REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-7/26-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6 H, OIB: 78093047651 zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 22. travnja 2022. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Burića, odvjetnika, punomoćnika I-tuženika EF, odvjetnika i punomoćnika prijašnjeg II. tuženika RF, odvjetnika, dana 20. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.308,91 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. ožujka 2019. godine pa do isplate u visini zatezne kamate koja se određuje primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate u visini zatezne kamate koja se određuje primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju UF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6 H, OIB: 78093047651, parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-1275/2019-38 od 28. ožujka 2025.g. naloženo je I. tuženiku 24 SATA isplatiti tužitelju naknadu štete u iznos od 3.318,07 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2019.g. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev protiv I. tuženika u iznosu od 1.990,84 eura, odbijen kao neosnovan. Odbijen je tužbeni zahtjev protiv II. tuženika ŽF u cijelosti, kao neosnovan. Naloženo je I. tuženiku naknaditi parnične troškove tužitelju u iznosu od 623,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025.g. do isplate, te je naloženo tužitelju naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.187,50 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025.g. do isplate.

2. I. tuženik je podnio žalbu protiv navedene prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i protiv točke I. rješenja o trošku iz svih žalbenih razloga. Predložio je preinačiti presudu u skladu s navodima žalbe ili ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se isto preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati ovome sudu na ponovni postupka.

4. II tuženik je podnio prijedlog za dopunsku presudu podredno žalbu u kojoj predlaže donijeti odluku o trošku II. tuženika, a u protivnom navodi da sud nije odlučio o svim zahtjevima stranaka čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

5. Ovaj sud je donio rješenje o trošku dana 28. ožujka 2025. godine kojim je naložio I. tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 632,50 eura sa zateznom kamatom od dana 28. ožujka 2025.g. do isplate, te je naložio tužitelju naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.187,50eura, sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2025. g. do isplate.

6. Odlučujući o žalbama stranaka koje su podnesene protiv spomenute prvostupanjske presude i protiv rješenja o trošku, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-2861/2025-2 od dana 11. studenog 2025.g. ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na I. tuženika i predmet u tom dijelu vratio ovome sudu na ponovno suđenje. Odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke. Uvažene su žalbe tužitelja i I. tuženika i ukinuto rješenje o trošku u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i predmet u tom dijelu vraćen ovome sudu na ponovan postupak.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete upravljen protiv I. i II. tuženika zbog povrede prava osobnosti i to prava na čast, ugled i dostojanstvo zbog objave neistinitih informacija.

8. Tužbeni zahtjev protiv II. tuženika je odbijen i u tom dijelu je prvostupanjska presuda pravomoćna, pa se u ovoj fazi postupka raspravlja i odlučuje samo o zahtjevu usmjerenom protiv I. tuženika odnosno sada jedinog tuženika 24 sata d.o.o.

9. Nesporno je da je tuženik nakladnik portala www.24sata.hr i tiskanog izdanja novina 24 sata, te da je dana 14. veljače 2019.g. na portalu objavio članak pod naslovom: "Nakon otkrića 24 sata, ŽF kolege prozvao za ratno profiterstvo", a dana 15. veljače 2019.g. u tiskanom izdanju lista 24 sata članak pod naslovom: " ŽF nakon afere s preprodajom zemlje: To su ratni profiteri". Nije sporno da se u oba članka imenom i prezimenom spominje tužitelj, kao jedan od osnivača zadruge i član predsjedništva Hrvatske seljačke stranke (HSS-a.)

10. Sporno je pitanje jesu li objavljene informacije prouzročile nastanak neimovinske štete tužitelju, te postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete. S tim u vezi, sporna je osnovanost i visina tužbeno zahtjeva.

11. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su već spomenuti dokazi.

12. Tužitelj tvrdi da mu je nanesena neimovinska šteta, jer je u tekstu tuženika nazvan ratnim profiterom. Naveo je da živi u maloj sredini gdje ga svi poznaju, te da je trenutno županijski vijećnik. Tuženik tvrdi da ga je objava ovakvih informacija jako pogodila i da nije mogao podnijeti da je oklevetan na takav način. Naglasio je da je dobrovoljac Domovinskog rata i da ima čin satnika, te je objasnio da je nakon ovih članaka osjetio podsmijeh kod poznanika. Naglas io je da je Zadruga bila prisiljena prodati zemljište radi financijskih problema u poslovanju, jer su im brojni kupci ostali dužni te zadruga više nije mogla funkcionirati. Tvrdi da se nije okoristio od Zadruge. Naveo je da je cilj ove tužbe da se spere ljaga s njegovog imena i da dokaže da nije ratni profiter.

13. U svom iskazu prilikom saslušanja svjedok LF je potvrdio da je autor spornih članaka. Objasnio je da im je prethodio članak koji je objavljen prethodnog dana odnosno 13. veljače 2019. godine. Naveo je da je prije objave tog članka razgovarao s tužiteljem koji mu je objasnio zašto je zemlja prodana, o čemu je potom pisao u tom članku. Naveo je da je telefonskim putem tražio izjavu od II. tuženika i da je njegovu izjavu točno prenio unutar objavljenog teksta.

14. Iskaz tužitelja je prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da živi u maloj sredini, da ga svi poznaju jer se bavi politikom i da se objava članka na njega negativno odrazila. S druge pak strane, tužitelj u svom iskazu, a niti na drugi način, nije dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu takvog intenziteta da mu pripada pravo na novčanu naknadu.

15. Iskaz svjedoka je prihvaćen, jer je djelovao uvjerljivo i u skladu je s rezultatima drugih provedenih dokaza.

16. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete i svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 21. Zakona o medijima i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05).

17. Tuženik navodi da postoji razlog za eksku lpaciju iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, iako ne precizira na koju se pretpostavku iz tog stavka poziva.

18. Prije svega se navodi da odredbe Zakona o medijima i ZOO/05 treba tumačiti i primjenjivati sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, u konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i prava na poštivanje privatnog života, kroz koje se štiti i pravo na ugled i čast, zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. ustava Republike Hrvatske.

19. Prema čl. 10. st. 2. Konvencije, ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

- da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta)

- da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta)

- da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući razmjernosti).

20. Odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, propisano je da je slobodu medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostalog, zaštite ugleda ili prava drugih. S druge pak strane, čl. 7. st. 1. Zakona o medijima, propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

21. Stoga je potrebno da sud pred kojim se vodi postupak kojim tužitelj traži ograničenje nečije slobode izražavanja, provede test nužnosti i utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno, je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

22. Tužitelj navodi da su objavljene informacije za njega izrazito štetne, da je u vrijeme objave članaka bio član predsjedništva Hrvatske seljačke stranke ali da je bio nepoznat široj hrvatskoj javnosti. Naglasio je da protiv njega ni protiv bilo kojeg drugog zadrugara nije vođen niti jedan postupak, niti je pronađena bilo koja nepravilnost u radu zadruge.

23. Analizirajući objavljene članke, utvrđeno je da tužitelj nije glavni akter objavljenog teksta, već su to braniteljska zadruga na čelu s Hrvatskom seljačkom strankom, za koju zadrugu se navodi da je preprodala zemlju koju su prethodno dobili od države. Točno je da se tužitelj poimence spominje u tekstu, kao jedan od osnivača zadruge i član predsjedništva Hrvatske seljačke stranke, te kao osoba koja je radi sukoba s ŽF dobio suspenziju. Citirana je izjava ŽF da su se neki okoristili od toga što su sudjelovali u Domovinskom ratu i da su za njega to ratni profiteri.

24. Iako nije direktno izrečeno, u člancima se problematizira je li postupak zadrugara koji su dobili državno zemljište i primali poticaje, da bi odmah po proteku deset godina, zemljište prodali za znatno veći iznos nego što su ga platili, predstavlja oblik ratnog profiterstva.

25. Točno je da sud treba pružiti zaštitu onima kojima je natpisima u medijima povrijeđena privatnost, ugled i čast, ali s druge strane treba uzeti u obzir načelo slobode medija u demokratskom društvu, te pravo i dužnost novinara da otkrivaju, problematiziraju, istražuju i kritiziraju zbivanja i pojave u društvu za koje smatraju da etički (i/ili pravno) upitna.

26. Pojava korištenja svojstva branitelja i sudjelovanja u Domovinskom ratu za ostvarenje nekog privatnog interesa ili imovinske koristi, zasigurno nije u skladu s etičkim standardima društva, pa su takve pojave opravdano izložene kritici. U predmetnim člancima nitko nije rekao da se protiv tužitelja ili nekog od zadrugara vodi kakav postupak s tim u vezi, pa su stoga suvišne tvrdnje i opravdanja tužitelja da se protiv njega ne vodi niti jedan postupak.

27. U konkretnom slučaju je novinar objavio izjavu ŽF koji se osvrnuo na postupanje cijele zadruge u pogledu zemlje koju su dobili od države. Provodeći test razmjernosti i važući sukobljena prava, sud u ovom slučaju ne nalazi razloga za ograničavanje slobode medija, smatrajući da se mediji trebaju baviti aktualnim pitanjima koja se javljaju u društvu, trebaju propitivati postupke nositelja javne vlasti i prenositi informacije za koje smatraju da postoji interes javnosti da se za njih sazna.

28. Naročito se uzima u obzir činjenica da je tužitelj političar i da je u vrijeme objave članka obnašao javnu dužnost (član predsjedništva političke stranke i županijski vijećnik), pa kao takav treba biti otvoreniji za ispitivanje svojih riječi i djela i treba pokazati veći stupanj tolerancije.

29. Osim toga, treba navesti i to da su predmetni članci samo reakcija na članak objavljen dan ranije, pa tužitelj nije dokazao da su mu upravo predmetna dva članka (a ne članak objavljen dan ranije) uzrokovala neimovinsku štetu. Prema tome, uz već navedeno, treba dodati da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između svojih navoda o šteti i objave predmetnih članaka.

30. Za istaknuti je, da je novinar prije objave članka razgovarao s tužiteljem tražeći od njega objašnjenja, nakon čega je, između ostalog, objavio i ono što mu je tužitelj rekao o spornoj temi.

31. Tuženik se ekskulpira odgovornosti temeljem čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima, koja propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

32. Zaključno, nije utvrđeno da postoje razlozi za ograničavanje slobode izražavanja, a osim toga, tuženik je imao osnovani razlog povjerovati da su točne informacije o kojima je pisao i prethodno je zatražio objašnjenje od tužitelja, a osim toga, radi se o temi koja je od interesa javnosti, pa je s obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.15. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku

- odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

34. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu - 100 bodova, pristup na ročište 15. studenog 2019.g. - 50 bodova, ročište 07. veljače 2020.g. - 100 bodova, ročište 21. studenog 2021.g. - 100 bodova, ročište 26. listopada 2022.g. - 100 bodova, žalba protiv presude 125 bodova, žalba protiv rješenja o trošku - 125 bodova, pristup na ročište 22.04.2026.g. - 100 bodova, ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura. Dosuđen je PDV u iznos od 400,00 eura, pa je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

U Zagrebu, dana 20. svibnja 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku