27 P-1370/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja UĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku GĆ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 08. travnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno zajedno sa punomoćnikom Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku i zzz TĆ, zamjenica u ODO Šibenik, po objavi, dana 20. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik fizičkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-D-E-F-A, na skici mjesta očevida Pjera Sladoljeva dipl. ing. geod. od 30. listopada 2025. godine, koja skica predstavlja sastavni dio ove presude.“

Obrazloženje

1. Tužitelj UĆ zastupan po punomoćniku GĆ, odvjetniku u [adresa] podnio je ovom sudu, dana 27. srpnja 2023. godine, tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine narodnog naziva “Gaj” koja predstavlja fizički dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 1286m2, označene slovima A-B-C-D-E-F-A na geodetskom snimku JĆ od dana 02. siječnja 2023. godine. Vlasništvo predmetne nekretnine da je stekao nakon smrti svog oca KĆ iz [adresa] temeljem rješenja ovog suda od dana 21. veljače 2000. godine pod poslovnim brojem O-915/99 pa potom izvršenom materijalnom diobom sa ostalim sunasljednicima temeljem Ugovora o materijalnoj diobi nekretnina od dana 12. kolovoza 2000. godine. Otac tužitelja vlasništvo predmetne nekretnine da je stekao također od svog oca i to nasljeđivanjem a djed tužitelja također od svog oca, dakle nekretnina da se u obitelji tužitelja godinama prenosila s koljena na koljeno. Nekretnina da je od pamtivijeka u neprekinutom i nesmetanom posjedu prednika tužitelja a sada u nesmetanom posjedu tužitelja. Ista da u naravi predstavlja vinograd, ograđen stoljetnim suhozidom koji da je u cijelosti vidljiv na geodetskom snimku JĆ od dana 02. siječnja 2023. godine a djelomično i na osnovnoj karti iz 1954. godine.

1.2. Nekretnina da je u zemljišnim knjigama suda upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, iako je ista vlasništvo predlagatelja, odnosno ista da se nalazi u kontinuiranom i mirnom posjedu predlagatelja i njegovih prednika preko 200 godina pa je tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev budući su prednici tužitelja vlasništvo nekretnine stekli dosjelošću.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu a sve jer iz navedenih dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj da nije dostavio dokaz iz kojeg bilo vidljivo da je njegov prednik RĆ bio vlasnik predmetnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Slijedom navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza smrti KĆ pod poslovnim brojem O-915/99 od dana 21. veljače 2000. godine, preslike Ugovora o materijalnoj diobi od dana 12. kolovoza 2000. godina, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 03. studenog 2025. godine, saslušanjem svjedoka CĆ, IĆ, HĆ te saslušanjem tužitelja ĐĆ sve na ročištu pred ovim sudom, dana 08. travnja 2026. godine.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-E-F-A sve sukladno skici mjesta očevida o izrađenoj od strane vještaka Pjera Sladoljeva od dana 30. listopada 2025. godine.

7. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

7.1. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza smrti RĆ pod poslovnim brojem O-915/99 od dana 21. veljače 2000. godine, vidljivo je kako su na nasljedstvo iza njegove smrti pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to supruga DĆ, sin UĆ i kći OĆ. Nadalje, pregledom preslike ugovora o materijalnoj diobi sklopljenog između DĆ, ĐĆ i ZĆ od dana 12. kolovoza 2000. godine vidljivo je da je NĆ pripalo zemljište zv. Vrh Gaja koje u naravi predstavlja maslinik i vinograd.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljev dipl. ing. sud je utvrdio da se do predmetne nekretnine pristupa nesmetano i to makadamskim putem koji predstavlja Ulicu Šetnica Gaj. Predmetna nekretnina da je sa svih svojih strana omeđena trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku suhozidova i kamenih vlačića. U trenutku očevida na terenu da se zatiču tragovi obrade u obliku panjeva, vinove loze, smokve te maslina. Predmetna nekretnina da je prošarana vlačicama koje ukazuju na činjenicu da je tu u prošlosti egzistirao vinograd. Na skici mjesta očevida nekretnina je označena dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] slovima A-B-C-D-E-F-A.

8.1. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev dipl. ing. geod. od dana 28. ožujka 2025. godine stranke nisu male primjedbe dok je tužitelji, podneskom od dana 07. travnja 2026. godine, tužbu uredio u skladu sa navedenim nalazom i mišljenjem a čemu se tuženik i dalje protivio.

9. Svjedok CĆ u svom iskazu je naveo kako mu je poznata nekretnina koja je predmet ovog postupka jer je njegov otac imao polje u blizini iste i često je sa ocem odlazio tamo kako bi mu pomogao. Na spornoj nekretnini da je viđao oca tužitelja KĆ koji je tamo obrađivao vinograd i imao pokoju smokvu. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom a unutar nekretnine da su se radile vlačice za potrebe samog vinograda. Otac tužitelja RĆ da je preminuo 1998. godine a od tada da na nekretnini viđa samo tužitelja. RĆ da je osim tužitelja imao još i kćerku, a u odnosu na predmetnu nekretninu da misli kako je istu naslijedio upravo tužitelj ali da mu nije poznato kako se tužitelj podijelio sa svojom sestrom. Danas da na nekretnini postoje smokve dok vinova loza da je propala, a nekretnina da je i danas ograđena suhozidom i to u istim gabaritima u kojima je bila oduvijek ograđena. Isto tako iskazivao je kao mu nije poznato da bi tužitelju ili njegovim prednicima netko ometao posjed.

9.1. Iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi kako isti ima saznanja o nekretnini koja je predmet ovog postupka budući je njegov otac a nakon njegove smrti i sam svjedok ima nekretninu u blizini sporne nekretnine pa kada je sa svojim ocem odlazio na njihovu nekretninu, otac da mu je znao reci, pokazujući na spornu nekretninu, da je to sve od “ U, a što da predstavlja nadimak obitelji RĆ. Na spornoj nekretnini da je znao viđati oca tužitelja KĆ, njegovu suprugu i tužitelja koji su obrađivali vinovu lozu i smokve. Otac tužitelja RĆ da je preminuo negdje 2000. godine a nakon njegove smrti vinograd da je nastavio obrađivati tužitelj. Tužitelj da je nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca i podjelom sa svojom sestrom OĆ. Nekretnina da je ograđena u potpuno istim gabaritima kako je i ranije bila ograđena te da se na istoj nalaze vlačice koje su služile da bi se lakše sadila vinova loza.

9.2. Svjedok HĆ iskazivao je da mu je poznata nekretnina koja je predmetom postupka a sve iz razloga jer njegova obitelj ima polje udaljeno oko 150 metara od sporne nekretnine. Kada je sa svojim ocem odlazio na njihovu nekretninu da je na predmetnoj nekretninu viđao oca tužitelja KĆ koji je tamo obrađivao vinove loze i smokve. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom u potpuno istim gabaritima kako je ograđena i danas. Otac tužitelja RĆ da je preminuo negdje 1998-2000 godine i od tada da je na nekretnini viđao tužitelja. Istom da je poznato kako je nadimak obitelji RĆ “ G jer da mu je to otac govorio. Na nekretnini da su postojale vlačice te da mu nije poznato da bi tužitelju ili njegovim prednicima netko osporavao posjed utužene nekretnine.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je na predmetnoj nekretnini prvo bio njegov djed RĆ pok. KĆ koji je nekretninu naslijedio od svojih prednika. Isti da je preminuo 1970. godine te da je imao šestero djece i to petoricu sinova i jednu kći. Budući da je njegov djed na tom području imao puno zemlje, negdje oko 7000- 8000 metara kvadratnih, isti da je za života razdijelio nekretninu svojoj djeci pa je tako 1950. godine i otac tužitelja dobio utuženu nekretninu. Njegov otac da je na nekretnini obrađivao vinograd te su na istoj bile dvije smokve. Nekretnina da je u cijelosti ograđena suhozidom te se na istoj nalaze vlačiće kako bi spriječile odron zemlje u more. Njegov otac da je preminuo 1999. godine a nakon njegove smrti on, njegova majka i sestra da su sklopili Ugovor o materijalnoj diobi kojim ugovorom je sporna nekretnina pripala upravo njemu. On da je na nekretnini nastavio obrađivati vinograd dok isti nije propao te je vodio računa o smokvama koje se nalaze na nekretnini. Njegova obitelj da je imala nadimak i “ G. Nikada nitko da niti njegovim prednicima niti njemu nije osporavao posjed nekretnine.

11. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im dijelom osobno poznate a dijelom po pričanju starijih osoba, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to još od 1950-tih godina i to na način da su istu obrađivali.

12. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

12.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

12.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne

postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu T protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

12.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

12.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima A-B-C-D-E-F-A bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njihovih prednika, da je ne nekretnini prvo bio djed tužitelja, potom otac tužitelja, te naposljetku i sam tužitelj koji i dan danas istu koristi.

14. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed djela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

15. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši od 50-tih godina prošlog stoljeća ( što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku kao i saslušanja samog tužitelja) a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to djed istog odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja, točnije od djeda, pa oca tužitelja koji je istu dobio od oca 1950. godina te obrađivao za života a preminuo je 1999. godine pa sve do samog tužitelja.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući stranke nisu isti potraživale.

U Šibeniku, 20. svibnja 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik