REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-592/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ČMD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Smerdel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pelicarić & Smerdel d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u suposjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-824/2025-2 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-303/2020-35 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici predati tužitelju u suposjed nekretninu u naravi visokoprizemni stambeni objekt opisan u izreci presude suda prvog stupnja.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:
„Može li suvlasnik stvari, obzirom na odredbu čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u odnosu na druge suvlasnike postavljati zahtjeve glede samo idealnog suvlasničkog dijela stvari?“,
za koje pitanje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno jer u odnosu na ista tuženica nije uopće iznijela razloge važnosti tih pitanja, niti u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih - žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
6. Umjesto toga, predlagateljica u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
8. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
9.1. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
9.2. Svoju argumentaciju da su joj grubo povrijeđena postupovna jamstva jer je ročište održano bez njenog prisustva, tuženica bazira na drugačijim činjenicama od onih koje je utvrdio sud nižeg stupnja, Naime, sudovi utvrđuju da tuženica nije tražila odgodu ročišta, već da je obavijestila sud o svom zdravstvenom stanju, pa time niti ne stoji središnja tvrdnja u prijedlogu da je ročište održano usprkos traženju tuženice da ono bude odgođeno zbog njene odsutnosti.
10. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje, čime nije niti učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
