REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-796/2024-42

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OTP banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Alanu Alagiću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, objavljene 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 3.3. Ugovora o kreditu broj 061020082902 SP kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili 20. listopada 2006. koja glasi: « Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje» pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 061020082902 SP kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili dana 20. listopada 2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1.1. koja glasi:

« …u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate... »,

u odredbi čl.1.2. koja glasi:

«Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog ugovora. »,

u odredbi čl.1.3. koja glasi:

«Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule»

te u odredbi čl.1.4. koja glasi:

« Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta»

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.343,41 eura, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

- na iznos od 42,86 eura počev od 2.2.2008. do isplate,

- na iznos od 54,36 eura počev od 2.3.2008. do isplate,

- na iznos od 55,05 eura počev od 2.4.2008. do isplate,

- na iznos od 53,41 eura počev od 3.5.2008. do isplate,

- na iznos od 53,05 eura počev od 8.6.2008. do isplate,

- na iznos od 63,06 eura počev od 3.7.2008. do isplate,

- na iznos od 71,03 eura počev od 2.8.2008. do isplate,

- na iznos od 71,31 eura počev od 4.9.2008. do isplate,

- na iznos od 72,21 eura počev od 2.10.2008. do isplate,

- na iznos od 76,42 eura počev od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 92,57 eura počev od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 106,59 eura počev od 14.1.2009. do isplate,

- na iznos od 108,23 eura počev od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 105,57 eura počev od 17.3.2009. do isplate,

- na iznos od 107,42 eura počev od 2.4.2009. do isplate,

- na iznos od 107,15 eura počev od 6.5.2009. do isplate,

- na iznos od 105,08 eura počev od 11.6.2009. do isplate,

- na iznos od 116,13 eura počev od 11.7.2009. do isplate,

- na iznos od 117,52 eura počev od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 118,56 eura počev od 12.9.2009. do isplate,

- na iznos od 116,92 eura počev od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 118,00 eura počev od 21.11.2009. do isplate,

- na iznos od 117,43 eura počev od 17.12.2009. do isplate,

- na iznos od 120,30 eura počev od 19.1.2010. do isplate,

- na iznos od 121,33 eura počev od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 121,21 eura počev od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 123,01 eura počev od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 125,60 eura počev od 20.5.2010. do isplate,

- na iznos od 126,85 eura počev od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 128,33 eura počev od 22.7.2010. do isplate,

- na iznos od 126,91 eura počev od 10.8.2010. do isplate,

- na iznos od 135,34 eura počev od 14.9.2010. do isplate,

- na iznos od 133,65 eura počev od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 134,76 eura počev od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 141,00 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 138,45 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 129,75 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 104,73 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 89,30 eura počev od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 96,24 eura počev od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 100,64 eura počev od 20.8.2011. do isplate,

- na iznos od 102,54 eura počev od 20.8.2011. do isplate,

- na iznos od 102,94 eura počev od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 96,75 eura počev od 13.9.2011. do isplate,

- na iznos od 94,57 eura počev od 18.10.2011. do isplate,

- na iznos od 94,17 eura počev od 19.11.2011. do isplate,

- na iznos od 94,88 eura počev od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 97,28 eura počev od 18.1.2012. do isplate,

- na iznos od 97,86 eura počev od 3.3.2012. do isplate,

- na iznos od 96,78 eura počev od 5.4.2012. do isplate,

- na iznos od 96,97 eura počev od 25.4.2012. do isplate,

- na iznos od 97,59 eura počev od 29.5.2012. do isplate,

- na iznos od 96,67 eura počev od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 96,72 eura počev od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 96,43 eura počev od 3.8.2012. do isplate,

- na iznos od 94,47 eura počev od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos od 95,94 eura počev od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 95,78 eura počev od 29.12.2012. do isplate,

- na iznos od 93,82 eura počev od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 95,22 eura počev od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 94,96 eura počev od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 95,35 eura počev od 19.4.2013. do isplate,

- na iznos od 95,17 eura počev od 19.4.2013. do isplate,

- na iznos od 93,16 eura počev od 10.5.2013. do isplate,

- na iznos od 92,03 eura počev od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 92,18 eura počev od 10.8.2013. do isplate,

- na iznos od 92,03 eura počev od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 92,88 eura počev od 22.10.2013. do isplate,

- na iznos od 92,74 eura počev od 27.11.2013. do isplate,

- na iznos od 93,11 eura počev od 8.12.2013. do isplate,

- na iznos od 93,51 eura počev od 17.12.2013. do isplate,

- na iznos od 92,39 eura počev od 24.1.2014. do isplate,

- na iznos od 6,32 eura počev od 13.3.2014. do isplate,

- na iznos od 6,27 eura počev od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 6,20 eura počev od 8.5.2014. do isplate,

