REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1151/2019-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja BV (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB 38922958547), Zagreb, Martićeva 73, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos 2.366,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 31.5.2018. pa do isplate, kao nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 618,49 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 13.12.2017. godine nastradao kao vozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a krivnjom nepoznatog vozila, koje je naglo izašlo iz parkinga dvorišta, zbog čega je tužitelj bio prisiljen naglo kočiti te se zbog izbjegavanja sudara zabio u dvorišnu zgradu.

1.1. Tužitelj tvrdi da je u toj nezgodi zadobio ozlijede te je došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje pa od tuženika potražuje prema konačno postavljenom, povišenom zahtjevu dana 27.11.2025. godine naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.175,00 eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 191,12 eura, sve sa kamatom od 31.5.2018. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik osporava pravni osnov i visinu zahtjeva tužitelja u cijelosti, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva povišenjem istoga, predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze osim dokaza rekonstrukcijom na licu mjesta, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.1. Izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja i podatke HZZO-a, u spis I policijske postaje zagrebačke, bolničku prijavu, proveden je dokaz prometnim, sudsko medicinskim i medicinskim vještačenjem, uz dopune, saslušana je svjedokinja ZV i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tuženi zahtjev nije osnovan.

4. Djelatnici policije, I. postaje prometne policije Zagreb, pristupili sud dana 13.12.2017. očevidu po dojavi treće osobe (NV) u [adresa], prilaznom kolniku kućnog broja 33 ulice Štefanovec te su mjesto događaja skicirali i fotografirali, opisali mjesto događaja, tragove i položaj vozila, obavili razgovor sa sudionicima, ovdje tužiteljem, njegovom majkom, saslušanom svjedokinjom ZV i sačinili i dodatno izvješće.

4.1. Uvidom u dokumentaciju (4.) utvrđeno je da su djelatnici policije evidentirali da je NV u vožnji vidio jedan automobil, marke Ford kako prolazi pored njega u smjeru juga, a isti u nastavku voženje, prema sjeveru, kod kućnog broja 33 ulice Štefanovec, uz srušenu ogradu vidio kako stoji osobni automobil marke [registarska oznaka], kojim je upravljao mlađi muškarac i na mjestu suvozačice se nalazila njegova majka. Svjedok nije očevidac nezgode.

4.2. Nadalje, iz dokumentacije proizlazi da je oštećena metalna ograda u dužini od 3,70 m i metalna dvorišna vrata s motorom i elektronikom u dužni od 8,40 m, a oštećeni su na način da su izbačeni iz ležišta. Skica lica mjesta opsuje po dužni tragove kočenja i zaustavni položaj vozila tužitelja, tragove vozila tužitelja, položaj oštećenih metalnih vrata.

4.3. Djelatnici policije opisali su stanje kolnika kao dobrog, ali mokrog, vremenske prilike bez padalina, oblačno.

4.4. Djelatnici policije utvrđuje tragove na mjestu događaja, skiciraju, fotografiraju i obavljaju razgovore sa sudionicima i svjedocima. Međutim, isti nemaju znanja niti je isto dio njihovih ovlasti analizirati dinamiku nastanka nekog događaja, uzroke za isti, tehničke mogućnosti nastanka događaja pod određenim uvjetima. To je zadatak prometnih vještaka.

5. Temeljem dokumentacije policije (4.-4.2.) sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku ing. Miši Bariću.

5.1. U svojem pisanom nalazu i mišljenju, a nakon uvida u skicu lica mjesta, foto elaborat, opisna oštećenja automobila i metalne ograde, vještak je utvrdio tragove kočenja od 14,5 m prije naleta na metalni stup, temeljem tih podataka utvrdio da je brzina kretanja vozila u trenutku kočenja iznosila 65,9 km/h, pa uspoređujući stanje kolnika (mokar) s daljnjim dimenzijama (osovinski razmak, početak kočenja, trag desnog kotača, širinu vozila) vještak utvrđuje da se u trenutku započetog skretanja prema desnom rubu kolnika vozilo nalazilo za 0,7 m na lijevo od središnjice kolnika, odnosno, kako je to vještak prikazao na skici, blago zakrenut u odnosu na zamišljenu os kolnika i gotovo na sredini kolnika, pola na svojoj prometnoj traci, a pola na suprotnoj, a cijeneći da je vozilo širine 1,7 m.

5.2. U daljnjoj analizi vještak navodi da je na mjestu nezgode bila dozvoljena brzina kretanja od 50 km/h, da on ne može razloge skretanja u desno i izlijetanja sa kolnika, prema dostupnim materijalnim tragovima, utvrditi tehničkim putem.

5.3. Vještak navodi da ne postoji materijalni trag sudara vozila tužitelja i nepoznatog vozila, da su tragovi kočenja vozila tužitelja pravocrtni, bez lomova i bez tragova zanošenja, koji bi u slučaju sudara s NN vozilom eventualno upućivali na sudar.

5.4. Konačno, vještak navodi da ne postoje materijalni tragovi koji bi ukazivali na mogućnost dinamike ove nezgode po varijanti, tj. iskazu tužitelja.

6. Tužitelj, saslušan kao stranka u ovom postupku, iskazuje da je pri brzini od cca 50 km/h iz jednog dvorišta gledajući njemu s desna, koje ima ispred željeznu ogradu, iznenada, dosta brzo krećući se unazad, izletjelo jedno vozilo, da je bio ispred vozila 5 m kada je kočenjem probao izbjeći nalet, ali nije uspio pa je prvo udario lijevom stranom svojeg vozila u desnu stranu vozila koje izlazi iz dvorišta, a nakon toga je vozilom završio u metalnom stupu ograde dvorišta i to onoga iz kojeg je izletjelo vozilo, koje se nije zaustavilo već je otišlo s mjesta događaja. Nastavno svjedok opisuju oštećenja na drugom vozilu pa iskazuje da su oštećena prednja desan vrata, blatobran i branik. Njegova majka, saslušana kao svjedokinja, a koja se nalazila u vozilu na mjestu suvozačice, iskazuje o izlijetanju vozila ispred njih, koje se kreće unazad, da njezin sin udara u taj automobil, a da njih nakon toga odbacuje u željezni stup ograde. Vozač drugog vozila nestaje s mjesta događaja.

7. Tužitelj je takvom nalazu i mišljenju prigovorio i u odnosu na odlučne činjenice za rješenje ovog spora navodi da je kočio, a ne naglim skretanjem izbjegavao vozilo, kako to očekuje vještak, a nakon toga skretanjem udesno pokušao izbjeći sudar. Tužitelj nastavno tvrdi da nepostojanje "lomova" zasigurno ne može dovesti od zaključka kako do sudara nije došlo.

7.1. Dakle, tužitelj ustraje kod navoda iz svojeg iskaza, da je došlo do sudara dva vozila, a to tvrdi i u svom iskazu kada opisuje oštećenja na drugom vozilu.

8. Povezujući iskaze tužitelja i svjedokinje, njegove majke i suvozačice, cijeneći izbor riječi koji su isti koristili tijekom iskaza, a povezujući iste i s prigovorima koje je tužitelj dao na nalaz i mišljenje vještaka, ovaj sud utvrđuje da se, po kazivanju tužitelja i njegove majke radilo o kontaktu dva vozila koji se zasigurno desio, a pri tome i nije bio minimalan. Naime, životne je da se riječi: iako sam probao kočiti nisam uspio pa sam prvo udario…., odnosno sin je udario u taj automobil… ukazuju da tužitelj tvrdi da je udario u drugi automobil, jer kočenjem nije uspio izbjeći nalet, a izbor riječi kada tužitelj i njegova majka opisuju događaj dovodi do utvrđenja da kontakt vozila nije bio minimalna.

9. Tijekom usmenog očitovanja vještak je pojasnio da ne postoje elementi temeljem kojih bi mogao utvrditi da je došlo do kontakta vozila tužitelja i NN vozila tj. da je nemogućnost nastanka štetnog događaja po iskazu tužitelja i svjedokinje otklonio uslijed dva elementa. Prvi je nedostatak oštećenja na vozili tužitelja nastalih uslijed kontakta vozila tužitelja i NN vozila.

9.1. Drugi element su tragovi kočenja, koji su, kako objašnjava vještak, ravni, bez prekida i bez zanošenja. Naime, za očekivati bi bilo, kako objašnjava vještak, da se u situaciji kontakta dva vozila tj. nakon toga, tragovi kočenja budu sa lomom i uz zanošenje, što je u konkretnom slučaju izostalo.

9.2. Vještak nastavno iznosi varijantu prema kojoj, ako bi se radilo o minimalnom kontaktu vozila tužitelja i NN vozila, u kojem slučaju bi se radilo o tako maloj sili koja ne bi dovela do uzroka promjene pravca kretanja vozila tužitelja prije kontakta, a ni poslije kontakta. Dakle, radilo bi se o kontaktu koji postoji, ali ga se ne može uočiti (nema tragova na kolniku, nema oštećenja na vozilu) i koji je tako minimalan da ne mijenja pravac kretanja vozila tužitelja u kočenju. Uz to, vještak navodi i treću mogućnost, a to je da kontakta između vozila nema, ali postoje isti tragovi kočenja i ista posljedica, što bi bila uobičajena reakcija vozača na izbjegavanje opasnosti.

10. Sud utvrđuje da varijante iz 9.2. a koje vještak iskazuje kao najpovoljnije za tužitelja u okolnostima cijelog slučaja nisu moguće. Iako za tužitelja najpovoljnije, te su varijante suprotne iskazu tužitelja i njegove majke iz čijih izričaja tj. upotrebe riječi proizlazi da je došlo do sudara vozila i da kontakt prema njihovim riječima nije bio minimalan. Posljednja varijante, da kontakta uopće nema, nije u suglasnosti sa ostalim dokazima, a to su ponovno iskaz tužitelja i njegove majke i prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka.

11. U tako utvrđenom činjeničnom stanju sud nastavno utvrđuje da materijalni tragovi, a to su tragovi kočenja, ravni, bez zanošenja, ukazuju da se štetni događaj nije mogao desiti na način kako to tvrdi tužitelj i njegova majka, dakle da uzrok ove nezgode nije moglo biti nepoznato vozilo koje je naglo izašlo iz dvorišta i nakon sudara sa vozilom tužitelja napustilo mjesto događaja.

11.1. Naime, logično je da kada se dva tijela sudare tada se više ne mogu kretati na način kako su se kretala ranije, jedno smeta drugome i kretanje ne može biti kao prije kontakt. Upravo je to rezultat prometnog vještačenja, koji se isključuje mogućnost nastanka štetnog događaja kako to tvrdi tužitelj, jer materijalni tragovi, a to su njegovi tragovi kočenja su cijelo vrijeme ravni, bez prekida i zanošenja. Tragovi u slučaju kontakt s drugim vozilom ne mogu biti takvi kakve su izmjerili i u skicu ucrtali djelatnici policije.

11.2. Zbog toga je sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao da je za prometnu nezgodu odgovorno nepoznato vozilo (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO).

11.3. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi (11.2.), u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, pri čemu je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na tužitelju bio teret dokaza da je predmetna prometna nesreća uzrokovana isključivom krivnjom nepoznatog vozila.

12. Povezujući iskaz tužitelja i njegove majke, kao i skicu lica mjesta sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak i svojem pisanom nalazu i mišljenju i u usmenom očitovanju jasno objasnio zašto nije tehnički moguće da je do nezgode došlo na način kako to tvrdi tužitelj.

13. Nastavno sud ističe da je vještak tijekom usmenog očitovanja korigirao svoj pisani nalaz i mišljenje i to u dijelu u kojem je dao mišljenje da je ograda izbačena iz ležišta i da je, zbog toga, morala biti zatvorena, pa je to bio i razlog zbog kojeg, kako je naveo vještak, nema mogućnosti da NN vozilo izlazi iz dvorišta kućnog broja 33. Tako je vještak utvrdio da ograda nije mogla biti potpuno ni otvorena ni zatvorena. Da je bila potpuno otvorena tužitelj ju udarcem ne bi mogao izbiti, a da je bila potpuno zatvorena tada bi tako odbačena ograda bila zaustavljena još više u desnu stranu.

13.1. Međutim, oštećenje ograde je posljedica kretanja tužitelja, a na uzrok kretanja tužitelja. Nepoznato vozilo nije moglo u uvjetima i na način kako to tvrdi tužitelj biti uzrok, u konačnici, udaranja vozila tužitelja u metalni stup i ogradu.

13.2. Sud nije provodio niti daljnje dokaze na okolnost materijalnih tragova koji bi upućivali na sudar dva vozila, a to iz razloga što je tužitelj tvrdio da se na fotografijama, kojeg su sačinili djelatnici policije vide tragovi boje. Navedeno iz razloga što kontakt vozila, kako je utvrđeno vještačenjem, isključuje tehničku mogućnost kretnja vozila tužitelja na način kako to proizlazi iz tragova kočenja. Odnosno, kontakt vozila u tehničkom smislu treba bi dovesti do drugačijeg kretanja vozila tužitelja.

13.3. Korigiranje iskaza tužitelja i njegove majke do varijante koja mu ide u prilog (minimalni kontakt dva vozila ili izostanak kontakt u cijelosti) u biti isključuje potrebu utvrđivanja ima li na vozilu tužitelja zaostalih tragova drugog vozila, jer ako ti tragovi i postoje, tragovi kočenja ne podražavaju tehnički takvu varijantu nastanka štetnog događaja.

14. Kako tužitelj nije dokazao da je nepoznato vozilo krivo za nastanak štetnog događaja, za koje vozilo bi temeljem čl. 30 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 36/09) za štetu odgovarao tuženik, to sud nastavno nije cijenio provedene dokaza na okolnosti iz čl. 19. i čl. 1100 ZOO-a.

15. Odluka o naknadi troškova postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a troška se odnosi na troška zastupanja tuženika po odvjetniku na ročištu dana 26.4.2022. godine u iznosu od 248,85 eura (1.500,00 kn uvećano za PDV) i troškove vještačenja i usmenih očitovanja vještaka u ukupnom iznosu od 369,64 eura, odnosno ukupno 618,49 eura.

U Zagrebu, 20. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.