Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-184/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ogradni sistemi baksa d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB: 06811310465, iz Strahoninca, Pavleka Miškine 33A, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Slamić, odvjetniku u Virovitici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: Pn 33/2023-16 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: Pn 33/2023-16 od 22. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: Pn 33/2023-16 od 22. siječnja 2024. suđeno je:
" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju OGRADNI SISTEMI BAKSA d.o.o., Strahoninec, Pavleka Miškine 33A, OIB: 06811310465, iznos od 3.500,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.05.2018.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju OGRADNI SISTEMI BAKSA d.o.o., Strahoninec, Pavleka Miškine 33A, OIB: 06811310465 naknaditi parnični trošak tuženiku PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu 1.050,00 eura u roku 15 dana.
III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 181,45 eura. "
2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu, izjavio je tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle svih onih iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja se odnosi na trošak demontaže rabljene kabine koja služi za nanošenje boje u prahu.
6. Iz spisa proizlazi:
- da je tuženik vlasnik i direktor trgovačko društva TEHNOPRAH d.o.o.,
- da je trgovačko društvo tuženika, kao zastupnik trgovačkog društva ILCA s.r.l. iz Italije, dalo tužitelju ponudu za kupnju rabljene kabine za nanošenje boje u prahu,
- da je takva ponuda tužitelju bila preskupa pa je isti predložio tuženiku da kupi kabinu direktno od trgovačkog društva ILCA s.r.l.,
- da je tužitelj zamolio tuženika, kao svog dugogodišnjeg poslovnog partnera za pomoć pri prevođenju komunikacije s ILCA s.r.l. jer on sam ne zna talijanski jezik, a tuženik zna jezik i način poslovanja ILCA s.r.l.,
- da se tuženik u dijelu komunikacije potpisivao kao direktor Tehnopraha d.o.o. i kao zastupnik ILCA s.r.l,
- da je tuženik od tužitelja primio 20.000,00 EUR kao garanciju za kupnju predmetne kabine, te da je tuženik taj novac predao društvu ILCA s.r.l.,
- da je tužitelj izvršio demontažu kabine radi prijevoza iste u Republiku Hrvatsku,
- da tuženik nije očekivao proviziju za navedenu kupovinu niti od strane tužitelja, niti od strane ILCA s.r.l. jer je očekivao da će tužitelj zbog kupnje kabine kupovati više robe,
- da je tužitelj namjeravao kupiti kabinu pomoću bespovratnih sredstava HAMAG - BICRO, ali da ta sredstva nije uspio dobiti
- da je tužitelj saznao da neće dobiti sredstva u svibnju 2018.,
- da je tuženik kupio predmetnu kabinu 24. siječnja 2019.,
- da je tužitelj za tuženikovu kupoprodaju kabine saznao najkasnije 23. veljače 2019.,
- da su i tužitelj i tuženik suglasni da je tuženik kupio kabinu jer su iz ILCA s.r.l. vršili pritisak na tuženika,
- da trošak demontaže kabine za prskanje iznosi i više od 3.500,00 EUR,
- da tuženik u ponudi danoj nakon kupnje kabine od ILCA s.r.l nikad nije tražio naplatu ikakve provizije od tužitelja.
7. Prvostupanjski sud smatra da do kupoprodaje kabine između tužitelja i tvrtke ILCA s.r.l. nije došlo zato što tužitelj nije bio u mogućnosti isplatiti kupoprodajnu cijenu, što je bio uvjet za preuzimanje kabine, a ne zbog kupnje kabine od strane tuženika pa tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između tuženikove kupnje kabine i nastanka utužene štete zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu propisane člankom 1045. i 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: broj: 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7.1. Također navodi da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja prema tuženiku, a temeljem članka 230. stavka 1. ZOO jer se ne radi o ugovornom odnosu nego je odnos utemeljen na dugogodišnjem partnerskom poslovanju, pa je tužitelj za štetu saznao najkasnije 23. veljače 2019, a tužba je podnesena 10. ožujka 2023. odnosno po proteku subjektivnog roka zastare od 3 godine od saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu učinila.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih člankom 354. stavak 2. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čanka 365. stavak 2. ZPP - a.
9. Suprotno navodima žalbe tužitelja pobijana presuda, sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj.
10. Žalitelj u žalbi napada zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kupio predmetnu kabinu tek nakon što tužitelj nije mogao ishoditi bespovratna sredstva te navodi kako je odustao od kupoprodaje tek nakon što je saznao da je tuženik doveo predmetnu kabinu u RH. Međutim, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrđeno, te žalitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje utvrđenja iz prvostupanjske presude.
11. Naime sam žalitelj je tijekom cijelog postupka navodio da je upravo on predložio tuženiku da se kabina za prskanje kupi direktno od trgovačkog društva ILCA s.r.l. i to upravo iz razloga jer je to bilo jeftinije nego ponuda putem posredovanja tuženikova društva. To je bio dogovor stranaka, a na temelju tog dogovora tuženik je nastavio komunikaciju s tužiteljem i ILCOM s.r.l pa je tako dogovorio datume demontaže na temelju termina koje je ILCA s.r.l dala tužitelju. Tužitelj je komunikaciju s ILICA s.r.l vodio isključivo preko tuženika, ali iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik za tužitelja dogovorio i jedan bitan sastojak ugovora o kupoprodaji niti da je imao ovlast mijenjati uvjete za sklapanje ugovora. Tuženik je prevodio svu korespondenciju, dogovorio datume demontaže kabine te je od tužitelja primio novac za kupoprodaju kabine koji je u prisutnosti tužitelja predan društvu ILCA s.r.l. a u zapisniku o primopredaji novca tuženik nije naznačen kao zastupnik ili posrednik neke od ugovornih strana. Ni iz ostalih provedenih dokaza ne proizlazi da je isti djelovao kao zastupnik neke od ugovornih strana niti da je tuženik imao ovlaštenje zastupati i poduzimati radnje za neku od ugovornih strana te je njegova stvarna uloga bila da se putem njega tužitelj i ILCA s.r.l. usuglase o uvjetima kupoprodaje.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se povezanost tužitelja i tuženika glede predmeta kupoprodaje svodi na poslovno partnerski odnos utemeljen na poznanstvu i suradnju, a ne na ugovornom odnosu posredovanja i iz razloga jer tuženiku uopće nije trebala biti plaćena provizija pa je životan zaključak kako je tuženik za navedeno sudjelovanje u kupoprodaji imao isključivo ekonomski interes jer bi tužitelj kasnije postao njegov stalni kupac.
13. Tuženik je naveo da je on kupio kabinu tek kada ga je zakonski zastupnik ILCA s.r.l obavijestio da tužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu zbog čega je i raskinut ugovor, a to potvrđuje i sam tužitelj jer navodi da je tuženik kupio kabinu kad su ILCA s.r.l. vršili pritisak na tuženika pa je pravi razlog zbog čega nije došlo do kupoprodaje neisplata cijene od strane tužitelja, koji za to nije imao sredstva jer je tek bio u pregovorima da mu se odobre bespovratna sredstva. Kupnja kabine od strane tuženika uslijedila je kada tužitelj istu nije mogao kupiti od ILCA s.r.l te je tuženiku tek tad i bila ponuđena pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete propisani člankom 1045. i 1046. ZOO-a.
14. Žalbeni navod po kojem tužbeni zahtjev zapravo predstavlja korist (koju je tuženik u ovom postupku stekao na štetu tužitelja), a ta korist je to što tuženik nije morao demontirati predmetnu kabinu koja je ranije demontirana o trošku tužitelja i nakon toga dopremljena u Republiku Hrvatsku, predstavlja iznošenje novih činjenica u žalbi, a što je suprotno članku 352. stavku 1. ZPP pa ih ovaj sud nije niti razmatrao.
15. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita.
16. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, to nije osnovan niti njegov zahtjev da mu se naknade troškovi žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zoran Nikolić
