REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-603/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačkog društva „Šljuka Prilišće“ iz Vukove Gorice, Vukova Gorica 26, OIB 96984744310, kojeg zastupa Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2672/2021-9 od 10. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-74/2017-39 od 19. listopada 2021., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-74/2017-39 od 19. listopada 2021.

a) potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev u odnosu na tijek zatezne kamate za razdoblje od 4. svibnja 2017. do 18. listopada 2021.

b) preinačava u dijelu odluke o glavnoj stvari i odluke o troškovima postupka i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.499,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.227,66 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 340,02 EUR u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:

„1. Da li sud može smatrati kao dokazanu pravno relevantnu činjenicu da bi se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač samo na temelju tvrdnje tužitelja (jedne parnične strane) te obzirom da su policijski službenici fotografirali „životinjsku“ dlaku, a unatoč tome što bilo kakav divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s štetnim događajem nije pronađena te unatoč tome što tužitelj nije predložio provođenje analize porijekla dlake i sl?

2. Predstavlja li divljač na cesti opasnu stvar te da li za štetu nastalu zbog naleta vozila na divljač odgovora lovoovlaštenik kao „vlasnik“ opasne stvari?

3. Je li tužitelj dužan dokazati postojanje propusta/štetne radnje tuženika kao lovoovlaštenika i uzročne veze između konkretne štetne radnje i nastale štete, kada bi divljač bila opasna stvar te kada bi tuženik odgovarao za štetu po principu uzročnosti (objektivna odgovornost)?“,

za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog je odgovoreno.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Prema ocjeni ovog suda prvo i treće pitanje ne udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer odgovor na njih leži u specifičnim i jedinstvenim okolnostima svakog pojedinog konkretnog spora, pa stoga niti odgovor na njih ne može imati značaj ujednačavanja sudske prakse, jedinstvene primjene zakona ili ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Glede drugog pitanja, koje je centralno pitanje svakog ovakvog ili sličnog spora, ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025. iznio pravno shvaćanje o tom pitanju, i posljedično tome i o obliku odštetne odgovornosti tuženika, gdje je rečeno:

„12. Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

13. Prema shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice, Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

14. Stoga, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

15. Odgovor na postavljeno pravno pitanje je da u parničnim postupcima radi naknade štete odnosno radi regresne isplate kasko štete koja je nastala uslijed naleta motornog vozila na divljač na cesti, glede pitanja odgovornosti za štetu divljač se smatra opasnom stvari.

16. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da u konkretnom slučaju divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, te da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

17. Budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi postavljeno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.“.

8. Kako se odluka suda drugog stupnja temelji na već donesenom pravnom shvaćanju ovog suda, to niti drugo pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

9. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora na prijedlog nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na prijedlog nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odlučilo kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić

IZDVOJENO MIŠLJENJE

suca Đura Sesse

u predmetu ovog suda Revd-603/2026

sa zahtjevom da se ovo odvojeno mišljenje dostavi strankama i uz odluku objavi na mrežnim stranicama ovog suda

1 U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik između ostalog predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije i zbog pitanja koja glase:

„1. Da li sud može smatrati kao dokazanu pravno relevantnu činjenicu da bi se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač samo na temelju tvrdnje tužitelja (jedne parnične strane) te obzirom da su policijski službenici fotografirali „životinjsku“ dlaku, a unatoč tome što bilo kakav divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s štetnim događajem nije pronađena te unatoč tome što tužitelj nije predložio provođenje analize porijekla dlake i sl?.

2. Predstavlja li divljač na cesti opasnu stvar te da li za štetu nastalu zbog naleta vozila na divljač odgovora lovoovlaštenik kao „vlasnik“ opasne stvari?

3. Je li tužitelj dužan dokazati postojanje propusta/štetne radnje tuženika kao lovoovlaštenika i uzročne veze između konkretne štetne radnje i nastale štete, kada bi divljač bila opasna stvar te kada bi tuženik odgovarao za štetu po principu uzročnosti (objektivna odgovornost)?“.

2. Većina u vijeću smatra da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje rev izije jer smatra kako slijedi:

„13. Prema shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice, Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

14. Stoga, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).“.

3. To smatram pogrešnim, ne slažem se s odlukom većine u vijeću.

4. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene

Revd-603/2026-2-1

prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.“.

5. Prema mom skromnom mišljenju baziranje odluka ovog suda na konceptu odgovornosti za štetu kao imaoca opasne stvari, uz primjenu pravila o ekskulpaciji od dogovornosti imaoca opasne stvari, na što se u svode razlozi većine u vijeću nije pravilan.

6. Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

7. U tom smislu smatram da odgovor na pitanje je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Divljač sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to bilo koja divljač mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa divljači na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za divljač, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u divljač. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.

8. Ovdje treba dodati da je sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a iz odredbe čl. 1064. istog zakona slijedi da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

9. Opasna stvar je svaka pokretna ili nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi, bilo svojim samim postojanjem,

Revd-603/2026-2-1

uporabom, osobitim položajem, osobinama ili nedostacima, pri čemu te opasnosti postoje unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti jer stvar nije u potpunoj kontroli njezina imatelja.

10. Da bi postojala odštetna odgovornost od opasne stvari nužno je da postoji njen vlasnik ili njen imalac, a to znači da postoji i osoba koja ima vlast nad tom stvari i koja makar od te stvari postoji povećana opasnost upravlja i nadzire tu stvar tako da ona ne bude uzrok štete.

11. Dakle, da bi postojala odštetna odgovornost vlasnika ili imaoca mora se raditi o takvoj stvari s kojim je moguće upravljati, koju je moguće nadzirati, koju je moguće ograničiti.

12. Jasno je da divljač nije takva stvar, jer se nju ako je slobodna u prirodi ne može nadzirati, njeno kretanje se ne može predvidjeti, njeno ponašanje ne može biti ni na koji način ograničiti ili njime upravljati.

13. Zato smatram da se usprkos prevladavajućoj, ali istovremeno i mehaničkoj primjeni odredbi ZOO-a divljač ne može smatrati opasnom stvari iz koje činjenice bi se izvlačila odštetna odgovornost lovačkog društva.

14. S tim u svezi, ako se djelatnost lovačkog društva svodi na iskorištavanje i upravljanjem lovištem, tada bi se moglo raditi o djelatnosti koja bi eventualno mogla biti opasna djelatnost, no to nadilazi pitanja ovog konkretnog spora.

15. I na kraju, s obzirom na činjenične okolnosti ovog spora (nalet vozila na divljač na kolniku) po mom sudu opasnu stvar predstavlja kolnik na kojem se nalazi divljač, a ne divljač sama po sebi.

16. Zato o pitanjima koja problematiziraju pitanje odštetne odgovornosti na osnovi divljači kao opasne stvari ovisi odluka u ovom sporu, imajući u vidu gore navedenu argumentaciju, pa bi stoga trebalo dopustiti podnošenje revizije.

17. Osim toga vlasnik divljači u Republici Hrvatskoj nije pojedinac, već je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. Zakona o lovstvu). Divljač u lovištu smatra se vlasništvom Republike Hrvatske, a pravo lova na lovištu stječe lovoovlaštenik, koji ima ovlast gospodarenja divljači, uključujući uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (čl. 21. i čl. 2. toč. 4. Zakona o lovstvu). Lovoovlaštenik stječe pravo lova na temelju zakona i ugovora, ali samim time ne postaje vlasnik divljači, jer divljač je slobodno živa i neprekidno se kreće, te nema stalnog gospodara (presuda Ustavnog suda RH od 18. lipnja 2019. broj U- I/4249/2018).

18. S prednjim u svezi, prema prilično stabilnoj, ali po mom mišljenju također praksi koja trpi brojne kritike izraženoj u primjerice odlukama Rev-688/06, Rev-3094/17 ili Rev-335/23 za štetu koja potječe od opasne stvari, poput puške, odgovoran je njezin vlasnik, u ovom slučaju Republika Hrvatska, sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. Republika Hrvatska odgovara za štetu nastalu trećim osobama uporabom

Revd-603/2026-2-1

vatrenog oružja u njezinom vlasništvu, osim ako postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti propisane zakonom. Odgovornost je objektivna, što znači da se odgovara bez obzira na krivnju (čl. 1045. st. 3. i čl. 1064. ZOO), pa bi to onda značilo da ako se kao bezrezervno prihvati shvaćanje da je divljač opasna stvar tada bi za štetu bila odgovorna Republika Hrvatska, a ne lovačko društvo.

Zagrebu, 20. svibnja 2026.

Sudac:

Đuro Sessa