- na iznos od 6,16 eura počev od 28.6.2014. do isplate,

- na iznos od 6,16 eura počev od 7.8.2014. do isplate,

- na iznos od 6,16 eura počev od 14.8.2014. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura počev od 28.8.2014. do isplate,

- na iznos od 6,14 eura počev od 22.10.2014. do isplate,

- na iznos od 6,14 eura počev od 22.10.2014. do isplate,

- na iznos od 6,12 eura počev od 5.11.2014. do isplate,

- na iznos od 6,13 eura počev od 18.12.2014. do isplate,

- na iznos od 6,10 eura počev od 16.1.2015. do isplate,

- na iznos od 6,07 eura počev od 13.3.2015. do isplate,

- na iznos od 6,05 eura počev od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 6,01 eura počev od 19.5.2015. do isplate,

- na iznos od 5,98 eura počev od 19.5.2015. do isplate,

- na iznos od 5,95 eura počev od 1.7.2015. do isplate,

- na iznos od 5,92 eura počev od 21.7.2015. do isplate,

- na iznos od 5,89 eura počev od 21.8.2015. do isplate,

- na iznos od 5,87 eura počev od 19.9.2015. do isplate,

- na iznos od 5,83 eura počev od 27.10.2015. do isplate,

- na iznos od 5,80 eura počev od 17.12.2015. do isplate,

- na iznos od 5,77 eura počev od 17.12.2015. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.082,14 eura, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

- na iznos od 11,07 eura počev od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 20,70 eura počev od 14.1.2009. do isplate,

- na iznos od 27,38 eura počev od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 17,37 eura počev od 17.3.2009. do isplate,

- na iznos od 24,88 eura počev od 2.4.2009. do isplate,

- na iznos od 24,12 eura počev od 6.5.2009. do isplate,

- na iznos od 16,45 eura počev od 11.6.2009. do isplate,

- na iznos od 17,98 eura počev od 11.7.2009. do isplate,

- na iznos od 13,87 eura počev od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 17,75 eura počev od 12.9.2009. do isplate,

- na iznos od 12,47 eura počev od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 16,54 eura počev od 21.11.2009. do isplate,

- na iznos od 14,91 eura počev od 17.12.2009. do isplate,

- na iznos od 25,14 eura počev od 19.1.2010. do isplate,

- na iznos od 29,06 eura počev od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 28,99 eura počev od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 35,61 eura počev od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 44,98 eura počev od 20.5.2010. do isplate,

- na iznos od 49,70 eura počev od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 55,29 eura počev od 22.7.2010. do isplate,

- na iznos od 50,80 eura počev od 10.8.2010. do isplate,

- na iznos od 80,53 eura počev od 14.9.2010. do isplate,

- na iznos od 75,17 eura počev od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 79,50 eura počev od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 101,81 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 93,47 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 93,06 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 90,87 eura počev od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 88,73 eura počev od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 127,65 eura počev od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 152,64 eura počev od 20.8.2011. do isplate,

- na iznos od 163,95 eura počev od 20.8.2011. do isplate,

- na iznos od 167,04 eura počev od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 133,50 eura počev od 13.9.2011. do isplate,

- na iznos od 122,24 eura počev od 18.10.2011. do isplate,

- na iznos od 120,78 eura počev od 19.11.2011. do isplate,

- na iznos od 125,51 eura počev od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 139,73 eura počev od 18.1.2012. do isplate,

- na iznos od 143,83 eura počev od 3.3.2012. do isplate,

- na iznos od 138,66 eura počev od 5.4.2012. do isplate,

- na iznos od 140,68 eura počev od 25.4.2012. do isplate,

- na iznos od 145,02 eura počev od 29.5.2012. do isplate,

- na iznos od 140,75 eura počev od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 141,93 eura počev od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 141,24 eura počev od 3.8.2012. do isplate,

- na iznos od 131,11 eura počev od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos od 140,36 eura počev od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 140,45 eura počev od 29.12.2012. do isplate,

- na iznos od 130,30 eura počev od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 139,23 eura počev od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 138,85 eura počev od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 142,09 eura počev od 19.4.2013. do isplate,

- na iznos od 142,13 eura počev od 19.4.2013. do isplate,

- na iznos od 131,54 eura počev od 10.5.2013. do isplate,

- na iznos od 126,07 eura počev od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 128,05 eura počev od 10.8.2013. do isplate,

- na iznos od 128,26 eura počev od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 134,31 eura počev od 22.10.2013. do isplate,

- na iznos od 134,65 eura počev od 27.11.2013. do isplate,

- na iznos od 137,87 eura počev od 8.12.2013. do isplate,

- na iznos od 141,41 eura počev od 17.12.2013. do isplate,

- na iznos od 135,98 eura počev od 24.1.2014. do isplate,

- na iznos od 138,20 eura počev od 13.3.2014. do isplate,

- na iznos od 137,07 eura počev od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 133,54 eura počev od 8.5.2014. do isplate,

- na iznos od 131,88 eura počev od 28.6.2014. do isplate,

- na iznos od 133,82 eura počev od 7.8.2014. do isplate,

- na iznos od 137,11 eura počev od 14.8.2014. do isplate,

- na iznos od 138,55 eura počev od 28.8.2014. do isplate,

- na iznos od 140,06 eura počev od 22.10.2014. do isplate,

- na iznos od 142,79 eura počev od 22.10.2014. do isplate,

- na iznos od 142,97 eura počev od 5.11.2014. do isplate,

- na iznos od 145,79 eura počev od 18.12.2014. do isplate,

- na iznos od 146,41 eura počev od 16.1.2015. do isplate,

- na iznos od 146,14 eura počev od 13.3.2015. do isplate,

- na iznos od 146,14 eura počev od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 146,15 eura počev od 19.5.2015. do isplate,

- na iznos od 146,16 eura počev od 19.5.2015. do isplate,

- na iznos od 146,17 eura počev od 1.7.2015. do isplate,

- na iznos od 146,18 eura počev od 21.7.2015. do isplate,

- na iznos od 146,18 eura počev od 21.8.2015. do isplate,

- na iznos od 146,19 eura počev od 19.9.2015. do isplate,

- na iznos od 146,20 eura počev od 27.10.2015. do isplate,

- na iznos od 146,21 eura počev od 17.12.2015. do isplate,

- na iznos od 146,22 eura počev od 17.12.2015. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 5.145,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.09.2015. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 5.132,60 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana dok se s razlikom do 11.025,00 eura zahtjev za naknadu troška odbija.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška od 6.875,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od 10. lipnja 2019. pravni prednik tužiteljice FČ navodi da je 20. listopada 2006. s tuženikom zaključio ugovor o stambenom kreditu za adaptaciju kuće broj 061020082902 SP u iznosu kunske protuvrijednosti 110.957,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s otplatom u 264 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja, s promjenjivom godišnjom, redovnom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,89%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te korisnik nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, da niti konverzijom korisnik nije obeštećen u potpunosti te s obzirom na ništetnost odredbi osnovnog ugovora zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao. Nakon provedenog vještačenja podneskom 23. prosinca 2025. postavlja još dva alternativna zahtjeva tražeći isplatu iznosa utvrđenog kao rekapitulacija od 23.518,31 eura ili isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose preplate od 7.079,67 eura.

2. Odgovorom na tužbu od 27. kolovoza 2019. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, podneskom od 19. srpnja 2024. protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

3. Rješenjem poslovni broj P-844/2019-25 od 20. prosinca 2024. pozvana je nasljednica ĐČ da preuzme postupak iza pokojnog supruga FČ.

4. U dokaznom postupku pročitan je ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje. Dokaz saslušanjem tužiteljice nije proveden jer je preuzela postupak kao nasljednica korisnika kredita.

4.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 061020082902 SP od 20. listopada 2006. predniku tužiteljice je odobren stambeni kredit za adaptaciju kuće u protuvrijednosti 110.957,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dana isplate kredita, člankom 2. ugovorena je otplata u 264 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dana uplate, člankom 3. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s bančinom Odlukom o kamatama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,89%.

4.1.1. Dodatkom br. 1. utvrđena je nedospjela glavnica od 52.022,17 eura na dan 13. siječnja 2016., dana zaključenja dodatka.

4.2. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. od 7. svibnja 2025. utvrđena je do konverzije kredita, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da se cijelo vrijeme primjenjivala kamatna stopa poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a nakon 01. siječnja 2014. zakonska kamatna stopa od 3,23%, preplata od 7.343,41 €. Pod pretpostavkom da je tijekom otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, preplatila 9.082,14 €. Konverzijom nepriznati iznos umanjena glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.145,43 € odnosno za toliko je glavnica nedovoljno umanjena. Uplatama je na dan 30. rujna 2015. za 5.132,34 € premašen iznos uplata prema simuliranome EUR kreditu. Uzimajući u obzir preplatu kamate i tečaja zajedno sa zateznom kamatom do konverzije, te efekata konverzije (priznate preplate i razlike glavnice) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 23.518,31 € i to:

- 21.570,98 € preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate i

- 1.947,33 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.

