Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9996/2023

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca : Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ON, zbog prekršaja iz čl. 63. st.1. toč. 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika ON, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 19. svibnja 2023., Klasa: 413-01/22-26/1399, URBROJ: 513-02-7002/15-23-26, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika ON, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik ON, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz čl.63. st.4. u svezi st.1. toč.3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16., 52/25), te mu se temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju novčanu kaznu je temeljem čl.33. st.11. Prekršajnog zakona, dužan platiti u 5 (pet) mjesečnih obroka, time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od 30 (trideset) dana od prethodne uplate, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

II. U preostalome pobijanome, a nepreinačenome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ON te se potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

- III. Ako okrivljenik ON plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji je određen u toč.I. izreke ove presude, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenik ON je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.300,00 eura / 24.863,85 kuna, zbog prekršaja iz čl.63. st.1. toč.3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Pod toč.II. izreke pobijanoga rješenja, temeljem odredbe čl.76.a st.1. i st.3. Prekršajnog zakona i čl.70. st.1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije od okrivljenika se oduzima roba i to : HERBICIDI (MONSON ACTIVE, GLIFOMARK, GLIFOSAV 480) – 1 l, 6 kom.

3. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura / 113,02 kuna te troškova uništenja robe u iznosu od 28,63 eura / 214,96 kuna.

4. Protiv toga rješenja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te u bitnome traži pregled video snimke sa graničnog prijelaza da se ustanovi da nije kriv i da je dao cariniku račun. Smatra da je obzirom na malu vrijednost robe izrečena previsoka kazna jer do sada nije bio kažnjavan.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu čl.202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovano žalitelj poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret izrekom pobijanog rješenja jer je ovaj Sud ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, našao da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno, te je temeljem provedenih dokaza, Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek opravdano moglo zaključiti da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj. Te odlučne činjenice žalitelj objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Dakle, u potpunosti se potvrđuje pravilnost odluke Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave Ministarstva financija RH, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdio činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.

10. Pobijana odluka ima sukladno čl.185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga rješenja i sadržaja optužnog prijedloga, a Vijeće za prekršaje Područnog carinskog ureda Osijek je jasno i nedvosmisleno obrazložilo svoj zaključak o krivnji.

11. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju je pravilno svoje saznanje o djelima zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu čl.193. st.5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke. Valja reći kako iz iskaza saslušanih svjedoka, uređujućih carinskih službenika pri vršenom nadzoru, neprijeporno proizlazi da je na njihov upit okrivljenik izjavio da nema ništa za prijaviti, a da je reagirao tek stavljanjem i pregledom vozila sa strane.

12. Međutim, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (čl.196. toč.4. Prekršajnog zakona), imajući u vidu izmjene koje su stupile na snagu 29. ožujka 2025., inkriminirani prekršaj se pravilno pravno označava kao prekršaj iz čl. 63. st.4. u svezi st.1. toč.3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj : 40/16. 52/25), koju odredbi je valjalo primijeniti, budući je ista stupila na snagu nakon počinjenja prekršaja i propisuje blažu novčanu kaznu za počinitelja fizičku osobu od Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj : 40/16.), koji je naveden u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

13. Predviđena novčana kazna u vrijeme počinjenja prekršaja za predmetni prekršaj u odnosu na fizičku osobu je bila propisana u rasponu od 3.000,00 do 100.000,00 kuna (398,17 do 13.272,28 eura). Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu dana 29. ožujka 2025. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj 52/25.), koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od  390,00 do 13.260,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

14. Ovaj Sud je uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi čl.3. st.2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, po službenoj dužnosti u korist okrivljenika preinačio odluku o kazni kao u toč.I. izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Obzirom da prilikom odmjere kazne nije dovoljno cijenjen stupanj krivnje kojim je prekršaj počinjen, okolnost dosadašnje nekažnjavanost okrivljenika te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja te primjenu blažeg propisa, a imajući u vidu utvrđene otegotne okolnosti, ovaj je Sud stoga preinačio odluku o kazni na način opisan u toč.I. izreke ove presude, smatrajući da je ona primjerena okolnostima, posljedicama i težini počinjenog djela prekršaja te da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, da će se ubuduće kloniti počinjenja ovakvog i sličnog prekršaja.

16. Ovaj Sud ističe da vezano za određeni rok plaćanja izrečene novčane kazne od 120 dana, Vijeće za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske povrijedilo je materijalno pravo u korist okrivljenika, obzirom da je odredbom čl.33. st.11. Prekršajnog zakona propisano je da rok za plaćanje izrečene novčane kazne ne može biti kraći od 8 dana niti dulji od 3 mjeseca (90 dana). Međutim, kako u ovom žalbenom postupku ovaj Sud odlučuje isključivo o žalbi okrivljenika, to u smislu odredbe čl.202. st.4. Prekršajnog zakona, nije ovlašten pobijanu odluku izmijeniti na štetu okrivljenika pa je odredio otplatu novčane kazne u pet obroka, kako je navedeno u toč.I. izreke ove presude, sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

17. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku koji je određen za njeno obročno plaćanje.

18. Odluka o troškovima postupka kao i odluka o oduzimanju robe je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

19. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog Suda u iznosu od 50,00 eura u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

20. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 20. svibnja 2026.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća :

Sanja Radeljak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog carinskog ureda Osijek u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.