Poslovni broj: Us I-605/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

UI M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4, zastupanog po opunomoćenici UA, zaposlenici tuženika, prema priloženoj punomoći, radi teške povrede službene dužnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/26-01/1, URBROJ: 513-02-8988-26-4 od 04.veljače 2026. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/25-01/26, URBROJ: 513-02-8989-25-12 od 04. prosinca 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-114-02/26-01/1, URBROJ: 513-02-8988-26-4 od 04.veljače 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u odnosu na prvu točku koja tereti tužitelja se temelje za zaključku da u konkretnim okolnostima tužitelj u obavljenom pregledu nije uočio svu robu i predmete koji su naknadno pronađeni, dok se u odnosu na drugu točku stavlja na teret da je u pogledu kućnog ljubimca donio operativnu procjenu koja se tek naknadno s vremenskim odmakom i u drugačijem kontekstu ocjenjuje pogrešnom; da je u žalbenom postupku povrijeđeno tužiteljevo pravo na obranu; da je u provedenom postupku odbijen dokazni prijedlog za saslušanje policijskog službenika koji je neposredno sudjelovao u pregledu vozila dana 30. studenog 2024. godine, a da Sud samo paušalno navodi da su činjenice transparentno utvrđene; da je uskraćivanjem saslušanja navedenog policijskog službenika povrijeđen članak 8. Zakona o upravnim sporovima; da je tuženik zanemario činjenicu da se manji predmeti kao što je marihuana u PVC vrećici, te pištolj u prostoru prve pomoći mogu lako premjestiti ili sakriti tijekom vožnje od granice do mjesta Veliki Prolog, gdje je obavljena naknadna kontrola; da je PVC vrećica u vozačevim vratima zamijećena tek naknadnom kontrolom od strane druge ophodnje, što dokazuje da je bila vješto skrivena; da je pištolj pronađen u desnoj daljnjoj šupljini, prostora za prvu pomoć, što ukazuje na namjerno skrivanje koje se ne može otkriti rutinskim pregledom bez detaljnog pretraživanja šupljina vozila; da je tužitelj u svom iskazu naveo da je prostor suvozača bio fizički nedostupan za detaljan pregled bez izmještanja osoba, što tuženo tijelo nije uvažilo; da tuženo tijelo odgovornost tužitelja temelji na pretpostavci da je stanje u kombi vozilu bilo identično u trenutku njegovog pregleda i u trenutku naknadne kontrole, iako između carinskog pregleda na graničnom prijelazu Mali Prolog i naknadne kontrole u mjestu Veliki Prolog, kombi vozilo se kretalo cestom D-62 nekoliko kilometara bez ikakvog nadzora tijekom kojih je roba koja je naknadno pronađena mogla biti premještena, čime je činjenično stanje ostalo na razini pretpostavke, a ne materijalne istine. Čini upitnim da je u konkretnoj situaciji bilo moguće uočiti predmete u vozačevim vratima kombi vozila, prostoru za prvu pomoć i iza sjedala, obzirom da su isti bili vješto skriveni; da Sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da tužitelj nije nikada disciplinski kažnjavan i da se radi o uzornom službeniku i da je jedan od najuspješnijih službenika u svojoj jedinici; da je tužitelj u postupku predlagao da se po službenoj dužnosti pribave cjeloviti podaci o njegovom radnom učinku, uključujući statistiku otkrivanja prekršaja, iznose naplaćenih kazni, ocjene rada, te eventualne pohale i priznanja, da je Sud taj prijedlog odbio, pa da je umjesto objektivne ocjene sud kao otegotnu okolnost uzeo upravo tužiteljev dugogodišnji staž, koristeći isti podatak kao teret. Prigovara visini izrečene novčane kazne. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 04. veljače 2026. godine i prvostupanjsko rješenje od 04. prosinca 2025. godine.

2. Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Očitovao se je po tužbenim navodima istaknuvši da je tuženik u potpunosti prihvatio obrazloženje rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda, iz razloga jer se krivnja tužitelja temelji na dokazima koje je Prvostupanjski disciplinski sud cijenio svaki zasebno i sve dokaze zajedno; da je Prvostupanjski disciplinski sud u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno stanje rješavanje ove upravne stvari; da je Prvostupanjski disciplinski sud u postupku samostalno utvrdio činjenice i okolnosti na kojima je temeljio svoju odluku, cijeneći pri tome sve činjenice i okolnosti koje je uzeo dokazanima, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, riješio ovu upravnu stvar; da je iz prvostupanjskog rješenja vidljivo da je isto temeljito i detaljno obrazloženo, i da je Prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti, kao i da je u istom rješenju detaljno obrazloženo na kojim dokazima se temelji odgovornost tužitelja, i da se navode dokazi koji su provedeni na usmenoj raspravi dana 25. studenog 2025. godine. U odnosu na navod tužitelja da je bio onemogućen u dokazivanju da je pregled unutrašnjosti vozila obavljen sukladno tadašnjim mogućnostima i pravilima struke s obzirom da je odbijen dokazni prijedlog za saslušanje policijskog službenika koji je neposredno sudjelovao u pregledu vozila dana 30. studenog 2024. godine, tuženik navodi da su u postupku sve činjenice i dokazi koji su izvedeni bili provedeni na transparentan način, a da je tužitelj bio u mogućnosti očitovati se na sve predložene dokaze i činjenice. Ističe da je odluka o odbijanju prijedloga za izvođenjem pojedinih dokaza pa tako i saslušanjem policijskog službenika u svojstvu svjedoka je detaljno pojašnjena u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Tuženik se je očitovao i na tužbeni navoda da je zanemarena činjenica da se manji predmeti kao što je marihuana u PVC vrećici te pištolj u prostoru prve pomoći su se mogli kako premjestiti ili sakriti tijekom vožnje od granice do mjesta u kojem je obavljena naknadna kontrola, odnosno da je prostor suvozača bio fizički nedostupan za detaljan pregled bez izmještanja osoba, zbog čega nije mogao provesti potpuni vizualni nadzor nad tim djelom unutrašnjosti bez grubog narušavanja integriteta putnika. U odnosu na navedeni navod istakao je da je neosnovan a da je u provedenom postupku ocijenjeno da je pregled kombi vozila službenika izvršio, ali ne na način da bi se isti mogao smatrati dostatnim, uslijed čega tužitelja nije moguće izuzeti od odgovornosti za navedeno postupanje; da položaj putnika u vozilu prilikom obavljanja carinskih provjera nije od utjecaja na provedbu tih provjera, odnosno da je tužitelj bio dužan provesti sve radnje, uključujući i pozivanje putnika na izlazak iz vozila u svrhu ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Tuženik se je očitovao i na tužbeni navod da se odgovornost tužitelja temelji na pretpostavci da je stanje u kombi vozilu bilo identično u trenutku pregleda na graničnom prijelazu i u trenutku naknadne kontrole, nakon što se kombi vozilo kretalo nekoliko kilometara, radi čega da je činjenično stanje ostalo na razini pretpostavke, a ne materijalne istine. Tuženik je naveo da je isti navod neosnovan istaknuvši da je u postupku ocijenjeno da je pregled kombi vozila tužitelj izvršio, ali ne na način da bi se isti mogao smatrati dostatnim, te da se tužitelja tereti za postupanje prilikom pregleda vozila na graničnom prijelazu. Tuženik se očitovao i na tužbeni navod da u postupku nije cijenjeno da tužitelj nije nikada disciplinski kažnjavan, te prigovore na sankciju, tuženik je naveo da je Prvostupanjski disciplinski sud pri izricanju kazne uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti pri čemu je kao olakotnu okolnost cijenio tužiteljevu dosadašnju nekažnjavanost kao i da je kod istog nastupila svijest o učinjenom propustu radi kojeg je izrazio žaljenje; da je kao otegotna okolnost uzeta činjenica da se radi o dugogodišnjem carinskom službeniku kojem je provedba graničnog carinskog nadzora te sankcioniranje počinitelja carinskih prekršaja temeljna zadaća i dužnost, koje u konkretnom slučaju nije obavio na primjerenoj, dostatnoj razini, savjesno donoseći odluke za koje je znao da nisu u skladu s propisima i uputama; da je izrečena kazna za tešku povredu službene dužnosti primjerena utvrđenim činjenicama i da je ista odgovarajuća stupnju teških povreda službene dužnosti i postizanja svrhe kažnjavanja. Predloženo je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 04. veljače 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/25-01/26, URBROJ: 513-02-8989-25-12 od 04. prosinca 2025. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj koji je raspoređen na radno mjesto carinik III vrste u Područnom carinskom uredu Split, Granični carinski ured Metković, je proglašen odgovornim što je dana 30. studenog 2024. godine u vremenskom intervalu od 11,48 do 12,24 sata, kao uredujući carinski službenik na cestovnom graničnom prijelazu Mali Prolog nesavjesno i nemarno izvršio službenu zadaću, odnosno izvršio službenu zadaću protivno pravilima struke, na način da je propustio poduzeti mjere i radnje na koje je ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, odnosno nije postupio po naputcima i uputama za rad Carinske uprave, na način kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao "nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe", pa mu je temeljem članka 124. stavak 2. točka a) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna na vrijeme od četiri mjeseca u mjesečnom iznosu od 20 % plaće u neto iznosu isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

4. Na ročištu od 12.svibnja 2026. godine zamjenik opunomoćenice tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaznih prijedloga. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV-a.

Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tužitelja i policajca koji je postupao navedene prigode kod utvrđivanja povreda, koji se navodi u spisu, jer je ocijenjeno da je navedeno saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 04. veljače 2026.godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaza.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenje tuženika, KLASA: UP/II-114-02/26-01/1, URBROJ: 513-02-8988-26-4 od 04.veljače 2026. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 04. prosinca 2025. godine tužitelj pravilno i zakonito oglašen krivim za počinjenje teške povrede službene dužnosti (na način kako je opisano u izreci osporenog rješenja) tj. počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao - "nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao - "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe" i da li je za iste povrede službene dužnosti zakonito izrečena sankcija - novčana kazna kako se navodi u prvostupanjskom rješenju.

9. Sporno je da li je zakonito tužitelj proglašen odgovornim za teške povredu službene dužnosti iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima i tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi, činjenično i pravno opisanu u prvostupanjskom rješenju i osporenom rješenju tuženika da li se pravilno i zakonito tužitelj za počinjenje navedene povrede izriče sankcija - novčana kazna na vrijeme od četiri mjeseca u mjesečnom iznosu od 20 % plaće u neto iznosu isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

10. Člankom 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23,85/84), propisano je da su teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.

11. Prema članku 124. stavak 2. Zakona o državnim službenicima za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći slijedeće kazne: pod a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u novčanom iznosu od 10 do 20 % ukupne plaće u neto iznosu, isplaćene državnom službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, - pod b) premještaj na drugo radno mjesto iste razine obrazovanja, - pod c) prestanak državne službe.

12. Člankom 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi je propisano da teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima se smatraju i: nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

13. Prema stanju spisa proizlazi: da je postupak pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom proveden temeljem Zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Područnog carinskog ureda Split od 18. rujna 2025. godine u kojem su navedene teške povrede službene dužnosti koje se tužitelju stavljaju na teret koje je počinio dana 3. studenog 2024. godine, u bitnom da je tužitelj navedene prigode nesavjesno i nemarno izvršio službenu zadaću odnosno da je istu izvršio protivno pravilima struke, na način da je propustio poduzeti mjere i radnje na koje je ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, odnosno da nije postupio po naputcima i uputama za rad Carinske uprave, činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Predmetni Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti valjano je dostavljen tužitelju s mogućnošću da na isti u roku od 8 dana od zaprimanja dostavi odgovor, što tužitelj nije koristio.

14. U prvostupanjskom disciplinskom postupku Sud je dana 25. studenog 2025. godine proveo usmenu raspravu na kojoj su bili nazočni tužitelj sa svojim opunomoćenikom te opunomoćenik podnositelja zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

U tijeku usmene rasprave tužitelj se je očitovao o predmetnim optužbama koje mu se stavljaju na teret, navedenim Zahtjevom za pokretanje postupka, te je odgovarao na konkretna postavljena pitanja članova Vijeća, iz kojih izjava se može steći spoznaja o načinu postupanja tužitelja prilikom vršenja kontrole na graničnom prijelazu Mali prologa dana 30. studenog 2024. godine kod vršenja kontrole kombi vozila francuskih reg. oznaka, prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku, sve kako je navedeno u zapisniku sa navedene usmene rasprave odnosno sadržaju osporenih rješenja.

Nakon što u tijeku rasprave nije bilo daljnjih pitanja Sud je izveo dokaze pregledom isprava (dokaza) koji su bili priloženi uz Zahtjev te je tako izvršen uvid i pročitani među ostalim slijedeći dokazi: - Dopis Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu (Služba za unutarnji nadzor i kontrolu), kojim je dostavljeno Izvješće o provedenoj unutarnjoj kontroli od 24. veljače 2024. godine, - Zapisnik o obavljenom očevidu, - Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PGP Vrgorac te Službene bilješka vođe grupe IA, - Video snimke nadzornih kamera sa GP Mali Prolog, - Zapisnik o uzimanju izjave. Na usmenoj raspravi stranke pa i tužitelj nije imao primjedbi na izvedene dokaze.

15. U završnoj izjavi na samoj usmenoj raspravi tužitelje je izjavio " Taj propust se dogodio i toga sam svjestan, ali isto tako mogu reći da svako moje postupanje je bilo za dobrobit službe i da kod postupanja nisam imao nikakve materijalne, ni financijske koristi, niti bilo čega drugog".

U vezi da navedenom izjavom tužitelja je pojasniti da se tužitelja i ne tereti da je kod nesavjesnog obavljanja službe sebi priskrbio nekakvi imovinsku, financijsku korist, već za nesavjesno i nemarno izvršio službenu zadaću odnosno da je istu izvršio protivno pravilima struke, na način da je propustio poduzeti mjere i radnje na koje je ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, odnosno da nije postupio po naputcima i uputama za rad Carinske uprave, činjenično i pravno opisane u izreci rješenja.

16. Tužitelja se pod točkom 1. činjeničnog opisa djela navedenom u izreci rješenja tereti da je nesavjesno i nemarno izvršio službenu zadaću odnosno da je istu izvršio protivno pravilima struke, na način da je propustio poduzeti mjere i radnje na koje je ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, dakle, tužitelj je kao carinski službenik vršeći graničnu kontrolu navedene prigode, izvršio kontrolu ali je istu izvršio protivno pravilima struke, na način da je propustio poduzeti mjere i radnje na koje je ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, time što vršeći kontrolu predmetnog kombi vozila stranih reg. oznaka nije uočio predmete kao što je PVC vrećica sa drogom tipa "Marihuana" te vatreno oružje – pištolj, kako se u opisu navodi, te poduzeo odgovarajuće mjere na koje je bio ovlašten. Pod točkom 2. izreke rješenje se tereti da nije postupio po naputcima i uputama za rad Carinske uprave, time što je dozvolio da pas koji se je nalazio u tom kombi vozilu kod suvozača nesmetano u vozilu prijeđe granicu i uđe na teritorij RH, što je protivno navedenoj uputi.

Naime, točkom 4.2 Upute za provedbu carinskih postupaka pri nadzoru robe u putničkom prometu (Uputa broj 10/23) se navodi da je unošenje kućnih ljubimaca, u pratnji vlasnika ili osobe ovlaštene od vlasnika, iz trećih zemalja moguće samo na graničnim prijelazima određenim člankom 5. Pravilnika o određivanju ulaznih točaka za nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca ("Narodne novine", broj: 53/23, kojim cestovni prijelaz Mali Prolog nije određen kao cestovna ulazna točka za unošenje kućnih ljubimaca iz trećih zemalja, u pratnji vlasnika ili osobe ovlaštene od vlasnika. U odnosu na navedenu povredu tužitelj se je na usmenoj raspravi očitovao da je upoznat sa sadržajem navedenog propisa odnosno zabranom ali da je procijenio da je manja šteta ako pusti psa.

17. Opunomoćenik tužitelja je u tijeku rasprave predložio da se sasluša policijski službenik s kojim je tužitelj obavio zajednički pregled kombi vozila, u odnosu na postupanje u konkretnom slučaju, koji prijedlog je Sud odbio pozvavši se na odredbe zakonskih propisa kojima je definiran djelokrug rada, uloga ovlaštenih carinskih službenika i svrha njihovog postupanja, te se tako pozvao na članak 3., 4. st. 3. 12. toč. 6., 14. st. 1. točka 1.,4.,8. i 9. Zakona o carinskoj službi, kojim odredbama je određen način postupanja carinskog službenika neovisno od uloge policijskog službenika, slijedom čega je zaključeno da u konkretnoj situaciji s obzirom na sve izvedene dokaze je nepotrebno provoditi saslušanje policijskog službenika koji je navedene prigode postupao zajedno sa tužiteljem. Navedeno obrazloženje razloga za odbijanje prijedloga da se sasluša uredujući policijski službenik ovaj sud ocjenjuje razumnim, logičnim i opravdanim, jer je navedenim odredbama, neovisno o zajedničkom postupanju carinskog i policijskog službenika jasno određena uloga i zadaci policijskog službeniku u provođenju granične kontrole.

18.Tužitelj u tužbi navodi kako su manji predmeti kao što je marihuana u PVC vrećici te pištolj u prostoru prve pomoći su se mogli kako premjestiti ili sakriti tijekom vožnje od granice do mjesta u kojem je obavljena naknadna kontrola, odnosno da je prostor suvozača bio fizički nedostupan za detaljan pregled bez izmještanja osoba, zbog čega nije mogao provesti potpuni vizualni nadzor nad tim djelom unutrašnjosti bez grubog narušavanja integriteta putnika.

U vezi sa navedenim tužbenim navodom istaći je da da su u provedenom disciplinskom postupku izvedeni svi pobrojani pisani dokazi da se je tužitelj očitovao po točkama koje terete i odgovarao na pitanja vijeće, da je među izvedenim dokazima pregledana snimka video kamera na samom graničnom prijelazu a da tužitelj nije imao primjedbi na izvedene dokaze. Temeljem svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj izvršio pregled kombi vozila ali ne na način da bi se isti mogao smatrati dostatnim, i prema pravilima službe, slijedom čega se tužitelja nije moglo izuzeti od odgovornosti za navedeno postupanje.

19. Tužbenim navodima tužitelj pokušava istaći da mu je položaj putnika u vozilu te prostor suvozača bio fizički nedostupan za detaljan pregled bez izmještanja osoba, zbog čega nije mogao provesti potpuni vizualni nadzor nad tim djelom unutrašnjosti bez grubog narušavanja integriteta putnika.

U odnosu na navedeni tužbeni navod je istaći da tužitelj kao dugogodišnji carinski službenik je sigurno trebao znati koje su njegove ovlasti u vezi postupanja prema putnicima u vozilu da položaj putnika u vozilu prilikom obavljanja carinskih provjera ne može biti od utjecaja na provedbu tih potrebnih provjera, budući da je tužitelj bio dužan provesti sve radnje, uključujući i pozivanje putnika na izlazak iz vozila u svrhu ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

20. Tužitelj tužbenim navodima želi ukazati da je stanje u pogledu predmeta koji su zatečeni naknadnom kontrolom se moglo promijeniti nakon prelaska granice i obavljeno kontrole do mjesta naknadne kontrole jer se je kombi vozilo kretalo nekoliko kilometara.

Navedeni navod je neosnovan budući da je temeljem dokaza koji su provedeni na usmenoj raspravi (kojim dokazima tužitelj tada nije prigovarao) je utvrđeno da je tužitelj izvršio pregled kombi vozila, ali ne na način da bi se isti mogao smatrati dostatnim, i prema pravilima službe.

U vezi s navedenim je istaći da je tužitelj u završnom obraćanju na usmenoj raspravi priznao povrede koje mu se stavljaju na teret navodeći "Taj propust se dogodio i toga sam svjestan, ali isto tako mogu reći da svako moje postupanje je bilo za dobrobit službe i da kod postupanja nisam imao nikakve materijalne, ni financijske koristi, niti bilo čega drugog", je je izrazio kajanje.

21. Vezano za tužiteljev prigovor u odnosu na izrečenu sankciju je istaći da je Sud kod izricanja iste uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti kako se navodi u rješenju pri čemu je kao olakotnu okolnost cijenio tužiteljevu dosadašnju nekažnjavanost kao i da je kod istog nastupila svijest o učinjenom propustu radi kojeg je izrazio žaljenje, dok je kao otegotnu okolnost uzeta činjenica da je tužitelj dugogodišnji carinski službenik (dakle sa iskustvom), kojem provedba graničnog carinskog nadzora te sankcioniranje počinitelja carinskih prekršaja je bila poznata ali da on unatoč tome svoju dužnost carinskog službenika u konkretnom slučaju nije obavio na primjereno i na dostatnoj razini.

22.Sud ocjenjuje da je disciplinski postupak pred Prvostupanjskim i Drugostupanjskim sudom pravilno i zakonito proveden, da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj svojim radnjama počinio obilježja teške povrede službene dužnosti kršeći jasno definirana pravila službe i upute, iako je tužitelj znao ta takvo postupanje nije sukladno temeljnim načelima postupanja državnih službenika, te da je izrečena primjerena sankcija.

23. Sud ocjenjuje da je u disciplinskom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 20. svibnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, Lička 6b,

- tuženiku, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4

- u spis.