Poslovni broj: UsI-2014/24-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan - Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja FS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], predsjednika gradskog vijeća Grada Trilja, protiv tuženika Grada Trilja (OIB: 91648398574), Gradonačelnika, Trilj, Poljičke Republike 15, radi ne postupanja, 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da tuženik ne izvršava donesene opće akte predstavničkog tijela i da ne upućuje opće akte u procedure savjetovanja s javnošću. Traži da ovaj sud ocjeni zakonitost takvog postupanja tuženika. Navodi da je tuženiku uputio niz dopisa, poziva, upita i zamolbi i da tužbu podnosi zbog šutnje uprave. Ističe da tužbu podnosi radi zaštite institucije predstavničkog tijela i mogućih korisnika predmetnih odluka. U privitku je dostavio odgovore na predstavke koje je dobio od javnopravnih tijela kojima je upučivao predstavke. Traži da ovaj sud naloži tuženiku provođenje općih akata.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže istu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu. Navodi kako u konkretnoj pravnoj stvari, odnosno tužbi, nema mjesta primjeni instituta šutnje uprave , kako to tužitelj traži, jer se upravna tužba ne može podnijeti iz razloga navedenih u tužbi. Ističe da tužba sadržajno predstavlja predstavku na rad, a ne propuštanje javnopravnog tijela da donese upravni akt u za to propisanom roku. Nastavno na navedeno, ukazuje na to da je šutnja uprave vezana isključivo uz upravni postupak. Pojašnjava da se prema navodima i mišljenju tužitelja navodno radi o neažurnosti javnopravnog tijela, a sve kada bi takvi navodi i mišljenja bili osnovani, što nisu, pravna sredstva predviđena za šutnju uprave u takvim slučajevima nisu primjenjiva jer bi se radilo o dijelu upravne djelatnosti koja ne obuhvaća vođenje upravnog postupka. Naglašava da je šutnja uprave sadržajno puno uži pojam od samog nečinjenja ili propuštanja te se kao pravna zaštita ne može koristiti osim u za to jasno zakonom određenim slučajevima - upravnom postupku pred tijelima državne uprave, što ovdje konkretno nije slučaj. Nadalje navodi da Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS) određuje način na koji upravni sudovi odlučuju o obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, dok je cilj ZUS-a osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa povrijeđenih pojedinačnim odlukama (rješenjima ili aktima) javnih tijela. Ističe da u konkretnoj pravnoj stvari nema pojedinačne odluke koja je/ili bi trebala biti donesena , a kojom bi se vrijeđalo bilo kakvo pravo tužitelja koje bi se predmetnim institutom moglo štititi, radi čega tužbu treba odbaciti primjenom članka 46. stavka 1. točke. 7. ZUS -a. Nadalje ističe da ZUS jasno propisuje tko je tužitelj u upravnom sporu, a to je svaka fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku. Konkretno, apstraktni akti čije donošenje tužitelj traži (tužba je u navedenom dijelu nepodobna za raspravljanje jer je nejasna i nerazumljiva te iz iste uopće ne proizlazi koji to konkretno upravni akti od strane tuženika nisu doneseni), sve i da su doneseni, ne diraju u nikakva prava niti neposredni osobni interes tužitelja zasnovan na zakonu. Navodi da tužbu treba odbaciti i primjenom članka 46. stavka 1. točke. 2. ZUS-a. Naglašava da osim što je tužba neosnovana u meritumu, da tužitelj nije aktivno legitimiran podnijeti tužbu te predlaže da se tužba odbaci primjenom članka 46. u svezi s člankom 18. ZUS-a. Ističe da tužitelj u tužbi samo citira odluke predstavničkog tijela u pogledu izvršavanja kojih traži zaštitu, ali da iz navoda tužbe nije razvidno koje to konkretno odluke predstavničkog tijela tuženik ne izvršava. Navodi da analizirajući opće akte na koje se poziva tužitelj, ni iz jednog ne proizlazi obveza tuženika da u određenom roku u pisanom obliku donese određeni upravni akt/rješenje kojim bi se odlučilo o nekom konkretnom pravu bilo koje fizičke ili pravne osobe, a osobito ne tužitelja.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Člankom 46. stavkom 1. točkom 7 . ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
5. Prema članku 3. stavku 1. ZUS-a predmet upravnog spora je: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
6. Člankom 77. a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19., 144/20. - dalje: ZLPRS) propisano je da se protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor.
7. Suprotno navedenom članku 77.a. ZLPRS-a, u konkretnom slučaju tuženik nije vodio postupak, niti je donio pojedinačnu odluku u smislu članka 3. ZUS-a koja bi bila predmet osporavanja od strane tužitelja, kao stranke iz tog postupka, niti je povrijeđeno neko njegovo pravo i pravni interes, a protiv koje bi se sukladno članku 77.a ZLPRS-a mogao pokrenuti upravni spor, radi čega posljedično tome nema ni šutnje uprave, već tužitelj u tužbi iskazuje svoje nezadovoljstvo ne postupanjem tuženika tvrdeći da ne izvršava odluke predstavničkog tijela. Ujedno se tužitelju napominje da prema članku 75. ZLPRS-a, upravna tijela osnovana za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave neposredno izvršavaju provođenje općih akata svojih predstavničkih tijela.
8. Slijedom iznesenog, budući da je tužitelj podnio tužbu u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, valjalo je, na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS- a odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.
U Splitu 20. svibnja 2026.
S U T K I N J A:
Mirela Valjan - Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (članak 46. stavak 2. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju FS, [adresa]
- tuženiku Gradonačelniku Grada Trilja, Trilj, Poljičke Republike 15