Konverzija kredita iz CHF u EUR provedena je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) matematički je izjednačen s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR, ali ne i s CHF kreditom s ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose preplate kamate i tečaja, odnosno iznos utvrđen rekapitulacijom od 23.518,31 euro.

Tablicom 10. izračunate su zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose preplate do 13. siječnja 2016., dana zaključena dodataka, u iznosu od 7.079,67 eura.

4.2.1. Saslušan na ročištu od 13. travnja 2026. vještak ustraje pri nalazu, a povodom primjedbi tuženika iz podneska od 19. studenog 2025. da nalaz nema negativnih razlika po kamatnoj stopi, ističe da je od anuiteta koji dospijeva 1. veljače 2014. izmijenio početni otplatni plan na način da je smanjio kamatnu stopu na zakonsku kamatnu stopu od 3,23% kako je bilo određeno rješenjem o vještačenju, a tuženikova razlika u simuliranoj preplati po tečaju posljedica je tuženikove pogrešne primjene prodajnog tečaja na dan dospijeća, a ne ugovorom određenog srednjeg tečaja na dan plaćanja.

5. Utvrđeno je da:

- je prednik tužiteljice s tuženikom 20. listopada 2006. zaključio ugovor o stambenom kreditu broj 061020082902 SP u iznosu kunske protuvrijednosti 110.957,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz otplatu u 264 mjesečna anuiteta prema srednjem tečaju HNB na dana uplate,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,89%, a utvrđuje se odlukama banke,

- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- se kamatna stopa promijenila 30. listopada 2006. na 4,89%, 07. siječnja 2008. na 5,89%, 16. lipnja 2008. na 6,25%,10. studenog 2008 na 6,75%, 07. lipnja 2009. na 6,99%, 15. siječnja 2011. na 6,74%, 15. veljače 2011. na 6,24% te 01. siječnja 2014. na 3,23%,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit iznosi 7.343,41 euro,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF iznosi 9.082,14 eura,

- razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice u kunskoj protuvrijednosti na dan obračuna konverzije 30.09.2015. od i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju i kamati od 5.145,43 eura

- zakonska zatezna kamata na preplaćene iznose zbog promjene kamatne stope i tečaja na dan 13. siječnja 2016. iznosi 7.079,67 eura,

- ukupno potraživanje na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.518,31 euro.

6. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

7. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 01. rujna 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

11. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

12. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

13. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja. Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

14. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

15. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

16. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a članka 19.b „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos. Prema članku 19.e stavak 9. vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja, u odnosu na ugovorene, ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima bi se derogirala njegova druga prava.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

19. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

20. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

21. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen.

22. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

23. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

24. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

25. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

26. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 23. prosinca 2025. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

28. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

29. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih, jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužiteljica duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

30. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope 7.343,41 euro, tečaja 9.082,14 eura i iznos za koji glavnica konvertiranog kredita nije dovoljno umanjena 5.145,43 eura, sve zajedno sa sporednom tražbinom, zakonskom zateznom kamatom.

31. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

32. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 500,00 eura, pristojbe na tužbu od 195,10 eura (jer je plaćena), a prema vrijednosti predmeta spora nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 23. rujna 2019., 9. siječnja 2021., podneska od 23. prosinca 2025., zastupanja na ročištu 18. siječnja 2021., 13. travnja 2026. po 250 bodova, zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. prema Tbr.9.2. OT 125 bodova, pristupa na ročište 2. listopada i 8. studenog 2019.prema Tbr.9.5. OT pristupa na ročište za objavu prema Tbr. 9.3. OT po 50 bodova, ukupno 1.775 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 4.437,50 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada za sastav opomene pred tužbu, podnesaka od 30. listopada 2019., 26. siječnja i 14. svibnja 2021., 28. veljače i 13. ožujka 2024. i 11. veljače 2026., kojima se dostavljaju priznanice o izvršenim uplatama pristojbe, predujma, ponavljaju navodi prethodnih podnesaka ili su dostavljeni pred ročište za koje je priznata nagrada, te za pojedina ročišta nije priznata nagrada u zatraženom iznosu.

Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.), a na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku određeno je plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 20. svibnja 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od primitka odluke, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja Josipu Valiću, odvjetniku u Puli

2. punomoćniku tuženika Alanu Alagiću, odvjetniku u Puli