde uslijed vjetra, a opasna stvar da je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Zaštitnu ogradu na gradilištu da je bilo potrebno nadgledati, te nadzirati ukoliko postoji mogućnost da bi ista uslijed vjetra ili drugih uzroka mogla pasti na prolaznike. Nadalje, pad ograde na osobe koje bi se našle u blizini obzirom na posljedice koje mogu proizaći u takvim okolnostima je opasan, a konkretna nesreća je upravo dokaz toga. Tužiteljica da je dokazala da se povrijedila na način da joj je ograda pala na nogu i da joj je zbog toga narušeno zdravlje. Ograda da se nalazi na gradilištu i vlasništvo je prvotuženika, pa da je time dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje odgovornosti tuženika. U toj situaciji teret dokaza da se šteta nije dogodila u vezi s opasnom stvari je na štetniku, a tuženik predloženim dokazima ovu predmnjevu nije uspio oboriti, pa da je imajući u vidu odredbe čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. do 4. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 u daljnjem tekstu ZOO) odgovoran za štetu tužiteljici po objektivnom kriteriju. Stoga da tužiteljici na ime neimovinske štete pripada iznos od 2.500,00 EUR, dok joj na ime imovinske štete-tuđe njege i pomoći pripada iznos od 796,80 EUR, kao i iznos od 265,45 EUR na ime troška otpremanja automobila iz Dražica do [adresa], budući da iz iskaza tužiteljice, kao i svjedoka KK proizlazi kako je po automobil morao doći iz [adresa] tužiteljičin sin i zet, a visina iste je određena temeljem članka 223. ZPP. Prvotuženik i drugotuženik kao osiguravatelj prvotuženika, za predmetni štetni događaj da solidarno odgovaraju tužiteljici. Uvidom u zahtjev tužiteljice koji se nalazi u spisu da je utvrđeno kako je isti podnesen 26. studenog 2021. od kojeg datuma da je određen tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Za sad nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženih za štetu tužiteljici jer je žalbenima navodima doveden u sumnju.

10. Tužiteljica tvrdi da je ozlijeđena padom ograde kojom je bilo ograđeno gradilište tuženika, dok s druge strane tuženici tvrde da ne postoji njihova odgovornost za štetu tužiteljici jer da ograda nije pala niti ozlijedila tužiteljicu.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je mišljenja da je ista donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP i na koju u svojoj žalbi ukazuju žalitelji, jer je presuda takva da se ne može ispitati, budući nisu dati razlozi o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su kontradiktorni.

12. Da bi se mogao prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nisu dokazali pretpostavke oslobođenja od odgovornosti za štetu bilo je potrebno u postupku utvrditi i dati jasne razloge o načinu nastanka štetnog događaja. U okolnostima kada su djelatnici policije po prijavi tužiteljice izišli na lice mjesta nakon ozljeđivanja tužiteljice i da tom prigodom nisu zatekli da je ograda pala na mjestu gdje se tužiteljica ozlijedila, kao i da je odbačena kaznena prijava protiv prvotuženika jer nije moguće sa sigurnošću zaključiti kako je oštećena JK predmetnu ozljedu zadobila upravo padom predmetne ograde, na način kako opisuju ona i suprug, i da saslušani svjedok MK T također nema neposredna saznanja o događaju niti je očevidac istog, čiji iskaz sud pogrešno interpretira smatrajući da se njegov iskaz poklapa sa iskazom tužiteljice i njenog supruga što nije točno, a sam navod da je isti iskazao da je taj dan puhao vjetar ne upućuje na zaključak da je ograda pala, kao što navođenje vještaka u nalazu i mišljenu da je tužiteljica ozljedu stopala zadobila padom tvrdog predmeta također ne upućuje na zaključak za sada o odgovornosti tuženih za štetu tužiteljici.

13. Pozivanje prvostupanjskog suda na propuste tuženih za predlaganje izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka nije točno jer su isti predložili svjedok koje je sud i saslušao.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa koji je rezultirao bitnom povredom odredaba parničnog postupka, pobijanu presudu nije moguće ispitati pa time niti utvrditi je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. U nastavku postupka sud će sukladno iznesenim primjedbama utvrditi relevantno činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, u okviru dokaznih prijedloga stranaka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

16. Stoga je uvažavanjem žalbe tuženih pobijanu presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istima odluči u konačnoj odluci.

U Splitu, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac