Broj: Ppž-2797/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŠG, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ŠG, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula, od 3. ožujka 2026., Klasa: 211-07/26-1/37,49 Ur.broj: 511-08-29-26-1, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenice ŠG odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica ŠG obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica ŠG i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica ŠG je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanja vozačke dozvole, navodeći u bitnome da joj je vozačka dozvola iznimno bitna za posao i svakodnevno funkcioniranje obitelji, suprug joj je na bolovanju. Ističe da ima već šest kaznenih bodova pa bi izricanje još šest bodova dovelo do trajnog gubitka vozačke dozvole i zabrane upravljanja vozilima kroz dulje razdoblje. Moli da se uzmu u obzir osobne i obiteljske okolnosti, te ublaži izrečena sankcija.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žaliteljica radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, navodi žaliteljice da joj je za posao i svakodnevni život potrebna vozačka dozvola, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Naime, okrivljenica navedene tvrdnje nije potkrijepila relevantnim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega se takvi navodi ne mogu uzeti u obzir.

Nadalje, okrivljenica je prilikom upravljanja vozilom, iako je znala da istim upravlja dok joj je još na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, bila dužna voditi računa o svim okolnostima, uključujući i značaj posjedovanja vozačke dozvole za njeno zaposlenje, te svakodnevni život, te postupati sukladno prometnim propisima. Budući to nije učinila, snosi pravne posljedice svog protupravnog ponašanja.

8. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u svezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava istarska, Postaja prometne policije Pula, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.