REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7606/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja MC (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske (OIB 52634238587), kojeg zastupa OGDO Zagreb, rado naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2026. godine u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.5.2024. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 471,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (20.5.26.) do isplate, sve kamate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se u razdoblju od 8.9.2021. do 8.12.2021. godine nalazio u istražnom zatvoru u Zagrebu, nakon toga je upućen na izdržavanje kazne zatvora do 29.4.2022. godine, a boravio je u razdoblju od 11.1.2023. do 8.5.2023. godine ponovno u istražnom zatvoru u Zagrebu, te da mu je u razdoblju od ukupno 133 dana povrijeđeno pravo osobnosti zbog izdržavanja kazne tj. tijekom boravka u istražnom zatvoru, jer su uvjeti bili ponižavajući.

1.1. Zbog toga od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 10.000,00 eura sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 29.5.2024. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti i predlaže isti odbiti, potražuje naknadu parnično troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjeve, rješenja, osobnik zatvorenika, pročitan je iskaz svjedoka RC i službeno očitovanje LC, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala time što nije udovoljeno standardu smještaja pritvorenika/zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti.

4.1. Vrijeme boravka tužitelja, a kako on to činjenično navodi (1.) za stranke nije sporno.

4.2. S obzirom na predmet spora mjerodavne su odredbe čl. 19. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO).

4.3. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud polazi od toga da se dužnost tuženika u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda propisano je da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

4.4. Konačno, Europski sud za ljudska prava ( u daljnjem tekstu ESLJP) u više je navrata zauzeo stav da su u članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu Konvencija) zapisane najvažnije temeljne vrijednosti demokratskog društva, odnosno zabrana mučenja ili nečovječnog i ponižavajućeg postupanja bez obzira na okolnosti i na ponašanje žrtve. Da bi zlostavljanje ulazilo u domašaj članka 3. mora doseći minimalni stupanj težine. Iako je svrha takvog postupanja čimbenik o kojemu treba voditi računa, osobito je li mu namjera bila poniziti ili omalovažiti žrtvu, nepostojanje takve svrhe ne dovodi neizbježno do utvrđenja da nije bilo povrede članka 3. Konvencije. Dakle, država se treba pobrinuti da se osoba liši slobode u uvjetima koji su spojivi s njezinim ljudskim dostojanstvom, da je način i metoda izvršenja mjere ne izlažu nelagodi ili trpljenju one jačine koja bi prelazila neizbježnu razinu trpljenja svojstvenu lišenju slobode, te da, s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani.

5. Dostojanstvo se štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, i 98/19 – u daljnjem tekstu ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

5.1. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

5.2. Odredba čl. 76. ZIKZ propisuje da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

5.3. Odredba čl. 78. st. 1. ZIKZ propisuje da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.

5.4. Konačno, odredba čl. 103 ZIKZ propisuje da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

6. Prema čl. 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora. Jednako tako st. 2. propisano je da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a st. 4. da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika. Odredba čl. 4. Pravilnika propisuje da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljna, posteljina i ormar za osobne stvari, a postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar. Odredbom čl. 5. Pravilnika propisano je da prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja celzijusa danju i 15 noću. Prostorije za dnevni boravak opremaju se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6.). Odredbom čl. 7. Pravilnika zatvorenicima se osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog Pravilnika i njegov sastavni dio.

7. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je boravio u sobama koje su prenapučene i neadekvatne u pogledu veličine ističe se da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv] (br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016.) i mogu se sažeti na način da je:

1) potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika.

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja kao posljedicu ima čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije.

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi - veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ispituju se ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru.

8. U svojem iskazu tužitelj opisuje zatvorske sobe u kojima se nalazio i tvrdi da niti jedan nije bila adekvatna ni po veličini ni po organizaciji prostora. Tužitelj tvrdi da je u sobi bilo uvijek između 6 do 8 zatvorenika, da je sanitarni čvor, čučavac, bio unutar zatvorske sobe, ograđen malim zidom, visine cca 1,5 metar. Hrana se konzumirala u zatvorskoj sobi, a ne u posebnoj prostoriji, bile je loše kvalitete, a konzumirala se sjedeći na krevetu I držeći hranu na koljenima, jer stol nije bio dovoljno velik. Tužitelj dalje navodi da se soba nije adekvatno zračila, a neko je vrijeme bio u pušačkoj sobi, iako on nije pušač i tražio je da ga premjeste. Odluku o korištenju umjetnog svjetla ne određuju zatvorenici, a prozor je bio manjih dimenzija i kroz njega nije ulazilo dovoljno dnevne svjetlosti. Jedno su vrijeme, kako navodi tužitelj, u sobi bili i miševi.

8.1. Tužitelj tvrdi da se mogao tuširati samo dva puta tjedno po 5 minuta, a da je voda bila izrazito hladna, a da mu uprava zatvora nije osigurala higijenske potrepštine.

8.2. Izlazak na zrak omogućen mu je svaki dan po dva sata, time što se mogao nakon jednog sata vratiti u zatvorsku sobe, a tužitelj navodi i tvrdi da kada je padala jaka kiša da im tada zatvorski djelatnici nisu dozvoljavali povrat nakon sat vremena nego su tražili da zatvorenici budu vani čitava dva sata. Tako organizirani izlazak bio je jedini, jer su se zatvorske sobe zaključavale izvan tog vremena.

8.3. Tužitelj tvrdi da za vrijeme istražnog zatvora uopće ne postoji mogućnost da nešto radi, a da je za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne tražio da mu omoguće rad, ali da njegovom zahtjevu nije udovoljeno. Zatvor u Zagrebu, kako tvrdi tužitelj, uopće ne raspolaže mogućnošću dodatnog obrazovanja zatvorenika niti slobodne aktivnosti.

8.4. Tužitelj tvrda i iskazuje da je imao problema doći do liječničke pomoći, jer ga je bolio zub pa je tek nakon "ekscesa" odveden kod zubara. Koristio je terapiju za smirenja, ali kada je tablete potrošio, uprava mu nije htjela dostaviti nove. Osim toga, tužitelj tvrdi da se ga u veljači 2022. godine četvorica pravosudnih policajaca odvela u kupaonicu, tamo su ga tukli oko 10 minuta, zbog čega je imao masnice po čitavom tijelu i licu, posjekotinu iznad oka i iako je tražio liječnički preglede isti mu nije omogućen.

9. Svjedok SC, a čiji je iskaz dan pred ovim sudom u drugom parničnom postupku, uz suglasnost stranaka pročitan i korišten kao dokaz u ovom postupku, u većem dijelu, uz pokušaj ublažavanja uvjeta, potvrđuje iskaz tužitelja. Tako opisuje izgled sobe približno kao i tužitelj, ali pri tome tvrdi da je unutar sanitarnog čvora i umivaonik s toplom vodom pa da se zatvorenici mogu i u tom prostoru prati, pri čemu potvrđuje da je tuširanje određeno na dva puta tjedno, a i češće po zahtjevu zatvorenika. Priznaje da se hrana konzumira u zatvorskim sobama, kao i da iz istih izlaze na dva sata svakog dana. Tvrdi da se kvaliteta hrane kontrolira, a da su zatvorenici dužni čistiti sobe, dok im uprava osigurava sredstva za čišćenje. Posteljina i rublje se pere svaka dva tjedna. Svjedok opisuje i tvrdi da svaki zatvorenik ima pravo na pravovremenu i organiziranu liječničku skrb, koja je organizirana kroz dvije smjene. Nadalje, postoji knjižnica, organizirano je bogoslužje, radionice i koncerti, a jednom tjedno može se sudjelovati u rekreaciji.

9.1. Iz detaljnog očitovanja upravitelja zatvora PC, a koji se odnosi upravo na tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru u razdoblju od 8.9.2021. do 8.12.2021. godine i na nastavnom izdržavanju kazne zatvora (od 8.12.2121. do 29.4.2022. godine) ima ukupno 107 dana manje od 3,00 ma raspoloživog prostora, točnije 2,79 ma. Od toga, je kontinuirano u takvom raspoloživom prostoru boravio 52 tj. 47 dana i jednom 8 dana.

9.2. Tako je utvrđeno da je tužitelj djelom u istražnom zatvoru, a djelom u zatvoru boravio ukupno 232 dana, što znači da je gotovo polovicu vremena proveo u raspoloživom prostoru ispod minimuma standarda predviđenog pozitivnim propisima.

9.3. Iako iz daljnjeg očitovanja upravitelja zatvora PC proizlazi da isti pokušava kompenzacijskim mjerama, kao i svjedok SC, oboriti čvrste pretpostavke povrede čl. 3 Konvencije (za razdoblje kada je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3,00 ma raspoloživog prostora), sud utvrđuje da očitovanjem upravitelja zatvora i iskazom svjedoka RC čvrste pretpostavke povrede Konvencije nisu oborene. Naime, nisu ispunjeni kumulativni uvjeti opisani pod točkom 7. ove presude, jer smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora nije bilo, kratko, povremeno i minimalno (9.1.), jer utvrđena dužina trajanja ukazuje na suprotno.

10. Nastavno je utvrđeno da je tužitelj u istom vremenskom razdoblju (9.1.) 26 dana ima na raspolaganju prostor između 3,00 do 4 ma, od čega je 23 dana taj prostor bio 3,25 ma, a ostala tri dana 3,90 ma.

10.1. Prema mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESP iznio u predmetu Maršić protiv Hrvatske u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi - veličine od 3 do 4 ma osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

11. Povezujući iskaz tužitelja, koji su u tom dijelu prihvaća, a potvrđen je i podacima uprave zatvora, sud utvrđuje da se radilo o povredi tužitelja na smještaj, jer je sanitarni čvor djelomično odvojen od ostatka sobe pregradnim zidom koji ne ide do stropa. Činjenica da WC nije odvojen, prema ocjeni suda, predstavlja kršenje prava tužitelja na dostojanstvo i privatnost osobnog života, jer mu nije osigurana intima, te na ovaj način nije moguće osigurati provjetravanje tog prostora, bez da mirisi ulaze u prostor sobe koja je namijenjena za boravak i spavanje zatvorenika. Apsolutno je neprimjereno da se u takvim uvjetima i u takvom prostoru zatvorenicima još poslužuje i hrana, jer i podaci uprava zatvora potvrđuje da nema posebnog prostora za prehranu zatvorenika.

11.1. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra utvrđenim da je uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu u sobi u kojoj je imao na raspolaganje 3,25 m2 - 3,90 m2 te zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi, a nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije, došlo do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja je kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 26 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima, dok nije utvrđeno da postoje drugi neodgovarajući uvjeti smještaja.

11.2. Sud je shvaćanja da nikakve druge kompenzacijske mjere (pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, mogućnost rada i dr.) ne mogu nadomjestiti činjenice smještaja tužitelja kako je utvrđeno pod 11.

11.3. Zbog toga sud utvrđuje povredu čl. 3 Konvencije i u odnosu na vrijeme kada je tužitelj bio smješten tj. imao na raspolaganju 3,25 ma – 3,90 ma.

12. Što se tiče ostalih navoda i tvrdnji tužitelja sud utvrđuje da iste u pretežitom dijelu nisu točne.

12.1. U odnosu na zdravstvenu zaštitu (8.4.) o kojoj tužitelj iskazuje sud iskaz tužitelja ne prihvaća, jer iz očitovanja Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika proizlazi da je tužitelj bio kod liječnika pet puta, nije zabilježeno da se žalio na bitnija psihosomatska stanja. Odbio je cijepiti se protiv bolesti covid-19. Na okolnost nezakonitog postupanja pravosudnih policajaca osim svojeg iskaza tužitelj nije predložio provođenje drugih dokaza pa se ni taj dio iskaza ne prihvaća.

12.2. Nije bilo moguće ni prihvatiti dio iskaza tužitelja da mu nije bio omogućen rad, jer prema podacima, koje tužitelj nije osporio, rad mu je bio ponuđen, ali ga je odbio.

12.3. Vezano za loše higijenske uvjete, tužitelj je u svojem iskazu spomenuo tuširanje, za koje je ujedno iskazao da je bilo organizirano dva puta tjedno, a imajući u vidu podatke koje je dostavilo Ministarstvo pravosuđa i uprave prema kojima je svim osobama lišenim slobode omogućeno tuširanje dva puta tjedno, po potrebi i češće time da u sobama imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu to se tvrdnje tužitelja ne mogu prihvatiti te je ocjena suda da je bilo omogućeno održavanje osobne higijene.

12.4. Nisu niti točni, jer ih tužitelj nije osporio, podaci o veličini prozora, prirode svjetlosti, jer iz podataka uprave zatvora proizlazi da se radi o prozorima koji površinom zauzimaju gotovo cijeli jedan zid. Međutim, točan je navod tužitelja da otvaranje i zatvaranje prozora, dakle ventilacija, nije na odabir zatvorenika, jer iz očitovanja jasno stoji da se isti otvaraju i zatvaraju po potrebi. Time je potvrđeno utvrđenje suda pod 11. te se nastavno utvrđuje da osim što sanitarni prostor nema odvojenu ventilaciju, tj. osigurano provjetravanje tog prostora, nastavno se utvrđuje da niti soba nema kontinuiranu ventilaciju.

12.5. Po tužitelju su ostale i nedokazane tvrdnje o slaboj kvaliteti hrane, jer uprava zatvora iznosi detaljan plan i način pripremanja hrane, brojnost obroka, kalorijska vrijednost.

12.6. Što se tiče mogućnosti boravka na svježem zraku ocjena je suda da je tužitelju bio omogućeno boravaka na svježem zraku, svaki dan po dva. sata.

13. Dakle, sud je utvrdio povredu prava na dostojanstveni život u okvirima boravka u istražnom zatvoru i tijekom izdržavanja kazne, a kako je navedeno pod 9.1. i 9.3. te pod 11.1., takve težine koja je kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 133 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima, dok nije utvrđeno da postoje drugi neodgovarajući uvjeti smještaja. Uvjeti u kojima je tužitelj boravio, nedvojbeno predstavljaju povredu njegovog ljudskog dostojanstva, jer je bio stavljen u položaj koji ga na određeni način dehumanizira.

13.1. Uzimajući u obzir prethodno opisane povrede prava osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na dostojanstvo u svezi neodgovarajućih uvjeta boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu, a čija težina povrede i okolnosti slučaja, prema stajalištu suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

13.2. Ovaj je sud prilikom odmjeravanja iznosa pravične novčane naknade uzeo u obzir i mjerila ustanovljena u praksi ESLJP-a koja se odnose na visinu naknade koju ESLJP smatra primjerenom u domaćem postupku (predmet ESLJP-a Cocchiarella protiv Italije [Vv], br. 64886/01, §§ 65. - 107. i § 139., presuda od 29. ožujka 2006.). Naime, iznosi naknada koje dosuđuju hrvatski sudovi mogu biti niži od onih koje uobičajeno dosuđuje ESLJP, ali samo pod uvjetom da nisu nerazumni (predmet Jungić protiv Hrvatske, br. 73024/16 od 2. ožujka 2023.).

13.3. Kako to navodi Ustavni sud u svoj odluci broj U-III-609/2020: suština predmeta Muršić protiv Hrvatske je veličina minimalnog osobnog prostora u odnosu na koji se, sukladno okolnostima konkretnog slučaja, određuje pravična novčana naknada, a ne sam iznos pravične novčane naknade.

13.4. Mjerodavni standard za ocjenu prava na nematerijalnu štetu i iznos zadovoljštine vezano uz smještaj u neodgovarajućim uvjetima ESLJP iznio je i u recentnim predmetima Hrnčić protiv Hrvatske (br. 53563/16, presuda od 29. rujna 2022.), Kopić protiv Hrvatske (br. 16789/19, presuda od 29. rujna 2022.) i Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (br. 18208/19 i 12922/20, presuda od 29. rujna 2022.). Tako je ESLJP u predmetu Hrnčić protiv Hrvatske zbog jedne (1) godine i devet (9) mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju dosudio 7.600,00 eura naknade za nematerijalnu štetu, u predmetu Kopić protiv Hrvatske zbog četiri (4) godine i deset (10) mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju je dosudio 12.500,00 eura, a u predmetu Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske ESLJP je zbog smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju Katanoviću dosudio 1.400,00 eura naknade (1 mjesec i 1 dan smještaja u neodgovarajućim uvjetima), kako je to navedeno u odluci Ustavnog suda broj U-III-609/2020).

13.5. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura dok je ostali dio zahtjeva u iznosu od 7.000,00 eura odbijen.

13.6. Na dosuđeni iznos temeljem odredbe čl. 1103. ZOO dosuđene su zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora do isplate, a visina stope zateznih kamata dosuđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Sud je cijenio i da je Županijski sud u Velikoj Gorici u svojoj odluci broj Ik I- 317/2022-7 od 6.10.2022. godine, a povodom zahtjeva tužitelja, utvrdio da je tijekom izdržavanje kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu došlo do nezakonitog ograničavanja prava zatvorenika iz čl. 16. st. 1. t. 1. ZIKZ-a te je zabranjeno ponavljanje ograničavanja tog prava.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odmjeren je prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15.1. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe, dva obrazložena podneska od 30.7.25. i 16.2.26. te pristupa na dva ročišta, a sve po 200,00 eura, tj. 1.200,00 eura što je uvećano za 300,00 eura PDV-a i prema zahtjevu tužitelja za 73,23 eura sudske pristojbe na tužbu. Tako je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.573,23 eura.

15.2. Tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom svojeg zahtjeva, a u visini u omjeru od 30% pa je njegov uspjeh 65%, uspjeh tužitelja 35% pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi 30% troška tj. 471,96 eura, sa kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3 ZPP-a).

15.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska upućenog tuženiku po zastupniku dana 16.9.2024. godine, jer isti nije dostavljen u sudski spis, a podnesak koji se obavještava sud da je plaćena sudska pristojbe nije bio potreban, jer je dužnost tužitelja pristojbu platiti.

U Zagrebu, 20. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.