Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1622/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar, Špehar i Rukavina j. t. d. iz Zagreba, protiv tuženika HOK Osiguranje d. d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 Pn - 1676/2023-24 od 22. svibnja 2025. godine, ispravljene pravomoćnim rješenjem tog suda poslovni broj 73 Pn-1676/2023-28 od 03. lipnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 Pn -1676/2023-24 od 22. svibnja 2025. godine, ispravljena pravomoćnim rješenjem tog suda poslovni broj 73 Pn -1676/2023- 28 od 03. lipnja 2025. godine, u točkama I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke), ispravljenoj pravomoćnim rješenjem tog suda poslovni broj 73 Pn-1676/2023-28 od 03. lipnja 2025. godine, naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 5.903,01 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 235,37 eura od 15. prosinca 2022. godine do isplate, na iznos od 263,61 eura od 15. siječnja 2023. godine do isplate, na iznos od 296,54 eura od 15. veljače 2023. godine do isplate, na iznos od 139,79 eura od 15. ožujka 2023. godine do isplate, na iznos od 4.650,00 eura od 04. travnja 2023. godine do isplate, te na iznos od 315,00 eura od 22. svibnja 2025. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.885,02 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. svibnja 2025. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje isplatu iznosa od 367,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 25,91 eura od 15. prosinca 2022. godine do isplate, na iznos od 138,44 eura od 15. siječnja 2023. godine do isplate, na iznos od 40,12 eura od 15. veljače 2023. godine do isplate, te na iznos od 163,23 eura od 15. ožujka 2023. godine do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 238,38 eura.

3. U točki III. izreke iste presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.750,00 eura.

4. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I. i III. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, iskaza svjedokinje JJ, te iskaza tužiteljice, zatim nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (ortopeda) dr. Miljenka Franića i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale uslijed pada na pločniku u Rijeci, kod ....

8. U vezi toga utvrđuje da se tužiteljica prilikom prelaska preko pješačkog prijelaza u Adamićevoj ulici u Rijeci spotaknula na oštećenje na prijelazu između kolnika i pločnika, odnosno na ulegnutu ploču, uslijed čega je pala i zadobila tjelesne ozljede, a da ista nije pridonijela nastanku štete, u smislu odredbe članka 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), jer je kao pješak opravdano mogla očekivati da su kolnici i pločnici redovito održavani i sigurni za kretanje, pa da bi bilo nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegla oštećenje na kolniku za koje je opravdano mogla očekivati da nije tamo, pouzdavajući se upravo u to da je kolnik bio uredno održavan.

9. Stoga utvrđuje da je za štetu koja je u predmetnom štetnom događaju nastala na strani tužiteljice odgovoran tuženik kao osiguratelj Grada Rijeke, jer da je tužiteljica pala na oštećenom kolniku koji predstavlja dio nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi koje je u vlasništvu navedene jedinice lokalne samouprave -Grada Rijeke, koji je bio dužan održavati tu površinu , odnosno ažurno i redovito obavljati propisane poslove redovitog održavanja navedene površine, u skladu s odredbama članaka 98. stavak 1., 100., 101. stavak 1. i 107. stavak 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22, u nastavku teksta: ZC), kao i odredbama članaka 2. i 22. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18 i 32/20, u nastavku teksta: ZKG), u kojem slučaju bi na mjestu predmetnog štetnog događaja bilo uočeno da postoji denivelacija ploča na kolniku, te realna opasnost od pada.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Miljenka Franića, koje u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da su njegov nalaz i mišljenje stručni i obrazloženi, te sačinjeni u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, kao i da je vještak u svojem iskazu detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje, zbog čega odbija prijedlog tuženika za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, utvrđuje da je tužiteljica u opisanom štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg kraja lijeve nadlaktične kosti, te da je bila liječena i obrađivana po kirurgu, traumatologu i fizijatru, a da su nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostale bolne i ograničene kretnje lijevog ramena u slabijem stupnju , te lijevog lakta terminalno, pri čemu je zaostala i oslabljena snaga rotatorne manžete lijevog ramena, koje ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

10.1. Nastavno utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju trpjela tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja i koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, zatim tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i koji je trajao 3 dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a da je tužiteljica pretrpjela i strah slabijeg intenziteta koji je trajao 30 dana.

10.2. Osim toga, utvrđuje da je tužiteljica u vezi opisanog štetnog događaja trpjela i fizičke bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 dana, srednje bolove jakog intenziteta u trajanju od 20 dana, te fizičke bolove manjeg intenziteta koji su trajali 40 dana.

10.3. Prvostupanjski sud utvrđuje i da je tužiteljici zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega kod obavljanja kućnih poslova, održavanja osobne higijene, odlaska kod liječnika i na fizikalnu terapiju, i to 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja, a u razdoblju od 30 dana pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (sveukupno 90 sati).

10.4. Nastavno utvrđuje da je tužiteljica zbog štetnog događaja bila privremeno nesposobna za rad, zbog čega je izgubila zaradu u ukupnom iznosu od 935,31 eura.

11. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta, u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 1046. tog Zakona, te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju da se istoj dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu, u skladu s odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

11.1. Stoga tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.750,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha u visini od 1.400,00 eura, a po kriteriju (mjerilu) pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura.

12. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici pripada i pravo na naknadu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 315,00 eura, u vezi čega utvrđuje kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja cijena sata bi, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći („Narodne novine“ br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. („Narodne novine“ br. 124/24) koja iznosi 970,00 eura bruto, iznosila 5,99 eura.

13. Uz navedeno, dosuđuje tužiteljici pozivom na odredbu članka 1093. stavak 2. ZOO-a i naknadu izgubljene zarade u naznačenom iznosu od 935,31 eura.

14. Sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 1103. ZOO -a dosuđuje tužiteljici na sveukupno dosuđeni iznos neimovinske štete zatezne kamate počev od 04. travnja 2023. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, pri čemu utvrđuje da je njezino liječenje zbog posljedica predmetnog štetnog događaja završeno 24. veljače 2023. godine.

15. Osim toga, tužiteljici na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege dosuđuje i zatezne kamate počev od presuđenja do isplate, a pozivom na odredbu članka 1086. ZOO -a i zatezne kamate na naznačeni (dosuđeni) iznos izgubljene zarade od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. Iz navedenih razloga usvaja tužbeni zahtjev u dijelu naznačenom u točki I. izreke pobijane presude, a u preostalom dijelu (točka II. izreke) odbija isti.

17. Odluku o troškovima predmetnog parničnog postupka temelji na odredbama članaka 151. stavak 3., 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, u vezi čega utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti uspjela u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu u omjeru od 94%.

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

19. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.

20. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP -a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića stručni i obrazloženi, te sačinjeni u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, dakle da navedeni nalaz i mišljenje nemaju nedostataka koji bi u smislu odredbe članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a utjecali na njihovu valjanost, pa je posljedično tome osnovano odbio prijedlog tuženika za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, čime toj parničnoj stranci nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

21. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužiteljica prilikom prelaska preko pješačkog prijelaza u Adamićevoj ulici u Rijeci spotaknula na oštećenje na prijelazu između kolnika i pločnika, odnosno na ulegnutu ploču, uslijed čega je pala i zadobila tjelesne ozljede, a da ista nije pridonijela nastanku štete, već da je za tu štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika Grad Rijeka.

22. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Grad Rijeka trebao ažurno i redovito obavljati poslove održavanja predmetne površine, za koju je nesporno utvrđeno da predstavlja dio nerazvrstane ceste, a što isti nije činio, čime je i po stajalištu ovog suda uzrokovao nastanak opisanog štetnog događaja u kojem je povrijeđena tužiteljica, jer nije poduzeo mjere da sanira nedostatak u izvedbi ploče na koju se spotaknula tužiteljica, odnosno da istu nivelira, ili da barem na odgovarajući način upozori prolaznike pa tako i tužiteljicu na opasnost od takvog stanja navedene ploče, te tako spriječi nastanak opisanog štetnog događaja. Navedeno utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz provedenih dokaza, a među ostalim iskaza tužiteljice i iskaza svjedokinje JJ, pa na navedene okolnosti nije trebalo provoditi dokaz građevinskim vještačenjem, kao niti na okolnost stanja navedene javne površine.

23. Budući je tijekom postupka bilo nesporno da je Grad Rijeka bio osiguran kod tuženika od odgovornosti prema trećim osobama, to odgovornost tuženika za naknadu utužene štete proizlazi iz odredaba članaka 964. i 965. stavak 1. ZOO-a.

24. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio opseg i visinu pretrpljene (utužene) neimovinske i imovinske štete, pa tako i u odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege, jer iz činjenice da je tužiteljici po toj osnovi dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 315,00 eura proizlazi da je sud prvog stupnja visinu sata tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 3,50 eura (315,00 eura : 90 sati tuđe pomoći i njege), a ne u bruto iznosu od 5,99 eura, pri čemu je utvrđena cijena sata rada od 3,50 eura opravdana, u smislu odredbe članka 223. ZPP-a.

25. Stoga je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZC -a i ZKG-a, odredaba članaka 19. stavak 2., 1045. stavak 1., 1086., 1103., 1092. stavak 1. i 1100. stavak 1. ZOO-a, kao i u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO -a, odlučeno kao u točki I. izreke pobijane presude.

26. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tuženika.

27. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 151. stavak 3., 154. stavak 5. i 155. ZPP -a.

28. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi naznačenu presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Budući da tuženik nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

30. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 20. svibnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar