REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-598/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać Ručević članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-54/2025-2 od 20. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4495/2018-72 od 19. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-54/2025-2 od 20. svibnja 2025. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4495/2018-72 od 19. prosinca 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 1.557,40 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od navedenog iznosa, pobliže označene u točki I. izreke presude te je odlučeno o trošku postupka na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.923,63 eur sa zateznim kamatama kako je to opisano u točki II. izreke presude.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o trošku postupka povodom žalbe.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3887/25-2 od 10. rujna 2025. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

"Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći pravno pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena.

5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, u njemu se usprotivio revizijskim razlozima, predložio reviziju odbaciti, podredno odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora revizijskog postupka je zahtjev tužitelja, službenika Ministarstva financija, Carinske uprave na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018.

9. Prvostupanjski sud je, ocjenom provedenih dokaza, zaključio da je obveza tuženice u smislu odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) voditi preciznu i točnu evidenciju o radnom vremenu, kao i evidenciju o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni, kao i da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje. Također je zaključio da je u slučaju spora u svezi s radnim vremenom teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, ukoliko poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 5. st. 1. i 2. ZR, što je propisano odredbama čl. 131. st. 4. ZR. Stoga je, ocjenjujući da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor, zaključio da je teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 135. st. 4. ZR.

9.1. Prema utvrđenjima toga suda, ako se uzmu u obzir i isplate po osnovi slobodnih dana te za slobodne dane koji su u obračunskim ispravama iskazani u različitom broju sati u odnosu na zamolbe za korištenje slobodnih dana, iz kojih nisu razvidna razdoblja u kojem su nastali prekovremeni sati za koje bi se rješenje trebalo izdati, potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog rada iznosi 1.557,40 eur-a. S obzirom na to da je utvrdio da obračunske isprave za isplatu plaće koje je sačinila tuženica i evidencija o prisutnosti na radu, odnosno radnom vremenu međusobno nisu suglasne, sud je prihvatio povoljniju varijantu za tužitelja, odnosno podatke o broju sati rada i slobodnih sati (slobodnih dana) koji su obračunati na obračunskim ispravama za isplatu plaće, i to za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencija radnog vremena nisu usklađeni.

9.2. Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda vezano za prekovremeni rad jer i po mišljenju tog suda tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće bez umanjenja za slobodne dane jer tuženica nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i po kojoj osnovi tužitelju odobravani slobodni dani, te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija u bitnom se problematizira način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

12. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu poslovni broj Rev- 344/2025 od 30. travnja 2025. odgovorio na u reviziji postavljeno pitanje, koje je identično postavljenom pitanju u ovoj reviziji, a koji odgovor glasi:

"Tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada. Na tužitelju je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu. (tako i u Rev-123/2023-2 od 17. siječnja 2024. i dr.)"

13. Polazeći od izraženog shvaćanja ovoga suda, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, tako su prema ocjeni ovog suda, s obzirom na sve naprijed navedeno, pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim.

14. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza, sudovi nisu u dovoljnoj mjeri raspravili osnovanost tužbenog zahtjeva uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude te je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Pošto su u naprijed navedenom dijelu ukinute obje nižestupanjske presude, o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil