Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-442/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja BO, vl. [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marcotulli&Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice DO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika te objavljene 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-30/2019 od dana 14. svibnja 2019. godine javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, a u kojem je naloženo tuženici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju BO kao vlasniku [obrt] " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.264,82 EUR uvećanu za zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 681,52 € od dana 30.12.2018. godine,

- na iznos od 583,39 € od dana 30.12.2018. godine,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.236,55 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 22. svibnja 2019. podnio protiv tuženice kao ovršenice, prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 10.350,00 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime izvršenih građevinskih radova te izdanih računa u iznosu od 5.950,00 HRK i 4.400,00 HRK s dospijećem 29. prosinca 2018.

2. Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić, iz Rijeke, Ciottina 5 pod poslovnim brojem Ovrv-30/2019 od 14. svibnja 2019. usvojen je ovršni prijedlog u cijelosti.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica pobija rješenje kao neosnovano navodeći da između stranaka nije postojao poslovni odnos iz kojeg bi proizlazila obveza plaćanja utuženog iznosa.

4. Rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-442/2019-2 od 29. kolovoza 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić i to u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu, saslušane su stranke te proveden očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Draganu Blaževiću.

6. Ocjenom provedenih dokaza temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Tužitelj iskazuje da je sa tuženicom stupio u kontakt preko treće osobe i došao u njezin stan koji je mislila adaptirati. Na prvi dio ponude koju joj je dao, ona da je pristala i ti su radovi odrađeni korektno i plaćeni. Račun da je iznosio 3.000,00 kn, koji mu je iznos dala na ruke rekavši da joj ne treba račun jer on nije sustavu PDV-a. Nakon toga tuženica da je željela dodatne radove i to promjenu aluminijske stolarije i još neke radove kao što je postavljanje keramike. Ti svi izvedeni radovi da su sadržani u ponudi tj. računima br. 321-1-1 i br. 322-1-1. Te radove tuženica iako ih je izveo, nije platila. Navodi da je imala reklamaciju na postavljenu keramiku u kuhinji i dnevnom boravku, on da je to prihvatio i kupio karton pločica kao što inače radi. Kada je došao izvršiti zamjenu pločica, tuženica da nije pristala već je htjela da se skinu sve pločice u stanu i kupe nove. U građevini da ima više od 30 godina iskustva te da je uobičajeno da ako se radi o problemu 10-15 pločica u visini postavljanja iste se mijenjaju na račun izvođača. Nakon toga pokrenuo je ovaj spor. S njim su te radove radila još trojica kolega. Ponuda da je dao tuženici prije započetih radova, koju je ona pročitala i prihvatila, ali ju nije potpisala jer to nije uobičajeno. Ne sjeća se točnog iznosa koji je primio od tuženice na ime izvedenih radova.

8. Tuženica iskazuje da nikakvu ponudu nije potpisala i nije vidjela, već kada joj je tuženik poslao utužene račune, da je dobila i ponudu jer je tražila istu na uvid. Iz te ponude pola poslova da nije napravljeno. Pri početku radova tužitelj da je tražio 10.000,00 kn za kupnju materijala i rekao je da taj iznos mora staviti na račun firme, a poslije da je vidjela iznos od 3.000,00 kn koji nije uplaćen. Ona da mu je odbila platiti i rekla mu da zove sudskog vještaka i ako vještak utvrdi da su radovi izvedeni po pravilima struke, da će ih platiti. Pločice da nisu dobro postavljene, strop da je spušten, zid je rađen od siporeksa. Smatram da tužitelju nije ništa dužna. Prilikom izvođenja radova nije cijelo vrijeme bila u kući. Ponudu tj. specificirane radove je pročitala, ali ih je odbacila jer da nisu svi navedeni radovi izvedeni.

9. U svom nalazu i mišljenju vještak Dragan Blažević, dipl. ing. građ. navodi da je nalaz izradio temeljem očevida i pregleda cjelokupne dokumentacije. Naime, samim očevidom na licu mjesta da se mogao uvjeriti da su radovi u apartmanu u potpunosti dovršeni, ali nije moguće utvrditi tko i u kojem obimu ih je točno izvršio, a sve zbog proturječnih izjava stranaka u većem dijelu njihovih iskaza.

Obzirom da nisu vođeni gradilišni dokumenti kao što su: građevinski dnevnik, građevinska knjiga, ovjerene dostavnice materijala, primke, nikakvi zapisnici i druga dokumentacija, koja bi govorila o tijeku izvedbe radova, radove i opremu da je mogao konstatirati samo kako je navedeno kroz račune.

Tuženica da nije angažirala nadzornog inženjera, nema pisanih tragova o tijeku izgradnje i izvođenja radova, kao niti da se prigovaralo kvaliteti izvedbe radova niti njihovoj količini, niti je to tuženica pisano upozoravala tužitelja tijekom izvedbe radova. Također ne postoji nikakav pisani trag, a kamo li ugovor koji bi bio osnova za utvrđenje radova koji su predmet izvođenja, osim ponude, a sada dovršenost radova odgovara uobičajenoj kvaliteti i vrsti rada koji se primjenjuju u građevinarstvu.

Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja obiteljsku kuću s apartmanom u prizemlju u kojem su se izvodili radovi tužitelja. Radovi, prema pokazanom od strane tužitelja koje on potražuje prema računima broj: 321-1-1, 322-1-1 koji priležu spisu, su se inicijalno izvodili na adaptaciji apartmana, a odnose se na postavljanja keramičkih pločica te građevinski radovi vezano za obradu oko novo postavljenje stolarije koja je izvedena od strane drugog izvođača radova, izrada podloge u sobi i dobavu i izradu hidroizolacije u kupaoni. Izvršeno je i postavljanje keramičkih podnih pločica u kupaoni, dnevnom boravku, hodniku i spavaćoj sobi te ulaznom dijelu ispred apartmana sve zatečeno na očevidu i upisano u zapisniku suda s lica mjesta.

Iz iskaza tužitelja te pregledom računa vještak navodi da je mogao razabrati da se radi o izvršenim radovima u apartmanu i dijelu terase ispred apartmana koji se odnose na navedeni opis.

Radilo se o obnovi, odnosno adaptaciji prostora s vađenjem prozora, podziđivanjem i obradama špaleta oko prozora, poravnavanju-niveliranju poda u sobi na visinu poda u sobi i hodniku, postavljanje podnih keramičkih pločica u hodniku, sobi, dnevnom boravku, kupaonici i vanjskoj terasi-ulazu i postavljanje zidnih keramičkih pločica u kupaoni.

Pregledom radova ustanovljeno je da su isti izvedeni korektno i unutar graditeljskih standarda.

Ranije da je izvodio i gips kartonskih obloga – sustava monolitnog spuštenog stropa – knauf u dnevnom boravku što se međutim ne potražuje u računima i nije predmet ovog nalaza.

Prema tvrdnjama tuženice, iz podneska od 13.03.2020. na str. 29-30 spisa, da zatvaranje (zazidavanje) vrata nije izvršeno odnosno da je tužitelj zatvorio samo jedna vrata i to knaufom dok je druga vrata samo djelomično zatvorio te „vađenje štokova od vrata (kupaona, soba, vrata između sobe i servisa) te ističe da vrata između sobe i servisa uopće ne postoje, a vrata tj. štokove na sobi je tužitelj skinuo na takav način da je srušio gotovo cijeli zid.

Tuženica osporava količinu postavljenje keramike. Glede računa br. 321-1-1 i računa br. 322-1-1 tuženica tvrdi da je uračunato „pozidavanje velikog prozora i betoniranje ispod prozora na visini“ jednaki onima navedenim u ponudi „nadzidavanje zida Siporexom 10 cm ispod prozora i obrada koje nije izvedeno. Izrada podloge u sobi (izravnavanje s hodnikom) s materijalom“ smatra da je tužitelj izveo na takav način da tuženica nije mogla postaviti namještaj jer ništa nije bilo ujednačeno i vrata su zapinjala jer je pod bio neravan. Kao i da dobava i izvedba hidroizolacije u kupaoni“ nije izvedena jer nije bilo potvrde za istu.

Pri pregledu ostalih prostorija tužitelj je izjavio i pokazao zidne pločice u kupaoni i ispred ulaza da je iste ugradio što punomoćnik tuženice nije osporio. Nastavno se prikazuju fotografije snimljene u apartmanu koje prikazuju zatečeno stanje i izvedene radove.

Vještak navodi da je račun br. 321-1-1 od 21.12.2018. (str. 17 spisa) izdan na iznos od 5.950,00 kn za postavljanje keramičkih pločica u kupaoni, hodniku dnevnom boravku i spavaćoj sobi odnosi se na radove postavljanja keramičkih pločica u kupaoni, hodniku dnevnom boravku i spavaćoj sobi s obračunom od 70 m2*85,00 kn = 5.950,00 kn. Prema pregledu lica mjesta konstatira da su navedeni radovi navedeni u računu i izvedeni i zatečeni na licu mjesta.

Nadalje, da je račun br. 322-1-1 od 21.12.2018. (str. 18 spisa) ispostavljen na iznos od 4.400,00 kn za radove oko prozora i poravnavanje podloge u sobi te da se odnosi se na sljedeće radove: vađenje prozora 2 komada i ulaznih vrata 1 komad 450,00 kn, podzidavanje velikog prozora i betoniranje ispod prozora na visini 550,00 kn, gruba obrada špaleta oko prozora 2 kom i ulaznih vratiju sa ugradnjom kutnika 1.400,00 kn, izrada podloge u sobi (izravnavanje s hodnikom) - s materijalom 1.300,00 kn, dobava i izrada hidroizolacije u kupaoni 700,00 kn, tj. sveukupno 4.400,00 kn.

Vještak ističe da vrste i količine gornjih radova nije mogao ustanoviti optičkim pregledom jer se radi o radovima koji su u međuvremenu prekriveni ostalim radovima završne obrade, pa da je iste procijenio prema graditeljskim standardima. Naime navedeni radovi su svakako bili potrebni, kako bi se odradili preostali radovi uređenja, npr. ugradnja prozora i vrata, podova na koje je postavljana keramika ili podravnavanja.

Za te radove izradio je poseban troškovnik i procijenio njihovu realnu cijenu i dao svoj troškovnik i procjenio vrijednosti radova, izračunatih prema prosječnim cijenama.

Obrazlaže da je procjena vrijednosti radova inače u građevinarstvu moguća troškovničkom metodom prema svakoj od vrsti radova i ugrađene opreme. Uobičajeno se radi skraćeni troškovnik radova sa potrebnim količinama radova i ugrađenih materijala s jediničnim cijenama, gdje se njihovim množenjem dolazi do traženih veličina.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je temeljem izvršenog očevida, dokumentacije koja prileži spisu, detaljno opisao radove izvedene po tužitelju na nekretnini tuženice na adresi [adresa], a odnose se na ugradnju keramike, obradu zidova i otvora, u apartmanu u prizemlju zgrade, a koji su radovi specificirani u računima broj: 321-1-1 i 322-1-1 od 21.12.2018.

10. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a sud ga je u cijelosti prihvatio kao stručan, potpun i objektivan te na istome utemeljio svoju odluku.

Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 30. travnja 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

11. Odredba čl. 620. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisuje da se Ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (st.2).

Iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nisu vođeni gradilišni dokumenti kao što su građevinski dnevnik, građevinska knjiga, ovjerene dostavnice materijala, primke, nikakvi zapisnici ni druga dokumentacija koja bi govorila o tijeku izvedbe radova.

Tuženica nije angažirala nadzornog inženjera, nema pisanih tragova o tijeku izgradnje i izvođenja radova, da se prigovaralo kvaliteti izvedbe radova niti njihovoj količini, niti je tuženica pismeno upozoravala tužitelja o nedostatcima tijekom izvedbe radova.

U konkretnom slučaju ne postoji pismeni ugovor koji bi bio osnova za utvrđenje radova koji su predmet izvođenja, osim ponude, pa su u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji za pravilno razrješenje spora mjerodavne odredbe ugovora o djelu iz čl.590. ZOO-a kojima su propisane međusobne obveze izvođača određenog posla i naručitelja. Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i prema pravilima struke te za određeno vrijeme (čl. 597. ZOO-a), a naručitelj je obvezan za to platiti naknadu. Ako naknada nije određena, dužan je utvrditi sud prema vrijednosti rada (čl.613. ZOO- a).

Stoga je sud prihvatio da ukupna utvrđena vrijednost izvedenih radova tužitelja na nekretnini tuženice koji se odnose na specifikacije u utuženim računima od 21. prosinca 2018. iznosi po vještaku utvrđenu vrijednost u visini od 1.264,82 EUR te u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 30/2019 od 14. svibnja 2019.

12. Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.)

Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 17. prosinca 2019. u iznosu od 150,00 EUR, pristup ročištima 6. studenoga 2019. i 20. prosinca 2019., 11. veljače 2020., 11. ožujka 2020., 3. srpnja 2020., 12. veljače 2024. i 29. travnja 2026. svaki u iznosu od 150,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 300,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 463,50 EUR, ovršni troškovi u iznosu od 189,96 EUR te pristojba na presudu u iznosu od 53,09 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.236,55 EUR.

U Rijeci, 20. svibnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice