Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-Rz-9/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Sanje Nola predsjednice vijeća te Jadranke Kos i Erne Draženčić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonija Martinjaka, u kaznenom predmetu protiv optuženog UN zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZ RH), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-80/22 od 05. listopada 2022. nakon javne rasprave održane 20. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Borisa Prpića, zamjenika branitelja po službenoj dužnosti optuženika odvjetnika Jurice Kozine, a održane na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.– dalje u tekstu: ZKP/08) u odsutnosti optuženika, dana 21. svibnja 2026. objavio je, a dana 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi UN, JMBG [jedinstveni matični broj građana], sin AN i U rođene CN, rođen **.**.1964. u [adresa], državljanin Republike Srbije, s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac dvoje punoljetne djece, završio osnovnu školu, po zanimanju radnik, nezaposlen, vlasnik kuće na adresi stanovanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

neutvrđenog dana krajem listopada 1991. u [adresa], na privremeno okupiranom području općine Petrinja, tijekom trajanja međunarodnog oružanog sukoba između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine, kao pripadnik Teritorijalne obrane Dvor, naoružan automatskom puškom došao u dvorište obiteljske kuće na kbr. 16. u kojoj su u to vrijeme živjele vlasnica kuće IN i njena susjeda JN, obje civilne osobe hrvatske nacionalnosti, u cilju nezakonitog oduzimanja traktora marke Ferguson 539 vlasništvo LN, pa nakon što se vlasnica traktora usprotivila odvoženju traktora, suprotno odredbi članaka 32. i 147. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbi članka 75. stavak 2. točka a) alineja (i) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977., ispalio više hitaca iz automatske puške usmrtivši na mjestu IN, nakon čega je odvezao i prisvojio navedeni traktor,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijao civilno stanovništvo,

čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - opisano i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZ RH.

II Na temelju članka 120. stavka 1. OKZ RH optuženi UN se

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 12 (DVANAEST) GODINA.

III Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 nalaže se optuženom UN naknaditi trošak ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicom poslovni broj K-DO-80/22 od 05. listopada 2022. optužilo je okrivljenog UN za učin krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH.

2. U ovom postupku optuženom UN se na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08 sudilo u odsutnosti na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv-Rz-2/2025 od 12. lipnja 2025., pravomoćnog 21. lipnja 2025.

3. S obzirom da se optuženiku sudilo u odsutnosti smatra da se ne smatra krivim za počinjenje krivičnog djela stavljenog mu na teret optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitana je i razgledana materijalna dokumentacija u spisu i to Zapisnik o ekshumaciji posmrtnih ostataka civilnih žrtava rata sačinjen 20. lipnja 1996. godine na Županijskom sudu u Sisku (list 28-35 spisa), fotoelaborat ekshumacije od 20. lipnja 1996. (list 36-43 spisa), preslik upitnika Crvenom križu povodom prijave nestanka JN (list 44-49 spisa), Smrtni list na ime IN (list 50 spisa), dopis Matičnog ureda Sisak od 22. prosinca 2020. godine (list 51 spisa), preslik dokumenta – popisa dijela pripadnika 33. brigade TO Dvor (list 62 spisa), Jedinstveni registar osoba RH sa podacima za osobu MN (list 252 spisa)..

4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točka 7. ZKP/08, a s obzirom da su ispitani pred istom predsjednicom vijeća na raspravi, pročitani su iskazi svjedoka žrtve EN, svjedoka BN, DN i TN.

4.2. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka MN obzirom je navedeni svjedok umro.

4.3. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita ĐN kao neprikladan i odugovlačeći prijedlog. Naime, s obzirom da nije poznata adresa sa koje bi se predloženog svjedoka imalo pozvati, a uzimajući u obzir da je pokušano putem međunarodne pravne pomoći pribaviti adresu svjedoka upućivanjem zamolnice nadležnom tijelu Republike Srbije u listopadu 2025. na koju nije odgovoreno, vijeće je zaključilo pa postoje razlozi za sumnju da se do svjedoka ne bi moglo doći pa je ovakav prijedlog obrane ocijenilo neprikladnim, a uzimajući u obzir trajanje kaznenog postupka kao i neizvjesnost da bi se i daljnjim pokušajima uspjelo pribaviti adresu svjedoka, prijedlog je ocijenjen i prijedlogom kojim se nastoji odugovlačiti ovaj kazneni postupak.

4.4. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog UN, te je potom pročitan iskaz optuženog UN dan prilikom zamolbenog ispitivanja pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 31. siječnja 2022 godine.

5. U svojem iskazu danom zamolbenim ispitivanjem pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 31. siječnja 2022. godine optuženi UN je negirao da bi počinio krivično djelo stavljeno mu na teret rješenjem o provođenju istrage. Inače, dajući osobne podatke naveo je da je rođen u [adresa], a da je živio u mjestu Čavlovci, da radi po šumi, završio je osnovnu školu, sada živi u [adresa], ima dva punoljetna sina. Porekao je da bi on ubio te dvije žene za koje ga se tereti, na takvo što, naveo je „nikada nije ni pomišljao“. Inače, dodao je i da koliko je njemu poznato, Hrvatska puno ljudi koji žive u [adresa] lažno optužuje, ali njegova savjest je čista, on to nije napravio. Nije htio odgovarati na pitanja tužitelja, niti svog branitelja.

6. U ovom postupku sporno je da li je optuženi UN neutvrđenog dana krajem listopada 1991. u [adresa], na privremeno okupiranom području općine Petrinja, tijekom trajanja međunarodnog oružanog sukoba između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine, kao pripadnik Teritorijalne obrane Dvor, naoružan automatskom puškom došao u dvorište obiteljske kuće na kbr. 16. u kojoj su u to vrijeme živjele vlasnica kuće IN i njena susjeda JN, obje civilne osobe hrvatske nacionalnosti i u cilju nezakonitog oduzimanja traktora marke Ferguson 539 vlasništvo LN, ispalio više hitaca iz automatske puške usmrtivši na mjestu ĆN , a potom i JN, nakon čega je odvezao i prisvojio navedeni traktor,

7. Radi utvrđenja spornih okolnosti, vijeće je analiziralo sve izvedene materijalne i personalne dokaze i to kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te je, povezujući ih jedne s drugima i dovodeći ih u svezu s iskazom optuženika danim pred Odjelom za ratne zločine u Beogradu 31. siječnja 2022., na nedvojben način utvrdilo da je optuženi UN, na način opisan u izreci, ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog mu krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH za koje ga je oglasilo krivim.

7.1. Iz zapisnika o ekshumaciji s pripadajućim fotoelaboratom Županijskog suda u Sisku broj Kir-341/96 od 20. lipnja 1996. utvrđeno je da su na lokaciji u selu [adresa] pronađeni posmrtni ostaci jedne ženske osobe, koji su na temelju ostataka odjeće i mjesta ukopa, identificirani od njezinih kćeri FN i HN, kao posmrtni ostaci LN. S obzirom na protek vremena i stanje kostura, kao što to iz izvješća proizlazi, nije bilo moguće utvrditi uzrok smrti.

7.2. Iz prijave nestanka koju je 1994. podnijela ČN proizlazi da je GN, rođena 1906., živjela u [adresa]., te da je, nakon 21. rujna 1991. i pada Petrinje i okolnih sela, nepoznata njena daljnja sudbina. Kao osoba koja je bila zajedno s njom u trenutku nestanka u navedenoj je prijavi navedena IN.

7.3. Nadalje, iz Smrtnog lista na ime IN proizlazi da je rođena 1914. godine, dok datum smrti nije naveden. Također, iz dopisa Matičnog ureda Sisak od 22. prosinca 2020. proizlazi da JN, s posljednjom adresom u [adresa], nije upisana u Maticu umrlih Republike Hrvatske.

7.4. S obzirom je temeljem materijalne dokumentacije, pa tako Posebnog izvješća i Zapisnika o ekshumaciji od 20. lipnja 1996. te Smrtnog lista Matičnog ureda Sisak utvrđeno da je ime žrtve „ IN“, a ne „ ĆN“, kao što je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice, ovaj sud je ispravio omašku u pisanju, na način da je u odgovarajućem padežu umjesto imena „ ĆN“ u činjeničnom opisu navedeno ispravno ime žrtve „ IN“. Na opisano je usklađenje, koje je neznatno, sud bio ovlašten jer se istim ne zadire u bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

7.5. Iz iskaza svjedokinje-žrtva EN proizlazi da je njena baka, oštećena JN i nakon što je počeo rat, pa i kada je područje Petrinje i okolice privremeno okupirano, ostala živjeti u svom selu [adresa]. Do pada [adresa] s bakom JN je u zajedničkom kućanstvu živio i bakin zet, ŠN i njegova izvanbračna supruga ČN. Međutim, i njih dvoje su napustili selo kada je na tom području počeo rat, tako da je baka ostala živjeti sama. Dodala je da je baka JN ostala u selu s još jednom bakom, starijom ženskom osobom, prezimena ĆN, moguće da se zove ĆN, misli da je ta susjeda bila u kući odmah preko puta bakine i njih dvije su se vjerojatno „držale“ zajedno u to vrijeme. Kako je nakon rata kontaktirala s kćerkom susjede ĆN, HN, zna da je ta susjeda ĆN imala u domaćinstvu neki traktor. Nema konkretnih saznanja o okolnostima stradavanja bake. Prema različitim informacijama i pričama nakon rata, baka JN i ta susjeda ĆN su ubijene u selu, od strane nepoznatih osoba, izvjesno pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Napomenula je da se baka JN još uvijek vodi kao nestala osoba, njeni posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, dok je susjeda ĆN pronađena u dvorištu njene kuće, neposredno nakon rata, moguće već 1996. godine. Ne poznaje osobu UN. Inače, od kćeri LN SN čula je da su se nakon rata vratili na bakino imanje pa su kopanjem uočili čudne predmete što su prijavili pa je provedena ekshumacija i pronađeni posmrtni ostaci na tom njezinom imanju. Dopunjujući iskaz i na raspravi 2025. navela je da još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostatci njezine bake iako je bila provedena još jedna ekshumacija u [adresa].

8. Na temelju naprijed navedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je IN, rođena 1914. živjela na adresi [adresa]., da je ostala u selu zajedno sa susjedom JN, i nakon što su ostali, nakon privremene okupacije Petrinje i okolnog područja 21. rujna 1991., napustili selo, te su bile civilne osobe hrvatske nacionalnosti. Posmrtni ostaci LN pronađeni su 20. lipnja 1996. prilikom ekshumacije na livadi na lokaciji [adresa], općina Petrinja. Iz preslike upitnika Crvenom križu povodom nestanka JN te dopisa Matičnog ureda Sisak od 22. prosinca 2020. proizlazi da je JN, rođena **.**.1906., civilna osoba hrvatske nacionalnosti te se vodi kao nestala osoba od 21. rujna 1991., dana kada je Petrinja okupirana obzirom nije htjela napustiti selo i ostala je s LN na adresi [adresa], te nije upisana u maticu umrlih ni do 22. prosinca 2020., a niti su pronađeni njezini posmrtni ostaci, unatoč više ekshumacija provedenih u selu [adresa], kao što je to potvrdila njezina unuka, svjedok EN.

9. Na okolnost načina stradavanja starice LN, čiji su posmrtni ostaci pronađeni 1996. kod ekshumacije u mjestu [adresa] općina Petrinja, vijeće je analiziralo iskaze svjedoka DN, BN, TN i MN, te materijalnu dokumentaciju u spisu te je utvrdilo da je IN, na način opisan u optužnici, i to neutvrđenog dana krajem listopada 1991. u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] i to hicem iz automatske puške ubio optuženi UN, tada pripadnik Teritorijalne obrane Dvor, u cilju nezakonitog oduzimanja traktora marke Ferguson 539 u njezinom vlasništvu čemu se ona usprotivila.

9.1. Naime, iz iskaza svjedoka DN proizlazi da je za vrijeme rata bio pripadnik Teritorijalne obrane Dvor i u sklopu navedene postrojbe je bio na različitim terenima-stražama tijekom 1991.-1993. godine, a jedan od tih terena je bio i u selu [adresa], gdje je bio u 5-6 navrata. Tamo je bio mobiliziran u listopadu 1991. Pripadao je četi kojoj je zapovjednik bio PN iz [adresa], smješteni su bili u kući pored škole gdje je bila glavna komanda, dok su se nasuprot kuće na livadi nalazili minobacači. U toj pozadinskoj jedinici, točnije minobacačkoj bateriji 120 mm je zapovjednik bio ĐN iz [adresa], zamjenik mu je bio KN, a zapovjednik odjeljenja je bio VN, koji je bio negdje s područja Petrinje, moguće iz Jabukovca. Zajedno s njim bili su, između ostalih, i ZN, iz [adresa], s kojim se tada najviše družio, zatim ON iz [adresa], RN iz A, NN i dr. On se često družio s ZN, dobro se sjeća da je ZN često hodao po selu, bio je znatiželjan, znao je ponekad malo i popiti, a u jednom od tih prolazaka kroz selo je u jednoj kući pronašao dvije starije ženske osobe, a koliko se sjeća jedna od tih baka se zvala ĆN. Kako mu je o tim staricama ZN pričao, predložio mu je da ponekad odnesu tim bakama hrane, misli da je ZN to u nekoliko navrata i činio, no on u konačnici uopće nije osobno uspio vidjeti te bake, one su se bojale vojnika i jednom, kada je i došao do njihove kuće, vrata su bila zaključana. Ubrzo nakon što je ZN pričao za te bake, možda koji dan nakon što su došli u selo, ZN mu je rekao otprilike da „baba više nema, šta ona budala napravi“, misleći na ovdje okrivljenog UN, kojega je poznavao iz viđenja od prije rata i poznato mu je da je iz sela [adresa]. Na temelju onoga što mu je ZN tada ispričao, zaključio je da je ZN taj dan također mislio posjetiti te bake, te se dolaskom u blizinu njihovih kuća zatekao tamo upravo u trenutku kada je UN ubio jednu od tih baka, a koja je imala traktor, marke Ferguson 539 ili 531. Prema svemu što je ZN tada, a i kasnije pričao, upravo taj traktor je bio razlog zbog kojega je UN to napravio, on je htio uzeti taj traktor, baka mu to nije htjela dati i on je nju zbog toga i ubio. Naveo je i da tom prilikom kada je ZN to pričao, bilo je prisutno više suboraca, između ostalih, bio je prisutan i zapovjednik njihove baterije ĐN koji živi negdje u Srbiji i on je na to odmah komentirao da to nije trebalo napraviti, jer da sad te bake treba i pokopati. Po kasnijim Vladinim pričama UN je zaista odvezao taj traktor u svoje selo. Inače, koliko se može sjetiti, UN nije bio pripadnik njegove baterije, ali je bio na položaju u blizini sela gdje su bili i oni, na tzv. ZIS-ovima, moguće da je to bilo u susjednom selu, u Glinskoj Poljani, tako da je on vrlo jednostavno mogao doći u te svoje „pohode“ i u [adresa]. Istaknuo je i da je prije ubojstva UN čak prijetio ZN da će ga ubiti kada mu je ZN otprilike odgovorio da što maltretira te bake. Isto tako, prisjetio se i da je osobno od UN čuo da je prije ovog ubojstva komentirao da će ubiti bake ako mu ne budu dale traktor.

Dakle, on je osobno, naveo je, bio prisutan kada je ZN pričao o ubojstvu bake koje je počinio UN, a to je bilo neposredno nakon što se to ubojstvo dogodilo. Naime, ZN mu je pričao je da je bio nazočan kada je UN iz [adresa] ubio tu jednu baku, kada mu je to pričao naveo je sjeća se da je rekao „šta ona budala napravi, ubio je babu za traktor“. On zna da su inače u toj kući zajedno boravile dvije bake, iako ih nikada nije vidio. Ne zna što je bilo s drugom bakom, nju nije više naknadno viđao, no ZN je pričao da je vidio samo kad je UN ubio tu jednu baku. Ne zna tko je i gdje baku potom pokopao, to zna vjerojatno zapovjednik ĐN. On ne zna da je UN imao kakav nadimak, no to bi mogli znati ljudi iz njegovog sela pa tako MN. To što je vidio zna da je ZN pričao i pred ŽN, BN, a bio je prisutan i njegov zapovjednik koji se zvao TN. Inače, prvo je mislio da je to neki drugi UN koji je isto bio problematičnog ponašanja i kojeg je zapovjednik ON potjerao no kada su potom bili zajedno na straži 1993. ZN mu je detaljnije o tome pričao i saznao da je to učinio UN iz [adresa]. Konkretno, ponovio je, da mu je ZN tada pričao da je otišao kako bi obišao te bake i odnio im hranu pa je u dvorištu zatekao UN koji je ubio tu jednu baku. Kada je to vidio pobjegao je jer mu je UN prijetio da će i njega ubiti. To mu je sve pričao kada su bili na stražama u mjestu Suva Međa. Tada mu je ZN pričao i da mu je UN prethodno , kada mu je prigovarao što maltretira te bake, prijetio da će i njega ubiti. Pretpostavlja da je ĐN jer je bio dužan o tom ubojstvu nekog obavijestio. Nije se mogao određeno očitovati kada mu je to pričao ZN kao niti kada se to ubojstvo dogodilo no sigurno je to bilo prije dolaska Unprofora, prije 1993., ne zna kada.

9.2. Iz iskaza svjedoka UT proizlazi da je prije rata živio i radio u Zagrebu, dok je na područje [adresa], odnosno u svoje rodno selo Pedalj uglavnom dolazio vikendima pomagati svojim roditeljima u poljoprivredi. Kada su počeli prvi sukobi, a to je na području [adresa] već bilo krajem lipnja 1991., kada je za to područje proglašeno i ratno stanje, došao je posjetiti roditelje, ali je zbog opće situacije na tom području, naime, sve je više-manje bilo blokirano, tu i ostao i nije se više vraćao u Zagreb. U drugoj polovici listopada 1991. bio je mobiliziran i tada je došao na teren u mjesto [adresa], bio je na minobacačima 120 mm koji su b ili stacionirani na jednoj livadi, baterije pod zapovjedništvom AT iz [adresa]. Od suboraca iz jedinice sjeća se, između ostalih, drugih mještana Pedlja i to CT, IT, JT, LT, MT i ET iz [adresa]. Za vrijeme tog terena u [adresa] nije vidio da bi u selu uopće bilo mještana civila, i zbog toga nema nikakvih osobni, neposrednih saznanja o bilo kakvim zločinima odnosno ubojstvima civila u [adresa]. Međutim, negdje tijekom 1993. prešao je u drugu minobacačku bateriju kod zapovjednika ŽN i jedan od terena na kojemu je bio s tom jedinicom je bio i u selu Kobiljak, na granici s BiH, koje područje se kolokvijalno zove i tzv. "Suva međa". Tamo je čuo priču o ubojstvu dviju bake u [adresa], konkretno to je pričao jedan od pripadnika te jedinice ZN iz [adresa], za kojega je čuo da je umro u Srbiji, a tom prilikom je bilo prisutno više njih, možda i 10-ak osoba, ali mu se zbog proteka vremena teško sjetiti poimence drugih prisutnih osoba. Prema priči ZN, za vrijeme boravka iste ove minobacačke baterije kojom je zapovjedio spomenuti ĐN u selu [adresa], ovdje okrivljeni UN je zbog nekog traktora ubio dvije bake u tom selu i odvezao taj traktor. Ostalo mu je u sjećanju da je ZN pričao kako je jedna od tih baka pitala UN da "kad mi bu'š vrnul' traktor?", pa su se oni smijali takvom govoru, da joj je UN navodno odgovorio da bude, a nakon što je baka i dalje inzistirala da joj odgovori, on ju je ubio. Sve to je valjda vidjela i ta druga baka, zbog čega je UN vjerojatno onda ubio i tu drugu baku, dakle, da nema svjedoka. Ne može reći je li UN taj traktor odvezao prije nego što ih je ubio ili tek nakon, niti ima drugih konkretnijih saznanja da li je on eventualno taj traktor dovezao sebi kući.

Dopunjujući svoj iskaz na raspravi dodao je da je priču o tome što se dogodilo od ZN on čuo 1993., a da se to dogodilo negdje u studenom ili prosincu 1991. u vrijeme kada je ZN bio na tim položajima u mjestu [adresa]. Inače, 1993. zapovjednik jedinice u kojoj su bili i on i ZN te 1993. bio je ĐN, a ON je bio zapovjednik ZN i te 1991., kada on nije bio pripadnik te jedinice. Inače, na položaje u [adresa] naveo je da je došao negdje u prosincu 1991., a naknadno mu je ZN pričao o tim ubojstvima koje je počinio UN, a ona su se dogodila prije nego ne on došao na položaj u [adresa], dakle prije prosinca 1991. Dakle, on je bio nazočan kada je ZN pričao o tim ubojstvima koja je počinio UN, no nije o tome nikakve detalje propitivao, općenito je u to vrijeme , naveo je, nastojao biti nevidljiv i to tako tijekom cijelog rata. Zna da je ZN te 1991. kada i UN bio prisutan u mjestu [adresa] iako nisu bili u istoj jedinici, no bili su na položaju i družili se. On ne zna je li ZN osobno vidio kada je UN ta ubojstva učinio ili je na drugi način o tome saznao, tek pretpostavlja da nije vidio jer bi ga sigurno u tome spriječio. Inače, kada je ZN pričao o UN, pričao je da je ta ubojstva učinio C, a to je bio nadimak koji je u to vrijeme imao UN, te zna da su ga tim nadimkom ljudi u selu oslovljavali. Osim što je po nadimku ZN je oslovljeno i imenom i prezimenom tada UN, i kada je o tome pričao svi su znali da se to odnosi da je to učinio upravo UN. Inače, kada je to ZN pričao 1993. bilo je prisutno više pripadnika njegove jedinice, sigurno desetak, ljudi su to primili s nevjericom, nisu komentirali, bilo je to ratno doba. Inače, on je bio mobiliziran u listopadu 1991. i raspoređen u mjesto [adresa] na području Gline blizu Petrinje. Zna da je UN u vrijeme kada su ubijene te dvije starice, bio na položaju u [adresa], a zaključuje da su se ubojstva dogodila do Nove godine 1991. jer potom više civila tamo nije bilo.

9.3. Iz iskaza svjedoka TN utvrđeno je da je bio pripadnik Teritorijalne obrane Dvor u listopadu 1991. bio na položajima u selu Glinska Poljana. Zapovjednik voda je bio BT, a njegov zamjenik sada pokojni TN, a u vodu su još bili, između ostalih, DT te pripadnici izviđačkog odjeljenja AN (ujedno i zapovjednik odjeljenja), UN, TT i ĐT. Na tom terenu je čuo od UN, da je svojoj kući u [adresa] dovezao traktor Ferguson 539, a kojeg je uzeo na jednom imanju u mjestu [adresa]. Osim ovoga što je čuo osobno od UN, naveo je također da je čuo priču kako je UN prilikom oduzimanja traktora pretukao dvije bake, vjerojatno iz razloga što mu nisu htjele dati traktor. On je vidio da je potom UN koristio taj traktor. Ne zna kada se to hvalio da je oduzeo traktor, to je bilo krajem 1991. svakako prije dolaska Unprofora. UN, je koristio nadimak C. Pred mnogima se hvalio kada je dovezao traktor kako ga je oduzeo. Nije govorio da bi ih lišio života, no zna da u 5. ili 6 1992. kada je došao na položaje u to selo tamo više nije bilo tih baka. Za UN je naveo da je i inače bio bezobrazan, zna da je otimao stvari. Za njega sve ovo zna jer je živio u istom selu gdje i on, u selu [adresa]. Više bi o njemu mogao znati MN koji je s njime bio u smjeni.

9.4. Iskaz svjedoka TN suglasan je iskazu svjedoka MN koji je naveo da je također bio pripadnik Teritorijalne obrane Dvor u listopadu 1991. i bio na terenu u Glinskoj Poljani. Pripadao je vodu kojim je zapovijedao ĆT, zamjenik je bio FT, dok je komandir izviđača bio AN, koji je ujedno bio i zamjenik komandira čete TN iz [adresa]. Od ljudi koji su još bili u vodu sjeća se TT, UN, ĐT, HT, ČT i CN. Tijekom navedenog boravka na terenu u Glinskoj Poljani, naveo je da je osobno je vidio kada je UN, inače iz istoga se la [adresa] kao i on, na jedan traktor s prikolicom marke Ferguson 539, za kojeg je čuo da ga je UN ukrao u selu [adresa], stavio dvije svinje te potom sve to odvezao svojoj kući.

10. Analizirajući naprijed navedene dokaze nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi UN u inkriminirano vrijeme, dakle, krajem listopada 1991. kao pripadnik Teritorijalne obrane Dvor bio na položaju u mjestu Glinske Poljane, na tada privremeno okupiranom području općine Petrinja sa kojima su u jedinici bili svjedoci TN i MN, i koji su na položaj u Glinske Poljane upućeni krajem listopada 1991. , kao što su to suglasno naveli u svojim iskazima. Nadalje, iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da su poznavali optuženog UN, obzirom je bio iz istog sela kao i oni, [adresa], svjedok TN zna i da mu je nadimak bio C, a obojica su potvrdili da je optuženi UN u to vrijeme dovezao traktor marke Feguson 539 u selo i potom se istim koristio. Svjedok TN je naveo da mu je sam optuženik pričao da je on taj traktor ukrao u mjestu [adresa] kada su bili na tom terenu u mjesto Glinske Poljane, time da je čuo od drugih i da je optuženik pričao da je pretukao pri tome dvije bake jer mu nisu htjele dati taj traktor.

10.1. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi UN, pripadnik Teritorijalne obrane Dvor za vrijeme kada je bio na položaju u Glinskim Poljanama krajem listopada 1991., u mjestu [adresa], na tada privremeno okupiranom području općine Petrinja uzeo i dovezao u selo [adresa], u kojem je tada živio, traktor marke Ferguson 539 te isti potom i koristio.

10.2. Traktor marke Ferguson 539 bio je u vlasništvu LN, kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka EN, unuke nestale JN, koja je nestala za vrijeme okupacije sela, a družila se s IN koja je posjedovala traktor što joj je pričala njezina kći HN. Navedena okolnost da je IN posjedovala traktor Ferguson potvrđena je iskazima svjedoka DN i BN. Naime, svjedok DN, koji je u to vrijeme kao pripadnik Teritorijalne obrane Dvor bio u mjestu [adresa] i družio se s ZN, od njega je čuo da su u selu ostale dvije bake i da jedna ima traktor marke Ferguson 539 ili 531, kao i da je optuženi UN mu prethodno pričao da će uzeti taj traktor i ubiti te bake ukoliko mu ga ne budu dale.

10.3. Temeljem izvedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka DN i BN koji su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni obzirom su dani jasno i detaljno, bitno suglasno, ali i dosljedno, unatoč višestrukom ispitivanju kroz više godina, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi UN pripadnik Teritorijalne obrane Dvor krajem listopada 1991., na način kako je to opisano u optužnici, na privremeno okupiranom području općine Petrinja, ubio iz automatske puške žrtvu IN, sve kako bi joj oduzeo traktor marke Ferguson 539 koji je ona tada posjedovala. Naime, iako nema neposrednih svjedoka inkriminiranog postupanja, povezujući iskaze svjedoka DN i BN, koji su obojica, i to svaki zasebno, čuli od iste osobe, pokojnog ZN, da je optuženi UN ubio baku u [adresa] tada i oduzeo joj traktor, pri čemu je svjedok DN iskazao da je to od ZN čuo neposredno nakon što se to ubojstvo dogodilo kada je isti ispričao da je vidio kada je optuženi ubio baku i oduzeo joj traktor, nedvojbeno je da je isto učinio upravo optuženi UN, koji je nastavno i u svojem selu Čavlovci viđen da ovaj traktor koristi, kao što su to istakli svjedoci TN i MN. Naime, svjedok DN je opisao da je neposredno nakon što su došli na teren u [adresa], u drugog polovici listopada 1991. od ZN čuo da su u selu dvije starice, jedna se zvala ĆN, da bi mu par dana potom rekao „što ona budala napravi, baba više nema“ te mu ispričao da je taj dan htio posjetiti bake da bi dolaskom u blizinu kuće vidio UN kada je ubio jednu od njih i to staricu koja je imala traktor, a potom odvezao njezin traktor. Obzirom se bojao da i njega ne ubije, jer mu je optuženik i prethodno tako prijetio kada ga je opominjao neka ne maltretira te starice, po viđenom je, kako mu je rekao, pobjegao. Više puta ispitivan svjedok DN dosljedno je iskazivao tvrdeći da je bio prisutan kada je isto ZN pričao i to da je vidio ubojstvo te jedne starice, konkretno govorio je „što ona budala napravi, ubio je babu za traktor“. Iako je naveo da je znao da su te dvije starice živjele zajedno (što mu je ZN također pričao) i iako je naveo da potom drugu staricu nije viđao, iskazujući o onome što je ZN pričao tada naveo je da je pričao da je vidio da je UN ubio tu jednu staricu, ne zna što je bilo s drugom, a da je potom pobjegao jer se bojao da bi i njemu optuženi mogao štogod napraviti. Tvrdio je da mu je to ZN pričao neposredno nakon što se to dogodilo, a detaljno mu je o tome pričao i 1993. kada su bili na straži u mjestu Suva Međa.

I svjedok BN, također više puta ispitivan, dosljedno je iskazivao da je i on čuo tu priču, a isto mu je pričao ZN kada su 1993. bili zajedno na straži u mjestu Suva Međa pa puno vremena provodili zajedno. Zapovjednik im je tada bio ĐN. Inače, on je u prosincu 1991. došao na položaj u [adresa], a to ubojstvo o kojem mu je ZN 1993. pričao dogodilo se prije njegovog dolaska u [adresa]. Naime, ZN je pričao mu da je UN, koji je tada također bio na položajima, iako ne u istoj jedinici kao i ZN, ubio dvije starice i uzeo traktor jedne od njih, a to je pričao pred više osoba.

10.4. Kada se povežu iskazi ovih svjedoka koji su u različitim okolnostima, DN neposredno u listopadu 1991., kao i potom nakon dvije godine, odnosno 1993., a BN 1993. i to od iste osobe, danas pokojnog ZN, čuli o ovom događaju, pa tako da je radi oduzimanja traktora marke Ferguson koji je imala jedna od starica optuženi UN je ubio, štoviše, kao što je to dosljedno svjedočio GT da je ZN mu tada pričao da se zatekao kada je to optuženik učinio i vidio ubojstvo te jedne bake, dok je, da je to optuženik učinio i svjedoku BN, no s odmakom od dvije godine kada su bili na straži pričao isti svjedok toga ZN, sa iskazima svjedoka TN i MN koji su bili iz istog sela kao i optuženik, štoviše i pripadnici Teritorijalne obrane Dvor u to vrijeme i koji su suglasno opisivali da su vidjeli da je optuženik u selo dovezao sporni traktor Ferguson i isti potom koristio, po ocjeni ovog vijeća nedvojbeno je utvrđeno da je upravo optuženi i to radi otimanja imovine ubio vlasnicu traktora IN. Naime, na mjestu gdje je ona nedvojbeno živjela u inkriminirano vrijeme u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće na kbr. 16. ekshumirani su njezini posmrtni ostaci u lipnju 1996., kao što to proizlazi iz Zapisnika o ekshumaciji, pa navedeno nedvojbeno dokazuje da se ubojstvo starice dogodilo kao što je to naprijed opisano, u dvorištu kuće gdje je tada živjela, a gdje je, nedvojbeno potom, i pokopana.

10.5. No, po ocjeni ovog vijeća, nema dokaza koji nedvojbeno ukazuju da je tom prilikom optuženi UN ubio i drugu staricu, JN, koja je također ostala u selu [adresa] nakon privremene okupacije i živjela s ubijenom staricom IN. Naime, njeni posmrtni ostaci nisu pronađeni, kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka EN, njezine unuke, kao i dopisa Matičnog ureda Sisak iz 2020. te se ona i dalje vodi kao nestala osoba. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka DN koji je opisao da je neposredno nakon inkriminiranog događaja, a kojem je navodno svjedočio ZN isti mu pričao da se zatekao u blizini tog dvorišta u trenutku kada je UN usmrtio baku, vlasnicu traktora jer mu nije htjela dati traktor, dok nije vidio i da bi se dogodilo ubojstvo i druge starice, pa kako njezino tijelo nije pronađeno kod ekshumacije posmrtnih ostataka 1996. kada su tamo na mjestu događaja pronađeni posmrtni ostaci LN, po ocjeni ovog vijeća nema dokaza da bi i JN tom prilikom usmrtio optuženi UN. Naime, iako je svjedok BN, koji je također kao posredni svjedok svjedočio o onome rečenom mu od strane pokojnog ZN, no s odmakom od dvije godine (svjedok mu je o događaju pričao 1993.) i koji je spominjao da mu je ZN pričao da je starice ubio optuženik, dakle, govoreći u množini, naprijed navedeni dokazi ne upućuju na nedvojbenost zaključka da je i ubojstvo JN učinio tada optuženi UN. Točno je da su ubijena IN i JN, živjele zajedno i držale se zajedno obzirom su nakon okupacije hrvatskog sela jedine ostale zajedno u tom selu, kao i da se JN vodi nestalom osobom i da je se nakon ubojstva LN nije viđalo u selu. Međutim, obzirom da njezino tijelo prilikom ekshumacije nije pronađeno, zaključak je vijeća da nema dokaza da je tada, kada je optuženik ubio IN i nju ubio jer bi logično tada i njezino tijelo bilo pokopano na mjestu događaja, pa kada se navedeno dovede u svezu s iskazom svjedoka DN koji je iskazivao da je ZN prepričavao da je vidio kada je optuženik ubio tu jednu staricu ja je imala traktor i odvezao njezin traktor, zaključak je vijeća da nema dokaza da je optuženi UN ubio i drugu staricu JN, zbog čega je u predzadnjem dijelu činjeničnog opisa kaznenog djela ispušten dio činjeničnog opisa konkretno riječi „i JN“, na koje je ispuštanje sud bio ovlašten jer se ne zadire u bitno obilježje kaznenog djela.

11. Nedvojbeno je da žrtva IN, u to vrijeme u dobi od 77 godina bila civilna osoba, hrvatske nacionalnosti koja je ostala u selu koji su zauzeli pripadnici neprijateljske vojske te nije ni na koji način sudjelovala u ratnim događanjima. Naime, IN i JN bile su civilne osobe hrvatske nacionalnosti koje za vrijeme ratnih zbivanja nisu napustile svoje selo, [adresa], kao što je to opisala EN, ali i DN, dakle, one su nedvojbeno bile civilne osobe, i kao takve u inferiornom položaju prema pripadnicima neprijateljske vojske.

12. U inkriminirano vrijeme, dakle, krajem listopada 1991. na privremeno okupiranom području Gline trajao je međunarodni sukob između Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine. Naime, Sabor Republike Hrvatske donio je 08. listopada 1991. godine Odluku (NN 53/91) o raskidanju državno pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama dotadašnje SFRJ, pa je Republika Hrvatska tim datumom stekla svojstvo suverene države koja je povijesno pravna činjenica jasno ustanovljena i međunarodno priznata i potvrđena zbog čega se oružani sukob koji se odvijao na teritoriju Republike Hrvatske nakon 08. listopada 1991., između vojnih i policijskih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine u smislu primjene odredbe međunarodnog prava, smatra međunarodnim oružanim sukobom.

13. Što se tiče primjene pravila međunarodnog prava, vijeće je uzelo u obzir odredbe Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., konkretno odredbu članka 32. koja propisuje da je zabranjeno poduzimati bilo kakve mjere koje uzrokuju fizičku patnju ili uništenje zaštićenih osoba te odredbe članka 147. kojim su, kao teške povrede Konvencije, propisana namjerno ubojstvo te uništenje ili prisvajanje imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, te članka 75. stavak 2. točka a) alineja (i) i Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977. , koji u članku 75. stavak 2. točka a) alineja (i) zabranjuje ubojstva civila za vrijeme međunarodnih sukoba. Optuženi UN upravo je postupao namjerno kršeći naprijed navedene odredbe Ženevske konvencije i Dopunskog protokola, time što je zaštićenu osobu, civilnu osobu hrvatske nacionalnosti za vrijeme trajanja međunarodnog oružanog sukoba ubio radi protupravnog prisvajanja njezine imovine za što nije postojala nikakva vojna nužda.

13.1. Što se tiče oblika krivnje, optuženik je postupao s oblikom krivnje izravnom namjerom (odnosno direktnim umišljajem), bio je svjestan naprijed iznesenih okolnosti da je IN civilna osoba hrvatske nacionalnosti pa je svjestan da postupa suprotno pravilima međunarodnog prava za vrijeme međunarodnog oružanog sukoba radi oduzimanja od nje traktora istu usmrtio, bio svjestan i htio učin kaznenog djela, Namjera optuženika, kao što su to opisali svjedoci, bila je upravo oduzimanje traktora koji je ubijena IN posjedovala, a koji je, kao što je prethodno već najavljivao drugima, od nje optuženik htio uzeti, štoviše drugima i najavljivao da će je ubiti ukoliko se tome usprotivi. Dakle, ubojstvo imenovane civilne osobe hrvatske nacionalnosti od strane pripadnika neprijateljske vojske neposredno je vezano uz otimanje njezine imovine, i u tome se upravo ogleda postupanje optuženika i to s direktnim umišljajem, bio je svjestan svojeg djela, svjestan je bio da kao pripadnik neprijateljske vojske teško krši pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijajući radi otimanja imovine civilnu osobu hrvatske nacionalnosti no isto je i htio učiniti.

14. Nedvojbeno je da je optuženi UN, u vrijeme počinjenja djela bio uračunljiv, navedeno nije tijekom postupka bilo upitno, niti je isticano kao sporno, pa je zaključak vijeća da su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i sva subjektivna obilježja krivičnog djela protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH stavljenog mu na teret optužnicom.

15. Iskaz optuženog UN dan kod zamolbenog ispitivanja pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 31. siječnja 2022. koji je porekao učin kaznenog djela ocijenjen je iskazom kojim isti nastoji otkloniti svoju kaznenopravnu odgovornost za učinjeno.

16. Pročitana i razgledana materijalna dokumentacija u cijelosti je prihvaćena kao istinita.

17. Vijeće je ocijenilo istinitim iskaze svjedoka DN i BN, obzirom su dani jasno, detaljno i okolnosno, a iako su više puta i u vremenskom razmaku svjedoci iskazivali i to o događaju koji se dogodio prije 30 godina iskazivali su dosljedno, detaljno prenoseći svoja saznanja o inkriminiranom ubojstvu starice u selu [adresa] i oduzimanju njezinog traktora, te detaljima onog što im je odvojeno , i u različitim vremenskim razdobljima, pričao danas pokojni ZN. Pri tome, iako je svjedok BN naveo da je čuo te 1993. od ZN da su ubijene starice (dakle i vlasnica traktora i druga baka, vjerojatno, kao što je naveo jer je to vidjela) navedeno ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza. Naime, nedvojbeno je da je protek vremena od samog događaja utjecao na pamćenje ljudi o sadržaju koji im je prepričan, a kako su se starice držale zajedno jer su jedine ostale nakon okupacije u selu, kao što su naveli svjedoci, i kako se drugu staricu JN nije potom viđalo u selu, okolnost da je dvije godine potom kada je čuo priču o ubojstvu zapamtio da su obje bake ubijene, po ocjeni vijeća ne utječe na vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka, niti je dokaz da je optuženik tada ubio i drugu staricu JN.

18. I iskazi svjedoka TN i MN u cijelosti su prihvaćeni kao jasni i određeni, međusobno su suglasni te su obojica iskazali da su bili pripadnici iste jedinice Teritorijalne obrane Dvor čiji je pripadnik bio i optuženik kojeg su poznavali obzirom je bio iz istog sela kao i oni, te su obojica svjedočili o činjenici da je upravo optuženik, nakon položaja u Glinskim Poljanama gdje su bili krajem listopada 1991. dovezao u selo traktor koji je ukrao u [adresa] i istim se potom koristio.

19. I Iskaz svjedokinje EN, unuke nestale JN, u cijelosti je prihvaćen, ista je svjedočila o traženju nestale bake koja je zajedno sa susjedom IN ostala nakon okupacije mjestu [adresa], te se vodi kao nestala osoba od 1994.

20. Što se tiče primjene kaznenog zakona odnosno utvrđenja postojanja pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona vijeće je uzelo u obzir Kazneni zakon koji je u vrijeme počinjenja djela bio na snazi te nastavno sve izmjene Kaznenog zakona. Naime, sadržaj prethodno navedenih odredbi Ženevske konvencije implementiran je 1951. godine u tadašnji Krivični zakon FNRJ koji je u članku 125. predvidio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, koje je bez značajnijih izmjena prihvaćeno u članku 142. Krivičnog zakona SFRJ iz 1977. godine. Krivični zakon SFRJ preuzet je kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke-federativne Republike Jugoslavije, objavljenim u Narodnim novinama broj 53/91 od 08. listopada 1991. i time je u pravni sustav Republike Hrvatske unijet Krivični zakon Socijalističke-federativne Republike Jugoslavije (Službeni list SFRJ broj 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) kao zakon koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje u cijelosti, osim u dijelu u kojem je samim Zakonom o preuzimanju izmijenjen. Taj preuzeti zakon je u pročišćenom tekstu objavljenom u Narodnim novinama broj 31/1993 promijenio naziv u Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (OKZ RH). Nakon počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon je više puta mijenjan, a 1. siječnja 1998. stupanjem na snagu Kaznenog zakona („Narodne novine broj: 110/97., 27/98., 50/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – u daljnjem tekstu: KZ/97) prestao je važiti dotadašnji OKZRH, da bi 1. siječnja 2013. kada je stupio na Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21– u daljnjem tekstu: KZ/11) prestao važiti KZ/97. Nedvojbeno je da kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 158. stavak 1. KZ/97 i kaznenom djela ratnog zločina iz članka 91. KZ/11.

20.1. Uzevši u obzir da je nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela više puta izmijenjen zakon, vijeće je, u smislu načela primjene blažeg zakona, propisanog u odredbi članka 3. KZ/11, procjenjivalo koji je zakon za optuženika najblaži. Kako postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH, kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 158. stavak 1. KZ/97 i te kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91. stavak 1. točka 2. KZ/11, ali kako KZ/11 i KZ/97, u konkretnom slučaju, za optuženika nisu blaži, jer je po tim zakonima za kaznena djela ratnog zločina propisana stroža gornja mjera kazne (kazna dugotrajnog zatvora) to je, u odnosu na predmetno kazneno djelo trebalo primijeniti OKZ RH, kao najblaži zakon jer je za ovo kazneno djelo propisivao kaznu zatvora najmanje pet godina ili kaznu zatvora od dvadeset godina, pa je isti, i primijenjen.

21. Odlučujući o kazni koja je primjerena i potrebna i koja odgovara osobi optuženika te počinjenom krivičnom djelu te zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja iz članka 31. OKZRH, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje u smislu odredbe članka 37. OKZRH utječu na to da kazna bude viša ili niža, pa tako osobito stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je krivično djelo počinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, osobne prilike optuženika, njegovo držanje nakon počinjenog krivičnog djela i sve druge okolnosti.

21.1. Olakotnom okolnosti optuženiku cijenjena činjenica da je neosuđivana osoba za kaznena djela.

21.2. Otegotnom okolnosti optuženiku cijenjena je činjenica da je djelo počinio prema IN, starici tada u dobi od 77 godina i to radi oduzimanja njezinog traktora, dakle iz izrazito niskih pobuda, konkretno koristoljublja i prema osobi starije životne dobi koja nije ni na koji način sudjelovala u neprijateljstvima niti optuženog na bilo koji način ugrožavala.

21.3. Pri tome valja istaći da je izuzetan značaj zaštićenog dobra koji se štiti člankom 120. OKZ RH, a to je zaštita civilnog stanovništva, koje treba uvijek, i u svim oružanim sukobima i ratovima, dodatno štititi, a optuženik je, iako se radilo o starijoj ženskoj osobi, tada u dobi od 77 godina, istu lišio života radi oduzimanja njezine imovine, konkretno traktora, što predstavlja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i pokazuje visok stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti prema zaštićenim osobama tijekom ratnih okolnosti. Osim toga, otegotnom okolnošću cijenjeni su i skrivljeni učinci djela koji se ogledaju u posljedicama koje je zbog počinjenog krivičnog djela obitelj stradale žrtve trpjela.

21.4. Za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva odredbom članka 120. stavka 1. OKZ RH propisana je kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina.

21.5. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije koja bi bila primjerena i kojom bi se u konkretnom slučaju postigla svrha kažnjavanja određena člankom 31. OKZ RH, vijeće je cijeneći naprijed iznijete otegotne i olakotnu okolnosti uzelo u obzir i činjenicu da je djelo počinjeno s najtežim oblikom krivnje, optuženik je bio uračunljiv i postupao je s direktnim umišljajem, da je od počinjenja djela proteklo razdoblje od gotovo 30 godina, te da optuženik, iako upoznat s činjenicom vođenja ovog kaznenog postupka, nije se odazivao tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, zbog čega je protiv njega bile raspisane tjeralice te mu se i sudi u odsutnosti.

21.6. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti na strani optuženika, ovo vijeće je optuženog UN na temelju članka 120. stavka 1. OKZ RH osudilo za počinjeno krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, smatrajući je primjerenom, ali i potrebnom svim okolnostima počinjenog teškog kaznenog djela, a kojom će se u konkretnom slučaju postići svrha kažnjavanja, odnosno postići retributivna, ali i opće generalno i individualno preventivna svrha kažnjavanja, a ujedno utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

22. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 optuženom UN je cijeneći duljinu trajan ja i u postupku poduzimane radnje naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 eura, te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja. Naime, optuženik, iako je nezaposlena osoba, vlasnik je kuće na adresi stanovanja i radno sposobna osoba, te bez obveze uzdržavanja pa je ocjena suda da ovako određeni trošak može podmiriti bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Sanja Nola

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u četiri (4) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.