REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-628/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Jerešić Mičić, odvjetnica u Virovitici, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], [adresa], Izdvojeni pogon [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 2539/2024-2 od 7. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn - 85/2018-33 od 5. travnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 2539/2024-2 od 7. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn - 85/2018-33 od 5. travnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate 5.397,44 EUR, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete nastale na vozilu tužitelja zbog puknuća lančanika razvođa motora uzrokovanog skrivenim nedostatkom istoga, a kupljenog od tuženika.
4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja: I. Prvo pravno pitanje odnosi se na pravilno tumačenje članka 315. stavka 3. ZPP-a i standard koji ta odredba postavlja za valjano odricanje stranaka od prava na ponovno neposredno izvođenje dokaza nakon promjene sastava suda. Ključno je razjasniti može li se suglasnost stranaka iz navedene odredbe smatrati ostvarenom samo na temelju njihove šutnje na rješenje suda kojim se objavljuje da će se čitati raniji zapisnici, ili je sud dužan stranke izričito upozoriti na promjenu sastava, objasniti im posljedice odricanja od neposrednog izvođenja ključnih dokaza te zapisnički konstatirati njihovu jasnu, svjesnu i nedvojbenu suglasnost? II. Je li sukladno članku 315. ZPP-a, u vezi s člankom 29. Ustava i člankom 6. EKLJP, dopušteno da sudac koji donosi presudu uopće ne sasluša nijednog od ključnih svjedoka, već svoju ocjenu vjerodostojnosti temelji isključivo na čitanju zapisnika sastavljenih pred drugim sucem, i to bez zakonitog odricanja stranaka od prava na novo saslušanje? III. može li osoba koja nije naznačena kao kupac u računu, nije nastupala prema prodavatelju i nije ugovorna strana, steći aktivnu legitimaciju za ugovorni zahtjev samo zato što je prethodno dala gotovinu osobi koja je u svoje ime kupila robu, bez primjene instituta naloga, prijenosa tražbine ili ugovora u korist trećega, odnosno smije li sudska praksa uvoditi kategoriju „stvarnog kupca“ koju Zakon o obveznim odnosima ne poznaje?
4.2. U odnosu na prvo i drugo naznačeno pitanje koja se iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka treba odgovoriti da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, predlagatelj zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na treće naznačeno pitanje treba odgovoriti da se pobijana odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima i razlozima „…da je tužitelj, u smislu odredbe iz čl. 763. st. 1. ZOO -a, dao nalog kolegi OH da u svoje ime, a za račun tužitelja, kupi u prodavaonici tuženika predmetni lanac koji je kasnije ugrađen u automobil tužitelja marke BMW, serije 3, registarske oznake [registarska oznaka]. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da se pravni posao kupoprodaje nije odvio između tužitelja i tuženika…“, pa naznačeno pitanje ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
