Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-213/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ pok. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika ŠJ pok. IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnica Mila Muslim, odvjetnica iz Splita, radi zaštite od uznemiravanja i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5672/2017 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5672/2017 od 25. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

„1. Dužan je tuženik odmah prestati sa prolaženjem i provoženjem vozila preko bilo kojeg dijela nekretnina tužitelja označenih kao čest. zem. [katastarska čestica]. i čest. zem. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina], koje nekretnine imaju katastarsku oznaku kat. čest. zem. [katastarska čestica]. i kat. čest. zem. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je sagrađena obiteljska stambena kuća vlasništvo tužitelja, anagrafske oznake [adresa], a posebice mu se nalaže da odmah prestane sa prolaženjem i provoženjem vozila preko dijela nekretnine tužitelja koji dio je u skici lica mjesta sudskog vještaka Tomislava Čipčića od 20. 02. 2019. godine označen slovima B-C- D-E-F-H-B koja skica čini sastavni dio ove Presude, te se ubuduće kaniti bilo kakovog takovog i sličnog uznemiravanja tužitelja u korištenju vlasničkih prava na predmetnim nekretninama.

2. Dužan je tuženik u roku od 15. dana naknaditi tužitelju parnični trošak.„ II Odbija se u cijelosti podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Ukida se pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tužitelja označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koje nekretnine imaju katastarsku oznaku kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je sagrađena obiteljska stambena kuća vlasništvo tužitelja, anagrafske oznake [adresa], kao poslužnim nekretninama u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], katastarske oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].„

III. Svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem pobija tužiteljeve žalbene navode i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Naime, ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako ista ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva tužitelj, zbog razloga koji slijede.

6. Predmet spora je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku tužitelja od 23. travnja 2020. vlasnički zahtjev tužitelja radi zaštite od uznemiravanja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti nad nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]), obje k. o. [katastarska općina], odnosno eventualni tužbeni zahtjev za ukidanje prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tužitelja označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (kao poslužnih nekretnina), u korist nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] (kao povlasne nekretnine).

7. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, odbio glavni tužbeni zahtjev jer smatra kako je tuženik ovlašten prolaziti i provoziti se spornim dijelom nekretnine tužitelja temeljem sporazuma koji je pravni prednik tuženika sklopio sa tužiteljem 1994. (sporazum od 12. travnja 1994. sklopljen između tužitelja, oca tuženika IJ i njegovog brata, odnosno strica tuženika, UJ priložen na listu 17 spisa), dok je, s druge strane, odbio eventualni tužbeni zahtjev "…jer pravo služnosti prolaza i provoza nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi u trenutku podnošenja tužbe, a koja formulacija prava služnosti je isključivo i jedino navedena u Sporazumu od 12. travnja 1994. god. i to u čl. 2. st. 1., a koje pravo služnosti od 1994. god. do podnošenja tužbe nisu ugovorene stranke ni zatražile da se upiše", pa "sud ne može naložiti brisanje nečega što nije ni upisano" (!??!).

8. Takvo obrazloženje pobijane presude je proturječno i nerazumljivo, a u obrazloženju su, osim toga, izostali i razlozi o odlučnim činjenicama, kao i (savjesna i brižljiva) ocjena svih u postupku izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP, pa se pobijana presuda ne može ispitati.

9. U odnosu na glavni zahtjev za prestanak uznemiravanja, osnovanost kojeg sud treba ocijeniti polazeći od odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - u nastavku ZV), u situaciji kada iz spisa proizlazi kako među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]), obje k. o. [katastarska općina], kao ni činjenica da tuženik prolazi i provozi se preko tih nekretnina (spornim dijelom koji je označen na skici vještaka mjernika) do svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] i time uznemirava tužitelja u njegovim vlasničkim ovlaštenjima, na tuženiku je teret dokazivanja da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari po odredbi članka 167. stavka 2. ZV.

10. U tom pravcu tuženik se poziva na sporazum od 12. travnja 1994. sklopljen između tužitelja, oca tuženika - IJ i njegovog brata, odnosno strica tuženika, UJ, a taj dokaz je sud prvog stupnja propustio savjesno ocijeniti. Navedeni sporazum je i nepotpun jer tuženik uz isti nije dostavio skicu lica mjesta koja se sporazumu spominje (već dostavlja preris katastarskog plana od 31. siječnja 2013. na kojem je navodno ucrtana skica temeljem sporazuma), kako bi se uopće moglo utvrditi koje obveze su ugovorne strane preuzele na sebe navedenim sporazumom, a zatim i jesu li (sve) ugovorne strane te obveze i poštivale, pri čemu nije bez značaja kako se u navedenom sporazumu uopće ne spominje nekretnina tuženika označena čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina].

11. Osim toga, tuženik, na kojem je teret dokazivanja te činjenice, kod nesporne činjenice kako na predmetnim nekretninama tužitelja ne postoji upisana stvarna služnost u korist nekretnine tuženika, pravo služnosti puta u smislu članka 190. ZV (staze, progona stoke ili kolnika) u korist svoje nekretnine može dokazati jedino ako je ta služnost osnovana na temelju zakona - dosjelošću u smislu članka 229. ZV, odnosno ukoliko dokaže da je izvršavao sadržaj te služnosti kroz dvadeset godina, a tužitelj se tome nije protivio. U tom pravcu prvostupanjski je sud propustio utvrditi kada je i na koji način, te na kojem dijelu nekretnina tužitelja, tuženik izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti, odnosno u tom pravcu ocijeniti iskaze u postupku saslušanih svjedoka koji o toj činjenici različito iskazuju, ali i iskaz tužitelja koji je izjavio kako je u više navrata upozoravao tuženika da se ne koristi njegovim zemljištem. Naime, sve da je sporazum između tužitelja i pravnog prednika tuženika imao za cilj osnivanje prava stvarne služnosti puta na teret nekretnine tužitelja (a u korist nekretnine tuženika), prema stajalištu ovog suda, isti proizvodi pravne učinke tek upisom te služnosti u zemljišne knjige, jer se po odredbi članka 220. stavka 1. ZV na temelju pravnog posla pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini.

12. Treba dodati kako u konkretnom slučaju tuženik i ne tvrdi da se radi o nužnom prolazu jer se ne poziva na sudsku odluku, a nužni prolaz može se osnovati samo odlukom suda pod uvjetima iz članka 224. ZV.

13. Tek ukoliko, dakle, vodeći računa o naprijed navedenom prvostupanjski sud utvrdi kako je tuženik kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ovlašten uznemiravati vlasništvo tužitelja u smislu članka 167. stavka 2. ZV, time što je dosjelošću osnovano pravo služnosti puta u korist njegove nekretnine, u ovom postupku je potrebno ispitati je li ta služnost izgubila razumnu svrhu u smislu članka 242. stavka 1. ZV, pri čemu okolnost da eventualna služnost puta osnovana dosjelošću nije upisana u zemljišnu knjigu ne sprječava sud da odluči o njenom ukidanju, pri čemu, suprotno navodima prvostupanjskog suda, tužitelj eventualnim tužbenim zahtjevom nije ni tražio brisanje zemljišnoknjižnog upisa.

14. Zbog izloženih razloga, dakle, pobijana presuda je proturječna i bez razloga o odlučnim činjenicama, pa se ista ne može ispitati, a time je ostvarena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, pa je po odredbi članka 369. stavka 1. ZPP istu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. Iako je odluku o troškovima postupka ovaj sud ukinuo po odredbi članka 166. stavka 3. ZPP, potrebno je primijetiti kako je potpuno neshvatljivo obrazloženje prvostupanjske odluke po kojoj svaka stranka snosi svoj parnični trošak po odredbi članka 152. ZPP.

16. Po odredbi članka 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, provesti novi prethodni postupak (članak 377. stavak 1. ZPP) u kojem će sa strankama raspraviti odlučne činjenice na koje je ukazano u ovom rješenju, u tom pravcu izvesti dokaze koje stranke predlože, kako bi nakon savjesne i pravilne ocjene tih dokaza mogao donijeti novu, valjano obrazloženu odluku o zahtjevima tužitelja i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi