Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-159/2026-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Monike Martan, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/2025; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 10. ožujka 2026., broj KO-DO-99/2026-1, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. održane u nazočnosti predstavnice ODO u Varaždinu CO, optužnog ČO, branitelja Davora Zimića, odvjetnik iz [adresa] i oštećenika RO, dana 20. svibnja 2026. objavio je te

presudio je

I. Optuženi ČO, [osobni identifikacijski broj], sin Č i C, rođene R, rođen **.**.1963. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, razveden, otac jednog djeteta, vlasnik kuće na adresi prebivališta, osuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 20. veljače 2026., oko 16,30 sati, u [adresa], u cilju da ustraši RO, s mobilnog telefona broja [broj telefona] nazvao Operativno komunikacijski centar Policijske uprave varaždinske broja 192 i izjavio da hoće ići u zatvor i da će ubiti RO iz [adresa] jer ga je lažno prijavio za prijetnju, o čemu su istog dana policijski službenici obavijestili RO,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11

te se optuženi ČO na temelju članka 139. točka 2. KZ/11

o s u đ u j e  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 10 (DESET) MJESECA

II. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom ČO u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. veljače 2026. pa nadalje.

III. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom ČO izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, no ne dulje od 3 godine.

IV. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 1 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; dalje: ZKP/08) oštećeni RO se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ČO u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime psihijatrijskog vještačenja, troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 (sto) eura te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud naknadno utvrditi posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj:

KO-DO-99/2026-1 od 10. ožujka 2026., protiv optuženog ČO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu, optuženik je izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitan je u svojstvu svjedoka oštećeni RO te je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve RO od 3. ožujka 2026. (list 89-93), ispitani su svjedoci PO i IO, uz suglasnost stranaka pročitana je dokumentacija u spisu, i to službena zabilješka o dojavi PP Varaždin broj 2026/1581 od 20. veljače 2026. (list 15-16), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 20. veljače 2026. (osim u dijelu izjave) (list 17-18), službena zabilješka o postupanju PP Varaždin od 20. veljače 2026. (list 45) i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ČO od 20. veljače 2026. (list 46). Isto tako provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po sudskoj vještakinji Mirni Zagrajski Brkić te je sudska vještakinja neposredno ispitana na raspravi. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz Kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, ispitan je optuženi ČO te je pročitan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ČO od 21. veljače 2026. po čl. 208.a ZKP-a i pregledana je DVD snimka te zapisnik o prvom ispitivanju okr. ČO od 22. veljače 2026. i pregledana je DVD snimka.

4. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženi ČO naveo je da je tog dana bio u gradu [adresa] i trebao je obaviti tri posla, međutim imao je jake bolove i autobusom je krenuo kući. Kada je došao doma pio je alkohol, ali ne zna koliko je popio. Mislio je da neće osjećati bol ako popije alkohol i da će zaspati. Naveo je da čak nije pojeo ni ručak. Dodao je da se ne sjeća točno ali možda mu je taj dan došao i "pajdaš" koji dolazi kod njega 19. ili 20. -tog u mjesecu kada dobije plaću te tada zna donijeti biljni liker. Ne sjeća se, ali možda je i s tim prijateljem popio taj biljni liker. Optuženik je naveo da je taj dan bio izgubljen, ne zna je li popio tablete kakve, naveo je da ne zna ni da je nazvao policiju, a ne sjeća se ni da je rekao da će ubiti RO. Dodao je da ne zna ni zašto se sjetio baš RO s obzirom da 10 godina nemaju kontakt. Zaključno je naveo da se ne sjeća inkriminiranog događaja i pojasnio da i želi napasti RO, on nije fizički dovoljno jak da bilo koga napadne. Dodao je da rijetko kad u društvu malo više popije, a pogotovo ne ovoliko koliko je popio 20. travnja 2026. kada se totalno izgubio. Na pitanje branitelja naveo je da kada je došao u zatvor nakon inkriminiranog događaja prvu noć je gurao stolove i drmao rešetke, te se smirio tek nakon što su mu dali 2 Normabela.

4.1. Iznoseći obranu u svojstvu osumnjičenika, optuženi ČO naveo je da je nazvao 192 i rekao da hoće u zatvor jer će ubiti RO koji ga je lažno prijavio. Na daljnji upit kakve su njegove namjere s RO, odgovorio je da je "puknuo", da mu je došlo. Dodao je da je pio te da je imao 1,33 g/kg. Na daljnje pitanje bi li ubio RO odgovorio je da ne bi, a na upit dok malo popije, izjavio je da ga ne bi ni tada ubio, ni da ga vidi, te naveo da oni nemaju nikakve kontakte. Nadalje, ispitan u svojstvu okrivljenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu naveo da je zvao policiju te je potvrdio da je izrekao prijetnje za koje se tereti, no pojasnio je da on to nikada ne bi učinio. Njega je RO još u vrijeme dok ga je prijavio zbog prijetnje i istukao ga, zbog čega on još i danas ima bolove. Naveo je da RO nije vidio godinama, ali sve ga je boljelo i bio je ljut i izvan sebe. Naveo je da ima probleme s alkoholom, a troši i Normabele i više tableta, od koje ovisnosti se nije liječio.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi ČO 16,30 sati, u [adresa], u cilju da ustraši RO, s mobilnog telefona broja [broj telefona] nazvao Operativno komunikacijski centar Policijske uprave varaždinske broja 192 i izjavio da hoće ići u zatvor i da će ubiti RO iz [adresa] jer ga je lažno prijavio za prijetnju.

5.1. S druge strane, imajući u vidu obranu optuženika, sporno je je li optuženik postupao s namjerom i je li bio svjestan svog ponašanja, te jesu li izrečene prijetnje ozbiljne.

6. Ispitan u svojstvu svjedoka oštećeni RO naveo je da dugi niz godina poznaje optuženika, jer je imao ugostiteljski objekt u [adresa] preko puta kuće u kojoj ČO živi. Naveo je da su problemi između njega i ČO počeli 2007. godine kada je kao gost njegovog kafića često radio probleme u kafiću, pod utjecajem alkohola. Naveo je da ga je već jednom prijavio zbog kaznenog djela prijetnje prije 15 godina te ga je jednom prijavio zbog oštećenja kuće u [adresa]. Nadalje je naveo da ga je optuženik prije 10 godina napao sjekirom zbog čega je isto tako bio u zatvoru. Naveo je da unatrag par godina nije imao problema s optuženikom, da optuženik ne dolazi više u njegov kafić jer ima zabranu prilaska. Smatra da se optuženik tako ponaša prema njemu jer je alkoholičar, a on mu je znao uskratiti piće. U odnosu na inkriminirani događaj naveo je da su 20. veljače 2026. oko 20,00 sati kod njega došla dva policijska službenika koja su ga obavijestila da mu optuženi ČO prijeti smrću. Dodao je da on navedenu prijetnju smatra ozbiljnom.

6.1. Na pitanje branitelja, oštećenik je naveo da nikada nije optuženika lažno prijavljivao, već je zvao policiju kada bi mu optuženik prijetio. Dodao je da se znao potući s optuženikom, ali da bi on uvijek reagirao u obrani jer bi optuženik uvijek prvi napao. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je mirna situacija, bez incidenata s optuženikom, trajala oko 6-7 godina, u tom vremenu nije imao nikakav kontakt s optuženikom jer nije dolazio u njegov kafić. Znao ga je povremeno vidjeti kako se vozi na biciklu. Pojasnio je da mu u tom periodu optuženik nije direktno prijetio, ali je dobivao informacije od drugih ljudi da optuženi ČO priča da će ga likvidirati i da ima spisak ljudi koje će likvidirati. Na pitanje optuženika zašto mu je u P u kafić govorio nosonja i rugao mu se, svjedok je naveo da je on optuženika zvao "nosonja", dok je optuženik njega zvao "majkec" jer su to bili nadimci kojima su se oni u selu nazivali, to nije bilo ruganje.

7. Svjedok PO ispitan na raspravi 20. svibnja 2026. naveo je da je policijski službenik te da je 20. veljače 2026. oko 16,45 sati zajedno sa kolegicom IO od šefa smjene upućen u P po dojavi ČO koji je telefonskim putem obavijestio OKC da će ubiti RO jer mu je RO nešto smjestio. Naveo je da je s kolegicom IO oko 17,00 sati došao na mjesto događaja gdje su zatekli otvorena ulazna vrata od kuće. Nakon što im je ČO rekao da slobodno uđu u kuću, tamo su ga zatekli u kuhinji koja ujedno služi i kao spavaća soba. Naveo je da je optuženik ležao na krevetu i bio je u vidno alkoholiziranom stanju. Tom prilikom je ČO izjavio da će ubiti RO jer mu je RO nešto smjestio i on je zbog toga lažno optužen. Nakon toga su rekli optuženiku da se obuće i da idu u policijsku postaju, što je on mirno poslušao. U autu za vrijeme vožnje prema policijskoj postaji optuženik je još jedanput ponovio da će ubiti RO. Na pitanje branitelja naveo je da optuženi ČO tom prilikom bio u vidno alkoholiziranom stanju i nije bio previše suvisao, no da je po njegovoj procjeni bio svjestan onog što govori.

8. Ispitana u svojstvu svjedoka IO navela je da je 20.02.2026. bila dojava od strane optuženika da želi ići u zatvor i da želi ubiti RO jer mu je RO smjestio kazneno djelo prijetnje. Navela je da kada su tog dana došli kod optuženika, zatekli su ga u kući, u prostoriji koja je kuhinja i ujedno spavaća soba. U toj prostoriji je optuženik ležao na krevetu i bio je u alkoholiziranom stanju. Navela je da je optuženik tada ponovio da želi ubiti RO jer ga je imenovani prijavio za kazneno djelo prijetnje. Navela je da je kolega PO nakon toga optuženiku rekao da se spremi i da će poći s njima, što je optuženik prihvatio. Kada su došli u policijsku postaju smjestili su optuženika u prostoriju prihvata te su ga alkotestirali. Na pitanje branitelja navela je da je optuženik bio u alkoholiziranom stanju, da je bio ljut, i govorio je da mu je RO smjestio prijetnju. Nadalje je navela da po njenoj procjeni optuženik nije bio svjestan što govori kada je govorio da bi ubio RO jer je bio vidno alkoholiziran.

9. Iz Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić dr.med. od 13. svibnja 2026. proizlazi da je kod optuženog ČO razvijena ovisnost o alkoholu uz psihičke, somatske i socijalne posljedice. Kod optuženika su prisutne psihičke posljedice alkoholizma u visu razvijenog psihoorganskog poremećaja te su kod optuženika zadovoljni kriteriji dijagnoze Ovisnosti o alkoholi F10,2, Organskog psihičkog poremećaja uzrokovanog alkoholizmom – Amnestički sindrom F10.6 te epilepsija G40. U odnosu na mogućnost shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, sudska vještakinja je utvrdila da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv te da je djelo koje mu se stavlja na teret počinjeno pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu. Navela je da kod optuženika postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela zbog opisanog alkoholizma te je predloženo izreći optuženiku sigurnosnu mjeru liječenja radi ovisnosti o alkoholu. Na pitanje branitelja sudska vještakinja je navela da nije našla kriterija dodavanja ocjene neubrojivosti jer kod ispitanika nije utvrdila gubitak testiranja realiteta koji je ključni pokazatelj za gubitak sposobnosti shvaćanja značenja kod postupanja u smislu neubrojivosti, već je utvrdila bitnu smanjenu ubrojivost s obzirom na psihoorganske promjene koje se očituju kroz kognitivno oštećenje, teškoće u kontroli nagona, promjene u mišljenju, a sve je vezano uz primarni poremećaj ovisnosti o alkoholu. Ujedno navela je da je ovdje objektivizirana alkoholiziranost izmjereno 1,23 g/kg alkohola u organizmu. Na daljnje pitanje branitelja, sudska vještakinja je utvrdila da je optuženi ČO criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a ne neubrojiv.

10. Iz službene zabilješke o dojavi PP Varaždin broj 2026/1581 od 20. veljače 2026. (list 15-16) proizlazi da je optuženi ČO dojavio da hoće ići u zatvor jer će ubiti RO iz [adresa], koji ga je lažno prijavio za prijetnju. Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za ČO od 20. veljače 2026. (list 46 ) proizlazi da je kod imenovanog 20. veljače 2026. utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 1,23 g/kg. Predmetnu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

11. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

12. Naime iz službene zabilješke o dojavi PP Varaždin broj 2026/1581 od 20. veljače 2026. nedvojbeno proizlazi da je optuženik s mobilnog telefona broja [broj telefona] nazvao Operativno komunikacijski centar Policijske uprave varaždinske broja 192 i izjavio da hoće ići u zatvor i da će ubiti RO iz [adresa] jer ga je lažno prijavio za prijetnju. Nadalje, iz iskaza svjedoka PO i IO, policijskih službenika koji su navedenog dana upućeni kod optuženika, proizlazi da je optuženi ČO i pred njima ponovio prijetnje na štetu RO. Sud je navedenim svjedocima povjerovao jer su isti nezainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, iskazivali objektivno i nepristrano, naveli su detaljno kako su postupali prema optuženiku i što je on izjavio, te je sud njihove iskaze cijenio kao iskrene, uvjerljive, ne kontradiktorne i, kao takve, vjerodostojne. Naime, oba svjedoka su neposredno čuli optuženika da izriče prijetnju ubojstvom u odnosu na oštećenog RO.

12.1. Isto tako, sud je iskaz svjedoka RO cijenio kao istinit i uvjerljiv, iako je on za prijetnje saznao posredno, kada su ga policijski službenici o tome obavijestili. Međutim svjedok je iskazivao vrlo detaljno i uvjerljivo o ponašanju optuženika unazad skoro 20 godina, opisivao je kako je optuženi često prijetio oštećenom, a u nekoliko navrata su se i fizički sukobljavali, pritom je naveo da ga je ranije već optuženik napao sjekirom, prijetio nožem i slično. Sud je iskaz svjedoka RO cijenio kao iskren, uvjerljiv i vjerodostojan.

12.2. Nasuprot tome, sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj navodi da se ničega od tog dana ne sjeća, prije svega iz razloga što je u odnosu na izrečene prijetnje različito iskazivao u različitom fazama postupka, pa je tako ispitan u svojstvu okrivljenika naveo da je zvao policiju i izrekao prijetnje, dok u obrani iznesenoj na raspravi navodi da se ničega od tog dana ne sjeća jer je bio pod jakim utjecajem alkohola. Međutim, suprotno obrani optuženika, svjedok PO je naveo da je po njegovom mišljenju optuženik, unatoč alkoholiziranosti djelovao kao da je bio svjestan prijetnji koje izriče. Navedeno je u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u kojem je navedeno da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv zbog alkoholiziranosti, no da kod optuženika nije utvrđen gubitak testiranja realiteta koji je ključni pokazatelj za gubitak sposobnosti shvaćanja značenja kod postupanja u smislu neubrojivosti. U odnosu na navode optuženika da on ne bi nikada realizirao svoje prijetnje prema oštećenom RO te da je fizički slabiji od oštećenika, sud je ocijenio da je osporavanje u tom dijelu motivirano namjerom izbjegavanja kaznene odgovornosti, jer nije niti životno niti logično da bi se neka osoba u više navrata izrekla prijetnje osobi s kojom je već skoro 20 godina u sukobu i da bi nazvala policiju i pred policijskim službenicima izrekla prijetnje smrću, a da to zbilja ne misli.

13. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane optuženika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao utvrđenim i dokazanim da je optuženi ČO **.**.2026., oko 16,30 sati, u [adresa] s mobilnog telefona broja [broj telefona] nazvao Operativno komunikacijski centar Policijske uprave varaždinske broja 192 i izjavio da hoće ići u zatvor i da će ubiti RO iz [adresa] jer ga je lažno prijavio za prijetnju, o čemu su istog dana policijski službenici obavijestili RO, u cilju da ustraši RO, upravo na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

14. Na taj način optuženi ČO je drugome – ovdje oštećenom RO – ozbiljno prijetio smrću.

14.1. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. stavka 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

14.2. Nema dvojbe da su riječi koje je optuženik inkriminirane zgode izjavio policijskim službenicima Operativno komunikacijskog centara Policijske uprave varaždinske apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha što je optuženik i htio, te je djelo dovršio kada je kod oštećenog RO stvorio osjećaj uznemirenosti, kao što nema dvojbe da je optuženik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, doduše na razini bitno smanjene ubrojivosti, međutim na strani optuženika ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi izravne namjere te je bio svjestan zabranjenosti svog postupanja.

14.3. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavka 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

15. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

15.1. Pritom je otegotnom optuženiku cijenjena prethodna kaznena osuđivanost, presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-19/2019-89 od 19. lipnja 2020. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, te presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-170/2017-22 od 25. listopada 2019. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a što ukazuju na neusklađenost optuženikova ponašanja sa važećim propisima. S druge strane, sud je optuženiku kao olakotno cijenio korektno držanje pred sudom tijekom postupka.

15.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, odnosno kaznu zatvora do tri godine, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

16. Sud je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučio da se optuženom ČO, koji se nalazi u istražnom zatvoru, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 20. veljače 2026. pa nadalje.

17. Nadalje, sud je optuženiku na temeljem članka 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu s obzirom na to da iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 13. svibnja 2026. proizlazi da je optuženi ČO ovisan o alkoholu te da zbog navedene ovisnosti postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti novo isto ili istovrsno kazneno djelo. Naložena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine.

18. S obzirom na to da u spisu nema dovoljno podataka za odluku o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, koji nije ni specificirao na što se imovinskopravni zahtjev odnosi niti je odredio visinu imovinskopravnog zahtjeva, sud je oštećenika sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08 uputio da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

19. Nadalje, sud je optuženika na temelju 148. stavka 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime psihijatrijskog vještačenja, troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 (sto) eura te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud naknadno utvrditi posebnim rješenjem jer se radi o umirovljeniku s mirovinom u iznosu od 440,00 eura te bi neslaganjem plaćanja troškova ovog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 20. svibnja 2026.

Sudac

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj: KO-DO-99/2026

2. Optuženi ČO, putem zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Davor Zimić, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni RO

5. U spis