REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: KI, zbog prekršaja iz čl.229.st.3. i st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-3/19774 URBROJ: 511-19-36-25-2, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 27.01.2026.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 20.05.2026.g., bez nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja i okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenica KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1991. u [adresa], kći K, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je 5. studenog 2025. u 10,00 sati u Velikoj Gorici, Ulica Matije Magdalenića 2, kao vlasnica vozila M1, marke Smart, registarske oznake [registarska oznaka], na zahtjev – obavijest o prometnom prekršaju Policijske postaje Velika Gorica, nije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva kojeg je primila 20. listopada 2025., dala vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je bilo povjereno na upravljanje vozilo [registarska oznaka], u vrijeme počinjenja prekršaja dana 24. rujna 2025.,
čime je počinila prekršaj iz čl.229.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.229.st.7. istog Zakona,
pa joj se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 330,00 (tristo trideset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 27.01.2026.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovane okrivljenice, podnesen protiv Prekršajnog naloga koji joj je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 08.12.2025.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-3/19774 URBROJ: 511-19-36-25-2, kojim je okrivljenicu za navedeni prekršaj oglasio krivom i kaznio ju novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, te ju obvezao na plaćanje troška u iznosu od 66,36 eura, ali je ista pravodobno podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.
3.
Okrivljenica u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu navodi, između ostalog i u bitnom, kako u cijelosti osporava odgovornost za predmetni prekršaj, budući da u vrijeme njegovog počinjenja nije upravljala vozilom niti je vozilo bilo u njezinom neposrednom posjedu. Naime, predmetno vozilo u relevantnom razdoblju bilo je dano na korištenje ZI (OIB: [osobni identifikacijski broj], adresa: [adresa]), koji je istim upravljao u vrijeme počinjenja prekršaja. Nakon zaprimanja prekršajnog naloga, bez odgode je poduzela radnje kako bi nadležnim tijelima dostavila točne podatke o stvarnom vozaču. Navedenoj osobi predala je obrazac za dostavu podataka o vozaču, uz izričitu uputu da ga ispuni i dostavi policijskoj postaji. Međutim, ista osoba to nije učinila, unatoč njezinoj pravovremenoj reakciji i postupanju u dobroj vjeri. Ističe kako nije imala stvarnu mogućnost prisiliti navedenu osobu na izvršenje njegove zakonske obveze, niti je na bilo koji način doprinijela nastanku prekršaja.
Slijedom navedenog, predlažem da sud uvaži ovu obranu te utvrdi kako nisam odgovorna za predmetni prekršaj, odnosno da se postupak protiv mene obustavi, a odgovornost utvrdi prema stvarnom počinitelju.
4.
Sudac je tijekom glavne rasprave izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-3/19774, URBROJ: 511-19-36-25-2 izdan 8. prosinca 2025., prigovor podnesen 7. siječnja 2026., obavijest o počinjenom prekršaju - podaci o vozaču broj KLASA: 211-07/25-8/278207, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 25. rujna 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Maju Tukec od 6. svibnja 2026.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno odredbi iz čl.229.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način opisan u izreci presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.229.st.7. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obrambene navode iznesene u pisanoj obrani okrivljenice kojom poriče počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njezinu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenica svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojala uvjeriti Sud kako nije počinila prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.
Sudac smatra da je okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovala i iznijela jasno i razumljivo, pa i životno, ali neosnovano i neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavala uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju kako predmetne zgode nije upravljala vozilom niti je vozilo bilo u njenom neposrednom posjedu, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorila dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupila suprotno Zakonskim odredbama, dok je temeljem izvedenih dokaza sudac sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Suprotno neuvjerljivim obrambenim izjavama okrivljenice, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza neprijeporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenica stvarno počinila prekršaj za koji se tereti.
Pritom je sudac osobito cijenio dio obrane okrivljenice gdje iznosi kako je predmetno vozilo u relevantnom razdoblju dala na korištenje drugoj osobi koja je upravljala tim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja te da joj je predala obrazac za dostavu podataka o vozaču uz izričitu uputu da ga ispuni i dostavi policijskoj postaja, ali ista osoba to nije učinila.
Sudac je zaključio kako je okrivljenica svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg ona ne priznaje, oblikovala na način da je relativizirala vlastiti propust, odnosno da je opravdavala i umanjivala težinu svog nepropisnog i protupravnog postupanja, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Uvidom u Prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1068443006, zbog prekršajnih djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, zatim da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.
Sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog naloga navedeno i kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).
4.
Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze, koji su već nabrojani i opisani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenice.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu od 06.05.2026.g., za KI, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
2.
Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve okolnosti koje je okrivljenica iznijela u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu, kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, ne mogu istu osloboditi od krivnje, već su bili samo pokušaji okrivljenice da ospori i prikrije svoje nepropisno i protupravno ponašanje, odnosno važnu i odlučnu činjenicu kako je predmetne zgode utvrđeno da kao vlasnica označenog vozila u zakonskom roku nije dala vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je isto vozilo bilo povjereno na upravljanje u vrijeme počinjenja prekršaja, te da prebaci prekršajnu odgovornost na drugu osobu, to jest vozača.
3.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.229. propisuje, uz ostalo, da je vlasnik vozila odnosno korisnik dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. istog Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
Isti Zakon u označenom članku propisuje i da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi odnosno korisnik vozila ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
4.
Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, pa je time ostvarila biće prekršaja opisano u označenom propisu.
5.
Sudac je mišljenja kako okrivljenica, kao vlasnica označenog vozila, ne može otkloniti svoju odgovornosti niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji joj je stavljen na teret Prekršajnim nalogom, svrsishodnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem da predmetne zgode nije upravljala tim vozilom niti je isto bilo u njenom neposrednom posjedu, pa da je stvarnom vozaču predala obrazac za dostavu podatka o vozaču koji ga nije ispunio i dostavio policijskoj postaji, a da ona nije imala stvarnu mogućnost prisiliti ga na izvršenje njegove zakonske obveze, odnosno da ona nije počinila terećeni prekršaj i nije kriva, a kako je to izjavila u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu.
6.
Suprotno obrambenim navodima okrivljenice, sudac smatra nepobitnim da zakonska obveza, to jest dužnost davanja vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je bilo povjereno na upravljanje vozilo u vrijeme počinjenja prekršaja, tereti upravo vlasnika vozila, koji to mora učiniti u propisanom roku, a ne vozača kojem je vozilo bilo povjereno na upravljanje, niti se ta dužnost može na bilo kakav način prenijeti ili preusmjeriti na drugu osobu.
7.
Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve okolnosti koje je okrivljenica iznijela u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, nikako ne mogu istu osloboditi od krivnje, već su to samo pokušaji okrivljenice da opravda svoj protupravni postupak i propust te da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj za kojeg se tereti optužnim aktom.
8.
Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenice i nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom te ju kaznio novčanom kaznom u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.
9.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
10.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenice postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su dosadašnja prekršajna neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljenice.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljenicu izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečene novčane kazne, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
11.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
12.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 20. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
