Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-718/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3, protiv tuženika: Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-322/2015-151 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-322/2015-151 od 16. listopada 2025. u točkama I., II. i IV. izreke presude (pobijani dio).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova očitovanja na odgovor tužitelja na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu 14.888,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 17.798,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.".

2. Tuženik pobijaju odluku suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke presude iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda preinači podredno ukine.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da sita bude odbijena, te je zatražen trošak odgovora na žalbu.

Tuženik se očitovao na odgovor na žalbu tužitelja, porekavši navode odgovora, s prijedlogom da mu se dodijeli trošak sastava podneska.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom povreda prava osobnosti, a povodom liječenja tijekom 2012. kod tuženika.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Ovaj žalbeni sud po službenoj dužnosti ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi sud prvog stupnja u pobijanom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu upućuje žalba tuženika jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a., te pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužitelj od 11. siječnja 2012. do 10. veljače 2012. boravio kod tuženika na liječenju zbog obrade i operacijskog liječenja lezije u trupu L2 kralješka,

- da je 16. siječnja 2012. učinjena operacija na tužitelju i to putem desne lumbotomije učinjena je dijagnostička biopsija desnog psoas abcesa nakon koje operacije Phd ukazuje na nespecifične fibrozne promjene,

- da je tužitelj podvrgnut novom operacijskom zahvatu 26. siječnja 2012. kada je učinjena prednja resekcija trupa L2, te je učinjena rekonstrukcija kralješka s rebrom tužitelja i fiksacija titanskim implantantima,

- da je nakon operacije 26. siječnja 2012. utvrđena lezija uretera kod tužitelja, kao posljedica greške u liječenju tužitelja,

- da je tužitelju postavljen ''JJ'' kateter te je isti upućen u Kliniku za zarazne bolesti, - da je nakon 6 mjeseci na kontrolnom pregledu utvrđena je umjerena desnostrana hidronefroza i błaža depresija globalne bubrežne funkcije te nadalje desnostrana hidronefroza u progresiji kao i oslabljena funkcija desnog bubrega, a sve kao posljedica lezije uretera te je uveden ureteralni kateter u desni ureter,

- da je tužitelj ponovno hospitaliziran 13. ožujka 2013. te je učinjena ureteroskopija desno i ponovno uvedena JJ proteza,

- da je tužitelj ponovno hospitaliziran 17. rujna 2013. i učinjena je ureteroskopija desno i uvedena JJ proteza a nakon koje se odustaje od daljnjih pokušaja endoskopskog rješavanja strukutre uretera te se indicira klasiční operativni zahvat,

- da je tužitelj ponovno hospitaliziran 18. listopada 2013., kada je učinjena eksploracija desnog bubrega i ureterea, resekcija stenoziranog dijela uretera i reanastomoza desnog pijelona i uretera uz protekciju anastomoze JJ protezom,

- da je 10. travnja 2014. učinjena je citoskopija i odstranjena JJ proteza, nakon toga učinjena je retrogradna ureteropijelografija desno i ponovno postavljena JJ proteza,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po vještacima, liječnicima i to prof. dr. sc. ŽR, spec. infektologu, prof. dr. sc. FR, spec. ortopedu, prof. dr. sc. DR, spec. neurologu i doc. dr. sc. JR, spec. urologu,

- da je zbog navedenih zahvata tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta u ukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana, a slabog intenziteta u trajanju od 1 mjesec, dok će u buduće biti prisutna povremena bol zbog promjene i postavljanja "Double J" proteze što bi ulazilo u vid smanjenja životnih aktivnosti,

- da je tužitelj ima ukupno 6 operativnih zahvata, bio je vezan za dugotrajno ležanje u krevetu, česte pretrage u vidu rendgenskog, MR i CT snimanja perfuzijskih scintigrafija bubrega, diuretskih dinamičkih scintigrafija bubrega, postavljanja ''JJ" katetera, brojnih uroloških pregleda, cistoskopija i izmjena „Double J proteza, postavljanja nefrostome i dva mjeseca mokrenja na nefrostomu, primanja infuzija i injekcija, brojnih vađenja krvi za pretrage, posjećivanja ambulanti,

- da je tužitelj pretrpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 8 dana, s obzirom da bi dolazilo do pogoršanja zdravlja kao i upitnosti spašavanja desnog bubrega, sekundarni strah je trajao 60 dana, a strah slabog intenziteta kumulativno 14 mjeseci,

- da je kod tužitelja prisutna naruženost srednjeg stupnja zbog postoperativnih višekratnih ožiljaka, vidljivih drugim osobama, vidljivih rubova, različite pigmentacije u dužini od 35 cm, uz prisutnost hernije,

- da je tužitelj nakon obavljene pretrage scintigrafije bubrega 4. srpnja 2017. utvrđena afunkcija desnog bubrega uz normalnu funkciju lijevog bubrega pa gubitak funkcije desnog bubrega prema mišljenju vještaka dovodi do smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja za ukupno 30%,

- da je tužitelj imao potrebu za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 1 sat dnevno tijekom 11 mjeseci.

6. Nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja vještaci su zaključili da je kod tužitelja došlo do traumatskog oštećenja uretera, prilikom operativnog zahvata izvršeno na L2 kralješku, i to uslijed uslijed državanja tkiva kukom tijekom operacije, jer jedna kuka vuče tkivo prema bubregu odnosno ureteru. Vještaci su mišljenja da je u konkretnom slučaju došlo do oštećenja uretera kao rezultat komplikacije izvršenja osnovnog operativnog zahvata na L2 kralješku, a da se ne bi radilo o greški operatera liječnika koji je izvršavao osnovni operativni zahvat.

7. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci istaknuo je da prihvaća u cijelosti mišljenje sudskih vještaka što i nije bilo sporno između stranaka te svoju odluku temeljio baš na mišljenju vještaka.

8. Imajući u vidu žalbeni navod tuženika, koji se poziva na utvrđenje suda prvog stupnja baš na prihvaćenim nalazima i mišljenjima vještaka, a s obzirom na činjenicu da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja jer je sud prvog stupnja zaključio analizom provedenih dokaza, da nije došlo do komplikacije prilikom osnovnog operativnog zahvata, već da je došlo do greške u izvršavanju osnovnog operativnog zahvata.

9. Kod tužitelja je prilikom otklanjanja oboljenja na L2 kralješku došlo do jatrogene ozljede na ureteu koja ozljeda je nastala tijekom postupka glavnog operativnog zahvata.

10. U ovom predmetu i u žalbenoj fazi postupka trebalo je odgovoriti na pitanje da li je prilikom operativnog zahvata došlo do liječničke pogreške ili do komplikacija prilikom obavljanja osnovnog operativnog zahvata koji je rezultirao jatrogenom ozljedom. Za naglasiti je da tumačenje pojma "liječnička greška" i "komplikacija" se razlikuje u medicinskoj struci u odnosu na pravnu struku.

10.1. Kod invazivnih intervencija, kao što je slučaj bio operacija na L2 kralješku, greškom treba označiti ozljedu organa ili tkivnih struktura, kao ono što nije spadalo u programski zahvat. Ovo stoga, jer iako klinička iskustva pokazuju da do toga može doći, pa i ako dođe do ozljede struktura koje nisu bile cilj zahvata ne može se zaključiti da je postupak ispravno izveden i radilo bi se o jatrogenoj ozljedi. Za takvu vrstu ozljede ako je nastala prilikom liječenja zbog nestručnog, nepažljivog rada zdravstvenog osoblja govorimo o liječničkoj greški, a ne o komplikaciji pri liječenju.

10.2. S obzirom na iznijeto krivnja se presumira a na strani je tuženika teret dokaza da je do štete kod tužitelja došlo bez krivnje tuženika. Tu činjenicu, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja tuženik nije dokazao u provedenom dokaznom postupku, pa se stoga ukazuje žalba tuženika neosnovanom. Sudovi prilikom odlučivanja nisu vezani za pravnu kvalifikaciju liječničke greške od strane medicinskih vještaka već odgovornost i pravna kvalifikacija za učinjen propust u liječenju utvrđuje sud u postupku.

11. S obzirom na iznijeto pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do liječničke pogreške prilikom izvršavanja operativnog zahvata na L2 kralješku koji je rezultirao brojnim medicinskim tegobama tužitelja. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ne može se govoriti o bitnoj povredi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je pobijana prvostupanjska odluka razumljiva i jasna i pravilno obrazložena sukladno članku 8. ZPP-a.

12. Sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini naknade štete zbog povrede prava osobnosti pravilno je primijenio odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- u daljnjem tekstu ZOO), kao i Orjenatacione kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno cijenio fizičku bol, duševnu bol, smanjenje životnih aktivnosti kao i potrebnu tuđu njegu i pomoć što predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade štete po članku 1100. ZOO i članku 1905. stavak 1. ZOO. Stoga je sud dosudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 1.600,00 eura s osnova neimovinske štete te 288,00 eura s osnova nenovčane imovinske štete (tuđu njegu i pomoć).

13. Neosnovana se ukazuje žalba tuženika u dijelu odluke kojim se pobija odluka o troškovima parničnog postupka i to posebno u dijelu gdje je tužitelju priznato veliki broj podnesaka (16) po Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa). Naime, odgovaralo bi istini da prema važećoj tarifi stranka ima pravo na 4 obrazložena podneska, ali već je i sudska praksa zauzela stav koji je i primjenjiv i u ovom postupku, a imajući u vidu činjenicu da postupak traje od 2015., da su provedena brojna vještačenja (osnovna i dopunska), što je sve iziskivalo potrebu da se stranke izjašnjavaju i očituju pa je stoga pravilno sud prvog stupnja priznao tužitelju naveden troškove.

14. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tuženika neosnovana pa je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi odluku suda prvog stupnja temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

15. Svojom odlukom ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu, kao i tuženika za naknadu troškova podneska kojim se očitovao na odgovor tužitelja, kao neosnovan zahtjev stranaka pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci odluke.

U Splitu, 20. svibnja 2026.

PREDSJENIK VIJEĆA

Miho Mratović