Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7945/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JF, kojeg brani Šime Lukačić, odvjetnik iz Biograda na Moru, zbog prekršaja iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj : 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika JF, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 31. svibnja 2023., KLASA: 413-01/23-26/454, URBROJ: 513-02-8002/25-23-10, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika JF, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenik JF djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj : 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), te mu se primjenom čl.37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 210,00 (dvjestodeset) eura, koju je dužan uplatiti u roku od 8 dana od primitka ove presude.
II U ostalome pobijanome, a nepreinačenom dijelu, žalba okrivljenika JF odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
III Ako okrivljenik JF plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana od dana primitke ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenik JF je proglašen krivim i primjenom čl.37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna, zbog prekršaja iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim je rješenjem okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna.
3. Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama te u bitnome ističe kako je izveden dokaz čitanja zapisnika o ispitivanju svjedoka djelatnika carinske uprave no na isto nisu bili pozvani niti okrivljenik niti branitelj. Navodi kako je pokazao račun pri nadzoru, te da je trebalo voditi računa da je postupao u krajnjoj nuždi – hitno je trebalo kupiti sredstvo za pranje. Smatra da se radi o beznačajnom prekršaju.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalitelj neosnovano poriče svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, u provedenom postupku neprijeporno utvrdila kako je okrivljenik počinio prekršaj iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona.
8. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Dakle, u potpunosti se potvrđuje pravilnost odluke Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.
9. Pobijana odluka ima sukladno čl.185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga rješenja i sadržaja optužnog prijedloga, a Vijeće za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske je jasno i nedvosmisleno obrazložilo svoj zaključak o krivnji.
10. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu čl.193. st.5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.
11. Vezano za dio žalbenog navoda o nepravilnom vođenju prekršajnog postupka, žalitelju treba napomenuti kako je dana 9. svibnja 2023. održana glavna rasprava uz njegovu osobnu nazočnost, a kojom je prilikom u dokaznom postupku izveden i uvid te čitanje zapisnika o ispitivanju svjedoka carinskog djelatnika, tako da niti taj žalbeni navod nije osnovan.
12. Ovaj Sud ne nalazi da bi se radilo o beznačajnom djelu iz čl.24a. Prekršajnog zakona jer iz navedene odredbe čl.24a. Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela objektivne je naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog prekršaja, dakle urednog i točnog evidentiranja prometa, ne upućuju na zaključak da bi se u konkretnoj situaciji mogla primijeniti odredba čl.24a. Prekršajnog zakona.
13. Međutim, kako je izrekom prvostupanjskog rješenja o prekršaju zbog prekršaja iz čl.193. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona, navedeno da se izriče novčana kazna uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona, odnosno uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, te je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna, a u obrazloženju se navodi kako je novčana kazna propisana u rasponu od 260,00 do 26.540,00 eura, valjalo je donijeti odluku na način opisan u toč.I. izreke ove presude te ispraviti počinjenu povredu materijalnoga prava na štetu okrivljenika, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Imajući u vidu da nije dovoljno cijenjena olakšavajuća okolnost nekažnjavanosti te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za ublažavanje novčane kazne sukladno odredbi člo.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, pa je preinačio pobijano rješenje u odluci o kazni na način opisan u toč.I. izreke ove drugostupanjske odluke, budući navedene okolnosti gledajući u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotnim u konkretnom slučaju.
14. Ovaj Sud je mišljenja kako je novčana kazna odmjerena okrivljeniku od strane ovog Suda primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od 8 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
16. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
17. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 40,00 eura, u roku od 8 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.
18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja
