REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-567/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČĐ, radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/24-5/4179, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 13.2.2024., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika te podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EĐ, rođen **.**.1984. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa]., bez zanimanja, nezaposlen, povremeno  zarađuje radom  na  šumarskim  poslovima,  mjesečno zaradi oko 500,00 eura, bez vrijednije imovine, živi  u  izvanbračnoj  zajednici,  otac  jednog maloljetnog  djeteta,  državljanin  Republike Hrvatske,  završio  osnovnu  školu,  pismen, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 13. veljače 2024., u 20:30 sati, u mjestu Gudovac kućni broj 138., upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje, jer nije položio vozački ispit za upravljanje motornim vozilima niti jedne kategorije,

dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom na motorni pogon, iako nije položio vozački ispit,

pa je time počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. točke 3. u vezi stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, uz primjenu članka 35. stavka 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 45 (četrdeset pet) DANA.

II Na temelju članka 152. stavka 1. Prekršajnog zakona na izdržavanje izrečene kazne zatvora okrivljenik će stupiti po pravomoćnosti ove presude na teritoriju nadležnog suda prema mjestu njegovog prebivališta.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/4179, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 13.2.2024., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Okrivljeni SĐ iznio je obranu kod zamolbenog suda u kojoj navodi da poriče prekršaj u cijelosti. Kritičnog dana u 20:30 sati bio je od kuma FĐ koji je stanovao u [adresa]. dok je njegov automobil bio parkiran u dvorištu, te on nije upravljao vozilom niti bio za upravljačem vozila kada je u dvorište došao policijski službenik koji je tražio od njega da mu da na uvid dokumente od vozila. On je policajcu rekao da je 2023. prijavio gubitak osobne iskaznice i vozačke dozvole, te mu je pokazao potvrdu koju mu je izdala PU Zagrebačka. On ima položen vozački ispit za upravljanje vozilima B kategorije kojeg je položio u Italiji, gdje je prije živio, ali je izgubio vozačku dozvolu. Prema tome, nije točno da nije položio vozački ispit. Ističe da se ranije dovezao tim automobilom u predmetno dvorište, ali njega policijski službenik nije zatekao u prometu na cesti niti zaustavio u prometu, već je naknadno došao u dvorište, dok on nije bio u vozilu.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ispitao svjedoka IĐ, kao policijskog službenika te ĆĐ, nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju.

5. Ispitani MĐ iskazuje da je kritične zgode sa kolegom Č bio u kontroli prometa u mjestu Gudovac gdje se kretao za osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] u namjeri zaustavljanja u kontroli prometa. Prethodno se mimoilazio sa navedenim vozilom i uputio se za njim time da se vozilo zaustavilo u dvorištu jedne kuće te je službenim vozilom ušao za tim automobilom i nad vozačem koji je napustio automobil u tom dvorištu je obavio kontrolu prometa. Time je iz informacijskog sistema MUP-a utvrđivao identitet vozača obzirom da vozač nije imao kod sebe osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu s tvrdnjom da je navedene dokumente izgubio i pokazao mu je dokaz u vidu potvrde koju mu je izdala PP u Zagrebu gdje je bilo naznačeno da je prijavio gubitak osobne iskaznice i vozačke dozvole. Provjerom u ovlaštenoj evidenciji je utvrdio da okrivljenik nije položio vozaču ispit na području RH i time nije mogao posjedovati važeću vozačku dozvolu Republike Hrvatske. Nema saznanja o tome da li je okrivljenik ikada položio vozački ispit u nekoj državi Europskog gospodarskog prostora odnosno da li je prije ovog događaja posjedovao važeću vozačku dozvolu. Tu činjenicu nije moguće provjeriti za Republiku Italiju iako je za određene države Europske Unije to moguće. Time je smatrao da okrivljenik nije imao dopuštenje upravljati bilo kojom kategorijom vozila te je utvrđen prekršaj na njegovoj strani.

6. Ispitana ĆĐ iskazuje da joj je poznata sporna situacija, jer se slučajno zatekla u društvu sa okrivljenikom SĐ kojeg poznaje dugi niz godina te su prijatelji, a k tome ističe da je on sa svojom suprugom po povratku iz Republike Italije došao živjeti u kuću koju je ona imala u najmu u mjestu Gudovac gdje je proveo boraveći sa njom i njenom obitelji u toj kući otprilike 1,5 godina. Ovaj se događaj zbivao u vrijeme kada je okrivljenik još živio kod nje u Gudovcu i navedene večeri sa njim i njegovom suprugom uputila se kod njegovih kumova u istom mjestu i to kod obitelji DĐ. Tamo su se uputili pješice, jer okrivljenik nije u to vrijeme imao osobno vozilo. Kada su svi troje došli u dvorište te kuće zadržali su se u dvorištu i čekali njegovog kuma DĐ, jer se nije nalazio kod kuće. Tada je u dvorištu uočila jedan osobni automobil i moguće da je to vozilo imalo reg istarsku oznaku grada [adresa]. Ne zna čije je to bilo vozilo i tko se njime služio, ali svakako okrivljenik te zgode nije upravljao nikakvim automobilom na naznačenoj lokaciji po javnoj prometnici. Ubrzo su se u dvorištu pojavili policijski službenici koju su nju i okrivljenika te njegovu suprugu tamo zatekli, time da je za vrijeme kraćeg boravka u dvorištu uočila da se civilno vozilo policije koje je ušlo kasnije u dvorište u nekoliko navrata vozilo pored ove obiteljske kuće. Tada su se službenici policije izričito obratili okrivljeniku i tražili od njega osobne podatke iako joj nije poznato vezano za što su upravo njega tražili. Također može reći da iz povremenih razgovora sa okrivljenikom ima saznanja kako je on navodno položio vozački ispit dok je živio u [adresa] te se izjašnjavao kako je u međuvremenu izgubio osobne dokumente, pa time i vozačku dozvolu.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode bio na naznačenoj lokaciji kod kućnog broja 138. u mjestu Gudovac, u kojem dvorištu se nalazio osobni automobil [registarska oznaka].

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik kritične zgode na javnoj prometnici upravljao spomenutim osobnim vozilom i to prije stjecanja prava na upravljanje obzirom da nije položio vozački ispit niti jedne kategorije.

9. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da je okrivljenik ušao u sferu prekršaja koji mu se stavlja na teret.

10. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj u obrani je naznačio da je od strane policijskih službenika zatečen u dvorištu obiteljske kuće u [adresa]. gdje živi njegov kum VĐ i gdje se ujedno nalazio parkiran njegov osobni automobil navedenih registarskih oznaka. Međutim, ističe da on nije zatečen od strane policije da upravlja tim vozilom , a k tome ima položen vozački ispit za upravljanje vozilima B kategorije kojeg je položio u Republici Italiji gdje je živio, time da je izgubio u međuvremenu vozačku dozvolu. Na kraju ističe kako se navedenim automobilom nešto ranije dovezao u predmetno dvorište, time da ga pol službenik nije zatekao u prometu na cesti niti zaustavio u kontroli prometa već je došao u to dvorište dok on nije više bio u vozilu.

11. Međutim, takve navode obrane uopće svojim iskazom ne potvrđuje i ne potkrjepljuje ispitani svjedok MĐ kao policijski službenik koji je tom prilikom i postupao prema okrivljeniku u svojstvu vozača motornog vozila. Naime, prema izričitim tvrdnjama ovog svjedoka proizlazi kako se on u ovoj prometnoj situaciji kretao za osobnim automobilom [registarska oznaka] po prometnici u namjeri zaustavljanja u kontroli prometa, uz napomenu kako se prethodno mimoilazio s tim vozilom, ali se potom uputio za njim. No, kako se to vozilo ubrzo zaustavilo u dvorištu jedne kuće, stoga je on službenim automobilom došao za tim vozilom i na tom mjestu odmah obavio kontrolu prometa nad vozačem koji je upravo napustio osobni automobil. Tom prilikom nije dobio bilo kakav dokument za identifikaciju od strane vozača navedenog vozila odnosno osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu, pri čemu svjedok potvrđuje da ga je ta osoba uputila kako je izgubio navedene dokumente te mu pokazao dokaz u vidu potvrde Policijske postaje Zagreb gdje je to bilo i naznačeno. Ipak, svjedok ističe da je u ovlaštenoj evidenciji provjeravao status okrivljenika kao vozača radi utvrđenja njegovog identiteta i utvrdio da on nema položen vozački ispiti u Republici Hrvatskoj i ne posjeduje važeću vozačku dozvolu. S druge strane, nema saznanja o tome da li je okrivljenik nekada ranije položio vozački ispit u nekoj državi Europskog gospodarskog prostora i da bi time posjedovao važeću vozačku dozvolu jer to nije mogao provjeriti za Republiku Italiju.

12. Nadalje, ispitana svjedokinja ĆĐ navodi kako dobro poznaje okrivljenika obzirom da je on sa obitelji više od godinu dana stanovao kod nje u obiteljskoj kući, pa je slučajno i ove zgode bila s njim u društvu. Pri tome ističe da se sa okrivljenikom i njegovom suprugom te večeri uputila kod kumova okrivljenika i to obitelji VĐ gdje su išli pješice obzirom da okrivljenik nije posjedovao osobno vozilo. Izvjesno vrijeme su se zadržali u dvorištu čekajući njegovog kuma DĐ koji se nije nalazio kod kuće. Tada je u dvorištu uočila osobni automobil koji je mogao imati registarsku oznaku grada [adresa]. Međutim, ne zna tko se inače služio tim vozilom, ali okrivljenik nije upravljao tada nikakvim automobilom po prometnici. Ubrzo su se pojavili policijski službenici koji su njih troje zatekli u dvorištu te od okrivljenika tražili osobne podatke. Na kraju svjedokinja ističe kako je slučajno u komunikaciji sa okrivljenikom saznala da je on ranije položio vozački ispit u Italiji te da je svojevremeno izgubio osobne dokumente, pa time i vozačku dozvolu.

13. Također, u izvješću o prekršaju ističe da je okrivljenik kao vozač predmetnog osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] kritične zgode sudjelovao u prometu u mjestu Gudovac kod kućnog broja 138., iako nije imao takvo dopuštenje uslijed činjenice da nije stekao pravo na upravljanje stoga što nema položen vozački ispit, koje izvješće je sačinjeno neposredno po utvrđenju prekršaja.

14. Naime, nikako nisu smislene i uvjerljive tvrdnje okrivljenika u obrani o tome kako je još ranije položi vozački ispit te posjedovao važeću vozačku dozvolu za vozilo B kategorije, time da je vozački ispit položio u Italiji. Prema navodima okrivljenika proizlazi da je on prijavio gubitak vozačke dozvole u Policijskoj postaji Dubrava u Zagrebu još 2023., a to znači kako već izvjesno vrijeme prije toga živi odnosno boravi u [adresa] obzirom da mu je još 11.10.2022. izvršena prijava prebivališta u [adresa], nakon čega od 25.7.2024. boravi na trenutnoj adresi prebivališta. Predmetni događaj zbio se u veljači 2024., što znači da je okrivljenik već barem godinu i pol dana živio u [adresa]. Prema pozitivnim propisima osobe koje posjeduju vozačku dozvolu izdanu u nekoj od zemalja Europske Unije dužni su u roku od 2 godine nakon promjene boravišta odnosno adrese stanovanja tražiti zamjenu vozačke dozvole, a što su dužni učiniti i za slučaj ako je vozačka dozvola izgubljena, ukradena ili oštećena. Isto tako, osoba koja je izgubila vozačku dozvolu izdanu u zemlji članici Europskog gospodarskog prostora nadležnom tijelu mora odmah prijaviti nestanak vozačke dozvole, ali također odmah mora podnijeti Zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole, time da tom prilikom svakako mora priložiti dokaz nadležnog tijela države koja mu je izdala vozačku dozvolu, što bi u ovom slučaju bila Republika Italija.

15. Međutim, iz provedenih dokaza nalazimo da je okrivljenik tokom 2023. nadležnom tijeku prijavio gubitak vozačke dozvole, ali ničime ne dokazuje da je podnio i Zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole, što mu je bila obaveza pod naprijed navedenim uvjetima. Ako je tome tako, onda okrivljenik očito nije tražio izdavanje nove vozačke dozvole u Republici Hrvatskoj niti je ičime dokazao svoju tvrdnju kako je svojevremeno posjedovao važeću vozačku dozvolu izdanu u Republici Italiji gdje bi imao dopuštenje za upravljanje vozilima B kategorije. Time je sasvim jasno da okrivljenik upravo iz tog razloga nije podnio Zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u državi gdje živi iako su mu to nalagali pozitivni propisi.

16. Prema tome, okrivljenik baš ničime nije potkrijepio tvrdnje naznačene u obrani o tome da je stekao pravo na upravljanje i položio vozački ispit, makar u nekoj od država Europskog gospodarskog prostora, a od prijave prebivališta u [adresa] do spornog događaja nije našao za shodno tražiti novu vozačku dozvolu Republike Hrvatske koju bi zamijenio za vozačku dozvolu izdanu u Italiji.

17. S druge strane, potpuno su neuvjerljive i tvrdnje ispitane svjedokinje ĆĐ vezano za sporni događaj, jer su potpuno oprečne iskazu svjedoka MĐ koji je u svojstvu službene osobe postupao prema okrivljeniku, ali su čak njezine tvrdnje u znatnoj suprotnosti sa obranom samog okrivljenika. Time valja napomenuti kako je navedena svjedokinja istaknula da je ove zgode sa okrivljenikom i njegovom suprugom pješice došla u dvorište obiteljske kuće kod kuma okrivljenika UĐ gdje se već nalazilo neko osobno vozilo koje je moglo imati registarsku oznaku grada [adresa]. Također je istaknula kako joj je poznato da okrivljenik u to vrijeme nije posjedovao nikakvo osobno vozilo kojim bi se koristio, što bi svakako trebala znati obzirom da je navodno okrivljenik sa svojom obitelji živio kod nje u kući koju je ona imala u najmu. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama ističe sam okrivljenik u obrani navodeći kako je on doista predmetnim vozilom kojim je upravljao došao u navedeno dvorište kbr. 138 u Gudovcu kod kuma, ali da ga u toj vožnji nisu zatekli policijski službenici, jer je on u međuvremenu vozilo zaustavio u dvorištu i nije se nalazio u samom automobilu. Pri tome okrivljenik čak niti ne ističe da je kod kuma došao sa suprugom u društvu navedene svjedokinje ĆĐ, pa je time njezina tvrdnja o tome da je okrivljenik došao pješice na navedenu lokaciju te da nije posjedovao neko osobno vozilo, potpuno neistinita i neprihvatljiva. Osim toga, svjedok MĐ u svojem iskazu ne spominje neke druge osobe koje bi zatekao u navedenom dvorištu već je upravo od okrivljenika zatražio osobne dokumente, očito jer je upravo njega zatekao da upravlja vozilom na prometnici i napušta automobil s mjesta vozača. Upravo zbog iznesenih razloga ukupan iskaz svjedokinje ĆĐ potpuno je dezavuiran te se na temelju tog iskaza nije moglo pravilno utvrditi činjenično stanje.

18. Prema tome, službena osoba je bez sumnje neposrednim opažanjem zatekla okrivljenika u izvršenju protupravne radnje u prometu gdje je upravljao vozilom kada mu to nije bilo dopušteno. Stoga je policijski službenik svoju dužnost obavio profesionalno i nema nikakav razlog i motiv neistinito teretiti nepoznatu osobu za bilo kakvu protupravnu radnju u prometu. U samom izvješću su naznačeni upravo osobni podaci okrivljenika, uz osobni identifikacijski broj, što znači kako je službena osoba na licu mjesta utvrdila identitet vozača, zbog čega ne može doći u pitanje da je upravo okrivljenik zatečen za upravljačem navedenog motornog vozila. Osim toga, okrivljeniku je te zgode osobno u ruke na samom mjestu događaja uručena obavijest o prekršaju prema odredbi članka 109 a stavak 1 Prekršajnog zakona, što je on potvrdio svojim potpisom, pa je sasvim razvidno kako je upravo SĐ ušao u sferu navedene protupravne radnje, a kada se uzme u obzir da je činjenicu nedopuštenosti da upravlja motornim vozilima policijski službenik utvrdio uvidom u ovlaštenu evidenciju osoba koje su polagale vozački ispit na području Republike Hrvatske, ili koje su na temelju valjane i postojeće dokumentacije zatražile zamjenu već postojeće vozačke dozvole koja im je izdana u nekoj drugoj zemlji Europskog gospodarskog prostora, tako da im je u međuvremenu izdana nova vozačka dozvola u Republici Hrvatskoj.

19. Sve su to razlozi zbog kojih je sud u potpunosti prihvatio istinitim i uvjerljivim isključivo iskaz svjedoka IĐ, za razliku od iznesenih tvrdnji svjedokinje ĆĐ te same obrane okrivljenika koja je bez sumnje usmjerena isključivo na izbjegavanje odgovornosti za opisano protupravno ponašanje. Time su na jasan i siguran način utvrđene sve sporne činjenice vezano za identitet počinitelja prekršaja i radnju koju je izvršio u prometu na nedopušten način.

20. Zbog naprijed navedenih razloga, u poduzetim radnjama okrivljenika stekla su se sva bitna obilježja prekršaja stavljenog mu na teret i oglašen je krivim te mu je izrečena kazna zatvora u skladu sa zakonom.

21. Kod izricanja kazne zatvora sud se rukovodio posebno činjenicom da je okrivljenik već u pet navrata kažnjavan za isti prekršaj, dok je činio i druge prekršaje iz prometa, a to znači da je krajnje nekritičan za svoje postupke, jer uporno i sustavno krši prometnu disciplinu, te u pravilu čini prekršaje teže naravi s namjerom, na koji način bez sumnje izaziva opasnost i ugrožava sebe te druge sudionike u prometu odnosno imovinu i prethodno kažnjavanje na njega nije odgojno djelovalo prestankom činjenja prekršaja. Time bez obzira na olakotne okolnosti u vidu činjenice da nije zaposlen te da ima na uzdržavanju jedno maloljetno dijete, bilo je ipak nužno odrediti mu za višestruko ponavljanje ovakve protupravne radnje težu vrstu sankcije i to kaznu zatvora, pa se tek ovako pojačanom represijom može postići odgojni učinak na okrivljenika kako bi konačno uvidio neprihvatljivost svojeg postupanja u prometu i nadalje u pravilu izbjegavao upravljanje motornim vozilom i samo na taj način može se postići zakonska svrha kažnjavanja u svakom smislu.

22. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima sukladno članku 216. stavak 3. uz primjenu članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obzirom da je posljednjom izmjenom i dopunom Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to člankom 49. obrisan članak 288. navedenog Zakona, što znači da se na osobe koje nisu stekle pravo na upravljanje motornim vozilima više ne izriče navedena zaštitna mjera i time se ne može izvršiti nakon što navedena osoba stekne pravo na upravljanje te mu bude izdana vozačka dozvola.

23. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je riječ o radno sposobnoj osobi koja može privrijediti izvjesna sredstva za svoje uzdržavanje te članova obitelji, tako da plaćanje navedenog iznosa troškova neće ni na koji način ugroziti njihovu egzistenciju.

U Bjelovaru, 20. svibnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.) Okrivljeniku

2.) Podnositelju Optužnog prijedloga